Author: Ana Nives Radovic

9. ECB Is Hiding Public Debt Instead of Stimulating Growth

Posted on by Ana Nives Radovic

The European Central Bank has injected huge amounts of assets into the economy over the past two years in the course of rediscounting public debt of the Eurozone countries, which represents an exceptional monetary measure, referred to as quantitative easing is intended to bring back the rise of the inflation rate, which is itself supposed to neutralize the deflationary and recessionary forces that are affecting development.

While, in the beginning, the single European currency was weighed down by the proclamation of new measures to support the European economy, it has recovered against the dollar once the ECB suggested that a descent in interest rates should not necessarily continue for the foreseeable outlook. At that moment, investors began to distrust the efficiency of the monetary policy of the ECB and were increasingly worried about the collapse of solutions. The hope expressed by its leaders that rates should not go lower is not something that could restore their confidence. Subsequently, the dollar plunged to the lowest level since mid-February against the single European currency.

This situation emerged when the recession started to put pressure on interest rates, as investment requirements were extremely low, causing the quantity of money borrowed to fall by diminishing the interest rate. Following this, the ECB announced that it would lower its major interest rate to zero with the plan of infusing inflation and increasing growth.

These conditions have caused the creation of three major problems. Firstly, even though the ECB lowered rates, the growth of the inflation rate did not return. Secondly, the euro lost its value because there was plenty of ready-to-use money in the financial sector of the Eurozone. Thirdly, there was an increase in public debt, as it served as security for the money produced.

Furthermore, all of the liquidity boosters made the euro more plentiful, decreasing its value, primarily against the dollar. This caused it to become cheaper in terms of interest rates, while on the other side, these financial actions constituted access to the unsound environment of public debt. Conversely, any downgrading of the green currency makes dollar purchases of gold less expensive for traders with other currencies. This is a trend expected to uphold the price of gold, which also benefits from its category as a safe haven, boosted by these circumstances.

Without the refinancing of the ECB, this kind of debt would have suppressed the economy by collecting the money of individuals and companies through the balance sheets of banks and insurance companies. So, Eurozone countries found willing creditors for their refinancing at zero or even negative rates.

However, the two key features of this kind of indebtedness are that the total amount is equal to the aggregate of the sums borrowed by the country and the interest on the debt that the government has agreed to pay. On the surface, one might conclude that it is acceptable to practice financing by debt, though in this case, without bearing the burden of salaries. To repay this debt, the state has only one option: to charge a tax by forcing taxpayers to pay it, which also has its particular cost.

In cases where the central bank lends money to the government at a zero rate, the central bank makes pure monetary creation since it does not pay off. This creates market tension, especially due to the growing complexity of the repayment of the debt reinforcing the distrust of depositors.

The only subject in the Eurozone that has the privilege of monetary creation is the ECB, although the Treaty of Lisbon bans lending directly to the states. It explains that it might mean rescuing the countries that would be those who receive the money from other members at their own cost, as well as to avoid causing inflation. Consequently, those would be the Eurozone members that agreed to the massiveness of their public debts, slightly in the form of deposits made with credits where other members act as lenders.

The situation as such would generate an extremely high inflation rate. Besides that, there would be strong tensions on interest rates or stimulated outcomes that would further increase it, creating an environment completely insupportable, both for households and companies. It would strongly affect the poorest ones, as well as inflict a heavy blow on the middle class, whose purchasing power would decrease so rapidly that the income tax would be impossible to collect in the amount planned by the yearly budget.

These were the reasons why monetary creation was presented as required. However, it is inadequate to stimulate growth and inflation this way because its actual purpose is to hide public debt in the balance sheet of the ECB through insignificant interest rates. Besides that, these are the banks that make this possible through very low or zero interest rates, and whose savings will ultimately be cut off by inflation.

European contracts do not allow the ECB to buy new debts issued by Eurozone members. It could only purchase them on the secondary market, using existing savings rather than printing new money out of nothing. However, such public debts stay in proper balance sheets only as much as it is required to relocate newly issued money through the quantitative easing program, which made these public debts replaced by nonexistent monetary assets.

All of this is a subject of financial authoritarianism, representing a situation that leads to recession and a struggle against debt repayment. Financial repression is a context characterized by artificially low rates to reduce the burden of the public debt burden.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

8. Medium of Exchange Rather than the Tool for Value Accumulation

Posted on by Ana Nives Radovic

Explaining the meaning and the purpose of the digital currency bitcoin has led to defining its level in comparison with the existing monetary system or the position of leading central banks, where many people think that a country is sovereign and that if it has contracted a debt in a currency, it is free to reimburse it in another country it chooses.

Since Bitcoin was not created by banks, it does not depend on any state, and it is also not linked to any specific currency. Therefore, it is not tied to a specific central bank. Bitcoin is interchangeable with dollars, euros, or any other major currency. From an economic standpoint, it is classified as a currency that is not issued by a bank and is not linked to a currency agreement. Besides that, it does not have a monetary policy.

If we consider a currency such as the euro as a reward without fundamental value, whose procedure is imposed on its users, there is an open question about what digital currency actually is and what it is used for. The easiest way to explain it is to observe the euro as a coupon in the monetary sector in which the euro has legal tender. A banknote is a holder’s declaration valid in any country where it is in the payment system, and it represents a means of payment without inherent value, valid in a large geographical area.

Bitcoin is not a commodity money, nor a fiat currency since it has no required price. Its shares are not backed by a material asset, as it has value only because economic actors agree to use it in cases where the internet facilitates exchanges between them. There is no need for great thoughts to look forward to the effects of such guidelines. It is oriented more toward the monetary exchange purpose than to be a tool for accumulating value, even though its deflationary character can theoretically lead to that.

While alternative currency applications are generally distinct by very strong constructivism or by the necessity of force to enforce a new conception, Bitcoin is merely an individual project that aims to rise above private initiatives. A restricted amount of a valuable supply whose worth cannot be affected by state assessments shows that this is an example of something that can be called digital gold because the volume of the user base is increasing, which shows the way to a price increase.

Besides that, the profile of buyers is widening too, so it is no longer reserved only for experts in the digital world, assuring users of the rapidity of transfers and the safety of the new currency. As a result, Bitcoin sustained its growth to the point of declaring itself as the financial asset with the best annual performance in all currencies during 2016. Bitcoin reacts like an asylum since younger generations do not believe in gold as their parents do, and in emerging markets, in particular, this cryptocurrency becomes the investment to refer to, whereas it is much easier to use than gold.

This digital currency is resistant to money laundering, which is the catching disease of a growing number of central banks. The reason for its immunity to this is written in its algorithm of operation (not modifiable) that there will never be more than 21 million bitcoins in circulation. Some of them have already earned enormous gains, while we continue to settle for a few percent per year. As one can imagine, such an increase has made some people extremely wealthy, but for once, it was not a handful of bankers. The funds could be generated to start a new businesses and help others in the transition to this new form of savings and banking.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

7. When a Rescue Plan is an Obstacle to Recovery

Posted on by Ana Nives Radovic

The decision of the European Central Bank to keep interest rates during 2017 in the Eurozone under their historical minimum, with the key reference rate at zero, as well as to leave their substantial public and private debts accumulated since 2015 operational was followed by this institution’s decision to leave the marginal lending rate at 0.25 percent, allowing banks to borrow for 24 hours.

The central financial institution of the United States, the Federal Reserve, directs global finance, as well as a significant portion of the global economy. This is the reason why financial markets worldwide seemingly reflect unreservedly qualified prices, as they are entirely under the Fed’s control.

The highest position in the Fed’s regulatory system is the way it controls access to the American dollar, as currency is nothing more than credit. Therefore, money has become nothing more than an additional alarming factor in the flow. In processes such as these, ready money is guaranteed by the government, while credit is guaranteed by the banks. Hence, the Fed regulates the price of credit by setting the policy rate, and banks, Wall Street, and financial markets depend on these proceedings.

The regulations of the Dodd-Frank Act have altered their way of functioning, resulting in certain very specific changes. The Dodd-Frank Act, adopted after the 2008 financial crisis, aims to enforce capital inflow and annual stress tests on large banks. These tests are conducted to prevent risks to the global financial system by ensuring that these banks can withstand financial shocks. However, this act is currently under disapproval from the new American administration, which condemns the banking business guidelines it imposes.

President of the U.S., Donald Trump, stated that he hopes his administration will significantly reduce Dodd-Frank’s regulations because “some of his friends with beautiful companies cannot borrow money”. He explained that banks do not want to lend them money “because of the rules of the Dodd-Frank law”.

The entire process represents a significant challenge. Although the current administration does not have a strong stance on many of these issues, apart from trade and overcoming the Dodd-Frank Act on financial regulation, there is still a chance to achieve a compromise. The Dodd-Frank Act, on the contrary, provides a comprehensive framework that allows the Securities Exchange Commission and its commodity equivalent, the Commodity Futures Trading Commission, to assume responsibility for these financial instruments.

Since Trump became president and began talking about deregulation, the shares of the six major banks saw their prices rise by more than a third, led by the Bank of America with a spectacular 48.8% increase in one quarter. The exceptional debt of U.S. non-financial corporations rose to more than 13 trillion dollars, including around $3 trillion in debt since this act was passed in July 2010, though not all of it comes from bank loans.

As the Fed has trimmed interest rates to zero, the cost of borrowing has become extremely low in the capital markets. This situation encourages the use of ready money available. However, even if some of these debts come from the bond market, the guarantee of the debt itself is often controlled by the biggest banks.

There are several things that occurred this month that lead to wrong conclusions regarding plans of Trump’s administration. It does not act like a nation-state and is unwilling to correct its own mistakes, creating an apprehension of huge self-destruction. There is also a fear that, as is the case in many other developed countries, the middle class will be further downgraded, especially because growth is based on indebtedness. Thus, only credit sellers see the benefits of such “potential” where thousands of billions have been unsuccessfully redistributed.

From the Fed’s standpoint, there is a change in approach where, instead of using speed-up tools to stimulate the economy, they now let it step up, limiting it to the point where it completely holds up the accelerator. This practice still allows a sufficient amount of control, as well as the possibility to exploit market potential to strengthen the financial sector rather than truly stimulating growth. It is yet unclear at what phase of this process the American economy is at the moment, but it unquestionably took one more step towards the ultimate devastation when it started to practice Quantitative Easing programs and everything that was later meant to be the substitute.

The situation after those programs ended was led with a fictive increase in interest rates, which has caused even more confusion since the lower the rate, the more credit is available, while at times of higher rates, less ready money is available, allowing only banks to recover. These credits were primarily given to institutions significant for Fed’s success, combining the policies of the U.S. government and the leading banks, who then redistribute it to their partners at higher or lower prices, such as multinational corporations with top credit ratings, oil producers, other banks, and other governments, etc.

In a situation where Congress is not in a position to balance the budget or cut spending substantially, it is not even possible for the Fed to let monetary policy return to standard, since a huge amount of artificial credit facilitated by this monetary system flooded all tools of regulations, making them dysfunctional. Years of development of a financial system as such allowed cheap credit to go first to those with debt capabilities, such as the richest subjects, big corporations, and Wall Street magnates, instead of to those whose wealth stimulates spending, i.e. consumers. Since an average worker gives one hour of their limited time, where only 25 dollars could be brought, while a Wall Street insider could get unlimited credit at a price that is under the actual rate of inflation.

A huge concentration of these credits made them become bad debts which have a significant reflection on the Fed’s balance sheet. To solve that problem, there is a thought that they should be put back on the market, which created a remarkable concern since the collection of credit up to that point grew relatively fast. In the situation where the Fed revisits debt selling, it continues in return for the money, and therefore the amount of credit or currency diminishes instead of growing constantly. By doing so, the Fed risks the explosion of the bond bubble, as there will be fewer buyers for bonds so rates will go up.

One of the key arguments that Trump’s administration suggests is withdrawing all or part of the Dodd-Frank Act, besides the fact that it was created by the administration of Barack Obama is that it reduces bank loans. For the current American administration, this represents an obstacle to economic recovery. According to the Fed, all loans and leases over the last three years granted by US banks increased by 6.9 percent each year, while during seven years before the crisis, that rate was 7.9 percent. The central U.S. financial institution still preserves the option to restore a possibility for monetary discourse, indirectly showing that it will never take a chance of disturbing the markets.

There are several implications of such policies on the current financial policies of the U.S. that reflect on other central banks worldwide. One implication is that banks lent the companies about 80 billion dollars every year, where corporations had approximately two billion dollars of ready money that they could use to expand employment or growth. However, instead, they borrowed larger amounts of money than ever to convert their shares or to reimburse dividends. During this process, companies supported by banks disfigured the market equity by not allowing it to boost through actual investment or reasonable assessment of their companies.

Conditionally, and if the Fed keeps on with these policies, the equity markets will witness distractions, since there are many cases where trading items have seen an upward march. While reforms and major investments are slow to occur, they could take the threats very seriously. There is also a fear about the decline of many debt-dependent economies, keeping in mind that central banks have established themselves as major consumers of all kinds of bonds, but also as backers of available credit, both for the business sector and for governments. So, if they give up this position, the whole situation will be very difficult.

Besides that, banks involved in this process are mandatory to maintain an assured quantity of reserve requirements with the Fed. Having in mind that the quantity of reserves deposited with the central bank of the U.S. was close to the required reserves, but since the 2008 crisis, the amount of reserves overload deposited has reduced and it now stands at around two billion dollars. This means that it is not the Fed regulations on minimum reserves that bound bank lending, but that those are the banks that are limiting themselves because they fear future defaults.

This means that the Fed no longer performs quantitative easing officially in terms of not printing money to buy Treasury bills. However in reality, when a requirement it holds matures, they are buying another to roll the debt. Therefore, the Fed can reduce its financial statement, since its balance sheet would be subject to easier regulation. For the current U.S. administration, that is not a satisfying outlook because the Fed was certainly a shock absorber regarding its purchase of Treasury bills at times when the government became dependent on borrowing.

Another thing is that Fed figures demonstrate that business lending action has been stronger than it was supposed to be and that is why it is beginning to weaken. There was an immense credit spreading-out cycle with low-priced money created by central banks and ultra-accommodative monetary policies. However, the failures to pay and complexities in the credit sector were increasing.

At this moment, it is Trump’s administration that could relieve tension by transferring supremacy and money from one section to another. This, of course, would not be sufficient to change the system, and neither the Congress nor the Fed could stop the credit cycle at this moment. Unlike actual money, borrowed money is subject to the credit cycle that causes its boosts and falls. At times when the reduction is acceptable, the whole system is under threat.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

6. Zero Rates – a Symbol of Inefficiency and Nonsense

Posted on by Ana Nives Radovic

The decision of the European Central Bank to keep interest rates during 2017 in Eurozone under their historical minimum, with the key reference rate at zero, as well as to leave their substantial public and private debts accumulated since 2015 operational was followed by this institution’s decision to leave the marginal lending rate at 0.25 percent, allowing banks to borrow for 24 hours.

The assertion has been made that, with prevailing zero interest rates, banks gain the capability to self-fund at no cost from the European Central Bank (ECB). Consequently, banks are expected to reduce the rates they impose on customers who are indebted to them. The ECB’s historically low rates exert an automatic impact on short-term savings. As banks cannot afford to disburse substantial amounts in cash, they are constrained in lending at favorable rates without compromising their profit margins.

The ECB recently unveiled a series of monetary policy measures, including a reduction in its central rate to zero for the first time in its history and the introduction of an extended long-term loan facility for banks. The initial phase of this plan has unfolded mostly as intended. However, since the implementation of the ECB’s financial strategy, citizens across the Eurozone have observed a decline in average salaries.

In essence, when the ECB lowers its interest rate, it aims to stimulate credit activities and consequently boost investment. Conversely, an increase in the interest rate signifies a tangible risk of inflation, where an excess of cash circulates while prices surge rapidly, necessitating proactive management of the situation. In the current scenario, a political risk emerges as a primary challenge for the year. The ECB authorities are acutely aware of this and are prepared to take necessary measures to prevent market upheaval, even if their actions may exacerbate the situation.

While there are no imminent announcements of new decisions regarding interest rates, the initiation of monetary contraction seems untimely, especially considering upcoming key elections in various countries and a backdrop of escalating populist movements. The ECB is understandably reluctant to face additional uncertainties.

Given the ECB’s investment in short-term products, it is the capital that is predominantly affected by the zero rates, particularly commercial paper issued by corporations. Prolonged stagnation refers to a situation of feeble growth characterized by persistently low, or even zero, interest rates. Currently, there is a recovery of growth and inflation in progress. The demand deficit is not insurmountable, and as additional savings are anticipated to be reinvested, efficiency is expected to rise.

To address these economic dynamics, the ECB has opted to initiate an extensive asset purchase program, surpassing previous initiatives. The Quantitative Easing program, initiated in March 2015, involved monthly purchases of private and public bond securities on the secondary market totaling 60 billion euros. This decision was prompted by the collapse of inflation and the looming risks of deflation in the Eurozone. Furthermore, zero and especially negative interest rates are symbolic of absurdity, as zero in a range of values conveys the message that no other points exist.

Overnight deposit rates, which entered negative territory for the first time in June 2014, were maintained at -0.4% and strengthened last month, transitioning from -0.3% to -0.4%. A negative rate is intended to encourage banks not to leave excess money with the central bank but to lend it to their clients. This implies that banks have to pay a fee to the ECB for surplus cash held for 24 hours. There are significant differences in assets between rates ranging from one to five percent compared to those ranging from zero to one percent. The zero point is primarily due to the impossibility of dividing any number by zero.

In practical terms, a rate of 0% theoretically allows an economic agent to borrow an unlimited sum at zero cost. The zero point suggests a perception of unwarranted action, contributing to a substantial psychological aspect visible in investors’ behavior. The decline in borrowing rates used by the state directly impacts the income from funds on life insurance contracts, mainly composed of government bonds.

During times when the outcome is rounded, as insurance companies maintain debt securities acquired several years ago higher than newly issued debt, the ECB introduced a scheme where the threat becomes zero or unreal, and where the time value is zero. However, time does have value, demonstrated through scoring, distance, and its scarcity. Depository banks also increased their debt repurchase volume from 20 billion euros per month to 80 billion, extending the scope of qualified securities for these procedures.

There is no visible proof that the ECB’s aims, whether inflation targeted at the rate of two percent or economic growth in the Eurozone, have been realized. This economic oddity has never been adequately explained in economic theory. Simultaneously, the ECB strengthened its comprehensive debt exchange program, distributing 1,740 billion euros over two years. The range of securities eligible for debt repurchase has been expanded to include bonds issued by corporations in the Eurozone, excluding banks.

Recent increases in prices are primarily attributed to rising oil prices, significantly lower at the beginning of last year, and an increase in food prices, especially fruits and vegetables, caused by a harsh winter in southern European countries. Considering unpredictable elements, such as inflation generated by wage increases, will prevent it from remaining too low to account for any monetary contraction. However, as is often the case, common sense reminds us that when a strategy does not work, it is because the institutions have not done enough.

Securities purchased through the QE program may have a maturity of up to thirty years, arranged under a rule of proportionality to each government’s involvement in the ECB scheme. The securities purchasing practice should not encourage governments to lack fiscal discipline. All the procedures announced last month surpassed market expectations, which were anticipating increased debt repurchases and a decline in the deposit rate.

In this process, liquidity increases by 1000 in cash to continue playing, banks recover their positions completely, and the ECB recovers the decomposed risk and the risk of default. This is how billions of euros are being created fictitiously. In exchange for the debt held by various banks, the ECB simply credits its bank account with 1000 through a notional inscription of 1000 more.

This situation suggests that only this type of investment is supposed to be made hypothetically in an adjustable monetary policy. It has generated an influx of ready money invested in various shares, somewhat resembling fiscal deficits intended to enhance growth. When there was no visible growth, the deficits were not high enough, similar to the refinancing rate, which applies when a bank requires daily liquidity, unlike the refinancing rate, which is weekly.

The ECB managed the purchases of securities within the limits specified by the central banks of Eurozone members, covering 20 percent of the risk under the cohesion principle, with the rest under the responsibility of each central bank. Projected low rates were meant to encourage investments, stimulating growth based on positive actions by businesses and subsequently their stock market appraisal. In February 2017, for the first time in four years, inflation reached the targeted rate of two percent, surpassing the ECB’s target of a slightly lower price boost. At the same time, the Eurozone economy showed certain signs of strengthening.

A crossroads in the ECB’s position is not anticipated before the meeting expected in June. This allows enough time for opponents of the current ECB policy to propose alternative solutions that would stimulate lending, investments, and growth rather than zero rates that produce fictive results.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

5. Understanding Blockchain: The Main Objective and the Initial Challenges

Posted on by Ana Nives Radovic

Blockchain and FinTech play a central part in the digital revolution that shakes the world of banks, insurance companies, and more financial markets in general, therefore it is the reason why a new arrangement will allow the revision of the positive law to empower the issuance and the conduction of certain non-admitted financial securities to the operations of a central securities custodian by using this platform.

Blockchain and FinTech play a central part in the digital revolution that shakes the world of banks, insurance companies, and more financial markets in general. Therefore, it is the reason why a new arrangement will allow the revision of the positive law to empower the issuance and the conduction of certain non-admitted financial securities to the operations of a central securities custodian by using this platform.

To grasp the extent of the FinTech and blockchain revolution, it’s essential to recognize the rapid advancement of hi-tech innovation. This includes a growing emphasis on improved connectivity with related factors such as regulations and their enforcement, shifts in banking practices, and heightened competition from agile FinTech start-ups. These startups leverage their swiftness to exert a significant influence on the conventional financial sector.

In the blockchain system, if a majority of participants, referred to as “minors,” reach a consensus on a transaction’s validity, it is then officially approved, time-stamped, and recorded in the shared ledger. Subsequently, a new block is added to the blockchain in a chronological and irrevocable manner. Despite its departure from the existing model, this approach encounters certain drawbacks, notably in terms of speed and cost. The substantial computing power required for transaction verification limits its widespread adoption.

This transformative practice has gained traction since the 2008 financial crisis, affecting both securities and cash systems. A significant challenge identified early in blockchain development is the resource-intensive nature of the current banking system targeted for improvement. This system demands extensive technical resources and involves a large number of individuals on each side of transactions, including institutions playing roles as lenders and borrowers.

The key driver for introducing change is the principle of openness, primarily facilitated through the utilization of blockchain technology. A pivotal aspect of this shift is the regular revaluation of collateral at standard intervals, such as daily or every few hours. This aligns with the market price of the security, providing transparency and efficiency in managing contracts and open positions associated with it.

Given that the period without any constructive action has lasted too long, there is a strong determination among Bitcoin enthusiasts to take charge and promote a new supplement to the blockchain world. This new version competes with the original and proposes an irreversible adjustment of the rules governing Bitcoin’s software. The aim is to enhance network control and facilitate more transactions. Enthusiasts are particularly focused on integrating Bitcoin with other fiat currencies, employing more influential and consensus-based schemes that rely on a certain level of trust among participants.

As blockchain usage raises fewer authorities or security concerns, it’s not surprising that this technology is being considered to advance existing solutions. To cope with fluctuations and the potential fractional return of securities, a margin call is contemplated between the two parties. Each party conducts its own assessment, comparing it with their counterparts. The use of blockchain in the financial sector could fundamentally revolutionize the situation by reducing the complexity of reconciliation processes.

This platform aims to simplify the process by performing a single computation and presenting a harmonized representation to stakeholders, eliminating discrepancies in theory. For this transformation to occur, a majority of mining instruments must align, corresponding to three-quarters of the computing power of the network for two weeks. This demonstrates that the users are reliant on its volatility, emphasizing that the conversion rate of regular money into Bitcoin may differ from when converting Bitcoin into regular money.

This does not imply the necessity of a Bitcoin address to send money, as an email or phone number is sufficient. If the beneficiary lacks a digital wallet in supported currencies, they will receive Bitcoins that can be exchanged on other platforms. Depending on the success of this overhaul and how quickly Bitcoin evolves, the registers where transactions are recorded will develop, and their confrontations will be observed.

We’ve seen how this plays out with Ethereum, which indirectly benefits from Bitcoin’s slowdowns. Regarding the relationship between blockchain and Ethereum, it has increased as an experimental platform involving certain types of smart contracts. These contracts act as self-ruling processor code evolving in the database, fulfilling exchange requirements if specific conditions are met.

Cryptocurrencies have primarily benefited from the enthusiasm, passion, and trust within the global Bitcoin community. Many enthusiasts believe this type of transaction represents the future of money, anticipating it will eventually replace traditional currencies, although not in the short term. Regulation will depend on how willing authorities are to adapt the framework for services offering these transactions. Restrictions in electronic payments related to gambling are expected, with the right to replace or cancel transactions without warning and adjust time limits for exchange and withdrawal.

The new system could support major cryptocurrency mining companies, leading to the absorption and centralization of this movement into an oligopoly. This divergence highlights the opposition between mining businesses and the group responsible for improving the Bitcoin network, bringing together crucial resources.

Blockchain is a technology for immediate data synchronization, and transaction realization involves tests to authenticate specific conditions and ensure compliance with regulations. However, expecting this technology to transform the payment industry in the next few years is overly optimistic. The current technological usage is not tailored for the performance of mass payment resources requiring quick responses, as with payment cards.

The formation of a private blockchain, shared with smart contract tools, appears to be the ultimate solution to optimize reconciliation procedures between financial institutions while remaining visible to regulatory bodies. In any transaction services, this is expected to facilitate the automatic transmission of verified information, automate confirmation procedures, and ensure regulatory compliance.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

4. Deflation – Yesterday’s Problem; Inflation – a Problem of Tomorrow

Posted on by Ana Nives Radovic

Over the past several years we have witnessed how hard it is for the European Central Bank to fight against the deflation since fragile countries were unable to focus the borrowed funds to stimulate growth. However, particular governments are still having a bet on inflation. In 2017, if inflation proceeds, so there will be even more unemployed, and purchasing power, which is now much reduced by stagnation and taxation, will further be lowered.

Since the financial crisis of 2008, triggered by the monetary policies of central bankers, a veritable assault on savers has unfolded. Interest rates have been steadily reduced, leading to diminished returns on savings. This trend has been exacerbated by the near-zero refinancing rates and the implementation of Quantitative Easing programs.

Various criticisms of QE programs persist, and it is imperative to scrutinize them, especially within the unique framework of the European economy. Firstly, the surge in liquidity resulting from QE doesn’t adequately permeate the real economy; instead, it predominantly flows towards the financial sectors. In the European Union, the positive impact of increased stock market assets on wealth is less pronounced than in the United States. This disparity arises from differences in the responsiveness of income to market conditions, with pension funds and incentives playing a more substantial role across the Atlantic.

This observation warrants appreciation, particularly for those who have recently viewed inflation as a favorable outcome—a stance that bears contradictions on multiple levels. The accumulation of public debts has escalated to a point where transformative shifts in monetary policies are inevitable. The resurgence of inflation is on the horizon, carrying with it the potential for economic dislocations, unemployment, and a spectrum of injustices. As we navigate these complexities, it becomes crucial to assess the implications for the European structure, given its distinct economic characteristics.

The amalgamation of these measures, coupled with stricter regulations and heavier taxation, has culminated in a cessation of private investment and a descent into a deflationary spiral. Some argue that this could mark the commencement of the EU’s decline or the disintegration of the Eurozone, a sentiment not entirely unfounded.

Inflation represents a sustained erosion of the currency’s value, manifesting as a prolonged and substantial increase in the overall price level. This phenomenon is deeply intertwined with the expectations of economic stakeholders. Currency, beyond being a mere indicator of value akin to distance or weight, serves as a bridge connecting the present to the future.

The concept of price stability, characterized by minimal or non-existent price fluctuations, is a concern that transcends economic sectors and is standardized across all areas. Conversely, the actions of economic agents, responsive to inflation or deflation, play a pivotal role in shaping the trajectory of inflation. Individuals, cognizant of the monetary illusion spawned by inflation, endeavor to safeguard their real cash balances, driven by the imperative to maintain their purchasing power in real terms. As we grapple with these dynamics, the profound influence of economic subjects on inflation’s evolution becomes increasingly evident.

In the realm of economics, monetary illusion manifests when individuals focus on the nominal value of money rather than its real value. This misconception leads to a conflation of money with its purchasing power or a confusion between money and wealth. Some erroneously attribute intrinsic value to money, whereas its actual worth stems from its capacity to be exchanged for goods (purchasing power) or to settle tax obligations. The extreme form of this illusion, verging on pathology, propels states toward inflation or hyperinflation through the unrestrained use of the “printing press”. In a broader sense, the term “moneymaking” extends to any creation of fiduciary money at the discretion of a central agency, like a central bank, irrespective of the medium employed, as the process is entirely virtual and computerized. Circumlocutions are employed to veil the arbitrary and inflationary nature of this process.

Central banks assume the responsibility of curbing inflation by raising interest rates and averting deflation by lowering them, constituting a counter-cyclical policy. The aim is to mitigate the fluctuations in the economic cycle, fostering greater stability. Economic conditions have been challenging for several years, particularly within the Eurozone. Inflation, with its capacity to alleviate the burden of debts and fixed costs, may even incentivize households to increase spending and stimulate economic activity. Conversely, maintaining price stability could have a depressive impact, aligning with austerity policies pursued by governments zealous about balancing public finances.

Sustaining a measure over time without the risk of a bank run or deposit outflow is crucial for maintaining the stability of the financial system. To avert such risks, governments must initiate the transition to a fully electronic currency, eliminating the option of holding money in the form of banknotes outside the banking system. Additionally, public expenditure is typically funded through borrowing or taxation. A plausible scenario involves the government directly or indirectly creating money to finance public debt. However, this approach becomes unfeasible if the currency is tied to a standard like gold, as it renders the currency independent of government policy. Historical instances of the gold standard attest to its constraints on the power of monetary authorities.

In the Eurozone, several countries, including Germany, Spain, and Belgium, have experienced inflation rates on an upward trajectory for over eight months. Meanwhile, Italy, Portugal, and Greece still grapple with inflation rates below the desired threshold. It seems that QE in the EU was merely another step in the ongoing policy landscape. The ECB has previously attempted to manipulate interest rates with limited visible impact. In response, national central banks in various Eurozone countries express the hope that inflation rates across nations will eventually converge. By establishing a unified rate for the entire European region, they believe they are effectively fulfilling their responsibilities. Notably, key European central bankers assert that disparate inflation rates within Europe are essentially not within their purview, considering the Eurozone as a cohesive entity.

The ECB has previously adhered to conservative methods within the confines of its statutes, a stance that has garnered enthusiasm from various national central banks. However, this zeal stands in stark contrast to the sluggishness of the European economy. Yet, individual countries face a perilous state of inaction. Spain, for instance, finds itself ensnared in exceptionally low interest rates and elevated inflation. The consequence of the ECB’s policy is an exacerbation of inflation in countries already grappling with high inflation, while simultaneously stifling those where inflation remains low. Spanish authorities are acutely aware that failing to seize this opportunity to react could give rise to a specious speculative bubble fueled by debt, akin to the early 21st-century bubble that ultimately burst.

Conversely, it appears that the transmission mechanism of monetary policy is either faltering or, at the very least, stalled. The transmission mechanism signifies that changes in the key rate should have a broader impact on the entire economy, influencing inflation rates. However, banks exhibit reluctance to lend to the private sector, a stance influenced by recent stress tests and rules instituted in 2010. The unfavorable position for European growth compels banks to divert their focus away from the private sector. Importantly, these challenges persist even in the context of the ECB’s quantitative easing policy. Despite this, some voices advocate for further action by the ECB, dismissing the benefits accrued from recent years as insignificant.

Unnoticed unnecessary risk-taking should be scrutinized, with due consideration for the potential risks associated with extending such policies, as evidenced by the example set by the United States. The dangers of distorting price mechanisms and reverting to precarious situations must loom as a cautionary specter to prevent a recurrence of past pitfalls.

Moreover, the ECB faces a complex dilemma. While it could contemplate raising interest rates to combat inflation in countries like Germany, Spain, and Belgium, such a move may not be beneficial for Greece and could stifle economic growth. The strain on government budgets, already stretched thin, would further intensify due to increased interest charges, a critical distinction that cannot be overlooked.

The reality is that the ECB finds itself in a challenging position. Central bankers generally prefer grappling with inflation rather than deflation, following a historical narrative common to all currencies, and the euro is no exception. Paradoxically, this situation presents lucrative investment opportunities. Countries like Germany are currently experiencing a real estate boom that eluded them a decade and a half ago when interest rates were high. Many other eurozone governments, burdened with substantial debt, are content to witness inflation eroding their debt while the ECB maintains low interest rates.

Examining government bond yields reveals an interesting dynamic. The interest rates governments pay to borrow money are exceptionally low when adjusted for the current inflation rate. However, investors buying government bonds incur losses, while governments benefit from borrowing at rates adjusted for inflation. As long as this trend persists, governments will likely embrace high inflation and low interest rates, contributing to the expansion of an economic bubble reminiscent of less than two decades ago.

Yet, the trajectory may change when inflation becomes unmanageable in economically robust countries or when an increase in interest rates poses challenges for struggling economies. At that juncture, countries may find the need to reclaim control over their monetary policies, a prospect that could deliver a severe blow to the unity of the European Union. Vigilance over upcoming inflation statistics and the ECB’s interest rates is paramount, as EU countries navigate the intricate path ahead.

In the context of the European Union, many voices have expressed concerns about the appropriateness of a particular arrangement, given its potential to lead to economic and financial turmoil across Eurozone countries. Over the years, persistent deficits have accumulated, making the proposed QE program incompatible with any genuine or hypothetical efforts to reduce these deficits.

The concept of an EQ program involves the ECB engaging in sovereign debt buy-backs. This strategic move not only grants the ECB increased lending power to stimulate the economy but also alleviates the financial strain on certain struggling governments. It provides these governments with a broader strategic maneuvering space.

In response to this scenario, some emerging countries are pointing fingers at their central banks, attributing the financial setbacks to alleged fraudulent practices, particularly as they grapple with substantial losses under these circumstances.

Moreover, a crucial prerequisite for exploring this solution seems to be a decline in interest rates. For instance, if one repays a loan at a 7% interest rate by borrowing at 4%, and subsequently pays off the new loan at 4% with funds borrowed at 1.5%, it creates an illusion of financial relief. However, this pattern relies on perpetually obtaining lower interest rates with each subsequent borrowing, fostering a cycle of optimistic expectations. Conversely, should interest rates rise, it becomes evident that this optimistic cycle rapidly collides with a harsh reality.

Therefore, the primary objective of central bank actions is singular: preventing a surge in interest rates to sustain economic growth. This brings European countries to a crossroads where they must reevaluate their public finances. After years of incentivized spending, significant imbalances have surfaced, necessitating a reorganization. The challenge lies in the fact that austerity budgetary policies, vital for rectifying the fiscal situation, directly contradict the objectives of the EQ program, potentially nullifying its intended stimulative effects.

In addition to the aforementioned considerations, another practical concern arises from the fact that the debts of the Eurozone are distributed among all its member countries. Consequently, complications arise when determining which securities from specific countries may be subject to acquisition. This issue is further complicated by the political commitments within the Eurozone, especially among countries with vastly different economic conditions. Even the mere announcement of an EQ could have adverse effects, as it raises questions about whether this is a genuine effort to address the underlying issues or merely a temporary measure to postpone facing reality.

The challenging scenario is compounded by the fact that many EU countries are grappling with various issues today, with one of the most significant being the critical state of their monetary conditions. Despite the ECB accommodative policies, including near-zero interest rates, the money supply growth remains nearly stagnant. This stagnation indicates that the traditional spread mechanism of monetary policy is ineffective. Banks, in the wake of innovative regulations and stress tests, have become cautious about lending to the private sector. The combination of sluggish growth and pessimistic outlooks hinders their willingness to extend credit, as they are more inclined to bolster their profit margins in the markets and provide risk-free options to other entities. This complex situation underscores the multifaceted challenges faced by the Eurozone in fostering a robust economic environment.

Emerging countries’ central banks find themselves compelled to exchange the efforts of their citizens and their countries’ products for debt denominated in specific currencies like the US dollar or euro. While such an arrangement might be acceptable if the debt offered attractive benefits, such as favorable interest rates, the reality is quite the opposite, given the currently negligible rates. To invigorate economic conditions, there’s a pressing need for more robust monetary solutions, encompassing both innovative market practices and lending approaches, as opposed to heavy reliance on central bank policies.

This realization underscores the necessity for a fresh monetary model – one that relies less on central bank interventions and instead embraces inventive market-driven strategies to fuel economic growth. After a prolonged period where deflation has dominated, the upcoming year is poised to mark a significant shift with the resurgence of inflation and its accompanying challenges. These challenges encompass a rise in unemployment rates, diminished purchasing power, and the ensuing stagnation in tax collection, leading to budgetary losses.

As we navigate this transition, there arises a critical imperative to pivot toward monetary discipline. This shift should prioritize reducing public debt without resorting to repeated QE measures or borrowing to service past debts. By doing so, there is an opportunity to establish a more sustainable and resilient economic framework, mitigating the adverse impacts of inflation and fostering long-term financial stability.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

3. Boom Supported by Nothing but the Debt Never Leads to Real Growth

Posted on by Ana Nives Radovic

To explain why markets have been caught up in a trap of what one might call the greediness of their governments and the other just a lack of sense to predict possible outcomes, looking back at the data of the past three years all we could see is that there have been billions of share repurchases, while at the same time huge amount of money is being spent to lift up prices of corporate shares from the companies themselves.

Governments, in their quest to offset operational expenses, resorted to borrowing, while companies, seeking expansion and the development of new segments, also borrowed capital. Additionally, companies engaged in share buybacks to influence share prices.

Regrettably, observance of the principle of buying low and selling high eluded both governments and corporations. Particularly during crises, American companies seized the opportunity to repurchase their own shares at discounted prices. Although these prices have rebounded, creating an illusion of universal buying interest, it is imperative to recognize that such a trend cannot persist indefinitely. As stock prices climb, the inevitability of a market correction becomes clearer than ever, making it increasingly difficult to foresee the repercussions when stock prices eventually plummet.

Post-crisis, governments globally have augmented their public debt by billions of dollars. Upon scrutinizing historical data and adjusting for inflation, the cumulative debt incurred over the past eight years surpasses the total debt amassed during the entire 19th and 20th centuries.

A prevailing viewpoint asserts that many governments found themselves compelled to sustain the inflation of the credit bubble. This analogy likens the situation to a person on a hot air balloon journey who discovers that the hot air isn’t steering the balloon precisely as desired. Despite this realization, the individual is left with no alternative but to persist in inflating the balloon. Ceasing this process would result in a catastrophic crash, leading to terrible consequences.

This comparison has sparked extensive debates in recent weeks, delving into various facets of the issue. Critics dismiss it as merely advocating for inflated credit, anticipating that it will spur growth and render debt more manageable. However, a growth illusion sustained solely by inflated credit is deceptive. Genuine growth remains unattainable until the government or company resets to ground zero by repaying the entirety of the debt to the creditor.

Initially, as credits expand, asset prices experience an upward trajectory. However, as credit diminishes and fails to keep pace with consumer prices, a reversal occurs, leading to a decline in asset prices. This credit inflation dynamic typically culminates in deflation when the bubble bursts. The cessation of spending, which initially creates a sense of wealth, eventually results in a sense of poverty, altering consumer behavior. Consumers curtail spending on perceived non-essential items, contributing to a deflationary effect.

It is crucial to note that debt deflation doesn’t inherently create bad debts or faulty funds; rather, it compels individuals to acknowledge and rectify their consumption errors. Conversely, companies face bankruptcy, unable to secure loans with nearly limitless resources at negligible yields.

The credit cycle operates independently of ambiguity, as wealth follows the money redirected by diminishing credit. Notably, central banks in countries where both private and public sectors remain eager to accrue more debt have made the most significant mistakes. Companies persist in buying back their shares while asset prices continue to rise. While this trend may persist temporarily, it will inevitably come to an end, and changing habits at that point will prove challenging.

Predicting that new recessions can be entirely eradicated is unlikely, as nature corrects errors. Despite creativity, inventions, and innovative business ideas, capital remains finite. If misused for ill-conceived projects, people inevitably experience a decline in prosperity. An effective gauge to differentiate between good and bad projects is assessing their resilience to the next interest rate hike, which exposes the vulnerabilities of poorly structured businesses. While not a pleasant scenario, it serves to bring markets back to reality.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

2. The Danger Zone – Where Nominal Yields Do Not Effectively Reimburse the Risk of Collapse

Posted on by Ana Nives Radovic

From a certain point that the markets have already achieved, banks will no longer be capable to boost credit amount to reimburse for losses from their central bank, which might clarify the disintegration of the banking sector.

The phenomenon of negative interest rates embodies an inverted structure wherein the borrower deducts a calculated amount, based on the agreed-upon rate, from the owed sum. This results in a scenario where the more one borrows, the less one repays.

A discernible threat accompanies the rise of negative interest rates, particularly evident in Europe, as it poses a risk to financial independence and economic expectations.

After maintaining its rate at nearly zero for over seven years, the Federal Reserve of the United States announced its first increase in December 2015. Since then, global markets have entered a new era of monetary policy, characterized by exceptional measures adopted by almost all central banks worldwide in response to the previous decade’s financial crisis.

The looming question revolves around whether this upward trajectory will impede the slow economic recovery. Financial and economic entities have grown reliant on easy money, and uncertainties persist regarding their ability to adapt to higher rates. Hence, observers anxiously attempt to discern the potential outcomes by year-end.

In many global markets, especially in Europe, central banks are adopting a reverse trend, implementing a negative interest rate policy for the first time.

The gradual decline in interest rates has taken on a new dimension, enabling numerous countries to reduce their indebtedness. The injection of free liquidity into banks serves as a lifeline for governments. In the case of the European Central Bank, the objective is clear: infuse money into the financial system, fostering a more considerate approach toward indebted countries.

National central banks, expanding their balance sheets by purchasing lower-rated bank debt, inundate financial institutions with free money. However, these institutions, seeking yields, venture into the perilous territory of investing in assets where the nominal yield fails to adequately compensate for the risk of collapse.

This scheme, under ordinary circumstances, would never find traction in a financial system operating close to historical averages. Yet, with abundant liquidity awaiting investment, the hope for increased growth persists. Nonetheless, the mitigating factors fall short of eliminating the probability of a breakdown in such funds.

Moreover, the expectation that banks will offer money at lower rates for an extended period prompts them to make alternative income. Given that the interest rate is near zero, banks generate returns by lending money to others at a somewhat higher interest rate, creating a distinctive income stream.

Ordinary interest rates reflect the interplay between the present and the future, coupled with expectations of future prosperity. This dynamic explains why interest rates tend to be higher in the poorest countries, where the cost of time is minimal. On the contrary, financial interest rates, directly or indirectly influenced by central bankers, represent the cost of accessible money within a specified timeframe. Any deviation from these two scenarios is a harbinger of a crisis where money is supplied without adhering to economic principles.

Negative interest rates create a scenario wherein individuals deposit money with a bank, turning it into a cost rather than a return. In times when conventional savings show minimal gains, borrowing becomes more appealing, as the repayment amount is lower than the borrowed sum.

Consequently, traders seeking yields are compelled to explore speculative dealings and transactions related to commodities such as oil and gold. However, the overarching impact of zero or negative rates on the investment’s value contributes to the endorsement of negative rates on savings without commensurate performance. The inherent risk in banking balance sheets remains elevated, and investors, regardless of their risk aversion, are poised to bear the price of potential losses.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

1. There’s No Way to Be an Optimist while Zero Rates Appear

Posted on by Ana Nives Radovic

From a certain point that the markets have already achieved, banks will no longer be capable to boost credit amount to reimburse for losses from their central bank, which might clarify the disintegration of the banking sector.

The scenario involving negative interest rates signifies an unconventional structure where the borrower deducts a calculated amount from what they owe, based on the agreed-upon rate between the contractual parties. Essentially, the more one borrows, the less one will need to repay.

The emergence of negative interest rates poses a certain threat, and this concern is becoming more evident in Europe. It poses a risk to financial independence and economic expectations in the region.

For over seven years, the Federal Reserve of the United States maintained its rate at nearly zero. However, a significant shift occurred in December 2015 when the Federal Reserve announced its first interest rate increase. Since then, global markets have entered a new phase of monetary policy known as “exceptional”, adopted by nearly all central banks worldwide following the financial crisis of the previous decade.

The key question revolves around whether the ongoing progress in this new direction will impede the sluggish economic recovery. As financial and economic entities have grown reliant on easy money, there is uncertainty about their ability to adapt to higher interest rates. Hence, observers are keenly trying to decipher potential outcomes by the year’s end.

The global landscape features numerous markets, with Europe being a notable example where central banks are diverging from the norm by initiating a negative interest rate policy for the first time. The gradual decline in interest rates has taken on a new dimension, demonstrating its effectiveness in allowing many countries to reduce their indebtedness. This is achieved through the injection of free liquidity into banks, which then becomes a tool for governments to manage their financial obligations. In the case of the European Central Bank, the primary focus is on injecting money into the financial system, fostering a more accommodating environment for indebted countries – a pathway that is becoming increasingly apparent.

Many national central banks have expanded their balance sheets by acquiring lower-rated bank debt, effectively injecting financial institutions with free money. However, these institutions, in their pursuit of higher yields, may inadvertently step into the danger zone by investing in assets where the nominal yield fails to adequately compensate for the risk of potential collapse.

This particular scheme would unlikely be entertained in a financial system priced close to historical averages. The cash ready for investment has been anticipated as a catalyst for economic growth. Nevertheless, the compensation offered may not be sufficient to entirely mitigate the risk of these funds experiencing a breakdown.

Moreover, this strategy was executed under the assumption that banks would continue offering money at reduced rates for at least a year. In this scenario, where interest rates hover around zero, banks generate returns after loaning money to others who, in turn, pay a somewhat higher interest rate to access those funds. Consequently, the bank realizes varied income streams through this diverse financial arrangement.

The standard interest rate serves as a gauge of the interaction between the present and the future, reflecting expectations of future prosperity. This dynamic is why interest rates tend to be higher in economically challenged countries, where the opportunity cost of time is minimal. Conversely, the financial interest rate, directly or indirectly influenced by central bank policies, signifies the cost of available money at a specific time. Any deviation from the norms of these two scenarios can potentially trigger a crisis, where money is offered without adherence to economic principles.

Negative interest rates come into play when individuals deposit their capital in the bank, turning it into a cost rather than a return. In times like these, conventional savings lose their appeal as they fail to yield any noticeable gains. Instead, borrowing becomes more attractive, as the amount to be repaid is lower than the sum borrowed, creating a distinctive financial landscape.

In such a scenario, traders often resort to an alternative strategy to unearth yields, engaging in speculative dealings and transactions involving commodities like oil and gold. However, the presence of zero or negative interest rates has a detrimental impact on the overall value of investments, promoting negative rates on savings without any corresponding performance. The inherent issue lies in the elevated risk associated with banking balance sheets, and the cost of potential losses is inevitably borne by investors, irrespective of their risk aversion.

This article is part of the academic publication Dividing by Zero by Ana Nives Radovic, Global Knowledge 2018

Introduction to “Dividing by Zero”

Posted on by Ana Nives Radovic

Although created as an alternative to the current financial system, which is characterized by an extremely high degree of institutional control of market processes, bitcoin has many elements of those approaches advocated by the leading proponents of libertarianism, as its way to the broader representation in the daily operations is more difficult, but not impossible.

Growing number of irregularities that occur on the global market, such as currency wars, illogical implementation of zero rate policies and expensive QE programs are another reason for growing trust in bitcoin, since it is not a subject to control of any single institution, having in mind that the level of its demand is the key factor that determines its price.

This research stems from the nature of bitcoin and blockchain platform, which establishes the basis the future of the global financial system, since a growing number of major banks around the world intends to adopt its principles and let them use this type of technology in their operations. Blockchain has proven to be an innovative, fast and reliable channel for the transfer of funds from a much smaller transaction costs compared to what current systems allow, for which financial institutions have shown interest in this model.

Cryptocurrencies, as key financial and technological phenomenon of today, allow the anonymity of transactions, as well as the possibility to make a profit from a change of their values. Since 2013, when the bitcoin become a subject to trade of a large number of participants, created a need to explain its functioning, and all information further contributed in eliminating ambiguities related to them.

The aim of this research is to analyze the possibility of using base which the bitcoin and platform blockchain provide for the creation of future cryptocurrencies and platforms, defining electronic money as a means of payment based on the properties of the physical currencies. The main tasks of this research are the analysis of the origin, essence and role of cryptocurrencies in the modern financial and technological world. The study of the phenomenon of digital money points to the growing need of financial institutions to eliminate the resistance that upon occurrence of cryptocurrencies that are manifested towards this phenomenon, as well as to see the possibilities of their application.

This publication offers the definition of the basic properties cryptocurrencies, their development with an emphasis on bitcoin, as well as its role in the money market. It also shows that the fact that the bitcoin users are directly guided by their confidence, which is the main reason for its success, since it offered the system that guarantees the reliability of transactions and the possibility of their implementation in the short term.

Katalonija ima resurse, ali i dio španskog duga

Posted on by Ana Nives Radovic

Građani Katalonije, najprosperitetnije od 17 španskih regija, glasaju danas na referendumu o nezavisnosti, gdje bi se pozitivan ishod u najvećoj mjeri mogao odraziti na ekonomske prilike nikad od krize oporavljene kraljevine i iz nje proistekle nove republike.

U nizu uzroka katalonskog separatizma posljednjih godina se, uprkos onima o kojima se nekad govorilo kao o tradicionalnim mimoilaženjima, izdavaja ekonomska neuravnoteženost između oblasti koja je pojedinačno snažnija od većine evropskih država i ostatka Španije, čiji je povratak na put rasta spor i isprekidan.

Snaga katalonske ekonomije daje toj regiji status lokomotive španskog rasta, a da je samostalna država, po broju stanovnika i obimu privrede mogla bi se uporediti sa Danskom, iako u privrednoj strukturi dohotku postoje značajne razlike. Katalonija ostvariuje više od trećine ukupnog španskog izvoza, a po gotovo svim ekonomskim parametrima koji su u Španiji ispod evropskog prosjeka, u Kataloniji su iznad, čak u rangu najrazvijenijih EU zemalja.

Startapovi, gejming, moda i fudbal

Barselona je godinama unazad u vrhu liste najatratkivnijih turističkih destinacija na svijetu, prihodi rapidno rastu u svim djelatnostima vezanim za turizam, a prati ih porast broja radnih mjesta, no, iako je u pitanju strateška, riječ je ipak samo o jednoj privrednoj grani u kojima je Katalonija izuzetno uspješna.

Među stanovništvom, u kojem je trećina visokoobrazovana, postoji izuzetno visok nivo svijesti o značaju razvoja preduzetništva. Industrijska proizvodnja Katalonije godinama unazad je iznad evropskog prosjeka, a industrijski se, poput uslužnog sektora, posebno orijentiše na izvoz. Poseban doprinos spoljnotrgovinskom bilansu ove regije daje tehnološki sektor, čiji izvoz proizvoda i usluga eksponencijalno raste, a čemu posebno doprinosi Svjetski moblini kongres MWC u Barseloni, koji je generator desetina hiljada radnih mjesta. Katalonska prijestonica smatra se jednom od najboljih lokacija za razvoj startapova čija ukupna snaga premašuje privrede nekih malih evropskih država, svrstavši se na peto mjesto u Evropi, odmah nakon Londona, Pariza, Berlina i Amsterdama. Poseban potencijal prepoznat je u razvoju video-igara, budući da u ovoj regiji postoji više od 100 kompanija koje posluju u gejmerskoj industriji, zbog čega je ova oblast magnet za investitore. Barselona se upravo zbog ovakve otvorenosti za inovacije smatra jednim od najboljih tehnoloških ekosistema u svijetu.

Industrija u Kataloniji premašuje petinu ukupne privrede, s posebnim fokusom na inžinjering, elektroniku, hemijsku i tekstilnu industriju. Svako četvrto špansko vozilo proizvedeno je u Kataloniji, a u sistemu automobilske industrije, koji obuhvata sve faze od proizviodnje, distribucije i popravke vozila, posluje 10.600 kompanija, gdje se posebno izdvaja Seat koji izvozi automobile na tržišta 75 zemalja.

Katalonija takođe ima i izuzetno jaku i konkurentnu tekstilnu industriju, prije svega proizvodnju odjeće, u kojoj je naprepoznatljiviji Desigual, ali i Mango, a koja na globalnom tržištu ostvaruje odlične rezultate zahvaljujući dobro razvijenom sistemu od nabavke do distribucije i mogućnost angažovanja domaće radne snage. Razvoj u ovoj oblasti dodatno unapređuje spoj sa inovativnim tehnološkim rješenjima, primjenom savremenih rješenja u dizajnu, kao i činjenica da se kreativci iz cijele Evrope interesuju da se upravo u Barseloni školuju, zbog čega ovaj grad iz godine u godinu postaje sve značajnije mjesto na svjetskoj mapi vizuelnih umjetnosti i mode.

U priči o Kataloniji nezamislivo bi bilo ne spomenuti FC Barcelonu, jer brojke koje djeluju više nego impresivno u svijetu fudbala i te kako stvaraju korist i za katalonsku ekonomiju. Ukupnom bruto domaćem proizvodu Španije FC Barcelona doprinosi čak 1,5 odsto.

Problem članstva u EU

Priča o prednosti nezavisnosti Katalonije se zbog svih oblasti u kojima je premašena španska dinamika rasta svodi na zaključke da bi ona samostalno mogla funkcionisati sa još većim šansama za razvoj. Međutim, neophodno je imati na umu činjenicu da razdvajanjem od Španije Katalonija po automatizmu prestaje da bude članica Evropske unije. Odgovor na pitanje da li dio teritorije koji istupa iz postojeće članice EU postaje nova članica ili ona koja u pregovarački proces tek treba da uđe dat je 2014. za vrijeme održavanja škotskog referenduma.

Dva člana Ugovora o EU, član 48 i član 49, na osnovu čijih tumačenja se često izvodio zaključak da su kontradiktorni, otvarala su pitanje mogućnosti pregovara za učlanjenje iznutra. Članom 48 omogućeno je da pravila EU mijenjaju postojeće članice kroz rad Evropskog parlamenta i Evropske komisije tako što upućuju predlog Evropskom savjetu i ako se, nakon konsultacija sa vrhovnim institucijama, odluči prostom većinom, razmatraju se predloženi amandmani, koji se potom prenose konvenciji sačinjenoj od predstavnika članica i EK. Članom 49 predviđeno je da zemlja kandidat treba da podnese zahtjev Evropskom savjetu, a da o tome obavijesti nacionalni i Evropski parlament. Prema članu 49 bi trebalo da budu dogovoreni i novi uslovi i naknadne korekcije ugovora između država članica i države podnosioca zahtjeva.

Budući da je članom 48 predviđen pravni put pojednostavljenja procese tranzcije, dopuštajući ugovorima EU dopunjavanje u običnom postupku revizije, moglo bi se konstatovati nepostojanje odredbe ugovora koji bi zahtijevao od Katalonije da po izglasavanju nezavisnosti napusti EU. Tako posmatrano bi se međutim, pravnim osnovom za učlanjenje u EU mogao smatrati i isključivo član 49 ugovora o EU. Postoji izizetno mala vjerovatnoća da bi se članice EU, od kojih bi se očekivalo da se usaglase o upotrebi člana 48 konsenzusom, kao i EK ili EP, koje je u ovom procesu neophodno konsultovati, mogle usaglasiti sa članom 48, s obzirom na to da član 49 izričito predviđa proceduru za učlanjenje u EU.

Ovo znači da bi drugo, pa i pravno mnogo jednostavnije rješenje, mogao biti uobičajen postupak proširenja EU, prije svega jer je cilj koji bi se sprovodio po članu 49 bilo utvrđivanje da zemlja koja podnosi zahtjev ispunjava obaveze proistekle iz evropskog prava, dok je sa druge strane član 48 sredstvo mijenjanja pravnog odnosa među članicama EU.

Raspodjela španskog duga

Procedura iščlanjenja i eventualnog ponovnog učlanjenja bila bi duga i skupa toliko da katalonska ekonomija ne bi mogla da je izdrži u postojećim okvirima, a da njen BDP ne opadne barem za petinu, s obzirom na posljedice koje bi nastale prije svega iz formalnog izopštavanja iz sistema eurozone, čak i u slučaju da se Kataloniji odobri da, makar privremeno, zadrži euro kao sredstvo plaćanja. Veliki gubici nastali bi prije svega jer bi čak 75 odsto ukupne proizvodnje postalo podložno evropskim tarifama. Ovakvo stanje na tržištu prisilio bi i veliki rboj banaka da posluju u potpuno drugačijim uslovima, budući da bi kreditna sposobnost i građana i privrede značajno opala kao posljedica nedovoljne likvidnosti zbog smanjene dostupnosti tržišta na kojima unutar EU nije bilo barijera. Ovakva klima destimulativno bi djelovala na investitore, pa bi nivo ulaganja mogao čak i da se prepolovi, jer niko od onih ko je Barselonu kao privredni centar doživljavao mjestom za relativno brzo umnožavanje kapitala više ne bi imao takvu percepciju. Mnoge banke koje posluju u Barseloni već su razmatrale troškove preseljenja u Madrid u slučaju da nezavisnost bude izglasana.

Konkretan razlog da se protive izglasavanju nezavisnosti imaju prije svega izvozno orijentisane kompanije kojima bi ovim bila nametnuta obaveza plaćanja carina kojih su unutar EU oslobođene, a izvoz na tržišta zemalja članica iznosi oko 70 odsto. Takođe, katalonski poslodavci bi se nerado odvikli gubitka jedinstvenog evropskog tržišta radne snage koje broji skoro pola milijarde ljudi, budući da unutar nešto više od sedam miliona stanovnika Katalonije ne mogu naći sve ono što njihova dinamična privreda traži.

Pitanje koje takođe ostaje otvoreno je i kako bi se španski dug prenio na Kataloniju, budući da je riječ o problemu od kojeg se Španija teže oporavlja u odnosu na većinu zemalja, jer je u prosjeku svaki stanovnik Španije dužan 22.857 eura. Udio katalonskog u španskom BDP-u je 19 odsto i shodno tome dug bi se mogao dijeliti proporcionalno, no udio ukupnog duga u odnosu na španski BDP je 106,8 odsto, što znači da proporcionalno preračunavanje ovdje ne bi imalo smisla.  Druga mogućnost je da se dug podijeli proporcionalno broju stanovnika, pri čemu bi, shodno činjenici da je udio katalonskog stanovništva u Španiji 16 odsto, ta opcija bila nešto povoljnija za Katalonce. Najpovoljnija za Kataloniju bila bi opcija po kojoj bi joj pripalo 11 odsto duga, ukoliko bi se od dijelio proporcionalno sa tekućim troškovima koje regioni imaju, no to bi dovelo do potpune neodrživosti refinansiranja ostatka španskog duga i gotovo da ne postoji vjerovatnoća za takav scenario o postizanju sporazuma o prenosu duga, budući da bi udio duga u Španskom BDP-u dostigao čak 125 odsto.

Odlazak najprosperitetnijeg regiona stvorio bi Španiji ogromne probleme, a samostalna Katalonija, opterećena svim novim nametima svakako ne bi funkcionisala na način na koji je to do sada slučaj. Postojanje unutar Španije za Barselonu je ograničavajuća okolnost, jer sa drugim regionima dijeli sve one probleme koji u drugim dijelovima zemlje nastaju zbog nedostatka inventivnosti, nezainteresovanosti investitora i prekomjernog zaduživanja, međutim, problem Katalonije ovdje ne nastaje zbog mogućeg prekida veza sa Madridom, već sa tržišnim prednostima koje joj omogućava članstvo u EU.

For Honor: Vještačku inteligenciju koristiti za vježbu

Posted on by Ana Nives Radovic

Ubisoftova igra sa srednjevjekovnim motivima i likovima For Honor od srijede je dostupna za PC, PlayStation i Xbox One i to u multiplayer, ali i verzijama za jednog ili dvoje igrača, što autor i preporučuje, prije svega u online co-op varijanti, a podijeljena je na tri poglavlja, od kojih svako prati heroja jedne frakcije.

Francuski gejmerski studio naglasio je da je beta verziju testiralo čak šest miliona igrača, koji su u igri proveli više od dvije milijarde minuta. Samo PC beta verziju igralo je 1,8 miliona gejmera, što je za Ubisoft rekordna brojka svih vremena.

Budući da će se igra dopunjavati, gejmerima je ponuđena sezonska propusnica za igre koja se može kupiti uz For Honor ili kao Gold Edition.

Animacije 

Igra sa srednjevjekovnim ratnicima na prvi pogled djeluje veoma jednostavno, no karakteriše je veoma složena kombinacija lakih i teških napada, odbrana, trikova, dugih i kratkih faza oporavka, iznenađenja, trovanja i jezivih pogubljenja. Animacije su bogate i odlično izvedene, zvukovi postojani, što igri daje gotovo stvaran ambijent. Razlog su zbog kojeg igra nosi oznaku 18+ upravo su brutalne scene borbe koje su izuzeto realistično prikazane.

Scena borbe u veoma malom broju slučajeva može biti završena bez odrubljene glave onoga ko izgubi bitku, a kako bi igrač spriječio da upravo on bude ovako poražen ponuđeno mu je mnoštvo opcija i režima igre u svakoj klasi. Prije početka igre moguće je pogledati tutorijale za početnički i napredni nivo, kao i mogućnost vježbanja uz elemente vještaćke inteligencije.

Protivnici

Kroz svaki mod u For Honoru igrač se bori protiv vještačke inteligencije. Igra protiv AI sistema može biti veoma dinamična, no nesumnjivo je bolje i donosi dodatna iznenađenja kada se igra protiv drugog protivnika online, što igrača tjera da koristi više dostupnih opcija i da dublje zaroni u sistem borbe koji se ne svodi samo na naizmjenične napade i odbranu.

Napredna borilačka taktika uključuje trikove pomoću kojih je moguće početi napad, a potom ga obustaviti. U ovakvoj situaciji protivnik koji uoči da je strijela bačena na jednu stranu kako kojoj se on kreće da je odbije može biti zavaran, a oružje može biti usmjereno na onu stranu na koju ne očekuje. Da bi se ostvario uspjeh zahvaljujući nespremnosti protivnika potrebna je određena količina vježbe, no kada se ova taktika razradi zavaravanje protivnika postaje više nego zabavno, dok će on teško moći razlikovati stvarni napad od lažnog.

Nivoi i napadi

Igru dodatno bogatijom čine različiti nivoi izdržljivosti, pariranja, prekida stražarenja i specifičnih poteza od kojih dalje zavisi opasna igra na ivicama litica i mostova.

Napadi se najčešće odvijaju bez prekida dok se izdržljivost igrača ne smanji, nakon čega postaju spori i otežani, što protivnik može veoma jednostavno da okrene u svoju korist. Manje vještog protivnika takođe je, osim lažnim napadima, moguće zavarati i mijenjanjem intenziteta i vrste borbe.

Da bi se ovo prelaženje s različitih stilova napada i nivoa energije usvojilo tako da za protivnika bude potpuno iznenađenje potrebni su vrijeme, posvećenost i strpljenje koje, svakako, nije karakteristika onih gejmera koji žele impresivne rezultate za kratko vrijeme, zbog čega i ovdje postoje velike razlike u dostignućima onih koji igru žele da imaju samo na listi gejmerskih iskustava i onih koji temeljno proprate svaku ponuđenu opciju.

Režimi igre

For Honor nije igra koju je moguće igrati kratko, jer da bi se ostvarili bolji rezultati potrebno je navići se na napredne režime igre. Jedan od moćnijih upravo je Revenge Mode, koji je takođe i moćno sredstvo praćenja pojačanja napada i njihovog održavanja neprekidnim, zahvaljujući kojih dok god ima izdržljivosti igrač neće biti oboren.

Opcija Guard Break omogućava a se sačeka protivnik i priredi mu se iznenadni napad, a ukoliko on dva puta zaredom odabere blok opciju biće ga mnogo jednostavnije pobijediti, ostavljajući ga bez mogućnosti igranja u istom režimu.

Mogućnost korišćenja vještačke inteligencije je dostupna svima tokom vježbe, no oni koji je preskoče otkriće koji sve teži načini postoje da unaprijede svog učesnika u borbi. Stoga ne treba da iznenadi ako već na početku budete bačeni s litice.

Jedno veoma važno sredstvo u borbi je čelik, kojeg je besmisleno tek tako trošiti mijenjajući ga za dodatne ponuđene stavke u igri. Nivo čelika obračunava se nakon postignutih ciljeva i završenih borbi, dok drugi elementi na koje se on, kao valuta trgovine tokom igre može trošiti, imaju značaj tek u kasnijim fazama igre, zbog čega se preporučuje da razmjena ne počne prerano.

Kako do igre

For Honor, koji je u prodaji od srijede, na Steamu je moguće kupiti po cijeni od 59,99 eura za osnovni do 99,99 eura za Gold Edition. Za ou igru Ubisoft je naveo koji su minimalni i preporučeni hardverski zahtjevi.

Minimalni

(rezolucija 720p, 30FPS)

OS: Windows 7, Windows 8.1, Windows 10 (samo 64-bit)

CPU: Intel Core i3-550 | AMD Phenom II X4 955 ili sličan odgovarajući

GPU: NVIDIA GeForce GTX660/GTX750ti/GTX950/GTX1050 s 2GB VRAM ili više | AMD Radeon HD6970/HD7870/R9 270/R9 370/RX460 s 2GB VRAM ili više

RAM: 4GB

Preporučeni

(rezolucija 1080p, 60FPS)

OS: Windows 7, Windows 8.1, Windows 10 (samo 64-bit)

CPU: Intel Core i5-2500K | AMD FX-6350 ili sličan odgovarajući

GPU: NVIDIA GeForce GTX680/GTX760/GTX970/GTX1060 s 2GB VRAM ili više | AMD Radeon R9 280X/R9 380/RX470 s 2GB VRAM ili više

RAM: 8GB

iPhone 8 – šta očekujemo od “decenijske verzije”

Posted on by Ana Nives Radovic

Zaobljeni, fleksibilni ekran poboljšanog osvjetljenja, oko kojeg se neće vidjeti okvir, kućište izrađeno od nerđajućeg čelika, napredni laserski i infracrveni senzori za prepoznavanje crta lica i gestikulacije, veća osjetljivost ekrana na različite nivoe pritiska uz Touch ID, A11 čipset i veća otpornost na vodu i prašinu samo su neke od karakteristika koje će, upotpunjen novom iOS verzijom, donijeti iPhone 8, kojeg željno čekaju oni koji nastoje da ostanu vjerni najvrednijem IT brendu, ali ga već neko vrijeme doživljavaju manje inovativnim.

Način na koji kompanija Apple nastavlja lansiranje niza smartfona već odavno pokazuje da se svake druge godine uređaj donosi veliku promjenu. Ipak, nakon što je dizajn značajno promijenjen na prelasku sa iPhonea 5s na iPhone 6, od izlaska “šestice” nije bilo radikalnih zaokreta, čak ni na prelasku sa verzije 6s na “sedmicu”, zbog čega su čak i mnogi vjerni korisnici odlučili da sačekaju iPhone 8.

Decenijski model

Za razliku od “sedmice”, uoči čijeg predstavljanja ni najbolje upućeni Appleovi izvori nisu mogli da plasiraju naročito zanimljive glasine, vrijeme do predstavljanja “osmice” ispunjava mnoštvo prognoza i najava. Razlog više je što će se iPhone 8 pojaviti u godini kada Apple obilježava deceniju od predstavljanja prvog iPhonea, koje se dogodilo 9. januara 2007. godine.

Standardni i Plus modeli karakteristika su triju posljednjih generacija za mnoge najmoćnijeg smartfona na svijetu, najveća unapređenja proteklih godina napravljena su u 3D Touch tehnologiji i kameri, no od “osmice” se očekuje mnogo više. Aktivnosti vezane za dolazeći model počele su krajem prošle godine u Izraelu, odakle je Apple krenuo u jedan od do sada najvažnijih poduhvata.

Glasine i potvrde

Da bi iPhone 8 trebalo da donese mnogo veće promjene potvrdile su još krajem prošle godine prve glasine prema kojima bi na njemu trebalo da se pojavi Touch ID nove generacije. Nedavno je to izjavio i Timoti Arkuri iz kompanije Cowen and Company koja analizira tržišna kretanja u fintech oblasti. Uređaji koje Apple bude predstavio ove godine će, prema Arkurijevim riječima, imati novi Touch ID koji će biti integrisan u ekran, a ne samo u Home taster, kao i da će postojati opcija detekcije lica.

Slična očekivanja upravo je iznio i jedan od globalno najbolje upućenih izvora u Appleove aktivnosti Ming-Či Kuo iz analitičke kuće KGI Securities, koji, međutim, ističe da bi se novi senzor mogao pojaviti ispod displeja. Ukoliko se ovo obistini, biće potvrđene i glasine da Apple na “osmici” odbacuje Home taster, a razlog više da u to vjerujemo je slična tehnologija koju smo vidjeli na najnovijoj liniji MacBook računara.

Prepoznavanje lica

Glasina o opcijama detekcije lica i gestikulacije bilo je i ranije, a tehnološkim forumima su se od izvora koji doslovno nepogrešivo saopštavaju novosti o onome što Apple priprema ponovo pojavile najave da bi za ovu funkciju trebalo da budu upotrijebljeni laserski i infracrveni senzori, koji bi bili smješteni pored prednje kamere.

Opcija prepoznavanja lica prvi put je naišla na oštre kritike još kada je kartična kompanija Mastercard prošle godine najavila da bi mogla da je koristi kao način potvrde identiteta vlasnika platne kartice, budući da su najnepovjerljiviji isticali kako bi se pomoću ove opcije autentifikacija mogla obaviti pomoću fotografije. Upravo zbog toga što će ovu opciju, po svemu sudeći, Apple omogućiti na novom uređaju, postojaće i alternative, ali i mogućnost kombinovanja više faktora, pa će se najbolje zaštititi oni koji budu kombinovali prepoznavanje crta lica i otiska prsta. Senzor otiska prsta za ovakav model u partnerstvu sa Appleom na tržištu danas bi jedino mogla da kreira kompanija Synaptec.

Bez Home tastera

Sve ovo poklapa se sa dosadašnjim glasinama da će Apple na dolazećim modelima napustiti Home taster, budući da se očekuje da kapacitivni senzor bude zamijenjen optičkim. Ipak, riječ je o načinu proizvodnje koji je kompleksniji od bilo čega do sada, pa su se već javile i prve sumnje da to možda i neće biti izvodljivo ove godine.

Ono što je svakako moguće očekivati je veliko unapređenje postojećeg 3D Touch sistema, kojem bi trebalo da ponudi bolju responzivnost i mogućnost prepoznavanja dodatnih nivoa pritiska po ekranu.

OLED ekran

Tehnološkim kuloarima kruže i priče da bi “osmica” mogla da ima fleksibilniji OLED (organic light-emitting diode) ekran sa zaobljenim ivicama koji bi se sa strana mogao pomjerati reagujući na pritisak. Ovo, međutim, ne bi bilo moguće ukomponovati sa postojećim 3D Touch rješenjem koje funkcioniše kod ravne površine za 96 senzora smještenih između površinskog stakla i ekrana. Upravo ovo bi trebalo da bude razlog zbog kojeg iPhone 8 mogao da ima senzor poput filma koji bi omogućavao mnogo responzivniji ekran od sadašnjeg.

Za realizaciju ovakvog rješenja potrebno je osigurati strukturalni integritet, ali i spriječiti da se OLED deformiše, zbog čega bi čitavo kućište “osmice” trebalo da bude ojačano na mjestima gdje postoji opasnost od savijanja. Prednosti OLED ekrana već su nešto što je na tržištu prepoznato kao tražena karakteristika smartfona, jer nude bolju osvijetljenost i bogatiji prikaz boja, a ne zauzimaju previše prostora, pa uređaji u koje su ugrađeni mogu biti prilično tanki. Od informacija od izvora koji su do sada nepogrešivo izvještavali o Appleovim proizvodnim procesima do sada smo mogli saznati da su dobavljači komponenti obezbijedili veću količinu OLED panela namijenjenu upravo za iPhone 8 čija proizvodnja počinje.

Sasvim drugačiji izgled

Sve ovo najavljuje mogućnost velikog redizajna, što Apple fanovi željno očekuju, jer gledati slično vizuelno rješenje četvrti put zaredom i sa najmoćnijim novitetima ipak ne bi bilo toliko impresivno. Među mogućnostima koje “osmici” može da ponudi ovakav ekran je i ta da ona bude bez okvira koji sada vidimo.

Dijagonala osnovnog modela uređaja trebalo bi, prema najnovijim podacima koje su saopštili izvori upoćeni u proizvodnju, da bude 5,8 inča, nešto više od aktuelnih 4,7 inča, dok su se, međutim, ranije mogle čuti glasine da bi aktivna površina ekrana “osmice” trebalo da bude 5,2 inča. Stakleni panel trebalo bi da ima integrisanu slušalicu, kao i senzore za Face Time i Touch ID.

Kada je riječ o onome što će se naći unutar kućišta, najviše pažnje stručne javnosti zaokuplja čipset A11 koji bi trebalo da se pojavi u “osmici”.

Veća otpornost na vodu

Ono po čemu bi iPhone 8 mogao da bude napredniji od prethodnika je i poboljšana zaštita od vode i prašine. Poređenja radi, aktuelni iPhone 7 se zbog činjenice da nema audio jack, ali da ima fizičke tastere i slot za nano SIM karticu nalazi na nivou IP67 kada je riječ o mogućnosti zaštite od vode koja može naštetiti uređaju. Očekuje se da bi ovogodišnji model mogao biti sertifikovan na nivou IP68, što bi značilo da čak pola sata može da bude pod vodom na dubini od metar i po, što sada mogu jedino Samsungovi Galaxy S7 i S7 Edge uređaji.

No otvori nisu jedino što je potrebno da uređaj bude otporniji na vodu, pa bi jedna velika promjena u odnosu na prethodnike mogla biti izrada “osmice” od nerđajućeg čelika. Za realizaciju ovog plana pored tajvanskog giganta, kompanije Foxconn koja godinama unazad proizvodi sve ono što iPhoneu daje cjelinu, angažovana i američka kompanija Jabil, koja je takođe bila partner prilikom izrade iPhonea 4. Da, “četvorka” nam je najvjerovatnije i bila prva asocijacija na čelično kućište, no više sofisticiranosti na “osmici” postići će se i pomoću tehnologije kovanja koja to čini uz znatnu uštedu vremena i viši nivo stabilnosti u odnosu na ono što se odvijalo 2010. godine.

Kompanija iz Kupertina, po svemu sudeći, želi da deceniju svog najpopularnijeg proizvoda obilježi na način na koji svakako želi da vrati povjerenje čak i onih koji su se zbog “sedmice”, ili, tačnije, odsustva audio priključka, razločarali. Pojedine tehnologije koje očekujemo na “osmici” već smo vidjeli kod drugih proizvođača, no sve na jednom mjestu mogu ih spojiti samo Apple i njegovi partneri. Uz verziju operativnog sistema iOS 11, o kojoj ćemo sve što već znamo takođe uskoro predstaviti, a koja će debitivati na ovogodišnjim modelima novi iPhone biće najpoželjniji uređaj u ovoj godini.

Odakle Kini novac za pokretanje fudbalske revolucije

Posted on by Ana Nives Radovic

Traganje vrhunskih sportista za što boljom ponudom kojom bi krunisali karijeru nije nimalo nova pojava, no sve veći broj ugovorenih transfera fudbalera iz evropskih klubova za prelazak u kineske svojevrstan je fenomen. Sjedinjene Američke Države, u kojima fudbal nikada nije bilježio popularnost poput one koju ima u evropskim i južnoameričkim zemljama, bile su važno odredište za, na primjer, Bekenbauera ili Pelea, no trend ipak nije nastavljen. Razlozima se često smatraju relativno slabo interesovanje sponzora za oglašavanje tokom finalnih fudbalskih utakmica u poređenju sa ogromnim novcem koje se izdvaja za NFL ili NBA.

Glasine i transferi

Završnicu prošle godine obilježilo je nekoliko iznenađujućih najava transfera igrača u Kinu i to ne onih čija karijera je na zalasku, a ono što privlači najviše pažnje su ogromne sume koje se pominju kao ključni razlog kojim se igrači pokušavaju privući. Iznosi su toliko visoki da mnoge igrače stavljaju pred dilemu – nastaviti karijeru u tradicionalno fudbalskim zemljama ili otići i zaraditi mnogo novca tamo gdje ovaj sport tek pokušava da se približi široj publici.

Evropski mediji su prvobitne glasine da Oskar dos Santos Emboaba Žunior napušta Chelsea i odlazi u Kinu početkom prošlog mjeseca prenosili uglavnom uz znak pitanja, pokušavajući da protumače da li zaista novac koji je, kako su mnogi komentarisali “skoro nemoguće potrošiti” može nekoga kome je 25 godina navesti da se odrekne igre u Premijer ligi. Nakon što je potvrđena ova, kao i vijest da 26-godišnji Aleks Teišeira iz Shakhtyora, za kojeg se Liverpool nije uspio izboriti takođe odlazi u Kinu, britanski mediji bili su preplavljeni pitanjem “ko je sljedeći”, licitirajući imenima najvećih fudbalskih zvijezda.

Kineski klubovi

Imena klubova kao što su Guangzhou Evergrande Taobao, Shanghai SIPG, Shanghai Shenhua i Jiangsu Suning prije nekoliko godina nisu bila poznata ni boljim poznavaocima ovog sporta u zemljama gdje se on tradicionalno igra i prati, no do danas je za njih čula cijela planeta, jer se pominju u vijestima koje posljednjih mjeseci najviše iznenađuju javnost.

Najuspješniji od njih je Guangzhou Evergrande Taobao, petostruki pobjednik CSL, koji je dijelom u vlasništvu jednog od najmoćnijih kineskih preduzetnika svih vremena i drugog najbogatijeg Kineza današnjice, vlasnika kompanije Alibaba, Džeka Ma. Magazin Forbes procjenjuje da je vrijednost kluba više od 285 miliona dolara. Poređenja radi, Real Madrid procijenjen je na 3,6 milijarde dolara, Barcelona na 3,5 te Manchester United na 3,3 milijarde dolara, zbog čega je klub u koji tek odnedavno dolaze poznata imena uz ovu vrijednost mamac za sve sa fudbalom povezane biznise.

Fudbalsko tržište

Fudbalsko tržište i broj ljubitelja ovog sporta u Kini posljednjih godina eksponencijalno rastu. Utakmice na stadionima prati u prosjeku 24.000 navijača, čime  Kina prednjači u odnosu na ostale azijske zemlje. Novac koji je počeo da se okreće u Kineskoj super ligi (CSL) je ogroman, budući da je tokom 2016. samo od prava prenosa, ne računajući oglašivače, prihodovano 1,26 milijardi dolara.

Činjenica da fudbalski agenti žele da na ovaj način zarade na transferima i nije toliko začuđujuća koliko želja mladih evropskih igrača koji se opredjeljuju da karijeru, umjesto u najčuvenijim klubovima na svijetu, razvijaju u Kini gdje se nude zaista veliki honorari, ali gdje je kvalitet fudbala daleko ispod evropskog. Umjesto da pokušaju da makar djelimično objasne ovaj fenomen, evropski sportski listovi i portali radije biraju da ovim igračima dodjeljuju epitete pohlepnih i nedovoljno ambicioznih.

Desetogodišnji nacionalni plan

Sa druge strane, kineski klubovi imaju podršku vlade te zemlje da se za ono što ne mogu da nabave na domaćem tržištu izbore pomoću velikih sredstava. Vizija kineskih vlasti je da zemlju učine fudbalskom supersilom, za šta se posebno zalaže njen predsjednik Sji Đinping. Fudbalska revolucija u Kini počela je 2015. godine kada je predstavljen desetogodišnji nacionalni plan udvostručavanja kineske sportske privrede. Ideja je da do 2025. godine vrijednost fudbalskog tržišta u Kini dostigne vrijednost oko 730 milijardi dolara.

Pored kineske vlade, veliki dio novca koji služi kao podrška kineskoj fudbalskoj revoluciji izdvajaju biznismeni u toj zemlji koji u ovome vide priliku da jačaju političke veze i na taj način izdejstvuju promjene regulative vezane za sektore u kojima posluju, a koje bi im donijele dodatne milijarde.

Namjera je i da se u Kini obuči i usavrši minimum 100.000 igrača koji će donositi visoke prihode lokalnim klubovima, kao i da se otvori 20.000 novih fudbalskih škola. U međuvremenu, plan je da se do 2020. sagradi 70.000 fudbalskih terena. Ambicioznim desetogodišnjim planom obuhvaćena je namjera da se Kina kvalifikuje i postane domaćin Svjetskog prvenstva, a potom i da ga osvoji.

Ova zemlja se, međutim, za sada nalazi na 82. mjestu rang liste koju objavljuje FIFA, između Farskih ostrva i Svetog Kristifora i Nevisa. Iako su pokušali da se kvalifikuju šest puta, do Svjetskog prvenstva stigli su samo 2002. godine, kada im je trener bio Velibor Bora Milutinović, a iz grupne faze izašli su bez postignutih golova.

Reakcije stručne javnosti

Sportska javnost različito tumači kineski plan da unaprijede poziciju i postanu fudbalska nacija koja, da bi proizvela nove generacije igrača za koje želi da budu vrhunski, prvo planira da “uveze” veliki broj profesionalaca. Sa aspekta učinaka skupi transferi su opravdani, jer su strani igrači postigli više od 70 odsto golova tokom protekle sezone, dok se na listi deset najuspješnijih igrača nalazi samo jedan Kinez, dok na listi 20 najskupljih transfera u CSL u prvih 15 mjesta nema nijednog njegovog sunarodnika. Uprkos dostignućima stranaca, dio stručne sportske javnosti tvrdi da udaljavanje od Evrope šteti perspektivi igrača.

Kako bi se situacija ipak držala pod kontrolom kineske vlasti najavile su prošle sedmice da će iznosi koje klubovi izdvajaju za dovođenje stranih igrača ipak biti ograničeni. Odlučna u namjeri da suzbije mogućnost iracionalnog trošenja kineska administracija poručila je da će utvrditi maksimalni iznos zarade i odštete isplaćene fudbalerima, kao i sistem kazni od čije naplate će sredstva biti usmjerena na razvoj mladih igrača. Za učešće u profesionalnim šampionatima osim plasmana od klubova će se tražiti i solventnost, pa će oni sa finansijskim poteškoćama biti povučeni iz takmičenja.

Popularnost i TV prenosi

Popularnost fudbala u Kini ipak raste. Kultura navijanja i atmosfera na stadionima nije ni približna južnoameričkim ili evropskim spektaklima, međutim, televizijsko praćenje utakmica sve je popularnije. Tokom Svjetskog prvenstva 2014. gotovo svi mediji prenijeli su vijest o Kinezu koji je umro od premorenosti uzrokovane budnim praćenjem svih utakmica koje su se igrale u Brazilu, a koje su zbog vremenske razlike u Kini prenošene u kasnim noćnim satima.

Interesovanje gledalaca poseban je fenomen i upravo ona je ključni razlog zbog kojeg se velika ulaganja smatraju opravdanim, jer bi prihodi klubova od televizijskog oglašavanja svake godine u budućnosti mogli iznositi milijarde dolara. Zarada klubova CSL od televizijskog oglašavanja tokom 2016. bila je čak 22 puta veća nego 2015. godine, kada je prihodovano tek devet miliona dolara, naspram prošlogodišnjih 200 miliona. Iznos izgleda zanemarivo naspram oko milijardu i po funti koja svake godine pripadne klubovima Premijer lige, no stopa po kojoj raste i dinamika promjena koje se odvijaju najavljuju da bi po završetku desetogodišnjeg plana zarada mogla biti ogromna.

Šta najavljuje održivost

Mnogi postavljaju pitanje da li je, u finansijskom smislu, kineski fudbal održiv. Odnos biznisa i politike u toj zemlji ne daje nikakav povod za sumnju. Sa više od 250 kineskih multimilijardera baza onih koji su spremni da iz različitih interesa ulažu u novi nacionalni sport izuzetno je stabilna. Takođe, nakon Vladimira Putina, Donalda Trampa i Angele Merkel, kineski predsjednik četvrti je najmoćniji čovjek na planeti, a njegova zemlja tik iza SAD na listi ekonomski najsnažnijih, koja je povremeno sustiže po pojedinim parametrima.

Mišljenja o tome kakva situacija u kineskom fudbalu se očekuje nakon desetogodišnjeg nacionalnog plana i dalje su podijeljena, jer veliki novac ipak ne garantuje da će čak i uz potpunu popularizaciju ovog sporta biti stvorena nova generacija superuspješnih kineskih fudbalera, iako se zarada ne dovodi u pitanje. Ono u šta, međutim, niko ne sumnja je da će se stvoriti ogromna fudbalska publika, još veći broj oglašivača i nikada veći broj kineskih profesionalnih fudbalskih komentatora.

Kako kreirati Apple ID bez unošenja broja platne kartice

Posted on by Ana Nives Radovic

Kod kupovine poklona novi iPhone često se smatra nepogrešivim izborom, pa je vrijeme darivanja mnogima donijelo prvi iUređaj koji tek treba da aktiviraju. U standardnim uputstvima za kreiranje naloga za korišćenje Appleovih smartfona uvijek se navodi da je među ličnim podacima potrebno unijeti i broj kreditne kartice, no to ne mora biti prepreka. Apple ID je takođe moguće napraviti i iz zemalja kojih nema na spisku ponuđenih, poput Crne Gore, Srbije ili BiH.

apple-id

Kreiranje novog naloga najjednostavnije je preko Windows ili Mac računara, a dovoljno je preuzeti iTunes softver sa www.apple.com/itunes/ adrese i pokrenuti ga klikom na opciju iTunes Store, koja se nalazi u gornjem desnom uglu.

Učitavanje može potrajati i nekoliko minuta, pa ne treba da čudi ukoliko se neko vrijeme ništa na ekranu ne promijeni. Ukoliko se ovo radi sa Mac računara da bi se kreirao novi nalog potrebno je izlogovati se sa onoga koji se koristi za taj MacOS.

Važno je da na uređaju za koji se pravi aktivacija korisnik ne bude logovan pomoću nekog drugog naloga. U suprotnom, uz ovaj ID kreirani su iCloud, Music App i drugi servisi, tako da povratak na početak nije moguć.

U dnu iTunes Store prozora nalazi se opcija pomoću koje se bira zemlja. Iako je moguće odabrati bilo koju zemlju poželjno je, u odsustvu svoje, odabrati neku izuzev SAD, kako prilikom budućih preuzimanja aplikacija ne bi bio zatražen broj kreditne kartice, a kako za različita tržišta pojedine stvari u iTunesu različito funkcionišu, ukoliko iz nekog razloga promijenite zemlju, biće potrebno i unijeti broj kartice.

U iTunesu potrebno je pronaći Apps sekciju, kliknuti na nju, a potom odabrati bilo koju pjesmu, TV show ili e-knjigu koja pored sebe ima oznaku „free“, odnosno „get“. iTunes će nakon toga otvoriti prozor sa pitanjem da li želite da uradite log-in ili da kreirate novi ID. Potrebno je odabrati drugu opciju. Potom treba prihvatiti uslove i pravila korišćenja te unijeti lične podatke koji se traže.

Nakon što se pojavi pitanje o načinu plaćanja, potrebno je odabrati opciju „none“. Ova opcija se neće pokazati ukoliko već imate Apple ID. Apple takođe koristi spam filtere za App Store, pa ako uoči povezanost između informacija koje su unjete i drugog korisničkog računa none opcije neće biti omogućena.

Ovo takođe neće biti moguće ukoliko već dugujete novac za doplatu neke aplikacije. Ograničenja takođe postoje ukoliko ste dio nekog Family Sharinga, kao i ukoliko imate mjesečnu pretplatu na servise kao što su Apple Music, Spotify ili drugi koji se nastavlja.

Litijum – investicija budućnosti

Posted on by Ana Nives Radovic

Koncept Interneta stvari (Internet of Things) – IoT razvija se godinama unazad, no ključni razlog zbog kojeg još nije našao širu primjenu je, prije svega, u baterijama, koje, uprkos naporima brojnih proizvođača elektronike i dalje nisu toliko malih dimenzija, a istovremeno i dovoljnog kapaciteta da bi omogućile autonomno funkcionisanje svih povezanih uređaja bez potrebe za svakodnevnim punjenjem.

Kompanija Tesla Motors proizvela je pretprošle godine električni automobil Model S, koji može da pređe i do 400 kilometara nakon jednog punjenja, no cilj kompanije je da do 2020. lansira vozilo koje će imati dovoljno akumulirane energije za najmanje 1.600 kilometara vožnje.

Gigafactory

Inicijalni potez bila je investicija u gradnju fabrike Gigafactory u Nevadi, za šta je izdvojeno pet milijardi dolara. U Tesli su procijenili da je investicija opravdana, budući da je tadašnji godišnji nivo proizvodnje iznosio oko 35 gigavata kapaciteta baterija, čime je premašen ukupni kapacitet svih litijum-jonskih baterija proizvedenih za godinu.

Nakon što su prve Gigafactory baterije sišle s proizvodne trake, javile su se i inicijalne procjene o tome koliko će za ove potrebe biti izvodljivo nabaviti dovoljne količine litijuma, koji je njihov ključni sastojak.

Sve učestalije prodaje litijuma prerađivačima ovog metala i proizvođačima IT uređaja pokazuju koliko se kompanije, od kojih je najveći broj kineskih, utrkuju da obezbijede zalihe ovog metala koji je glavni sastojak litijum-jonskih baterija smartfona i, sve više, električnih automobila.

Dok industriju litijum-jonskih baterija za sada karakteriše ogroman neiskorišćeni potencijal, odluka kompanije Tesla Motors da investira u Gigafactory zapravo je preusmjerio fokus ulagača na nedostatak zaliha ovog materijala za novu tehnologiju skladištenja energije.

Električni automobili koje proizvode ne samo Tesla Motors, već i drugi, napajaju se baterijom baziranom na litijumu, pri čemu svako od do sada lansiranih nekoliko stotina hiljada vozila generiše tražnju između 5.000 i 8.000 tona ovog elementa uskladištenog u baterijama.

Alternativa

Litijum je već nekoliko godina unazad investicioni izbor onih koji se opredjeljuju za strogu alternativu. Iako se o promjeni njegove cijene ne izvještava u udarnim vijestima, niti je ona indeksirana na vodećim stranicama za praćenje dešavanja na robnim berzama, rastuće interesovanje uslovljeno je očekivanjem sve veće tražnje za potrebe energetski efikasne tehnologije.

Cijena tone litijuma u prvoj sedmici ove godine iznosila je 7.475 dolara, što je trostruko više nego sredinom 2015. godine. Zalihe litijuma već sada djeluju nedovoljno za ono što se u tehnološkoj industriji očekuje u narednim godinama i decenijama, zbog čega se ovaj element smatra potencijalno veoma isplativom investicijom. Prema podacima koje je objavila kuća Navigant Research koja prati tehnološka kretanja u energetskom sektoru tržište litijum-jonskih baterija bi do 2023. godine moglo da vrijedi 26 milijardi dolara, dok se u najoptimističnijim prognozama navodi da bi vrijednost od čak 33 milijarde dolara mogla biti dostignuta već 2019. godine.

Sada ih koriste neki od vodećih industrijskih giganata, među kojima su General Motors, Navistar, BMW, Daimler, Ford, kao i gotovo svi proizvođači smartfona i laptopova. Električni automobili koriste čak 4.800 puta više litijuma od smartfona, a upravo vozila kao što su Tesla Model 3 i Chevrolet Bolt, odnosno njihova masovna proizvodnja najavljuju interesantnu mogućnost za ulaganja.

Tražnja

Očekivanja analitičke kuće Morningstar su da će tražnja za litijumom godišnje rasti oko 16 odsto, odnosno da će sa 175.000 tona, koliko je iznosila 2015. do 2025. dostići 775.000 tona, što predstavlja brže rastuću tražnju za nekom berzanskom robom u odnosu na bilo koju tokom čitavog jednog vijeka. Morningstar takođe prognozira i da će se nakon 2025. tragati godišnje za još minimum dodatnih 100.000 tona litijuma.

Koliki će nedostatak litijuma na tržištu biti i koliko će se novim rudarenjem moći pokriti narednih godina u najvećoj mjeri zavisiće od odluka vlasti u Čileu koje sistemom kvota određuju koliko je moguće crpiti iz pustinje Atakama.

Kada je riječ o trgovanju, uprkos velikom optimizmu vezanom za njegovu očekivanu cijenu, kupiti litijum kroz hartije od vrijednosti veoma je teško.

Litijumom se ne trguje ni na jednoj velikoj berzi, ne postoje fjučers ugovori, niti swapovi, što od tržišnog učešća sada udaljava sve vodeće ulagače. Ovo, međutim, ne znači da nije moguće zaraditi na promjeni njegove cijene, s obzirom da postoji mogućnost trgovanja akcijama kompanija koje ga prerađuju ili proizvode prijeko potrebni li-ion baterije.

Bitcoin potvrdio status sigurne luke za vrijeme tržišnih turbulencija

Posted on by Ana Nives Radovic

Digitalna valuta bitcoin u prvoj sedmici 2017. dostigla je najveću vrijednost u osmogodišnjoj istoriji, nadmašivši cijenu od više od 1.000 dolara, koliko je iznosila krajem 2013. godine, da bi se u ovoj sedmici stabilizovao u rasponu od 930 do 970 dolara, u zavisnosti od platforme, od Krakena do Coinbasea. Razlog povećanja vrijednosti više od 30 odsto odsto u posljednjih 20 dana bile su informacije o kontinuiranom sve širem prihvatanju bitcoina u Kini, kao i u drugim dijelovima svijeta gdje su valute pod strogom kontrolom državnih vlasti.

mzl.bpcevawv.175x175-75Prethodno je cjenovni maksimum sa više od 1.000 dolara po digitalnom novčiću dostignut posljednjeg dana novembra 2013. godine, nakon čega je dugo stagnirao, a onda u vremenima prividnog oporavka u širim tržišnim krugovima gubio popularnost, a zbog manjka tražnje i vrijednost. Neposredno pred početak ove godine bitcoin je dostigao i istorijski najviši iznos ukupne tržišne kapitalizacije, premašivši 16,1 milijardu dolara.

Potez Narodne banke Kine

Kako bi se suzbio odliv kapitala iz Kine, poslovne banke u toj zemlji od početka ove godine su u obavezi da Narodnoj banci Kine (People’s Bank of China) – PBOC prijave sve gotovinske transakcije denominirane u juanima, čija je vrijednost 50.000 juana (oko 7.100 dolara) ili više, za razliku od dosadašnjih 200.000 juana koji su bili predmet procesa izvještaja. Pojačana kontrola kapitala u najmnogoljudnijoj zemlji u svijetu okrenula je ogroman broj tržišnih igrača ka bitcoinu.

Bitcoin iz godine u godinu postaje najprimamljivija alternativa tradicionalnom novcu, a svaki talas finansijske krize na pojedinim tržištima potvrđivao je ovaj status. Najočigledniji primjer bio je viđen u Grčkoj u ljeto 2015. kada je digitalna valuta predstavljala spasonosno rješenje za građane koji su imali ograničen pristup vlastitim sredstvima. Njegova popularnost ukazuje na rastuću tražnju za alternativom u svijetu novca, što je i namjera zbog koje je bitcoin osnovan.

Ova kriptovaluta je do prije nekoliko godina važila za sredstvo ulaganja koja je cirkulisalo tek među najvatrenijom grupom entuzijasta, no vremenom je prerastao u softverom podržani online platni sistem. Riječ je o virtuelnom novcu koji se u oba smjera može mijenjati za stvarni. Njime je moguće obaviti sve veći broj plaćanja usluga i proizvoda na brojnim sajtovima, moguće ga je čuvati u digitalnom novčaniku na računaru čekajući da mu se uveća vrijednost ili ga, prema signalima koji se dobiju sa tržišta, prodajom i kupovinom koristiti za manje zarade u kraćem roku.

Spasonosan u kriznim vremenima

Bitcoin nesumnjivo predstavlja jedan od budućih oblika ulaganja, generiše kapital sa drugih tržišta i služi kao alternativni oblik za ostvarivanje ekonomskog oporavka na pojedinačnom planu, no njegovi principi kose se sa načinima funkcionisanja krupnih finansijskih igrača koji su proizveli i koji održavaju postojeće stanje u američkoj ekonomiji. U SAD, a naročito u njihovom sjevernom susjedu, Kanadi, sve više je pogodnosti za korišćenje ove kriptovalute.

Posljednjih godina, pored finansijskih, političke krize, naročito u evropskim državama, ali i nagli preokret tokom završnice američke predsjedničke kampanje pokazali su učesnicima na tržištu da do sada korišćeni modeli više nisu pouzdani i da zakonitosti nije moguće tražiti samo kod odluka centralnih finansijskih institucija o, na primjer, promjeni referentne kamatne stope ili emisiji obveznica. Trgovanje valutama i berzanskom robom u ovakvim okolnostima postalo je rizičnije, preokreti učestaliji, a broj faktora koji utiču sve veći, pa je ono što se do sada tradicionalno smatralo sigurnim lukama za ulaganja, poput japanskog jena, švajcarskog franka ili zlata nakon niza događaja izgubilo taj status.

Inicijalno je na tržište pušten 21 milion bitcoina i taj se broj ne uvećava bilo kakvim potezom poput onoga koji kod tradicionalnih valuta predstavlja doštampavanje, što je jedan od prvih preduslova za nemogućnost suočavanja sa devalvacijom. Bitcoin je nezavisan od bilo kakve centralne vlasti. Države mogu da regulišu oblasti u kojima postoji njegov promet, no to ne znači da imaju direktan uticaj na bitcoin.

Preživio brojne pokušaje devalviranja

Postojanost ove digitalne valute potvrđena je preživljavanjem brojnih pokušaja njenog devalviranja i krahova tokom posljednjih nekoliko godina, budući da nije postojao niti jedan faktor koji je bio dovoljan da joj trajno obori vrijednost.

Razlog zbog kojeg je dugoročno ulaganje u bitcoin korisnije od ulaganja u valute i robu je, prije svega, u njegovoj decentralizovanoj prirodi, odnosno tome što ne pripada bilo kakvom sistemu. Količina bitcoina kojom se trguje uslovljena je u potpunosti matematičkim zakonitostima, što ga ne čini direktno izloženim negativnim posljedicama dešavanja kao što su nagli potezi centralnih banaka, drastične promjene u poreskoj politici ili okolnosti poput, na primjer, brexita.

Način na koji se na njegovu vrijednost odražavaju globalni ekonomski ili politički trendovi je, prije svega, u tržišnoj tražnji koja raste svakog puta kada turbulentna dešavanja najave da bi sve ono što je predmet kontrole bilo kog regulatora moglo gubiti vrijednost. Samo u prošloj, u političko-ekonomskoj smislu veoma nestabilnoj godini nivo ulaganja u bitcoin nadmašio je količinu kupovine bilo koje valute, akcija ili berzanske robe.

Godina za zaradu na promjeni cijene akcija Manchester Uniteda

Posted on by Ana Nives Radovic

Početak 2017. mnogo razloga za sreću donio je najpopularnijem fudbalskom klubu na planeti Manchester Unitedu, njegovim navijačima, ali i vlasnicima njihovih akcija. Iako ne u vrhu tabele, najprimamljiviji sportski klub za berzansko ulaganje indirektno je najavio vlasnicima akcija i onima koji zarađuju na promjeni njihove cijene da bi do kraja sezone vrijednost njihovih uloga mogla biti uvećana i više nego za petinu.

Rast cijene akcija kluba koji se na Njujorškoj berzi kotira pod oznakom MANU očekuje se do kraja sezone, do kada bi se mogle nadmašiti prošlogodišnji maksimum od skoro 18 dolara sa 14,25 dolara, sa koliko je zaključeno prošlogodišnje i početo ovogodišnje trgovanje. Iako su tržišta na vijest o dolasku Žozea Murinja nakratko odreagovala pozitivno, optimizam da bi do isteka njegovog ugovora, koji je potpisan do 2020. moglo doći do udvostručavanja vrijednosti ubrzo je splasnuo, budući da je klub već maksimizirao vrijednost, no i dalje predstavlja najbolju priliku za ulaganje u ovom segmentu.

Kartkoročna i dugoročna perspektiva

Ugovor sa televizijskim emiterima o prenosima i marketinški prihodi po tom osnovu već su uračunati u cijenu akcija. Takođe, klub je već drugu godinu zaredom vezan ugovorom vrijednim 600 miliona dolara za Chevrolet, dok je saradnja sa Adidasom dogovorena na 10 godina, tako da na dugoročnom planu neće biti drastičnih razlika na prihodnoj strani, osim ukoliko cijena ulaznica ne bude povećana u narednoj sezoni.

Ovaj klub je se prvo našao na Londonskoj berzi 1991. godine, ali je tada prodata tek polovina od predviđenih akcija. Manchester United izbrisan je sa Londonske berze 2004. godine kada je počelo preuzimanje vlasništva koje je okončano u maju 2005. godine kada je 98 odsto udjela pripalo porodici Glejzer, nakon čega je 2012. deset odsto akcijskog kapitala ponuđeno javnosti. Fiskalna godina MANU traje od 1. jula do 30. juna, a ulagačima do sada nije isplaćivana dividenda.

Za razliku od najvećeg broja kompanija koje se kotiraju na berzi, gdje najave novog proizvoda u koji se polažu velike nade nedvosmisleno ukazuju da će uslijediti rast prihoda, rezultat u igri i poslovni rezultat fudbalskog kluba nekada ne moraju ići u istom smjeru, zbog čega ulagači mogu biti obmanuti.

Prije svega, iako se čini da se već neko vrijeme u fudbalu baš sve vrti oko novca, iako ulaznice za utakmice Lige šampiona iz sezone u sezonu dostižu rekordno visoke iznose, kao i zarada od prodaje sve skupljih dresova i zastava, najveći broj klubova ima ogromne neto gubitke i njihova sudbina je dalje uslovljena spremnošću njihovih bogatih vlasnika na darežljivost kojom će finansirati potrošnju.

Istorijski pregled cijena 

Većina fudbalskih klubova je u potpunom privatnom vlasništvu, zbog čega do njihovih akcija nije moguće doći, međutim, neki su dostupni svima, a među njima su Manchester United, Arsenal, Celtic, Birmingham City, Galatasaray, Fenerbahce, Besiktas, AS Roma, Lazio, Juventus, Borussia Dortmund, Ajax, Sporting…

Bez obzira da li je trenutna cijena akcija nekog fudbalskog kluba niska ili visoka, neophodan je uvid u njeno istorijsko kretanje, odnosno načine na koje je i u kojoj mjeri dolazilo do oscilacija u trenucima kada su objavljivane vijesti o dolasku novog trenera ili potvrđene glasine o transferima igrača, poslije kojih na berzama dolazi do promjena.

Primjera radi, ako se akcije nekog kluba, koje koštaju između 10 i 20 dolara, od početka do kraja prethodne sezone nisu promijenile više od jedan odsto, odnosno ukoliko razlika između dviju sezona nije veća od tri odsto, ulazak u takvu tržišnu igru se ne isplati ukoliko nije riječ o kupovini velikog broja akcija, jer se, u suprotnom, pokrivaju tek transakcioni troškovi, a ulagač ostaje na nuli.

Ostvareni rezultat nije uvijek dovoljan signal. Akcije MANU najveću cijenu i to od 19,62 dolara dostigle su dok je klub vodio Luis van Gal nakon pobjede nad LA Galaksijem rezultatom 7:0, no dok se kasnije na tstadionima stvarao niz od pet uzastopnih pobjeda vlasnici akcija bili su u panici zbog približavanja minimumu koju je tržišna vrijednost dostigla u finansijski najmračnijim danima pod Dejvidom Mojesom. Uprkos dobrim rezultatima i pobjedama tada popularno zvanog “Vanchestera” nad Crystal Palaceom, Arsenalom, Hullom, Stokeom and Southamptonom izgubile su za nekoliko mjeseci skoro četvrtinu vrijednosti.

Ono što je važno znati je da je odluka većine fudbalskih klubova da akcionarima ne isplaćuju dividendu čak i kada ostvare veliku zaradu, jer se najveći dio dodatnih sredstava reinvestira u dalji razvoj. Ukoliko očekujete redovni povrat uloženih sredstava, bolje je na vrijeme odustati od kupovine akcija kluba i potražiti kompanije koje imaju drugačiju poslovnu politiku.

Najveći broj izlazaka na berzu bio neuspješan

Prvi fudbalski klub koji je izašao na berzu bio je Tottenham Hotspur i to 1983. godine, a zatim je to učinilo još nekoliko desetina vodećih, prvo engleskih, a zatim i ostalih evropskih klubova. Inicijalne javne ponude čak i najuglednijih i najuspješnijih klubova u početku bi pratio neuspjeh, zbog specifičnosti ciljeva ovih tržišnih subjekata – za razliku od kompanija, kod kojih su nastojanje za maksimizaciju zarade i minimizaciju gubitaka međusobno u skladu, ciljevi klubova da ostvare što bolji mogući rezultat, a da to ne podrazumijeva i ogromne izdatke najčešće su u suprotnosti. Takođe, za razliku od kompanija za koje IPO često znači i preporod, kod klubova se on odražava isključivo na izmjene u bilansu, ali ni u najmanjoj mjeri na rezultat koji klub postigne.

Fanshare – posebne povoljnosti za navijače

Kao što i se kod kompanija čija cijena akcije iznosi nekoliko stotina ili hiljada dolara većina ulagača odlučuje za kupovinu frakcija koje se odnose na onaj dio akcije koliko je njene novčane protuvrijednosti izdvojeno, tako i znatan broj evropskih klubova koji se kotiraju na berzi omogućava opciju „Fanshare“, doslovno – akcije fanova. Riječ je o šemama koje omogućavaju pristupačniju kupovinu vlasničkog udjela namijenjenu upravo navijačima koji žele da sa svojim klubom budu povezani i na ovaj način.

Budući da klubovi ne isplaćuju dividende, jedina šansa za zaradu novca ostaje kroz mogućnost da se akcije prodaju po većoj cijeni od one po kojoj su kupljene. Najveći uticaj na cijenu akcija uglavnom imaju glasine o preuzimanju, a najunosnije vrijeme za zaradu je između njihovog pojavljivanja u javnosti i zvaničnog potvrđivanja, odnosno demantovanja. Zato, od kupovine akcija klubova mnogo veću korist imaju kratkoročni špekulanti nego dugoročni investitori, ukoliko nije riječ o većinskim vlasnicima kluba.

Potpuno suprotno on MANU pozicioniran je Arsenal, za čije akcije je potreban veliki kapital, a ulazak u tržišnu igru praktično nemoguć bez 15.000 funti. Arsenal, međutim, nudi mnogo povoljniju Fanshare šemu, koja svakog mjeseca donosi određeni procenat zarade, što ovu mogućnost čini znatno unosnijom od kupovine akcija klubova poput MANU. Nakon što ulagač neprestanim reinvestiranjem dostigne vlasnički udio od jedne cijele akcije, on stiče pravo da bude pozvan na godišnju skupštinu akcionara, međutim, njegova mogućnost da pojedinačno utiče na donošenje odluka je zanemarljiva. Arsenal akcionarima nije isplaćivao dividendu više od 30 godina.

Paradoksi 

Uticaj vlasničke strukture na finansijski rezultat koji ostvaruju fudbalski klubovi se u potpunosti razlikuje od onog kojeg trgovanje akcijama ima kod kompanija na berzi. Da bi se ovo razumjelo neophodno je znati da jednako treba uzeti u obzir i sve ono što znate o fudbalskim šansama, ali i berzanskim prilikama i isto toliko, ma koliko paradoksalno zvučalo – zanemariti. Iako je oblast specifična, i ovdje važi da, kada se akcije jednom izdaju, one se mogu kupovati i prodavati na sekundarnom tržištu, pojedincima ili kompanijama koje žele da ih posjeduju. Ipak, ishod meča u kojem učestvuje klub na berzi ne mora da utiče da promjenu njihove vrijednosti, odnosno ona može biti neznatna, čak i kada su u pitanju situacije koje je predstavljaju velika pozitivna ili negativna iznenađenja na terenu. U mnogo većoj mjeri utiču informacije o kaznama, transferima i drugim stavkama koja direktno uslovljavaju izmjene bilansa.

VISA Talks – Andrej Ščerbina: Prioritet u 2017. je tokenizacija

Posted on by Ana Nives Radovic

Kompanija Visa posvećena je razvoju inovativnih načina elektronskih plaćanja, a u godini na izmaku ostvarila je značajan napredak u prenošenju plaćanja sa gotovinskih transakcija u digitalnu sferu. Uvođenje tokenizacije kao novog standarda jedan je od najvećih izazova u narednoj godini, o čemu za Ekonomist govori Andrei Shcherbina, zadužen za inovacije i razvoj proizvoda u kompaniji Visa za tržišta CISSEE zemalja.

ANR: Šta su bili ključni ciljevi kompanije Visa za 2016. i koje aktivnosti biste istakli kao najvažnije u regionu CISSEE?

Ščerbina: Naši ciljevi za 2016. godinu, odnosno fokus aktivnosti bio je usmjeren na dalju podršku migraciji plaćanja sa gotovinskih transakcija na elektronske, odnosno one koja se obavljaju u digitalnoj sferi. Taj brzorastući trend podržan je razvojem novih tehnologija, sveprisutnim fenomenom Internet of Things (IoT) koji dominira u različitim segmentima svakodnevnog života. To je bio razlog zašto smo pažljivo pripremali i pokrenuli više platformi za mobilna plaćanja širom CISSEE regiona. Sa našim klijentima i partnerima – bankama uveli smo takozvane mobilne novčanike koji se baziraju na Visa Cloud tehnologiji plaćanja, a tržišta koja su potrošačima ponudila novi servis su Gruzija, Kazahstan, Ukrajina i Srbija i očekujemo da će se još zemalja pridružiti ovoj grupi. Isto tako, želio bih da naglasim da je od ove godine, Visa  promijenila način poslovanja u regionu, sa, da tako kažem, trećim stranama uz pomoć nove platforme Visa Developer, koja je dizajnirana kako bi pomogla finansijskim institucijama – ne samo bankama već i think-tank oganizacijama, start-up kompanijama, trgovcima, čak i samostalnim programerima da istražuju sve mogućnosti plaćanja i informacionih servisa koji kompanija Visa obezbjeđuje putem svojih web servisa. Ovakav pristup nam omogućava da organizujemo jedan novi proces kreiranja proizvoda i servisa, unaprijedimo kolaboraciju sa našim klijentima. Taj kreativni proces zajedničkog stvaranja odvija se ili kroz direktni rad i saradnju sa bankama ili preko jedne nove, sve zastupljenije platforme na tržištima regiona CISSEE, a to su hakatoni. Imali smo priliku da učestvujemo na trima različitim hakatonima u Kazahstanu, Bjelorusiji i Ukrajini, na kojima smo vidjeli mnoge zanimljive ideje i rješenja koja su usmjerena na potrebe korisnika elektronskih načina plaćanja. To je nešto što smo htjeli da uradimo ove godine, nešto na čemu smo počeli da radimo i što će se širiti kroz našu viziju novog načina isporuke proizvoda i usluga i njihovog plasmana na tržištu.

ANR: Šta su prioriteti za 2017. godinu?

Ščerbina: Prateći našu viziju digitalizacije elektronskih plaćanja planiramo da uvedemo novi standard u industriji plaćanja – tokenizaciju, koja će biti dostupna na nekoliko tržišta CISSEE regiona. Ova usluga pruža još jednostavnije i sigurnije plaćanje, putem mobilnih uređaja i računara, bilo da govorimo o transakcijama na mjestima prodaje i direktnim plaćanjima, ili online plaćanju prilikom obavljanja e-trgovine. Prva tržišta na kojima će zaživjeti tokenizacija su Gruzija i Ukrajina, a vjerujem da ćemo brzo pokriti i druge zemlje. Kada je riječ o planovima za razvoj i unapređenje elektronske trgovine i mobilnih plaćanja u planu je da u ovom regionu uvedemo i uslugu Visa Checkout. Korisnici Vsa Checkout usluge širom svijeta uživaju u njenim pogodnostima, stoga planiramo da ovu uslugu, koja nudi jednostavnije i sigurnije plaćanje pružimo i korisnicima širom CISSEE regiona.

ANR: Koja tehnološka rješenja su ostvarila najveći uticaj na elektronsko plaćanje, bez obzira na to da li su već u upotrebi ili se očekuju? 

Ščerbina: Izdvojio bih dva tehnološka rješenja. Dakle, ono na šta bih stavio akcenat je već pomenuta tokenizacija, zbog trenda prelaska sa plastičnih kartica na uređaje potrošača, odnosno korisnika elektronskih načina plaćanja. Kada kažem uređaji, ne mislim samo na smartfone, već to obuhvata i druge uređaje povezane u sistem IoT – onih koji potencijalno to mogu biti ili koji su već zaživjeli kao sredstvo plaćanja – od narukvica, prstena, automobila, do pametnih frižidera, itd. Kada se osvrnemo samo na oblast plaćanja karticama, Visa maksimalno brine o sigurnosti i nema dileme oko toga koliko su čipovi na karticama pouzdano mjesto za čuvanje podataka. Upravo se ta sigurnost, koja postoji u fizičkom okruženju mora obezbijediti i u digitalnom i to je izazov, jer kada se posmatra tranzicija od kartica do personalnih pametnih uređaja koje kupci koriste, a koji su potpuno van kontrole banaka, moramo obezbijediti da svi ovi načini plaćanja budu dovoljno sigurni, a podaci korisnika zaštićeni. U tom slučaju, tokenizacija, koja je uspostavljena i koristi se kao standard, je upravo ono što smo razvili i što koristimo kod velikog broja proizvoda u sistemu povezanih uređaja. Token, koji je zamjena za plastičnu karticu, ne otkriva detalje korisnika kartica, ograničeni su na specifičan domen i njima se može upravljati nezavisno od primarnog računa. U doba IoT, sa povezanim uređajima koji postaju sredstva plaćanja, tokenizacije dobija još veći značaj. Druga stvar koju sam htio da pomenem je još u ranoj fazi, a to je blockchain, odnosno distributed ledger tehnologija.

ANR: Kakve mogućnosti otvara blockchain? 

Ščerbina: Očigledno, ovo donosi brojne mogućnosti za različite vrste institucija iz finansijskih i FinTech preduzeća, startapovima, vladama itd, ali u isto vrijeme u ranim danima sugeriše da još ne znamo odgovor na mnogo otvorenih pitanja na koje se distributed ledger tehnologija odnosi. I to nas u ovom momentu drži na tihom režimu rada i nešto dalje od usvajanja ove tehnologije. Blokchain tehnologija je svakako prepoznata kao nešto što treba dodatno ispitati i to je razlog zašto  imamo neke pilot projekte u ovoj oblasti. Ali ponavljam, sve dok ova tehnologija ne bude prihvaćena i usvojena među regulatorima svih država širom svijeta, smatramo da treba da budemo oprezni sa blockchainom.

ANR: Koliko je za kompaniju Visa izazovna situacija kada istovremeno posluje na različitim tržištima, od onih gdje su sve najnovije usluge već implementirane do onih koji se uglavnom i dalje bore u sprovođenju osnovnih?

Kada pominjemo dva tipa tržišta – ona razvijena sa dužom istorijom korišćenja platnih kartica i tržišta u razvoju, gdje se elektronsko plaćanje može smatrati rijetkim, vidimo da i jedna i druga usvajaju nove načine plaćanja. Razvijene zemlje, na primjer, s obzirom na svoju bezgotovinsku istoriju tržišta, imaju razvijenu infrastrukturu za prihvatanje plaćanja, i kupci već dugo biraju bezgotovinske načine plaćanja, pa je prelazak na mobilne načine plaćanja za njih prirodni proces napretka u plaćanjima. Nasuprot tome, na tržištima u razvoju kupci imaju iste mobilne uređaje, ali nivo prihvatanja je nešto manji, uglavnom usljed nedostatka infrastrukture – maloprodaja i bankomati, ponekad i usljed nedostatka kartica. To nam govori da smo u poziciji da na ovim tržištima ponudimo nove načine plaćanja – tzv. push payments, QR-kodove, initiated payments, itd. Uprkos činjenici da situacije nisu iste na svim tržištima, svi treba da budemo upoznati sa time da su pametni uređaji najefikasniji način razvoja bezgotovinskog načina plaćanja. Različiti pristupi se međusobno dopunjuju, kako bi omogućili korisnicima da koriste pametne uređaje za plaćanja, bez obzira na to odakle su.

Razvoj decenijske verzije počeo u Izraelu

Posted on by Ana Nives Radovic

Deset godina postojanja iPhone brenda biće obilježeno uređajem koji ima potpuno drugačiji izgled i funkcionalnost u odnosu na ono što Apple predstavlja već tri godine zaredom.

appleSve što je Apple predstavio od jeseni 2014. do danas, iako uz mnoštvo revolucionarnih i na drugim uređajima neviđenih pojedinosti, na ukupnom planu poslije toliko vremena počinje da liči na prilično sporo uvođenje inovacija i ponavljanje već viđenog. Identično kućište modela iPhonea 6, 6s i 7, odnosno njihovih Plus verzija čini da korisnici, čak i oni koji svake godine kupuju novi uređaj, s nestrpljenjem čekaju nešto novo. To bi svakako moglo uslijediti, budući da Apple ovoga puta na drugačiji način pristupa cijeloj stvari, a interesantan podatak je da je veliko interesovanje za Jet Black boju “sedmica” pokazalo šta su zapravo preferencije korisnika.

Verzije iPhone 7 i 7 Plus tek su predstavljene proš- log mjeseca, a kompanija već radi na pripremi novog i, prema svim očekivanjima, revolucionarnog modela kojim planira da obilježi desetogodišnjicu postojanja uređaja koji je u potpunosti promijenio na- čin na koji danas komuniciramo, pojavivši se kao prvi smartfon u pravom smislu. Da je Tel Aviv lokacija D na kojem priča o iPhoneu 8 počinje prvi je od neimenovanog Appleovog zaposlenog došao Business Insider. Plan kompanije je da na jesen 2017. predstavi uređaj koji, iako bi prema sadašnjem redosljedu bilo očekivano, ipak neće nositi oznaku 7S, već iPhone 8, uz, u tom slučaju očekivani i 8 Plus.

Dizajn

Prema sada poznatim informacijama postojeći dizajn uređaja otići će u istoriju, što nakon tri godine ponavljanja gotovo identičnog kućišta većina jedva čeka. Neke od glasina potvrdio je i jedan od najbolje upućenih izvora u Appleov proizvodni proces, analitičar Ming-Či Kuo, koji ovoga puta najavljuje da će odavno prisutno aluminijumsko kućište na modelu iPhone 8 zamijeniti ono koje će imati staklenu površinu i sa prednje i sa zadnje strane. Razlog više za ovo je popularnost nove Jet Black boje, budući da bi na ovaj način Apple znatno lakše postigao efekat visokog sjaja uz znatno manju opasnost od grebanja i oštećenja.

Razvoj

Izvor Buisiness Insidera navodi da je u distriktu Herzlija u blizini izraelske prijestonice počela prva faza kreiranja modela iPhone 8 vezana za istra- živanje i razvoj. Tim angažovan na ovom projektu ima 800 članova, koji imaju iskustvo u high-tech segmentu startapova i preduzetništvu. Prema riječima izvršnog direktora Tima Kuka Herzlija zona u gradu Haifi čini drugi najve- ći Appleov centar za istra- živanje i razvoj u svijetu. Prvi istraživački centar u Izraelu Apple je otvorio 2012.godine, a od tada se u njemu projektuju ključna idejna rješenja svih iPhone modela. Pored Izraela, Apple osim u Kupertinu u Kaliforniji takođe ima neke razvojne centre vezane za softver u Ostinu, Vankuveru, Francuskoj i Njemačkoj.

OLED ekran

O modelu čijim predstavljanjem će biti obilježena decenija iPhone brenda glasine kruže još od proljeća, tako da su već sada mnogi uvjereni da će i Apple početi da koristi OLED tehnologiju na ekranima. Ove informacije upravo je prenio i Bloomberg, navodeći da je, prema njihovim izvorima, Apple duboko zašao u pregovore sa kompanijom Sharp upravo na temu izrade organskih LED ekrana. Svaki potencijalni dogovor zavisiće upravo od Sharpovih kapaciteta da proizvede dovoljan broj sklopova ekrana. Apple, kao i do sada, planira da obezbijedi kapacitete nekoliko različitih proizvođača dijelova kako bi minimizirali pritisak na samo jednom. Navodi se i da Sharp ima naklonost Applea, zahvaljujući čemu planiraju da ulože više od 560 miliona dolara u razvoj novih fabrika OLED ekrana u gradovima Osaka i Mie, a zamisao je da proizvodnja počne sredinom 2018. godine.

NVIDIA

Kada je riječ o nabavci drugih komponenti poznato je da je Apple posljednjih nekoliko godina kupovao isključivo AMD. Iako se grafika možda i ne može smatrati glavnim područjem na koje se Apple fokusira, podrška za interfejs softvera za programiranje aplikacija, OpenGL na posljednjoj verziji macOS ne udaljava se od 4.1 verzije. Ipak, diskretne grafičke kartice uključene su u nekoliko MacBook Pro i iMac uređaja, kao i u sve ostale Mac Pro uređaje, a sada kruže glasine da bi Apple mogao da obnovi partnerstvo s kompanijom Nvidia. Na osnovu ovih saznanja Bloomberg je izvijestio da je u Nvidiji uočen pove- ćan broj ponuda za pozao, u čijem opisu se navodi “pomaganje proizvodnji naredih revolucionarnih Appleovih proizvoda”, uz napomenu da bi ta uloga zahtijevala “rad u partnerstvu s Appleom”, kao i pisanje računarskog koda koji će “definisati i oblikovati budućnost“ Macovog grafičkog softvera.

Grafika

Ponuđeni su i poslovi vezani za Macov driver tim. Ono što je svakako poznato u ovom segmentu je da Nvidia ne kreira upravljačke programe i softvere za platformu koju wne namjerava da proda, što nas još više upućuje da je riječ o obnavljanju partnerstva sa gigantom iz Kupertina. U izvještaju se takođe navodi da će povratak saradnji sa Appleom za Nvidiju, koja je tokom posljednjih kvartala gubila dio tržišnog udjela na račun AMD-a, u krajnjem slučaju vratiti ovog proizvođača na poziciju iz vremena prije nego što je kompanija sa logom jabuke promijenila partnera u ovoj oblasti. Nvidia i dalje prednjači na tržištu desktop hardvera sa oko 75 odst tržišnog udjela. Izgledalo je da bi ovaj trend moglo da preokrene AMD-ovo objavljivanje Polarisa po- četkom ove godine, me- đutim, u tom segmentu ostali su cjenovno manje konkurentni. Poređenja radi, zalihe GTX 1060 su dodatno pro- širene i još dostupnije, pa je na osnovu toga veća vjerovatnoća da će biti u ciljanom rangu cijene od 200 do 250 dolara. Obje kompanije i dalje odlično posluju, pri čemu je Nvidia svakako u prednosti.

PC tržište

Nvidijine isporuke Appleu mogle bi postati veoma značajne ukoliko se uzme u obzir da je Apple četvrti od ukupno pet vodećih imena na globalnom PC tržištu. Nakon što je Apple kreirao duple grafičke kartice na svojim Mac Pro računarima, to je bio znak da će kompanija nastojati da unaprijedi grafiku na svim budu- ćim računarima, čime bi ujedno i u većoj mjeri podržala dolazeće grafičke standarde. Ranije je Nvidijin CUDA bio poželjan izbor za aplikacije radnih stanica u poređenju sa onim što je nudio OpenCL, međutim, u Appleu tvrde da su trenutno više fokusirani na radne stanice, budući da Mac uređaji nijesu uobičajeno prihvaćeni kao gejming uređaji. Svakako, nije mali broj Mac korisnika koji bi željeli da imaju moćnije grafičke kartice. Intelovi HD grafički čipovi su se sistemski poboljšavali iz godine u godinu, no još uvijek zaostaju za onim što nude AMD i Nvidia.

Možete kupiti bilo koji iPhone pod uslovom da je Jet Black

Posted on by Ana Nives Radovic

Parafrazirana čuvena rečenica Henrija Forda možda najbolje opisuje odnos kupaca nove generacije Appleovih telefona koji masovno traže uređaje u novoj boji, najčešće onaj sa 128 GB memorije.

jet-blackVrijeme nakon velike godišnje Appleove konferencije protiče u sabiranju utisaka. Novi iOS i macOS instalirani su na većini uređaja za koje je podrška predviđena, uočavaju se sitni propusti, a kompanija manjim ažuriranjima nastoji da koriguje sve kako bi iskustvo iOS-a 10 bilo perfektno.

Ažuriranjem na podverziju 10.0.1 ispravljen je problem prekidanja muzike koji se javljao kada bi se ušlo u dijalog boks prepiske neke komunikacione aplikacije, a vraćene su i postavke notifikacija, pa se ponovo razlikuje zvuk koji obavještava o dolasku poruke na chat aplikacijama, budući da su se i Viber i WhatsApp u verziji 10.0.0 oglašavali „tritone“ zvukom, tipičnim za iMessage servis. Ubrzo je uslijedilo i ažuriranje na iOS 10.0.2, koje je takođe donijelo nekoliko sitnih ispravki, dok je za macOS Sierra ponuđen viši nivo sigurnosti blokiranjem piratskih softvera.

Tražnja

Pored novog softvera gigant iz Kupertina polako već ispoiručuje i novi hardver, pa su bijele kutije sa oznakom iPhone 7 već otvorile stotine hiljada ljudi. Sudeći na osnovu izvještaja dobavljača novi iPhone prodaje se odlično, no analitičari, s druge strane, tvrde da iPhone 7 i iPhone 7 Plus ne nailaze na isti nivo tražnje kao što je bio slučaj sa njihovim prethodnicima. Nwesumnjivo će sve dileme po ovom pitanju oztkloniti zvanični podaci iz poslovnih izvještaja kompanije, ali dok se ova statistika ne pojavi izvještaj sajta DigiTimes otkriva da Apple pojačava porudžbine komponenti za „sedmicu“ i „sedmicu plus“.

Cijene

Cijene po kojima su ponuđeni ovi uređaji gotovo su nepromijenjene u odnosu na one koje su postojale prethodnih godina, a upravo je objavljen i podatak o fabričkoj cijeni, odnosno troš- kovima proizvodnje osnovnog modela. Analitička kompanija IHS Markit u izvještaju pokazuje da ukupna cijena proizvodnje iPhonea 7 sa 32GB memorije iznosi 224,8 dolara, što je za oko 18 odsto više nego što je bila cijena proizvodnje iPhone 6S modela. Iako su troškovi proizvodnje novih iPhone modela uvećani u odnosu na prethodnu generaciju, Apple je odlučio da zadrži istu cijenu kao kod prethodnog modela. iPhone 7 izgleda slično kao iPhone 6, koji je predstavljen prije dve godine, s tim što je Apple dodao nove funkcije – novi Home taster, novu kameru, novi ekran i procesor i vodootpornost.

Troškovi

IHS Markit takođe naglašava da Apple bolje upravlja troškovima proizvodnje u odnosu na na- čin na koji to radi Samsung, budući da južnokorejsku kompaniju proizvodnja Galaxy S7 modela košta 255,05 dolara, dok je cijena uređaja je veoma slična iPhone 7 modelu. Kada je riječ o većem broju nabavki, pretpostavka je da se ovo povećanje odnosi na rastuće interesovanje za Appleovim telefonima. Izvještaj sugeriše da je Apple povećao porudžbinu komponenti za četvrti kvartal ove godine za 20 do 30 procenata više nego što se očekivalo.  Ono što je zajedničko svim izvještajima jeste da iPhone 7 po prodaji ne prevazilazi iPhone 6, za sada. Sugeriše se da se očekuje da Apple isporuči od 80 od 84 miliona novih iPhone modela u drugoj polovini 2016. godine, ali će ovo i dalje biti manje od 85 do 90 miliona, koliko je isporučeno 2015. godine za iPhone 6s.

Optimizam

Nakon što se internet kuloarima, a potom i tehnološkim portalima proširila vijest o zapaljivim baterijama Samsungovog uređaja Note 7 mnogi su zaključili kako će ovo ići u prilog Appleu, koji će zahvaljujući migraciji „tradicionalnih“ kupaca južnokorejskih proizvoda prodati još više novih iPhone 7 modela. Ipak, nijesu svi toliko optimistični, zbog čega jedan od najbolje upućenih analitičatra u dešavanja u Appleu Ming-Či Kuo upozorava da nema mjesta pretjeranom optimizmu.

U najnovijem izvještaju koji je čuveni analitičar poslao investitorima kompamnije KGI Securities predviđa se tek 70 dp 75 miliona prodatih iPhone 7 uređaja u ovoj godini, što je manje u odnosu na prethodnu, kada je na trži- šte lansiran iPhone 6s. Kuo upozorava da su prodajne brojke naduvane kroz promocije koje prave telekomunikacioni operateri, kao i kako one nijesu odraz povećane tražnje na tržištu. S druge strane, povećan broj zemalja u kojima se iPhone 7 već sada prodaje doveo je do toga da su skladišta ispražnjena. Primjera radi iPhone 6s se u startu prodavao na tržištima 12 zemalja, dok je startni broj zemalja za iPhone 7 iznosio čak 28.

Izbor

Ming-Či Kuo je, shodno očekivanjima, potvrdio da je nova Jet Black nijansa najpopularnija, kao i da je odabrana u 30 do 35 odsto globalnih prednarudž- bi, a samo u Kini do čak 50 odsto. Model sa 128 gigabajta memorije za skladištenje najviše je na meti kupaca. Ipak, tražnja je jedno, a dostupnost drugo, pa je iPhone 7 u Jet Black boji postalo prilično teško pronaći s obzirom na veoma komplikovan način proizvodnje koji je neophodan da bi se dobio tako visoki sjaj.

Ažuriranja

Dok „sedmice“ polako dolaze u ruke kupaca, baš kao i novi iOS 10 pojavili su se i prvi, sitni, softverski problemi, a gigant iz Kupertina je ovoga puta bio izuzetno brz i do sada reagovao ček dva puta. Ovih dana upravo je postao dostupan firmware pod oznakom iOS 10.0.2, koji se preporučuje svima koji su upravo počeli da koriste „desetku“, dok se onima koji uživaju u čarima jailbreakovane „devetke“ savjetuje da pričekaju, jer još uvijek nije poznato kada će ta mogućnost postojati i kod aktuelne verzije. Ažuriranje na 10.0.2 ispravlja greške koje su mogle prouzrokovati da se aplikacija photos neočekivano ugasi, kao i probleme prilikom kori- šćenja ekstenzija za neke aplikacije, te probleme sa kontroloma zvuka na slušalicama. Nakon „sedmica“ i novi MacBookovi su spremni za predstavljanje, a kako navodi MacRumors, upućeni izvori tvrde da se Apple aktivno priprema za osvježavanje MacBook linije laptopova. Novi modeli MacBook Pro uređaja bi stoga trebalo da budu predstavljeni već krajem oktobra.

Novi MacBook

Verzija operativnog sistema macOS 10.12.1 već je u završnoj fazi razvoja i objavljivanje se očekuje u narednih nekoliko dana. Riječ je o verziji macOS platforme koja treba da uvede nove hardverske funkcije koje očekujemo da vidimo u novim MacBook Pro laptopovima kao što su Touch ID i OLED panel. Druge glasine ukazuju i na nove MacBook Air modele sa USB-C portovima, kao i Macbook Pro modele dijagonale 15 inča i veće sa Polaris grafikama.3 Prema tvrdnjama dobro upućenih izvora registrovani developeri će uskoro dobiti još jednu beta verziju macOS 10.12.1, kako bi što prije ažuriranje bilo zavr- šeno i kako bi moglo da se učita u hardver koji dobavljači već proizvode.

Kao i uvijek, u slučaju da se bagovi budu pojavili u posljednjem trenutku, navedeni rokovi će biti pomjereni, no to se ipak ne očekuje, tako da bi se novi MacBook Pro modeli mogli na tržištu pojaviti najkasmnije u drugoj polovini pltobra. Činjenica je da Apple već du- že vrijeme nije izbacio potpuno novi MacBook Pro, a novi model bi trebalo da donese mnoštvo noviteta, pa i nestrpljenje kupaca čini svoje. Osim ovoga, poručuje se da Apple radi sa komapnijom LG- na eksternom 5K displeju, najverovatnije u cilju popunjavanja praznine koju je stvorilo ukidanje Thunderbolt Display. Kada su u pitanju Mac Pro i Mac Mini uređaji, još uvijek nema informacija kada bismo mogli da vidimo njihove nove verzije.

iOS 10: Način otključavanja ipak moguće podešavati

Posted on by Ana Nives Radovic

Verzija operativnog sistema iOS 10 upravo je lansirana, a kompanija Apple poznata je po tome da, bez obzira da li je riječ o predstavljanju novog hardvera i softvera, nikada ne otkrije baš sve, zahvaljujući čemu mnogi noviteti i to uvijek oni koji oduševe korisnike ostaju da budu otkriveni prilikom korišćenja.

ios-10S obzirom na to da je broj korisnika iOS uređaja danas veći nego ikad nije iznenađujuće što je prvog dana dostupnosti desete verzije širem krugu korisnika interesovanje bilo toliko da download skoro da i nije bio moguć iz prvog puta. Ipak, nakon što smo preuzeli “desetku” i juče vas informisali o najažnijim promjenama, razgledanjem promjena nailazili smo na sitnice unutar Settings menija koje će, nesumnjivo, mnogima biti od koristi. Najuočljivija promjena svakako je uvođenje opcije otključavanja uređaja preko Home tastera.

Apple od uvođenja fingerprint senzora intenzivno radi na pove- ćanju bezbjednosti, zbog čega djeluje kao da insistira da se otisak prsta koristi češće kao znak prepoznavanja identiteta korisnika umjesto lozinke. Ovo, u suštini, i jeste namjera, ali u Kupertinu su ipak odlu- čili da budu malo fleksibilniji. Za ovo je i dalje neophodno korišćenje Touch ID senzora, ali bez suvišnih pokreta, a iOS omogućava tri režima u kojima, u zavisnosti od brzine, možete da izvedete ovu promjenu, kao što se vidi na screenshotu. Svakako, iako je iOS 10 stigao na uređaje od iPhonea 5 i novije, podešavanje je moguće samo na modelima 5S, na kojem je senzor i debitovao, kao i kasnijim. Drugim riječima, Apple nas je ipak naveo da se okrenemo prepoznavanjem otiska.

Bedtime opcija

Velika promjena unutar Clock aplikacije u verziji iOS 10 je opcija Bedtime, koja je osmišljena da podsjeti korisnika kada da ode na spavanje i kada da se probudi. Clock će vam postaviti pitanje u koje vrijeme želite da se probudite i kojim danima, kao i koliko sati želite da spavate. Na ovaj način iOS uređaj će vas obavještavati o vremenu kada je najbolje otići na spavanje, kako bi vam san bio redovan i zdraviji.

Snalaženje na parkingu Aplikacija Apple Maps sada pamti gdje je korisnik parkirao automobil, tako da vi- še nije potrebno gubiti vrijeme na velikim parkinzima i garažama. Uz pomoću iOS-a 10 sve se odvija automatski. Kada parkirate automobil, iPhone će pokazati obavještenje na kojem piše da je obilježena relevantna lokacija. U tom slučaju lokaciju imate sačuvanu i kada se vraćate ta informacija će pomoći da što brže dođete do automobila. Postoji opcija i da se doda fotografija mjesta parkiranja.

Pomoć tokom vožnje

Tokom vožnje moguće je koristiti poboljšane iOS 10 alatke za mapiranje uz pomoć kojih korisnik dobija informacije o saobraćaju. Moguće je zumirati i provjeriti da li ima gužvi i zastoja. Pritiskom na route summary na dnu displeja moguće je pretraživati restorane i benzinske pumpe u blizini.

Brisanje pjesama

Na smartfonima koji su u upotrebi generalno nikad nema previše slobodnog prostora, no sada postoji nova mogućnost unutar iOS 10 verzije koja može pomoći onima koji imaju veliki broj pjesama u uređaju. Sve što je potrebno je otići u Settings, a potom u Music, nakon čega ćete vidjeti novu Optimize Storage opciju. Ukoliko vam je uključen iCloud Music Library, potrebno je uključiti Optimize Storage i iOS 10 će obrisati kopije pjesama sa iPhonea koje korisnik nije slušao neko vrijeme.

Podešavanje flashlighta

Svijetlo na iPhoneu, koje često koristimo kao baterijsku lampu, može da bude korisno, no ne mora uvijek da bude istog intenziteta. U verziji iOS 10, ukoliko uključite Control Center i zatim pritisnete i držite ikonicu lampe, primjetićete meni u kojem je moguće izabrati jačinu svijetla. Ponuđene su tri opcije i to slaba, srednja i jaka. Ni ova funkcija nije dostupna na telefonima bez 3D Toucha, odnosno na iPhoneu 5, koji je jedini bez nje kompatibilan sa “desetkom”

Home opcija opravljanja Relativno mali broj korisnika upotrebljava HomeKit kako bi upravljali “pametnim domom”, no u Appleu su prilično uporni u namjeri da promijene navike korisnika. Verzija iOS 10 donosi novu aplikaciju zvanu Home, koja je zamišljena kao jednostavan način za upravljanje raznim HomeKit uređajima i podešavanjima. Sada je moguće grupisati podešavanja za više uređaja, tako da svi uređaji u korisnikovom domu mogu da znaju šta da rade nakon njegovog buđenja, povratka sa posla ili odlaska na spavanje.

Veliki broj preuzimanja

Uprkos manjih problema prilikom OTA ažuriranja, preuzimanje “desetke” odvija se brže i od iOS 9 platforme koja je lansirana u ovo vrijeme prošle godine. Prema navodima koje je objavio Mixpanel uz pomoć grafikona jasno se vidi da je usvajanje iOS 10 platforme u porastu, a za prva 24 sata od objave instaliran je na 14,5 odsto svih ure- đaja sa iOS operativnim sistemom.

Poređenja radi, iOS 9 bio je za isto vrijeme instaliran na 12 odsto svih uređaja. Usvajanje na iPhone telefonima je prilično brzo zbog toga što ne postoje prepreke za ažuriranje. Posljednji put kada su rašene provjere ove godine, iOS 9 operativni sistem nalazio se na 84 odsto svih urešaja. Do sada je verzija iOS 7 imala najbrže usvajanje, no, po svemu sudeći, iOS 10 bi je mogao prestići.

Messages App Store

Aplikacije koje su kreirane za verziju iOS 10 počele su već prvog dana da se pojavljuju u App Storeu, budući da je developerima beta verzija omogućila da steknu uvid u karakteristike, a mogućnost integrisanja Siri glasovnog asistenta bila je povod više da se odmah prione na posao. Primjer aplikacije koja će biti dostupna na Messages App Storeu je Rock-PaperScissors, a riječ je o aplikaciji u kojoj dvoje ljudi mogu da igraju istoimenu igru u Messages aplikaciji. Još jedna aplikacija koja će biti dostupna u Messages App Storeu je Snappy Browser, koji omogućava brzo slanje linkova i citata u Messages aplikaciji.

Messages App Store je poseban App Store koji će biti moguće naći u Messages aplikaciji na uređaju koji ima iOS 10. Pomoću ovog App Storea, korisnici iOS 10 platforme imaće mogućnost da instaliraju veliki broj stickera i aplikacija kako bi poboljšali iskustvo korišćenja Messages aplikacije. Stickeri će se moći koristiti kao emodžiji, ali mogu biti i animirani i postavljeni na fotografije, odnosno kao balončići sa tekstom iz stripova. Aplikacije će omogu- ćavati opcije kao što su vremenska prognoza i igre poput pomenutih.

“Desetka” će pružati ogroman broj novih opcija za developere, a kroz Messages mnoge aplikacije će moći da koriste nove funkcije već postojećih aplikacija, kao što je Maps. Još više aplikacija unutar ovog servisa očekuje se naredne sedmice.

“Desetka” donosi najveće promjene do sada

Posted on by Ana Nives Radovic

Kompanija Apple lansirala je juče novu verziju mobilne platforme iOS 10 koja je dostupna za modele novije generacije, počevši od iPhone 5, iPada MIni, iPada 2 i šeste generacije iPoda Touch.

desetkaAžuriranje na iOS 10 je za sve kompatibilne uređaje dostupno preko iTunes aplikacije ili unutar Settings menija brajući General – Software Update. Kao i kada je riječ o svim većim ažuriranjima za preuzimanje je potrebno nekoliko minuta. Sinoć je, međutim, zbog velike tražnje, bilo nemoguće preuzeti update iz prvog puta za većinu uređaja.

U Appleu navode da je riječ o najvećem ažuriranju za iOS uređaje do sada, a ono donosi značajne izmjene za Messages, Siri, Photos, Maps, Apple Music, Apple Pay i iOS korisnički interfejs. “Desetka” je donijela redizajnirani Lock Screen sa 3D Touch obavještenjima, boljim pristupom kameri i widgets ekranom.

Unaprijeđeni Control Center takođe omogućava podršku za 3D Touch s novim kontrolama za Apple Music i HomeKit uređaje, dok nova opcija Raise to Wake “budi” iPhone bez zaobilaženja obavještenjima, no dostupna je samo na iPhone 6s i novijim uređajima. Ukratko, aplikacija Messages u potpunosti je nadograđena novim funkcijama koje uključuju pozadinske animacije, bubble efekte, rich linkove i Digital Touch, a dodati su i posebni Messages App Store, koji znatno proširuju mogućnosti aplikacije. Photos aplikacija sada ima impresivne mogućnosti prepoznavanja lica i objekata.

Novi Siri SDK omogućava developerima kreiranje podrške za Siri unutar aplikacijama. Posebna Home aplikacija omogućava korisnicima centralno mjesto za kontrolu HomeKit uređaja. Maps i Apple Music imaju pregledniji interfejs, dok je aplikaciji Maps dodata mogućnost integracije drugih aplikacija za širu upotrebu. Iako bi već nabrojano činilo prilično dug spisak promjena, riječ je o samo dijelu onoga što iOS 10 donosi…

Brisanje fabričkih aplikacija

Mnogi korisnici poželjeli su makar jednom da uklone neku od aplikacija koju je kreirao Apple, no to nije bilo moguće. Ipak, iOS 10 konačno dozvoljava njihovo brisanje. Proces brisanja je identičan kao i kod “običnih” aplikacija. Dovoljno je pritisnuti i držati ikonicu aplikacije, a u gornjem lijevom uglu će se pojaviti znak x, koji treba pritisnuti. Neke od aplikacija koje sada možete obrisati su Stocks, Maps, Podcasts i Contacts. Ukoliko poželite da ih vratite, uvijek ih možete reinstalirati putem iTunesa. Neke aplikacije, poput Messages, Health, Safari i Clock, i dalje nije moguće obrisati.

Siri stigla i u druge aplikacije

Ažuriranje na “desetku” daje glasovnom asistentu Siri novu funkcionalnost. Ona je sada dostupna developerima, pa je sada moguće koristiti i sa aplikacijama koje nijesu fabrički kodirane. Developerima će trebati vremena da integrišu Siri u aplikacije, ali neke je već podržavaju, poput LinkedIn, Slack i Lyft. U budućnosti očekujemo da će Siri biti od pomoći i za pretrage slika ili fitnes statistika.

Raise to Wake način obavještenja

Ukoliko budete željeli da vidite obavještenja bez pritiskanja tastera, možete koristiti novu Raise to Wake mogućnost. Potrebno je podignuti uređaj i lock screen će se sam uključiti. Ovo je samo moguće na novijim modelima iPhonea, odnosno iPhone 6s, iPhone 6s Plus i iPhone SE, a opciju je moguće isključiti odlaskom na Display & Brightness u Settings meniju.

Pametna pre- traga u Photos aplikaciji U Appleu ističu da su kroz iOS 10 implementirali nove pametne procese za upravljanje fotografijama, zahvaljujući čemu Photos aplikacija može jednostavnije i brže da pravi pretragu, bilo da su datum, lokacija ili određena osoba u pitanju. Pretražujte zalazak sunca, plažu ili oblake i isprobajte novu pametnu pretragu. Takođe, Photos aplikacija je sada dovoljno pametna da sama složi seriju fotografija na osnovu datuma i vremena.

Opcija copy & paste sa drugog uređaja Povezivanjem platformi iOS 10 i macOS Sierra Apple je omogućio novu opciju zvanu universal clipboard, koja radi baš onako kako i zvuči. Moguće je kopirati nešto sa vašeg Mac računara na iPhone i suprotno, dok god oba uređaja koriste isti Apple ID. Sve funkcioniše jednostavno i brzo, pa nema dodatne meni opcije.

Veća kontrola unutar iMessages aplikacije

Aplikacija za razmjenu poruka izmijenjena je po uzoru na WhatsApp i Snapchat aplikacije, pa sada sadrži veliki broj novih funkcija, poput crtanja, GIF-ova i naljepnica. Pritisnite na ikonicu sa srcem kako biste poslali crteže, video snimke i animacije. Prilikom pisanja nove poruke, zadržite plavu send strelicu, kako biste vidjeli nove opcije slanja poruka. Takođe, uz iOS 10 možete uključivati ili isključivati ova obavještenja u zavisnosti od konverzacije. Pritisnite ikonicu koja se nalazi na vrhu bilo koje konverzacije i vidjećete novi Send Read Receipts taster kojeg je moguće isključiti ili uključiti.

Više od 100 novih emodžija

Verzija iOS 10 donijela je vi- še od 100 novih emoji smibola, no kako je između njenog preuzimanja i pisanja ovog teksta prošlo prilično malo vremena, nijesmo ih uspjeli sve pronaći, budući da su sakriveni po kategorijama, no to ćemo učiniti u sjutrašnjem broju. Za sada, shodno najavi na konferenciji znamo da veliki broj novih emodžija donose muške ili ženske varijante već postojećih, dok su mnogi stari redizajnirani.

Bolja organizacija obavještenja

Lansiranjem verzije iOS 10 kompanija iz Kupertina drastično je izmijenila sistem notifikacija, naročito ukoliko ne želite da otvorite aplikaciju kojoj pripadaju. Primjera radi, sada više nije potrebno ulaziti u Messages aplikaciju da bi se vidjela punu konverzacija, već je to moguće uraditi u obavještenjima. U zavisnosti od aplikacije obavještenja se razlikuju, no moguće ih je vidjeti ukoliko pritisnete alert, odnosno pomjerite prst ulijevo i kliknete na View ako imate uređaj bez 3D Toucha.

Čeka li i Twitter sudbina kompanije Yahoo?

Posted on by Ana Nives Radovic

Obeshrabrujući rezultati poslovanja društvene mreže Twitter razlog su očekivanja da bi kompanija uskoro trebalo da bude predmet akvizicije neke velike tehnološke kompanije, uprkos činjenici da takve okolnosti nijesu predviđene da budu tema ovosedmičnog sastanka borda direktora.

akcije-tvitera-novacPodaci o rastu već neko vrijeme stagniraju, uz zabilježenih svega jedan odsto u odnosu na isti prošlogodišnji period, što ovu mrežu čini znatno udaljenom od njenog ključnog konkurenta, Facebooka, budući da je gubitak u navedenom periodu iznosio 107 miliona dolara.

Ovo su okolnosti koje najviše zabrinjavaju vlasnike akcija Twittera, koje sada vrijede tek nešto iznad 17 dolara, sa skoro 70, koliko su iznosile u vremenu procvata ove mreže.
Iako su čak i u vrijeme objavljivanja loših podataka iz finansijskih izvještaja cijene akcija Twittera jedno vrijeme rasle, što je bilo zasnovano na optimizmu da bi, poput poslovne mreže LinkedIn, koju je ovog ljeta kupio Microsoft i Twitter mogao biti kupljen, odsustvo otvorene ponude izazvalo je suprotan efekat.

Nagle promjene vrijednosti akcija

Sa 15,77 dolara, što je najniža cijena akcija Twittera od njegovog izlaska na berzu, za manje od tri sedmice njihova vrijednost uvećana je za trećinu, no otkako je optimizam splasnuo sve je krenulo nizbrdo. Samo od petka do zatvaranja tržišta u ponedjeljak akcije Twittera izgubile su šest odsto vrijednosti, da bi silazni trend bio nastavljen i u utorak.

Rast prihoda Twittera načelno je počeo da se smanjuje otkako je kompanija na jesen 2013. godine objavila inicijalnu javnu ponudu, a na osnovu objavljenog posljednjeg izvještaja ovaj rast umanjen je čak 25 odsto u odnosu na prošlu godinu. Predstavnici kompanije saopštili su mreži CNBC da “nije bilo otvorenih ponuda” i da sada istražuju mogućnosti.

akcije-twittera

Sudbina koja je upravo zadesila mikroblog sa logom ptičice u velikoj mjeri podsjeća na onu koja je prethodnih godina pratila kompaniju Yahoo, koju je nedavno kupio Verizon za pet milijardi dolara, što je iznos koji prilično tužno izgleda naspram 125 milijardi dolara, koliko je Yahoo ne toliko davno vrijedio.

Od trenutka kada je Verizon preuzeo Yahoo, ulagači na tržištu kapitala, koji se fokusiraju na akcije tehnoloških kompanija očekuju da bi Twitter mogao da bude sljedeći na meti akvizicionih predatora.

Bez plana za budućnost

Otkako je kompanija Microsoft preuzela poslovnu mrežu LinkedIn, cijena Twitterovih akcija porasla je čak 14 odsto, a dodatnih šest odsto rasta cijene uslijedilo je nakon što je nekadašnji direktor kompanije Iven Vilijams u izjavi za Bloomberg naveo da uprava treba da razmotri dobre opcije, što je protumačeno kao postojanje otvorenih ponuda za kupovinu ove društvene mreže.

Pregovori o akviziciji postali su sve učestaliji, budući da Twitter već duže vrijeme stagnira i ne donosi profit. Postaje sve više očigledno da u kompaniji ne postoji jasan plan budućeg poslovanja, zbog čega su aktuelni menadžment i bord sada u fazi razmatranja šta bi ovaj mikroblogerski servis trebalo da predstavlja na tržištu. Najzastupljenije mišljenje u javnosti je da bi Twitter trebalo da se fokusira na to da bude prvi izvor vijesti za milijarde ljudi koji žele da u trenutku znaju sve o svemu.

Kom može da bude kupac

Na osnovu informacija koje je nedavno objavio Recode, čelnici kompanije trebalo bi da na sastanku zakazanom za sjutra razmatraju budućnost Twittera kao samostalne kompanije. Iako je samostalno poslovanje ono što u kompaniji žele, biće doslovno nemoguće ne dotaći se teme o prodaji, što svakako ne bi bio prvi put. Navode da postoje planovi o kupovini Twittera nedavno je demantovao medijski gigant News Corp Ruperta Mardoka.

Ostaje otvoreno pitanje ko bi mogao biti zainteresovan za Twitter. Ukoliko uzmemo u obzir da su četiri važna igrača u tehnološkom svijetu Apple, Google, Facebook i Microsoft, sistemom eliminacije posljednja dva otpadaju. Facebook je, pored velikog broja startapova za koje nije žalio novac, kupio mrežu za dijeljenje fotografija Instagram i komunikacionu aplikaciju sa potpunom enkripcijom sadržaja WhatsApp, dok je Microsoftovo osvajanje LinkedIna jedna od najvažnijih akvizicija u ovoj godini, nakon što je kompanija počela da mijenja kurs, uvidjevši da se kupovinom Nokije nije proslavila.

U igri ostaju Apple i Google, oba servisa s ogromnim raspoloživim sredstvima, prilično ujednačenim šansama i sasvim različitim interesima. Baza od 300 miliona korisnika Twittera kompaniji Google bi mogla predstavljati veliku pomoć u borbi sa Facebookom, budući da servis Google+ nikada nije dostigao ciljani broj aktivnih korisnika, niti željeni značaj, uprkos činjenici da današnji Alphabet, pod čijim okriljem posluju svi Googleovi servisi, integriše najraznovrsniju ponudu, a sve to na najrasprostranjenijem mobilnom operativnom sistemu Androidu.

Očekivana tržišna vrijednost

Pronalaženje kupca za Twitter bi, zbog njegove relativno visoke cijene moglo da bude otežano, no to je u početku važilo i za Yahoo. Ipak, Microsoft je za LinkedIn izdvojio 26 milijardi dolara, zbog čega se očekuje da bi prodajna cijena Twittera najvjerovatnije mogla da iznosi oko 18 milijardi. Ovo bi značilo da bi u kompaniji mogli da uslijede još oštriji rezovi i mjere štednje, koje bi uključivale i masovna otpuštanja.

Sa druge strane, otvorilo bi se i pitanje racionalnijeg poslovanja. Oglašivački prostor na Twitteru višestruko je skuplji od onoga koji omogućava Facebook i to povezan sa Instagramom, na kojima oglase za nekoliko dolara vide desetine hiljada korisnika na targetiranim tržištima. Za isti novac “lajk” ili “retweet” objave na Twitteru košta i po nekoliko dolara na malim tržištima, što svakako neće biti izbor onih koji žele da racionalno raspolažu sredstvima namijenjenim marketingu.

Lošim marketingom bi se u suštini i mogli nazvati svi Twitterovi poslovni poduhvati od novembra 2013. do danas. Izlazak na berzu, odnosno način na koji je to izvedeno, mnogi smatraju ogromnim promašajem. IPO je objavljen pompezno, vodeći svjetski mediji dizali su ovaj čin u nebo i uslovili ogromno interesovanje, a zakon ponude i tražnje uslovio je da cijena već prvih dana počne naglo da raste. Nedugo potom stvari su počele da se vraćaju na mjesto, a vrijednost Twittera da se pomjera ka onome što joj stvarne tržišne osnove omogućavaju. Prije svega, riječ je o servisu koji dominantan dio prihoda ostvaruje od prodaje oglašivačkog prostora.

Nije svaki IPO u IT svijetu isti

Poređenjem IPO-a kineskog giganta online trgovine, kompanije Alibaba i Twittera postaje još jasnije zbog čega je uvijek isplativije vjerovati onome kome vjeruje najšira baza korisnika. Primjera radi, ako je potrošač sa prosječnim primanjima i sa nevelikim iskustvom u online plaćanju spreman da ukuca broj platne kartice i naruči nešto preko Aliexpressa, a sa druge strane kompanija sa stabilnim prihodima smatra skupim da se oglašava na Twitteru jasno je zbog čega im se u međuvremenu i berzanska pozicija ovako iskristalisala.

Istorija berzanskog trgovanja od nastanka do danas pokazuje da su povjerenje kupaca i spremnost da se plati usko vezani za dugoročnu stabilnost kompanije, te da su sve suprotne situacije balon koji prije ili kasnije pukne.

iPhone 7 i 7 Plus ili zašto nije važno biti prvi, već najbolji

Posted on by Ana Nives Radovic

Za Appleove uređaje oduvijek se govori da ono što nijesu izvorno njihove inovacije korisnicima nude s određenim zakašnjenjem. Kompanija je predstavljanjem modela iPhone 7 i 7 Plus upravo pojasnila da to radi jer se oslanja na sopstvene resurse i znanje. Bez varanja.

iphone 7Appleove septembarske konferencije posljednjih nekoliko godina donose druga- čije koncipiran pristup predstavljanju iPhonea nove generacije, koji, shodno najavi, može donijeti manje ili više promjena, ali uvijek se završe jednim zaključkom – da smo vidjeli najbolji uređaj ove vrste do sada. Glasine uoči konferencije ukazivale su na uređaj bez previše inovacija, zbog čega se čak nagađalo i da se uređaj ne- će zvati iPhone 7, nego iPhone 6 SE (Special Edition), kako bi velika promjena bila ostavljena za barednu godinu, kada će iPhone obilježiti deceniju od prvog pojavljivanja na tržištu.

Moćni A10 čipset

Ono što se vidjelo na centralnoj ceremoniji u San Francisku je, međutim, daleko od nedostatka inovacija. Prije svega, ono što modelu ove generacije nesumnjivo omogućava lidersku tržišnu poziciju je moćni, ultrabrzi čipset nove generacije A10. Iako postoji opravdana zabrinutost da bi četvorojezgarni A10 zbog snage koju ima mogao negativno uticati na vijek baterije, činjenica da će u vrlo rijetkim situacijama koristiti sve raspoložive kapacitete upravo je ono što ohrabruje. Dizajn novog iPhonea može se nazvati novim, ali samo kada je riječ o novoj poziciji traka sa antenama, promjene modula kamere, kao i dodavanja novih boja kućišta. Dimenzije kućišta, kao i ekrana ostale su iste, ali je zato mnogo urađeno na pobolj- šanju onoga što se nalazi ispod poklopca.

Kamera… tj. dvije kamere

Još jedna fantastična novina, naročito izražena na iPhone 7 Plus modelu je kamera. Tačnije – dvije kamere, jer je vrhunskom modelu trebalo omogućiti i da pruža vrhunsko iskustvo u kreiranju izuzetno kvalitetnih fotografija. Manji model, iPhone 7, na poleđini i dalje ima jedan objektiv, ali i rezoluciju 12 megapiksela, optičku stabilizaciju slike, sočivo od šest dijelova, safirnu zaštitu sočiva, LED svijetlo sa infracrvenim senzo rom, mogućnost detektovanja lica i tijela i HDR podršku.

Dok je manji model dobio optičku stabilizaciju slike, tu je i f/1.8 otvor blende, koji će sada omogu- ćiti kvalitetnije fotografije u uslovima slabog osvjetljenja, čime će iPhone dostići, pa čak i nadma- šiti standard koji se trenutno na tržištu viđa na premium modelima drugih proizvođača. iPhone 7 Plus opremljen je dvostrukom zadnjom kamerom, što je takođe svojevrsno praćenje tržišnih trendova, naročito kada je riječ o dostizanju Bokeh efekta, tj. mutnog prikaza pozadine.

Tokom konferencije prikazano je kako je Nokia obmanula javnost objavljivanjem fotografije koja bila snimljena sasvim drugim uređajem, a Huawei je nedavno otkriven kako je za prezentacijsku sliku, umjesto sopstvenog P9 modela, kojeg je promovisao, koristio profesionalni Canon 5D fotoaparat. Apple nije žurio da bude prvi koji će omogućiti ovu funkciju, ali joj je nesumnjivo prvi ozbiljno pristupio, jer je prikazao originalne fotografije, a ne one snimljene pomoću profesionalnih uređaja.

Osim toga, na Plusu modelu postoji mogućnost 2x optič- kog zuma, što je izuzetno rijetko i za veoma kvalitetne kamere na smartfonima. Omogućeno je snimanje videa u 4K rezoluciji pri 30 snimka u sekundi, 1080p pri 30 i 60 fps, dodata je optička stabilizacija videa, slow-motion video je podržan za 1080p pri 120 fps, odnosno 240 fps za 720p, a tokom snimanja videa moguće je i praviti fotografije i to rezolucije osam megapiksela. Prednja, odnosno FaceTime kamera je rezolucije sedam megapiksela kod oba modela, snima full HD 1080p video, otvor blende je f/2.2, uz auto HDR i automatsku stabilizaciju slike.

Home Taster

Novi home taster takođe se pominjao u glasinama koje su se na kraju pokazale kao tačne. taster više nije fizički, u smislu da, kada se pritisnete, pravi klik, već je kapacitivan, što znači da ga je dovoljno samo dotaći, čime će znatno biti ubrzano otključavanje ekrana otiskom prsta, dok će se za pokrivanje cijelog spektra njenih funkcija pobrinuti 3D touch tehnologija, premijerno prikazana i na MacBook računarima koji su je dobili ove godine.

Nove slušalice

Predstavljanjem modela iPhone 7 i 7 Plus 3,5-milimetarski priključak za slušalice poslat je u prošlost. Iako Apple nije prvi koji ga je na svom smartfonu ukinuo, učinio je to veoma sofisticirano, uz jasne pokazatelje da ideja o eliminisanju kablova slušalica upravo i pripada kompaniji sa logom jabnuke, ali su je drugi kopirali. Slušalice će sada koristiti postojeći Lightning port, a stare će biti moguće koristiti s posebnim adapterom koji će doći u pakovanju.

Ekran 25% sjajniji

IPS tehnologija pomoću koje se kreira ekran ostala je ista, uz veći sjaj ekrana za 25 odsto, koliko mu je jače pozadinsko osvjetljenje. Dimenzije su ostale iste kod oba modela, odnosno 4,7 inča kod iPhonea 7 i 5,5 inča kod modela iPhone 7 Plus. Tehnologija kojom su izrađeni uređaji u ovoj generaciji čini ih potpuno otpornim na vodu i prašinu, što je kod prethodnih modela bio samo djelimično slučaj, a sada na dubini od jednog metra oba modela mogu da stoje čak i po pola sata.

Trajanje baterije

Jedna od stavki koja je najproblematičnija na svakom smartfonu je trajanje baterije. Ni Apple nije uspio da napravi potpunu revoluciju u ovoj oblasti, ali je omogućio da model iPhone 7 ima dva sata veću autonomiju nego iPhone 6s, dok će litijum-ionska baterija u većem iPhone 7 Plus omogućiti jedan sat više trajanja u odnosu na model 6s Plus između dvaju punjenja.

Operativni sistem

Novi modeli doći će uz novi operativni sistem koji upravo stiže i na starije modele, a riječ je o verziji iOS 10, koja koji ima novi dizajn i nove mogućnosti, više personalizovanja, redizajnirane mape s mogućnošću rezervacija, korišćenje Siri u više aplikacija nego što je do sada bio slučaj, dok će poruke biti moguće slati i koristeći rukopis na ekranu, uz mogućnost “nevidljivog mastila”.

Memorijski prostor

Stavka o kojoj se kod Appleovih uređaja često raspravljalo bila je memorija od jednog gigabajta RAM-a, no kompanija je ovoga puta bila popustljivija, pa sada iPhone 7 ima 2GB, a iPhone 7 Plus 3GB RAM-a. Kada je riječ o prostoru za skladištenje, Apple je poslao u istoriju modele sa 16GB, tako da osnovna “sedmica” dolazi sa 32GB slobodnog prostora, nakon čega se odmah povećava na 128GB, a u ponudi će biti i 256GB verzija.

Novac br. 39: Bilion

Posted on by Ana Nives Radovic

Programi kvantitativnog popuštanja ostaće nesumnjivo ono po čemu će u finansijskoj istoriji biti upamćena druga decenija ovog vijeka, jer su se na taj potez odlučili i oni koji su ga dugo odbijali. Evropska centralna banka upravo je saopštila podatak da su tokom osamnaestomjesečnog QE programa otkupljene obveznice vrijedne čak bilion eura.

novac-39Program kvantitativnog popuštanja načelno obuhvata izuzetno moćan paket mjera koje su uveliko premašile očekivanja tržišta, no način na koji sistem doslovno sam sebe otkupljuje imovinu da bi tržištima podigao vrijednost zapravo negativno utiče na sve pokušaje promjena, jer prije svega odlaže ekonomske reforme u pojedinim evropskim zemljama, čak i tamo gdje postoje naznake privrednog rasta.

Finansiranje bilo čega vanrednog u okolnostima kada su sredstva zarobljena u kupovini imovine koja ima niske pšrinose onemogućava ulaganje u bilo šta što omogućava razvoj, poput infrastrukture. ECB se vodeći ovaj program odlučila da prekine korišćenje negativnih depozitnih stopa kako bi obarala euro u odnosu na druge valute, obeshrabrujući plasiranje kapitala širom eurozone.

Drugim riječima ECB je prestala da rizikuje u pravljenju kursnih razlika u nadi da će time podstaći izvoz i privredu, odlučivši da negativnu depozitnu stopu upotrijebi samo da bi ponovo aktivirala kreditiranje. Ni hiljadu milijardi eura koji su ovako procirkulisali nijesu dali rezultat kakav je očekivan početkom 2015. kada je QE najavljen. Oporavka, međutim, i dalje nema.

Novac br. 37: Gejming

Posted on by Ana Nives Radovic

Događaji poput prošlosedmičnog Gamescom sajma u Kelnu pokazuju moć jedne industrije koju u razmatranju prilika na tržištu oni koji se fokusiraju na “ozbiljno” i “životno” često zaobilaze, no kada se obrati pažnja na brojke, one su impresivne i “ozbiljnije” nego što se ranije ikada moglo pretpostaviti da će biti.

novac-37Sve veći broj naučnih studija ukazalo je na neraskidive veze između igranja igara i produktivnosti u učenju i poslovanju, a naročito ostvarivanju boljih rezultata tamo gdje je potreban takmičarski duh.

Među laicima, međutim, ne samo igre, već i upotreba tehnologije ima reputaciju nečega što negativno utiče na zdravlje, no nauka uporno pokazuje suprotno, što je nesumnjivo jasan signal da laičkim procjenama da su računari, smartfoni ili gejming štetni nije mjesto u XXI vijeku i da ono što može doprinijeti ličnom, profesionalnom napretku treba prestati demonizovati.

Igranje igara može u velikoj mjeri pomoći u učenju i radu ukoliko se vodi računa odabiru igre prema načinu na koji je osmišljena i razvijena. Na ovaj način je i developerima u gejming industriji skrenuta pažnja na ogromne potencijale u sferi kreiranja igara kod kojih je prepoznato da pozitivno utiču na kognitivne procese, budući da sve prilike na tržištu ukazuju da će tražnja za njima rasti.

Otpor u ovoj oblasti je suvišan, jednako koliko i onaj koji bi postojao u nekoj drugoj industriji čije vrijeme tek dolazi, a još besmislenije je vjerovanje da je ostvarenja velikih gejmerskih studija ikada iko mogao prevazići, bez obzira na životnu dob. Ako je nekada važilo da je čovjek star onda kada prestane da se igra, u vremenu gejminga i jutrave za novim nivoima i boljim rezultatima taj trenutak označava onaj u kojem postaje gubitnik.

Rio 2016: Budžetske rupe ni OI ne mogu da popune

Posted on by Ana Nives Radovic

Olimpijske igre koje se ove godine održavaju u Rio de Žaneiru bile su osmišljene ne samo kao faktor koji će doprinijeti rastu brazilske ekonomije, već i kao prilika da prva iz akronima BRIC zemalja u razvoju pokaže svoja dostignuća tokom prethodne decenije, koja su joj pomogla da se tramsformiše u moderno društvo.

rio-2016-novacUmjesto promocije dostignuća zemlje u razvoju, veliki sportski događaj prilika je u kojoj su se jasnije nego ikad vidjele sve ranjivosti privrede ove zemlje – krizni talas, koji je naišao nešto kasnije nego u razvijenim zemljama, teško je narušio godinama teško dostizani balans, stopa nezaposlenosti je porasla, inflacija stvara dodatni pritisak, a sve ovo prate politički skandali zbog kojih se odlaže mogućnost pronalaženja institucionalnog rješenja ovih gorućih problema.

Rio je izabran za grad održavanja Olimpijskih igara prije sedam godina, kada je situacija bila znatno povoljnija i kada se o Brazilu, kao i o drugim BRIC zemljama, za razliku od ostatka svijeta pogođenog dužničkom krizom, mogla ispričati drugačija, optimistična priča o uspjehu, rastu i razvoju. Dok su se mnoge industrijske zemlje borile sa problemima koji su ih pritisli otkako je u razvijenim zemljama oslabila kupovna moć, što je umanjilo tražnju za njihovim proizvodima i povećavalo spoljnotrgovinski deficit, u Brazilu je došlo do ekspanzije, zahvaljujući tražnji za njihovom naftom, rudama i poljoprivrednim proizvodima.

Standard građana u svim klasama se poboljšao – poljoprivrednici su zajvaljujući ogromnom izvozu imali više novca nego ikad, nezaposlenost je bila na rekordno niskom nivou, prihodi srednje klase su znatno uvećani, a značajan dio te razlike trošili su po tada prepunim tržnim centrima, što je dovelo do impresivnih podataka o potrošnji, za razliku od većine drugih tržišta na kojima su mjere štednje i smanjenje zarada nagrizali tržišne aktivnosti.

Poput kineske, brazilska privreda rasla je naglo, po visokoj stopi od čak 7,5 odsto na godišnjem nivou, za šta su i najoptimističniji zvaničnici znali da će biti kratkog daha, budući da je dugoročni rast po visokoj stopi neodrživ, međutim, nadali su se da će bruto domaći proizvod zadržati trend povećanja na nivou iznad četiri odsto godišnje, što je takođe dinamika koju nije bilo moguće održati.

Problemi brazilske ekonomije počeli su da se javljaju 2013. godine, nakon što je došlo do pucanja izvoznog balona koji je više od deceniju unazad rastao i uslijedio da vrijednost izveneze robe premaši 80 milijardi američkih dolara, sa svega dvije milijarde koliko je iznosila 2000. godine. Međutim, 2013. obilježila su ograničenja na mnogim poljima, što je uslovilo da stopa rasta splasne na razočaravajuća 2,3 odsto.

Veoma pesimistične prognoze međunarodnih finansijskih institucija preplavljivale su svjetske medije godinu uoči organizovanja Svjetskog prvenstva, najavljujući da čak ni fudbalski spektakli koji će privući posjetioce iz svih krajeva svijeta neće učiniti ništa što bi ulilo nadu da je oporavak moguć.

Silazni trend stope rasta počeo je 2009. godine, no posljednjih godina poseban pritisak stvara previsoka stopa inflacije, kao i visoka cijena rada nedovoljno kvalifikovane radne snage za koju, usljed nekonkurentnosti u odnosu na Kinu i Indiju, razvijene zemlje nijesu zainteresovane.

Izuzetno veliki problem predstavlja i precijenjena valuta, brazilski real, zbog učestalih intervencija centralne banke na valutnom tržištu, čiji kurs u ovakvim uslovima dodatno otežava izvoz. Tokom posljednjih nekoliko godina javili su se i brojni poremećaji u oblasti fiskalne politike, gdje su prihodi osjetno sniženi zbog naglog rasta crnog tržišta. Problem se pokušavao riješiti pomoću brojnih reformi, koje su, međutim, sprovedene potpuno neuspješno, pa su vidljivi rezultati izostali.

Godina u kojoj se održavalo Svjetsko prvenstvo u fudbalu za Brazil je bila značajna i zbog održavanja izbora, zbog čega se vladajuća Radnička partija suočavala sa ograničenijima da zadrži povjerenje birača, a da ujedno sprovede i sve mjere neophodne za snižavanje stope inflacije sa dugogodišnjih više od šest odsto na planiranih 4,5 odsto i zaustavi rast javne potrošnje, kao i da se izbori sa sivom ekonomijom, što su poreske vlasti prinuđene da rade na prilično nepopularan način.

Nesumnjivo je da se očekuje pozitivan efekat Olimpijskih igara u Riju kada je riječ o potrošnji, naročito zbog miliona stranaca koji će tokom tog događaja posjetiti zemlju u kojoj su potrošačke cijene prije početka uvišestručene, međutim, iznosi uloženi u pripremu infrastrukture upravo su ono što je stvorilo velike praznine u brazilskom budžetu. Vrijeme održavanja Olimpijskih igara prati nagli pad u cijenama nafte, rude gvožđa, šećera i druge robe koju Brazil izvozi, a koji je pritom u velikoj zavisnosti od jednog spoljnotrgovinskog partnera – Kine, koja se takođe suočava sa usporavanjem rasta i brojnim ograničenjima.

Kombinacija rastuće inflacije po stopi od čak 8,8 odsto na godišnjem nivou, dvogodišnjeg trenda konstantnog smanjenja broja investicija, dvocifrene stope nezaposlenosti, oslabljenih javnih finansija, nemira u nezadovoljnoj radničkoj klasi koji su sve učestaliji i političke paralize prouzrokovane korupcionaškim skandalima stvorila je teren na kojem da sada zaigraju ni najveći ekonomski stratezi ne bi mogli da ostvare ni utješan rezultat.

191
milijarda dolara od izvoza

Poput drugih zemalja u razvoju, Brazil je podstakao rast prodajom sirovina koje su pretežno korišćene za industrijsku proizvodnju u Kini. Očekivanja po pitanju privreda ovih zemalja prije nekoliko godina bila su izuzetno optimistična, no aktivnosti u kineskim fabrikama počele su da usporavaju, pa je tražnja za robom drastično smanjena. Cijene gvožđa, brazilskog najvažnijeg izvoznog proizvoda sa udjelom od 12 odsto opale su za čak 75 odsto, čineći da zarada opadne sa 256 milijardi dolara, koliko je iznosila 2011. godine na 191 milijardu, koliko je izvezeno prošle godine.

303
funkcionera pod istragom

Finansijski problemi Brazila duboko su ukorijenjeni u institucionalnim ograničenjima velikih razmjera. Brazilska predsjednica Dilma Rusef, koja je na tu funkciju izabrana 2014. godine, suspendovana je u maju nakon optužbi za manipulisanje budžetskim podacima, čime je nastojala da ekonomsku sliku zemlje prikaže prihvatljivijom. Skandal je, međutim, samo jedan u nizu, a najveći se vezuje za energetsku kompaniju Petrobras, zbog čega je čak 49 od 81 člana Senata Brazila i 303 od 513 članova Donjeg doma pod istragom zbog optužbi za teška krivična djela.

8,8
odsto godišnja stopa inflacije

Jedan od najvećih uspjeha Brazila je postizanje nedavnog stanja u kojem je došlo do eksplozivnog ekonomskog rasta, kojim je pripitomljena nekontrolisana inflacija koja se javila prije skoro dvije decenije. Monetarne vlasti Brazila poigrale su se sa uvođenjem nove valute, brazilskog reala 1994. godine. Uvođenje valute, koja je u prvim godinama imala 1:1 odnos prema američkom dolaru, dok se dolar danas mijenja za 3,18 reala samo je privremeno suzbilo inflaciju, koja se nakratko približila dvocifrenoj stopi, a sada se vratila na i dalje zabrinjavajućih 8,8 odsto na godišnjem nivou.

5
kvartala traje recesija

Stanje recesije ekonomisti proglašavaju nakon što uoče da je dva uzastopna kvartala pratilo usporavanje privrednih aktivnosti. Velika recesija na prelasku iz 2008. u 2009. trajala je četiri kvartala, a Brazil se sada suočava sa onom koja traje čak pet godina. Brazilsku javnost ipak u manjoj mjeri uspjela je da ohrabri prognoza Međunarodnog monetarnog fonda objavljena prošlog mjeseca prema kojoj bi u zemlji već početkom 2017. mogao biti zabilježen rast, no sa vladom koja je u krizi i nemogućnošću Senata da donosi ključne odluke, teško je uspostaviti odlučujuće korake.

10,9%
je stopa nezaposlenosti

Značajnu ulogu u jačanju privreda BRIC zemalja igralo je rapisno poboljšanje standarda srednje klase, koja je dobila kvalitetniji pristup stanovanju, obrazovanju i zdravstvenim uslugama, a došlo je i do vidljivih pomaka u potrošnji, koja je omogućavala punjenje budžeta. Međutim, stopa nezaposlenosti nedavno je dostigla 10,9 odsto, što je drastično uticalo na održivost srednje klase i uzdrmala radna mjesta za još milione sada zaposlenih građana Brazila. Iako bi otvaranje novih mjesta uslovilo rast, poslodavci su ipak okrenuti štednji, zbog čega nema pomaka na ovom polju.

Novac br. 36: Brazil

Posted on by Ana Nives Radovic

“A sada, dragi slušaoci, nešto što će vas razveseliti”, rekao je nedavno voditelj programa na lokalnoj radio-stanici, pripremajući se da pusti stari brazilski hit “Chorando Se Foi”, poznatiji kao “Lambada”.

novac-36I zaista, ritam ove numere one koji ne razumiju riječi odaljava od pomisli da je u pitanju pjesma sa jednim od najtužnijih i najdepresivnijih tekstova, na isti način na koji nepoznavanje specifičnosti neke pojave odvraća neupućene od suštine problema, poput onog koji danas postoji u brazilskoj ekonomij.

Još od Mundijala pretprošle godine vjerovalo se da će skoro četiri miliona posjetilaca doprinijeti rastu potrošnje koja je zamišljena kao dovoljno stabilna da se popune praznine u brazilskom budžetu, no to se nije dogodilo.

Slična očekivanja postojala su prije otvaranja Olimpijskih igara u Riju, kada se vjerovalo da bi veliki sportski događaj mogao pomoći privlačenju kapitala, ali i ovoga puta optimizam je bio neutemeljen.

Nivo potrošnje jeste zadovoljavajući, ali je nedovoljan da doprinese rastu, no mnoge međunarodne finansijske instititucije nije odvratio od namjere da objave prognoze koje najavljuju skoriji rast posrnule brazilske ekonomije.

Poigravanje prognozama već je viđeno na tržištima onih zemalja kod kojih su neutemeljene najave uticale na drastične promjene u odnosu ponude i tražnje državnih obveznica.

Sportsku scenu već godinama potresaju skandali o namještenim rezultatima za potrebe klađenja, no kada to finansijski igrači čine kako bi manipulisali cijenom hartija od vrijednosti šteti koja nastaje javnost se čudi poput promjene rezultata u posljednjoj sekundi.

Novac br. 35:

Posted on by Ana Nives Radovic

Priča o ženskom preduzetništvu ni u najrazvijenijim zemljama svijeta ne otvara se, a da se ne propusti naglasak na postojeće barijere ili makar nedovoljno iskorišćene potencijale, kao da je riječ o oblasti u kojoj važe specifična pravila i zakonitosti koje su suprotne principima funkcionisanja tržišta, sve u nadi da će se žene ohrabriti da kreativnost koju imaju i znanja i ideje koje su razvile pretoče u biznis.

novac-35Žensko preduzetništvo u Crnoj Gori staro je koliko i čitavo društvo, jer su, naročito u vremenima davnih bitaka i ratova mnoga poljoprivredna gazdinstva preuzimale žene, čineći to u ime porodice kojoj pripadaju.

Ni vjekovi koji su protekli nijesu previše unaprijedili položaj žene na domaćoj privrednoj sceni, jer je za dobijanje sredstava od kredita potrebno garantovati imovinom koja je, iako porodična, najčešće uknjižena na ime supruga.

Nemogućnost da budu samostalne u kombinaciji sa odsustvom beneficija za ženski biznis preduzetnicama dodatno komplikuje put do uspjeha, pa mnoge dobre ideje ostaju samo zamisao. Ipak, iako već do osnivačkog kapitala ili dodatnih sredstava nije jednostavno doći, postoje načini da država reguliše ovu oblast smanjenjem poreske stope za ženski biznis.

Nesumnjivo je da bi, ukoliko bi stopa PDV-a za ženski biznis bila snižena, došlo do porasta broja preduzeća čiji su osnivači žene, no ne zato što bi one time bile ohrabrene, već zato što bi njihovi muževi, braća i sinovi registrovali porodični biznis na ženskog člana porodice i tako koristili povlastice izdate sa drugim ciljem. Zbog činjenice da smo društvo u kojem se sve uspijeva zloupotrijebiti ni oni kojima su povlastice zaista potrebne na njih, nažalost, ne mogu da računaju.

Svako naglo jačanje eura neutrališe podršku rastu

Posted on by Ana Nives Radovic

Ekonomija na nivou eurozone pokazala je tek blagi oporavak kojim je zaustavljeno dalje potonuće njenih članica, no mehanizmi kojima je on uspostavljen nedovoljni su da obezbijede održiv rast. Evropskim javnim finansijama neophodan je katalizator, ali i slabiji kurs eura, uz stroge i djelotvorne mjere u oblasti javnih nabavki i umjeren rast zarada izvan minimalne.

Vrijednost jedinstvene evropske valute tokom protekle decenije najčešće je iznosila tek nešto niže od 1,4 američka dolara, što je znatno velika razlika u odnosu na sadašnjih oko 1,12 dolara za euro. Ovo svakako djeluje kao ohrabrujuća promjena, no treba uzeti u obzir da je paritet kupovne moći u vremenu jakog eura iznosio 1,18 dolara. Iako je za većinu evropskih lidera jačanje eura djelovalo kao pozitivan signal, u ekonomskom smislu efekti toga trasta proizvodili su posljedice koje su tek kasnije postajale vidljive.

Euro currency symbol assembled with coins. Isolated on whiteDa bi se u zemljama eurozone podstakao rast bile su neophodne mjere Evropske centralne banke koje bi odražavale aktivniji pristup monetarnoj politici. U nedostatku takvih konkretnih akcija, prije pokretanja programa kvantitativnog popuštanja, ali i nakon njega reakcije širom Evrope odražavale su osudu takozvanog ekonomizma, a bile su praćene predlozima o napuštanju eura, odbijajući pritom da se prikriju posljedice koje bi bile prilično teške, veoma rizične i same sebi nedovoljne.

Lociranje problema u evropskim finansijama, nezavisno od konkretne politike ECB, gotovo je nezamislivo bez razmatranja političkih, nacionalističkih, pa čak i ksenofobnih elemenata koji karakterišu dešavanja na Starom kontinentu posljednjih godina, zbog čega se upravo euro, kao simbol očuvanja evropskog jedinstva, zadržava, izvan sve priče o troškovima koji bi nastali njegovim povlačenjem iz dijela ili cijele eurozone. Sa druge strane, jedinstvu valute nedostaje jedinstvo na fiskalnom planu, kao i zajednički evropski trezor sa isključivom namjenom za otplatu zajedničkog duga, a ključno je odsustvo stvarnog evropskog budžeta i finansijskih transfera koji bi bili nezamjenjiv dio takvog sistema.

Evropsku ekonomiju dugo je karakterisao vidljiv pad potrošnje, dok je rast iznosio tek između nule i jedan odsto. U međuvremenu uslijedio je pomak po pitanju priliva investicija, no iz negativne ka nultoj vrijednosti, odnosno od minus pet odsto do nule. Za to vrijeme stagnirao je i izvoz, a iz predostrožnosti rasla je štednja. Na ukupnom planu, i pored problematične situacije u jednom broju perifernih zemalja, uslijedio je relativno miran period, no upravo ono što zabrinjava je što bi njegovo duže trajanje moglo umrtviti privredu i onih zemalja koje su na granici stabilnosti.

Sa druge strane, britanska funta, čija je precijenjenost prema ocjeni lokalnih zvaničnika i biznismena otežavala dalji razvoj, uoči krize iznosila je više od 1,5 eura prije krize, dok su britanski troškovi proizvodnje bili na paritetu od 1,25 eura. Sa druge strane, primjer zemlje koja je ulagala sve napore da obori vrijednost sopstvene valute je Japan, gdje je, međutim, sistem trajno naviknut na niz zabrinjavajuće niskih vrijednosti pokazatelja, no koji ipak obezbjeđuju balans u uslovima rastuće zaduženosti. ECB jedina je koja nema takvu monetarnu politiku, iako u sada za njom postoji najveća potreba.

Paralelno sa ovim dolazi do promjene trendova na globalnom nivou, znatno različitih u odnosu na ono što se moglo vidjeti prije deceniju i po. Posljednju deceniju prošlog vijeka i početak novog pratio je pad cijena, ali ne i zarada, koje su u najjačim ekonomijama ili zadržane na realnim iznosima, što je bio slučaj zapadnoevropskih privreda ili blago rasle, kao u SAD. U južnim evropskim zemljama postojao je trend rasta zarada od nekoliko procenata na godišnjem nivou.

Povećana konkurentnost

U postojećim uslovima povećane konkurentnosti smanjenje zarada širom Evrope ili njihova stagnacija trend su koji je prisutan već neko vrijeme i koji bi se, prema svim pokazateljima, mogao zadržati još nekoliko godina.

Za vidljive pomake bilo je neophodno da kurs eura klizne između 1,05 i 1,1 dolar, zahvaljujući čemu bi se zemljama na jugu Evrope vratila konkurentnost i potreban je kao podsticaj uvozne inflacije. Ovakvo dobijanje međunarodne konkurentnosti bi takođe doprinijelo povećanju niskih plata, što bi dodatno ojačalo slabiji euro i povećalo tražnju.
Troškovi ovog povećanja umjerenih zarada ne bi stvorili negativan uticaj na konkurentnost zemalja eurozone, već je situacija obrnuta, uz uočljiv rizik tamo gdje situacija nije pažljivo planirana i realizovana pod potpunom kontrolom.

Očekivana povećanja kamatnih stopa u SAD takođe predstavljaju jedinstvenu šansu za nove preokrete, iako sa druge strane prijeti rizik koji bi, u okolnostima slabljenja dolara, jačanje eura veće od razlike od 0,15 eura na jednom dolaru moglo donijeti.

Suočavanje sa problemom deflacije bilo je prilično sporo i otežano, što je bilo i očekivano u okolnostima u kojima je rastuća inflacija godinama prije toga nagrizala potrošnju. Ipak, u uslovima obrnutog trenda došlo je do stagnacije zarada, rast tražnje se našao skoro na nuli, dok investicije imaju tendenciju pada.

Na listi prioriteta našlo se oživljavanje izvoza iz južnih evropskih zemalja, dok bi istovremeno trebalo podržati domaću tražnju kroz povećanje minimalne zarade od 1,5 odsto do 2,5 odsto, u zavisnosti od zemlje, odnosno njihove pojedinačne konkurentnosti.

Ovakve ciljeve u okolnostima stagnacije gotovo je nemoguće postići, pa se značajan broj zemalja opredijelio za povećavanje minimalne zarade. Upravo takva politika, kakva se u nekim evropskim zemaljama sprovodi od kraja 1980-ih pokazala se kao ona koja prolongira oporavak, već samo održava sistem u životu proporcionalno resursima za koje je najmanje neizvjesno da bi mogli biti dostupni.

Javne nabavke i zapošljavanje

U mnogim zemljama eurozone, naročito njenim južnim članicama, prednost bi se mogla dati nastavku širenja aktivnosti u oblasti javnih nabavki, ali i zakonskoj regulaciji pravo na radnu sedmicu u trajanju od 35 do 39 sati, definisanu granskim ugovorima.

Ključne promjene, međutim, ne mogu uslijediti iz ovako malih, već ipak radikalnih pomaka, uz istovremeno sprečavanje da euro naglo jača u uslovima pokazivanja oporavka ili suprotno planiranih programa ekonomija korisnica drugih vodećih valuta. Ipak, postojeći pristup valutnoj politici između njenih zagovornika i kritičara otvara sukob koji produbljuje krizu, a rješenja traži u privremenim prelivanjima sredstava i pružanju sve većih iznosa pomoći koja, budući da su namijenjena finansiranju tekuće potrošnje, ne nude trajna rješenja.

Izglasavanje britanskog napuštanja Evropske unije na referendumu potvrdilo je odlučnost zvaničnog Londona da mehanizme za ostvarivanje rasta pronalazi izvan okvira koje nameće Njemačka, čija je centralna finansijska institucija Bundesbanka definisala principe, ukombinovane s nespremnošću te zemlje da uvaži drugačiji pristup.

Odsustvo rješenja koje ovaj model nudi, ali i koje se takođe nazire i iz predloga njegovih kritičara pokazuje da prostor za modulaciju postoji, samo što ga obje strane zaobilaze. Dosadašnja iskustva u svjetskoj finansijskoj istoriji sugerišu da je moguće ponuditi funkcionalno rješenje ukoliko bi bilo praćeno istinskom evropskom saradnjom u kreiranju takve valutne politike koja bi bila namijena za korišćenje u međunarodnim transakcijama, a za koju bi kursevi nacionalnih valuta članica bili fiksirane. Drugim riječima, Evropskoj uniji trenutno je potrebno rješenje poput onoga koje je globalnom monetarnom sistemu 1944. omogućio Sporazum iz Breton Vudsa, samo na nivou ove zajednice.

Ovdje je važno uzeti u obzir činjenicu da jačanje eura podstiču oni subjekti kojima je jaka valuta garant ekonomske stabilnosti, a u eurozoni to su isključivo Njemačka i Francuska. U pretkriznom vremenu ove dvije zemlje imale su relativno nizak rast, pri čemu je njemački u prosjeku iznosio 1,4 odsto, a francuski oko dva odsto, u oba slučaja praćene relativno niskom inflacijom. Sa druge strane, u pretkriznim godinama rast u Španiji iznosio je 3,4 odsto, a inflacija u prosjeku 3,2 odsto. Različite okolnosti uslovile su da je među snažnijim ekonomijama sa nižom stopom rasta politika ECB dominantno uslovila da ne dođe do krahova, dok prema onima koje je kriza najviše pogodila u vremenu prije nje, kada je postojao prostor za regulaciju jednostavno nije reagovala.

Francuski i njemački interesi

Iako bi povratak na nacionalne valute danas bio veoma teško neizvodljiv, prije svega jer ključni donosioci odluka nikada ne razmišljaju u pravcu suprotnom od njemačkih i francuskih interesa, Njemačka i Francuska kamufliraju ovaj problem nesuglasicama oko zaduživanja i programa otkupa obveznica. Veću korist od kompromisa navodnih neistomišljenika sada bi ipak donijela konkurentska devalvacija kojom bi se povećala eksterna tražnja, a sa njom i priliv novca u države članice, no ove dvije zemlje protive se onim mjerama koje bi izazvale nove tenzije.

Ekonomska strategija prema ciljevima ECB postoji i načelno makar pokušavaju da je se pridržavaju sve članice eurozone, no krajnji ishod takvih aktivnosti su potezi Španije koji kontriraju svakoj inicijativi koja potekne iz Francuske, dok istovremeno djeluje da ideje koje dolaze iz Njemačke onemogućavaju bilo kakav oporavak svih drugih zemalja. Stoga se i jačanje jedinstvene evropske valute čini kao prepreka najvećem dijelu zemalja, jer ne proizilazi iz ekonomskog rasta, niti povlačenja kapitala iz trećih zemalja, već ih onemogućava.

U tehničkom smislu, bez obzira na heterogenost ekonomskih prilika u pojedinačnim članicama i njihove nacionalne ili ukupne zaduženosti, sama eurozona uopšte nema dug, međutim, ona kao poseban pravni subjekt ima mogućnost da se zaduži ili da prikuplja sredstva kroz euroobveznice.

Valutni ratovi: Sudbina svijeta u rukama banaka

Posted on by Ana Nives Radovic

Na globalnoj sceni u toku je valutni rat velikih razmjera. Japan doštampava novac, to rade i SAD, Kina takođe, tako da će i EU kad tad morati na to da pristane. Sve ovo svakako nije održivo, pogotovo ne na duži rok.

Globalnu scenu današnjice karakterišu valutni ratovi ogromnih razmjera usljed činjenica da su Sjedinjene Američke Države, potom Japan i nešto kasnije Kina, a na kraju i Evropska centralna banka počele da uvode monetarne stimulanse kroz doštampavanje novca, odnosno programe otkupa obveznica kojim se povećava nivo raspoloživih sredstava, ali i prouzrokuje stanje koje je neodrživo na duži rok.

Dok je za ekonomije ovih zemalja ovo signal da bi u budućnosti mogao postojati izuzetno kompleksan problem, za finansijske centre riječ je o izdašnom izvoru zarade. Promjene kurseva valuta uslovljene su političko-ekonomskim dešavanjima u zemljama koje ih koriste, ali i potezima koje iza scene povlače vodeće banke u svijetu, nakon kojih izgleda da nekada sasvim pouzdani faktori nijesu garant očekivane promjene trenda.

Godinama sve popularnije Forex trgovanje privuklo je milione korisnika širom svijeta, što je doprinijelo vrtoglavom rastu dnevnog obima trgovanja, rastući broj onih koji uočavaju zakonitosti trgovanja i mogućnosti da se predvide pravci rasta, ali i sve veći broj izvještaja koji počinju riječju “uprkos” i objašnjenjem situacije u kojoj je došlo do neočekivane promjene prilika.

Mogućnost predviđanja kretanja kursa

Ako postoje logičke pravilnosti na osnovu kojih se do pete decimale mogu predviđati trendovi promjene valutnih kurseva, ali i ako dolazi do neočekivanih obrta u ovoj oblasti, moguće objašnjenje je samo jedno – postoje sredstva kojima se manipuliše u cilju ostvarivanja zarade pojedinih subjekata.

Naime, valutno tržište je ogromno i iz dana u dan nastavlja da raste, što onemogućava bilo kakvu intervenciju, dogovore i sinhronizovane akcije jednog broja učesnika sa velikim ulozima koji bi značajnije, pogotovo ne tako da se to odrazi na globalnom nivou mogli uzdrmati odnose među valutama. Ovo ipak ne znači da ne postoje oni koji nijesu u mogućnosti da utiču na kurseve.

Neusklađenost političkih prilika, izvještaja o ekonomskom rastu jedne zemlje, stopi inflacije, podataka o zaposlenosti i drugih parametara sa kursevima vodećih svjetskih valuta prouzrokuju ipak velike banke. One kao jedan od ključnih subjekata valutne razmjene različitim mehanizmima doprinose nestabilnosti kurseva, prije svega zato što se ogroman udio odnosi upravo na špekulativne poduhvate.

U ovakvim okolnostima tek oko pet odsto deviznih transakcija odnosi se na investicije, promet robe i usluga koje imaju efekat na realnu ekonomiju, kao i novčane pošiljke iz inostranstva stanovnicima jedne zemlje, dok sve ostalo u vodećim bankama u svijetu pripada onom segmentu iz kojeg crpe ključne izvore finansiranja i trajanja, odnosno u valutnoj razmjeni i proviziji koju zahvaljujući njoj ostvaruju.

U podacima sa valutnih tržišta za 2013. godinu navedeno je da se na dnevnoj bazi razmijeni novčana masa u vrijednosti od 5.300 milijardi dolara, odnosno 3.800 milijardi eura. Ovaj ogromni iznos ključni je izvor iz kojeg se svakodnevno finansiraju aktivnosti banaka, zahvaljujući transakcionim troškovima, koji čak i kada su marginalni, u ovoj količini svakodnevno osiguravaju likvidnost banaka kojima je, u sistemu koji finkcioniše na principu uzajamno povezanih investicionih fondova svakodnevno potreban novac.
Ipak, banke se nijesu zaustavile samo na tome da na mogućnosti konverzije novčanih sredstava iz jedne valute u drugu ostvare zaradu od provizije, već su otišle korak dalje i, nudeći mogućnost otkupa određene valute po nižem ili višem kursu, zagarantuju sebi zaradu od promjene kursnih razlika.

Jedan od ključnih aduta kojima banke raspolažu su valutni derivati čijom zloupotrebom je moguće prouzrokovati gubitke koji se mogu odraziti na čitavo jedno društvo.
Tokom posljednjih nekoliko godina, a naročito otkako su oči svjetske javnosti uprte u zemlje u razvoju, i kupovinom čijih valuta su mnogi planirali da će ostvariti dobit srazmjernu jačanju njihovih privreda, upravo zbog manipulisanja derivatima izostala je takva mogućnost, pa su nacionalne valute Brazila, Rusije, Indije, Južnoafričke Republike, Argentine i Turske u vrlo kratkom vremenskom roku gubile i do 20 odsto vrijednosti.

Paradoksi koji prate valutni par euro-dolar

Jedno od ključnih polja manipulisanja kursnom razlikom postoji u dnevnom odnosu jedinstvene evropske valute i američkog dolara. Ovaj valutni par, najpopularniji na tržištu, špekulantima kursnom razlikom na dnevnom nivou donosi zarade izražene u milijardama novčanih jedinica. Ključne nepravilnosti bilo je moguće uočiti tokom prethodne godine, u jeku naftne krize.

Naime, kurs američke valute, kao one koju u upotrebi ima vodeća svjetska ekonomija i najveći globalni potrošač energenata uslovljen je cijenom nafte i to obrnuto proporcionalan njenom rastu i obratno.

Kada iz Sjedinjenih Američkih Država pristignu informacije da je zabilježena pojava koja povećava kupovnu moć građana te zemlje, cijena nafte na američkom tržištu raste, a od nivoa rasta zavisi i koliki efekat taj trend ima na cijenu na londonskom tržištu.
U ovakvim okolnostima kurs dolara se snižava u odnosu na euro. Isti odnos važi i u slučajevima kada zbog povećanja cijene nafte, najčešće zbog blokade izvoza ili isporuke usljed sukoba na Bliskom istoku dolazi do smanjenja vrijednosti dolara, budući da najveći svjetski potrošač, SAD, usljed rasta proizvodnih troškova na taj način pokušavaju da se izbore za povoljniji izvoz.

Ono što se, međutim, nekoliko puta dešavalo tokom proteklih godina je da su, upravo u vremenu kada su tržišta bila najaktivnija, a dnevni obim prometa najveći je da je dolazilo do istovremenog rasta i cijene nafte i kursa dolara u odnosu na euro. Promjene kursa između dolara i eura stoga i jesu među najnepredvidljivijim trendom, najrizičnije za dugoročne prognoze, ali i jedan od trajnih izvora zarade, kako onima koji dobro procijene prilike ili jednostavno imaju sreće, tako i bankama koje na svakoj transakciji zarade određeni iznos.

Stoga, pored tržišta derivata, valutno tržište bilježi najveći rast u ukupnom globalnom prometu. Tržišta, na primjer fjučersa, na određene berzanske robe već su dosegla nivo u kojem se promet zasniva na trgovini ugovorima koji prevazilaze stvarne berzanske zalihe, upravo zahvaljujući činjenici da trgovci fjučersa na, na primjer, naftu, aluminijum ili žitarice ne traže fizičku isporuku robe nad kojom imaju vlasništvo.

Promjene

Situacija sa zlatom kojeg u berzanskim ugovorima ima neuporedivo više od onoga koje je fizički do danas bilo moguće iskopati iz rudnika govori o tome koliko su brojne tržišne pojave u stvari fiktivne i u kojoj mjeri se svode na papire.

No, sve ovo je zanemarivo malo, pa i zanemarivo fiktivno u odnosu na novac kojim se prometuje. Ako se kao polazni argument uzme podatak da je prije svega četrdesetak godina svjetskim valutnim tržištem prometovano sredstvima u vrijednosti nižoj od deset milijardi dolara, a da ono danas iznosi gotovo 530 puta više, odnosno 5.300 milijardi, jedini zaključak do kojeg možemo doći jeste da je rast fiktivan.

I nakon što se izme u obzir činjenica da je svjetska populacija za četiri decenije uvećana sa četiri na oko 7,5 milijardi stanovnika, da za ono što se 1975. moglo kupiti za 100 dolara danas treba izdvojiti 448, kao i da je cijena barela nafte tada iznosila oko 13 dolara, ne postoji nikakva formula iz koje bi se mogao izvesti činilac da je vrijednost bilo čega mogla biti uvećana znatno više od 500 puta.

Sve i ako su početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka valutne razmjene korišćene isključivo da bi pojednostavile međunarodnu trgovinu, još jedan impozantan podatak koji govori o veličini ovog tržišta jeste da se na spoljnotrgovinske transakcije u stranim valutama odnosi svega dva odsto svjetske valutne razmjene.

Nakon završetka velike naftne krize sedamdesetih godina bilo je potrebno 200 dana da razmjena na valutnim tržištima dostigne globalni nivo godišnjeg svjetskog izvoza. Nivo svjetskog izvoza, koji je od početka sedamdesetih godina do danas učetvorostručen promet na valutnom tržištu sustigne za 84 sata.

Ovo je i jedan od ključnih pokazatelja da je valutno tržište izuzeto iz produktivne ekonomije i svjetske trgovine. Samo u protekloj godini četiri vodeće banke svijeta kontrolisale su polovinu svjetskog tržišta – UBS, Citigroup, Barclays i Deutsche Bank. Kada im se pridruži još šest moćnih banaka, odnosno Morgan Stanley, Bank of America, JP Morgan, Royal Bank of Scotland, HSBC i Credit Suisse, dolazi se do pokrivenosti čak 80 odsto valutnog tržišta. Preostalih 20 odsto pod kontrolom je manjih banaka, a tek deseti dio tog “slobodnog” dijela odnosi se na transakcije u izvozu na međunarodna tržišta.

Uticaj britanskih banaka

Polovina prometa odvija se na londonskom tržištu, na kojem se skandal sa manipulacijama Liborom ni do danas nije riješio u potpunosti. Međutim, novčane kazne za namiještanja kod Libora iznosile su “samo” šest milijardi dolara, znatno manje od onoga što bi, ukoliko se dokaže, mogle platiti banke odgovorne za uticaj na kursnu razliku eura i dolara, s obzirom da samo dnevni obim njihove međusobne razmjene iznosi 1.300 milijardi. U međuvremenu sve češće moguće je čuti upozorenja da bi se među odgovornima za manipulacije mogla naći i Banka Engleske, iz koje su još od proljeća 2012. godine počele da stižu dojave krupnim ulagačima, koje bi im omogućavale ostvarivanje transakcija u vrlo kratkom roku, prije nego što bi bilo kakve zvanične informacije bivale dostupne u vodećim medijima. Zemlje koje se u najvećoj mjeri trude da prevaziđu ovaj problem, pokušavajući da održe kontrolu nad svim raspoloživim mehanizmima su svakako članice eurozone.

Jasno postavljeni kriterijumi konvergencije na osnovu kojih se omogućava korišćenje eura, kao i rigorozne procedure Evropske centralne banke i njena suszdržanost od vođenja agresivnije monetarne politike samo su pokušaj držanja kontrole u ovoj oblasti, međutim, suprotstavljeni interesi banaka čija sjedišta su van zemalja korisnica eura, ali i vlada tih zemalja kojih se problemi eurozone ni ne tiču samo prenaglašavaju ova ograničenja.
Velika uloga koju na Starom kontinentu igra Britanija, u koordinaciji sa američkim bankarskim gigantima i finansijskim rajem oličenim u švajcarskim bankama postepeno, i na mikro planu neprimjetno uništavaju sistem javnih finansija Evropske unije, koja ne samo da ne posjeduje jasnu strategiju u borbi sa pojavama koje je pritiskaju spolja, već je i o brojnim unutrašnjim pitanjima razjedinjena.

Njena ranjivost bila je najuočljivija u trenutku izbijanja svjetske ekonomske krize kojim je bila najviše pogođena, a podložnost negativnim trendovima povećava se sa svakim novim pokušajima spašavanja onih zemalja čije privrede ni do danas nije bilo moguće osnažiti. Sa druge strane, nestabilna evropska ekonomija utiče na slabljenje njene valute, što predstavlja još jedan siguran izvor zarade bankarskim igračima.

Novac br. 34: Odgovornost

Posted on by Ana Nives Radovic

Reakcije crnogorske javnosti na odsustvo podrške u Skupštini Predlogu izmjena i dopuna Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure, koji zbog jednog glasa u petak nije dobio potrebnu većinu odražavale su bijes zbog prekršenih obećanja onih koji su najavili da će pomoći građana čija egzistencija je ugrožena u namjeri HAAB da ostvari ekstraprofit na konverziji franaka u eure, pri čemu je švajcarska valuta korišćena samo za obračun, ali u njoj nijesu plasirana sredstva, niti su takva uopšte ušla u crnogorski finansijski sistem.

novac-34Promjena vrijednosti Libora, koji predstavlja referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj pozajmljuju sredstva još u vrijeme promovisanja ove kreditne linije najavljivala je rast švajcarskog franka, na osnovu čega je banka znala koliko riozičan kreditni proizvod nudi.

Od izbijanja krize do danas svjetska javnost suočila se sa mnoštvom primjera u kojima su institucije brojnih zemalja, koristeći pravne praznine ili nedostatak dokaza na različite načine štitile banke, čak i kada su bile direktno odgovorne za izazivanje finansijske nestabilnosti, uništavanje privrede ili plasiranje rizičnih proizvoda, a i iznosi, čak i veliki, kojima bi eventualno bile kažnjene nijesu bili ni dio onoga što bi značilo pravdu.

Međutim, upravo ovih dana iz Irske je poslata drugačija poruka – izrečene su zatvorske kazne trojici direktora banaka zbog uloge u kolapsu finansijskog sistema tokom krize 2008. godine. Visokopozicionirani bankari osuđeni su zbog zavjere u kojoj su pokrenuli transakciju od 7,2 milijarde eura kojom je trebalo osnažiti bilans Anglo Irish Bank, što je sudija nazvao “veoma ozbiljnim zločinom”, budući da su sanaciju irskih banaka sa 64 milijarde eura platili su poreski obveznici.

I irska javnost bila je bijesna jer punih osam godina zbog ovoga niko nije odgovarao. Irske institucije postupile su odgovorno prema svojim građanima u teškom obračinavanju sa bankarskim moćnicima, utvrdivši individualnu krivicu. Prvi put.

Lažna kriptovaluta: OneCoin pod lupom nadzornih tijela

Posted on by Ana Nives Radovic

U obrazloženju o izdavanju upozorenja, koje je objavljeno protekle sedmice, navodi se da su primjedbe na račun onih koji promovišuonecoinupravo u domenu onoga što se tiče njihovih navoda da su od Uprave za finansijske usluge i tržišta dobili odobrenje za rad, što ovo tijelo naziva neistinitim i pogrešnim.

Bez priznanja

Uprkos navodima promotera onecoina, Uprava za finansijske usluge i tržišta navela je da nema regulatornu moć vezanu za upravljanje poslovanja digitalnim valutama i da zbog toga izdavanje ove vrste odobrenja nije bilo moguće. Potreba zagovornika širenja onecoina da na ovakav način potvrđuju svoju ulogu među potencijalnim novim članovima i široj javnosti, kao i negativna reakcija Uprave za finansijske usluge i tržišta sugerišu da je riječ o pojavi na koju je potrebno obratiti više pažnje i nastaviti istragu, tim prije što je u nekoliko zemalja ključnih promotera onecoina već pokrenut krivični postupak i što se o pojedinostima vezanim za ovu pojavu vodi istraga.

“Nekoliko osoba koje promovišuonecoin, navelo je da je riječ o virtuelnoj valuti baziranoj na kriptografiji, jesu u Belgiji. Uprava za finansijske usluge i tržišta želi da upozori javnost daonecoinnije dobio bilo kakav oblik priznanja ili bilo kakve potvrde od ovog tijela. Isto važi i za osobe koje promovišuonecoin: oni nemaju nikakvo ovlašćenje ili bilo koji drugi oblik priznanja koje je izdala Uprava za finansijske usluge i tržišta”, navedeno je u upozorenju vrhovnih belgijskih finansijskih regulatora.

MLM šema

Onecoinfunkcioniše po principu marketinga i promocije na više nivoa u kojem učesnici kupuju pakete određene vrste tokena koje potom mogu da koriste za “rudarenje” na posebno kreiranoj platformi. Ova digitalna valuta, čiji je način funkcionisanja u potpunosti različit od onoga koji postoji kod bitcoina, litecoina i drugih sreodnih kriptovaluta, korisnicima nudi relativno visoke povrate ulaganja tipične za sve do sada viđene piramidalne šeme u kojima su dobici proporcionalni položaju u pitamidi, odnosno u kojima oni koji u proces uključuju nove članove, koji takođe nastavljaju niz, zarađuju više od onih koji su pri samom dnu piramide, odnosno na početnom nivou.

U izvještaju se navodi i da regulatori širom svijeta držeonecoinpod lupom, upravo zbog toga jer korisnicima osigurava put do relativno brzog bogaćenja u poređenju sa onim što je potrebno prilikom investiranja u druge instrumente, naročito kada je riječ o poznavanju tržišnih prilika, praćenju aktuelnosti i osmišljavanju konkretne investicione strategije.

Hapšenja i istrage

U sklopu istrage u azijskim zemljama u Bangladešu je prošlog mjeseca uhapšena grupa pojedinaca uključenih u promociju onecoina po multilevel marketinškoj šemi, a osim policije u akciju su bile uključene i specijalne jedinice te zemlje.

Onecoinje takođe pod posebnim nadzorom njemačkih vlasti. Vodeći njemački list Der Spiegel objavio je još prošlog mjeseca da je Savezni finansijski nadzorni organ, vodeći nacionalni finansijski regulator, otvorio istragu po ovom pitanju.

Pitanjem prometa onecoinom i umrežavanja korisnika bavi se regulatori u većini evropskih zemalja u kojima su piramidalne šeme do sada bile predmet istrage.

Razlika u odnosu na bitcoin i druge kriptovalute

Važno je razumjeti da principi prometovanja onecoina ne pokazuju nikakvu sličnost sa onim što među onim na šta se naziv kriptovalute inače odnosi postoji i na jednom drugom primjeru. Iako seonecoinčesto promoviše kao “novi bitcoin”, ovdje se zapravo digitalnom valutom predstavlja nešto što nema njene uobičajene karakteristike, dok mu se način funkcionisanja ogleda u klasičnoj MLM (multilevel marketing) šemi.

Ključni problematični faktor u vezi sa onecoinom je što je za održavanje visoke zarade potreban konstantan rast broja novih ljudi koji ulaze u ovaj proces. Najjednostavnije objašnjen, cio proces izgleda tako što osoba A, da bi ostvarila premiju na ulog koji joj inicijator ovog postupka nudi, treba da dovede još nekoga. Osoba B i C koje je dovela osoba A takođe mogu da računaju na premije tako što će dovesti osobu D, E, F, G, aoneučiniti isto. Dok god se broj novih članova povećava postoji osnova za isplatu premije, odnosno beneficije koje ostvaruje onaj ko je duže u tom poslu. Napredovanje osobe A zavisi od broja novih ljudi koje su dovele osobe B i C, a što je broj nivoa veći, to osoba A dobija bolji status. Međutim, čim novih ljudi više ne bude, isplata bilo koje vrste premija postaje nemoguća nakon što se isprazni baza formirana od sredstava koja je kao ulog donio svaki novi član

Otkako je postao popularan među korisnicima koji su na osnovu sopstvenih ulaganja i dovođenja novih članova u strukturu počeli da ostvaruju zaraduonecoinje predmet brojnih rasprava, prije svega jer nedostaje mnoštvo informacija vezanih za njegovo porijeklo, uzroke volatilnosti, obim i zakonitosti, koje su suprotne svemu što važi za kriptovalute kojima se nesmetano trguje i na čiju vrijednost utiču ustaljeni tržišni parametri, od zakona ponude i tražnje do informacija usko vezanih za ovu industriju.

Nedostatak, ali i lažiranje informacija upućuju na sumnje

O kompaniji OneCoin, koja promoviše istoimenu valutu i njenoj vlasničkoj strukturi nema informacija ni na njenom zvaničnom sajtu, zbog čega su posebne mjere nadzora uvedene u mnogim evropskim i azijskim zemljama. Za sada je uočljivo potpuno odsustvo sa tržišta Sjedinjenih Američkih Država, što se najčešće objašnjava mogućnošću da bi u suprotnom američka Komisija za hartije od vrijednosti (Securities Exchange Commission) – SEC odmah sprovela mjere utvrđivanja porijekla i načina prometa sredstvima.

Ono što je, međutim, na osnovu uslova korišćenja navedenih na sajtu moguće zaključiti je da kompanija nije iz Bugarske, kako se do sada vjerovalo na osnovu činjenice da je bugarska državljanka Ruža Ignjatova navodni inicijator cijele ideje, već da se poslovanje samo odvija u okviru onoga što u toj zemlji nalaže Zakon o elektronskoj trgovini.

Internet stranica kompanije onecoin.eu registrovana je 23. juna 2014. godine, ali su podaci o registraciji podešeni da ih vide samo administratori, dok su podaci sa sajta hostovani u Bugarskoj. 

Bugarska državljanka Ruža Ignjatova sa dr prefiksom ispred imena, nekadašnja direktorka privatne investicione bugarske firme CSIF. Na stranici Ignjatove među skeniranom dokumentacijom ne poklapaju se datumi i godine navedenih detalja sa onim u biografiji, a dodatne sumnje, kako u vjerodostojnost navedenih podataka, tako i u kredibilitet kompanije i digitalne valute je objavljivanje lažnog intervjua u magazinu Forbes koji ne samo da taj medij nikada nije uradio, već je naslovna strana promijenjena pomoću BrandVoice servisa. U poslovanje onecoina uključen je i Sebastijan Grinvud, koji je međunarodnim istražnim organima poznat po aktivnostima u ugašenoj piramidalnoj šemi Unaico, čije aktivnosti istražuje Komisija za hartije od vrijednosti Pakistana.

Dodjeljivanje tokena na osnovu uloga

  • Starter – 1.000 tokena
  • Trader – 5.000 tokena
  • Pro Trader – 10.000 tokena
  • Executive Trader – 30.000 tokena
  • Tycoon Trader – 60.000 tokena

Plan naknada uonecoinšemi

  • Recruitment Commissions
  • Residual Recruitment Commissions.
  • Matching Bonus
  • OneLife Point Bonus
  •  Aurum Gold Coins

Šta je nadzornim organima sporno

Postoje tri karakteristike ove takozvane kriptovalute koje su finansijskim nadzornim organima zemalja u kojima je pokrenuta istraga sporni. Prvi je činjenica da je riječ o klasičnoj piramidalnoj strukturi, podržanom šematski predviđenim planom naknada. Drugi su Aurum Gold Coins privilegije, za čiju vrijednost se sumnja da bi mogla imati realno utemeljenu poruku. Treća i najproblematičnija karakteristika je odsustvo bilo kakve informacije o udjelu tokena u ukupnoj šemi. Detalji o razmjenionecointokena sadržani su izvan sajta, dok je plan dodjeljivanja tokena na osnovu uloga tek izlistan, ali ne i detaljno objašnjen.

Ethereum – uvod u budućnost interneta

Posted on by Ana Nives Radovic

Situaciju na valutnom tržštu neposredno nakon referenduma u Velikoj Britaniji karakterisalo je potonuće vodećih svjetskih valuta, dok je istovremeno vrijednost bitcoina porasla. Ovakve okolnosti pokrenule su lavinu pitanja da kriptovalute mogu predstavljati novo sigurno utočište za ulaganje u vremenu kada previranja na globalnom planu stvaraju turbulencije na tržištu kapitala. Pitanja takođe upućuju i oni koji žele da znaju šta najrasprostranjenijoj kriptovaluti omogućava ovakav trend kretanja.

ethereum ppzUz rastuću zastupljenost digitalnog novca u plaćanjima, ali i u portfolijima ulagača otvoren je prostor za unapređenje elektonskih transakcija i to ne samo u pogledu onoga što krajnji korisnik na ovaj način dobija, već i po pitanju tehničke podrške ovim aktivnostima, za šta se, sa blockchaina otišlo na viši nivo – Ethereum.

Ethereum je decentralizovana platforma koja omogućava realizaciju pametnih ugovora, odnosno rad pripadajućih aplikacija na način na koji su one programirane, bez mogućnosti izmjene vremena, cenzurisanja, prevara ili uplitanja treće strane.

Ethereum predstavlja javnu blockchain platformu koja omogućava funkcionalnost programabilnih transakcija, pružajući decentraizovani virtuelni endžin pomoću kojeg se realizuju peer-to-peer ugovori uz korišćenje kriptovalute Ether. Sistem je prije tri godine osmislio danas 22-godišnji Vitalik Buterin, programer uključen u izradu decentralizovanih aplikacija za bitcoin, otvarajući pitanje njegove bezbjednosti i skalabilnosti. Buterin je za pronalazak Ethereuma nagrađen 2014. godine Svjetskim tehnološkim priznanjem. Uloga Ethereuma je da pokuša da na osnovama decentralizovane mreže stvori one opcije koje bi omogućile da se kao pokriće u ugovornim odnosima uzima upravo digitalni novac, bez potrebe da se njegova vrijednost izražava u svjetskim valutama.

Decentralizovani sistem

Specifičnost Ethereuma je i u tome što od nastanka ima podršku koju, za razliku onoj koja je karakterisala bitcoin dok je bio u nastanku, nije svojstvena samo entuzijastima, već i tehnološkim i finansijskim kompanijama, gdje posebno interesovanje iskazuje Microsoft. Ova tehnologija budućnosti zasnovana je na blockchain platformi pomoću koje se odvijaju bitcoin transakcije, uz znatno brži rast obima zastupljenosti, kao i uz primjenu inovatvnih rješenja zahvaljujući kojima se prevazilaze do sada uočeni problemi u kriptovalutnom svijetu.

Ideja autora zasnovana je na namjeri da kreira jedinstven decentralizovani globalni računar koji bi u potpunosti mogao da transformiše internet i njegove mogućnosti, dodajući mu, prije svega u finansijskom poslovanju, tehničke mogućnosti za operacije koje se izvode novcem.

Digitalna valuta nazvana Ether od prošle godine predstavlja sastavi dio ovog mrežnog projekta, a namijenjena je realizaciji pametnih ugovora i razvoju međusobog povjerenja među njegovim korisnicima, koja isključuje potrebu za angažovanjem posrednika u transakcijama. Uloga koju digitalna valuta Ether ima istovremeno podrazumijeva da on služi kao pogon za integrisanje aplikacija u mrežu, ali i kao dodatni motiv za njegove vlasnike da uz pomoć tehnike “rudarenja” konstantno održavaju vitalnost mreže Ethereum na kojoj je zasnovan.

Ove aplikacije namjenski su kreirane za blockchain platformu, koja obuhvata enormno moćnu zajedničku globalnu infrastrukturu, a koja može da omogući promjene vrijednosti i učini dostupnom digitalnu imovinu koja je u vlasništvu. Ovo omogućava developerima da rade na stvaranju novih tržišta, skladište informacije o dugovima i potraživanjima, kao i da prenose sredstva na osnovu instrkcija koje su im prethodno date, na način na koji na tržištu kapitala funkcionišu fjučers ugovori, kao i za mnoge druge funkcionalnosti koje su još uvijek u nastajanju i one koje će tek biti kreirane, a sve to bez potrebe za posrednikom i bez bilo kakvog rizika.

Unapređenje mreže

Ethereum je stvoren u nastojanju da se poboljša mreža pomoću koje se prometuje bitcoin, na kojoj je postojala jedino mogućnost obavljanja transakcija, dok ona nije bila prilagođena drugim aktivnostima, poput onih koje se u bankarskom poslovanju praktikuju raspolažući novcem, ubrajajući u to štednju i slično. Upravo ovo ulogu Ethereuma u najkraćem svodi na pokuša da na osnovama decentralizovane mreže koja postoji kod kriptovaluta formira opcije sa ciljem da se obezbijedi da se kao pokriće u ugovornim odnosima uzima digitalni novac, bez potrebe da se njegova vrijednost izražava u svjetskim valutama. Ove aktivnosti bi čak i u vrijeme kada su kriptovalute prvi put pokazale zamah djelovala iracionalno, no već sada nju ne iniciraju samo alternativci, već postoji i ogromno interesovanje subjekata koji su u finansijskom svijetu ustaljeni igrači, poput globalnih banaka i kartičnih kompanija.

Uočena potreba za promjenom tehnologije

Očekivanje da bi finansijske institucije, kakva je JP Morgan mogle da budu zainteresovane za ulaganje u ovakvu tehnologiju u vremenu nakon lansiranja bitcoina širokom krugu korisnika bilo bi nepojmljivo, no već danas ovakvi subjekti ulažu milione dolara u razvoj startap kompanija koje se bave istraživanjem bitcoin fenomena i omogućavanjem njegovog jednostavnijeg prometovanja.

Upravo je JP Morgan omogućio razvoj fintech startapa Digital Asset Holdings u cilju nastavka istraživanja bitcoinovih potencijala. Ova globalna finansijska kuća je prvobitno uložila više od sedam miliona dolara u finansijski startap Digita Asset Holdings, koji ovoj kriptovaluti omogućava različite oblike finansijskih operacija izvan same prodaje i kupovine.

JP Morgan je ovim potezom praktično rastjerala konkurentske subjekte, ograđujući kriptovalutno područje kao ono na kojem ima sve prednosti, a jednu od nih ostvarila je upravo zahvaljujući startapu Blythe Masters, sa kojim je posao vrijedan desetine hiljada dolara.

Niz eksperimenata u zatvorenom okruženju

U ovoj fazi blockchain se koristi za skladištenje neprocesuiranih podataka iz bitcoin transakcija na način što se oni pretvaraju u nepromjenljive fajlove. Ovaj model zasnovan je na zajednički formiranoj bazi podataka koju je moguće prilagođavati na različitenačine, uz zadržavanje svih postojećih performansi.  Sa Ethereumom danas eksperimentiše ogrroman broj kompanija koje pretežno rade u zatvorenom okruženju, dok se želja za ulaganjem javlja kod najvećih tržišnih giganata, svjesnih da u ovoj oblasti slijede velike promjene kojima se već sada potrebno prilagođavati.

Eliminisanje potrebe za posrednicima

Ether i Ethereum ne treba doživljavati kao prijetnju bitcoinu i blockchainu, već kao sistem u nastanku koji ispravlja sve pojedinosti koje su na, sada već mnogo starijoj, kriptovaluti uočene kao ograničenja. Oba sistema nastaju sa istim ciljem – izgradnjom većeg povjerenja prilikom obavljanja direktnih transakcija i stvaranjem alternative postojećem sistemu u kojem su krajnji korisnici, bez obzira na nivo ulaganja, konstantno u neuporedivo većem gubitku koji odlazi na transakcione troškove u odnosu na posrednike, kojima su upravo takve okolnosti prilika za ostvarivanje zarade. Ethereum samo približava ponuđača i korisnika finansijskih usluga.

Mijenja se samo zapis u bazi

Transakcije ograničenih modela, poput one koje se odvijaju kod bitcoina bazirane su na specifičnom načinu ugovaranja ili prinudnom čuvanju postupka modela, kakav je Ethereum, koji na blockchainu može obavljati poslove od opšte namjene. Nakon implementacije i šire prihvaćenosti Ethereuma, sredstva koja budu predmet transakcija moći će da postanu predmet štednje i investicija u druge oblike imovine, a sve to uz znatno viši stepen bezbjednosti na mreži.

Osnovni razlog zbog kojeg se u ovoj tehologiji nazire prednost u odnosuna postojeću je što unuar privatnih lanaca kriptovaluta ne postoji nijedan elemenat kojeg u potpunosti definiše samo ono što su karakteristike lanca, bez mogućnosti da postoji na još nekom mjestu. Upravo se u ovome krije leži sav potencijal transakcija u ovakvim mrežama, jer će nakon definisanja vrijednosti biti otvorene mogućnosti za razmjenu, čuvanje, povlačenje i raspoređivanje sredstava bez uključivanja fizičkog novca ili bilo kakvih drugih mjernih jedinica u proces.

Drugim riječima, bez obzira na aktuelni kurs valute u kojoj su se do sada izražavale vrijednosti digitalnog novca sistem je osmišljen da funcioniše međusobno se oslanjajući na sopstvenu, a ne na spoljne vrijednosti. Takođe, velika prednost je što prilikom prenošenja imovine neće biti neophodna kompleksna računica, budući da se sredstva zapravo i ne izmještaju iz lanca, već se samo mijenja zapis koji postoji u bazi.

 

Novac 29: Bez posrednika

Posted on by Ana Nives Radovic

U nestabilnim tržišnim okolnostima ulagači se opredjeljuju za onu vrstu imovine koja ima status “sigurne luke”, očekujući da će sve drugo gubiti vrijednost, dok će, zbog rasta tražnje izazvane seljenjem kapitala, njena cijena porasti.

Novac29Slika valutnog tržišta nakon izglasavanja istupanja Velike Britanije iz EU pokazala je da se zbog bojazni od kraha valuta svih subjekata upućenih na saradnju sa Londonom, kapital naglo počeo seliti ka kriptovalutama, zbog čega je u referendumskoj noći vrijednost bitcoina naglo porasla.

Ove okolnosti, međutim, samo su povod da se alternativni mrežni protokol unaprijedi i da bi finansijske usluge u ovom segmentu obavljale na način na koji se to čini sa fizičkim novcem.

Stoga je prelazak na digitalnu mrežu Ethereum jednako velik korak koliko i prelazak sa obične računaljke na kalkulator sa velikim brojem opcija – dok je u prvom slučaju moguće samo sabiranje i oduzimanje (kupovina i prodaja), druga varijanta donosi niz naprednih funkcija i formula (štednju, kreditiranje investiranje).

Ipak, osnovna zamisao ove tehnologije je regulisanje međusobnog odnosa pružaoca i korisnika finansijske usluge izgrađene na povjerenju i bez posrednika. Upravo ovu ideju zastupaju servisi kao što su Uber, Airbnb, Lyft, Indiegogo, Kickstarter i mnogi drugi koji promovišu koncept dijeljenja ekonomije.

London i jeste globalni finansijski centar koji je ogromni kapital obezbijedio posredovanjem, no u vremenu u kojem tehnologija omogućava korisniku da se oslobodi transakcionih troškova uloga institucija sa West Enda u dogledno vrijeme gubiće na značaju ukoliko se ne prilagodi mrežama individualnih distribucionih jedinica, ma u kojem nadnacionalnom sistemu poslovale.

Intervju – Mandy Lamb (VISA): Stalni rad na unapređenju sigurnosti je imperativ

Posted on by Ana Nives Radovic

Elektronska plaćanja imaju značajan uticaj na smanjenje sive ekonomije, odnosno ekonomskih aktivnosti koje se ne prijavljuju i obavljaju gotovinom tako što uvode novac u legalne tokove i time obezbjeđuju potencijalno veći porez za vlade, dok istovremeno minimalizuju troškove rada sa gotovinom, garantuju isplatu trgovcima i nude više mogućnosti za finansijsku inkluziju potrošača, pokazala je studija “Uticaj elektronskih plaćanja na ekonomski rast”, koju je kompanija Visa naručila od kuće Moody’s.

visaStudija koju je naručila kompanija Visa, prema kojoj je upotreba elektronskih načina plaćanja, među kojima su kreditne, debitne i pripejd kartice, uvećala BDP analiziranih ekonomija 70 zemalja za 296 milijardi dolara, bila je povod za razgovor sa generalnom direktorkom kompanije Visa za region CISSEE Mandy Lamb.

Načini na koje Visa nastoji da unaprijedi usluge koje pruža zavise istovremeno i od onoga na čemu insistiraju banke, kao partneri, ali i od onoga što su očekivanja korisnika. Kako se ta dva pristupa objedinjuju?
Lamb: Visa radi sa bankama, koje su njeni partneri, ali sa druge strane i korisnici prepoznaju našu kompaniju kao potrošački brend, tako da sada postoje dva ugla iz kojih pristupamo poslovanju. Prvi je saradnja sa bankama, zahvaljujući kojoj nastojimo da osiguramo da one obezbijede najbolju uslugu, sprovode adekvatne marketinške kampanje i da na pravilan način edukuju korisnike, fokusirajući se ne samo na to da povećaju zastupljenost promocijom onoga što nudimo, već i na sigurnost kojoj smo posvećeni. Fenomen Internet of Things – IoT donio je novi koncept upotrebe naprednih tehnologija u svim segmentima, a u našoj industriji omogućio potrošačima da budu umreženi i povezani sa mnoštvom uređaja u različitim okruženjima i izvrše plaćanja uvijek i svuda. Ljudi širom svijeta sve više koriste prednosti onlajn kupovine, što potvrđuju i podaci o dvocifrenoj stopi rasta elektronske trgovine iz godine u godinu. Naš zadatak je da ljudima omogućimo da se osjećaju bezbjedno pri svakoj kupovini i da je sigurnost transakcija nešto o čemu ne treba da brinu. Na tom polju dosta sarađujemo sa bankama. Istovremeno, Visa se fokusira na edukaciju korisnika kroz programe namijenjene povećanju finansijske pismenosti, kao i razvoj novih tehnologija koje su bezbjedne i pouzdane. Stalni rad na unapređenju sigurnosti je imperativ, prije svega jer je jedan od najvećih strahova korisnika kada je riječ o prihvatanju globalnih trendova vezana upravo za privatnost i bezbjednost njihovih ličnih podataka. Tehnologije koje razvijamo obuhvataju različite segmente omogućavanja sigurnog plaćanja, bez obzira da li je riječ o tome da li plaćate tradicionalnom ili beskontaktnom karticom u prodavnicama, kupujete preko interneta ili plaćate usluge prevoza. Veoma nam je važno da korisnici znaju da prilikom bilo koje od ovih vrsta plaćanja niko ne može zloupotrijebiti podatke koje ostavljaju.

Kada je riječ o aktivnostima kojima se povećava stepen finansijske pismenosti korisnika, koji su početni koraci i na šta bi banke trebalo prvo da upute klijente kada je riječ o korišćenju kartica?
Lamb: Platne kartice, prije svega debitne, koje danas najveći broj korisnika ima, upravo su ono što je za većinu prvi susret sa nekim oblikom elektronskog plaćanja, budući da na račun sa kojim su povezane pristižu njihova primanja. Stoga prvi korak u razvijanju finansijske pismenosti treba da bude upoznavanje korisnika sa sistemom – kako plaćanje karticama funkcioniše u bilo kojem okruženju. Upravo ovo obuhvata i saradnja koju imamo sa bankama koje izdaju kartice, koje treba da objasne korisniku čemu služi PIN, kako se pristupa novcu sa računa na bankomatu i, najvažnije, kako je moguće plaćati bez njegovog podizanja, kako na mjestima prodaje, tako i onlajn. Takođe, jedan od početnih koraka koji mnoge korisnike uvodi u svijet plaćanja karticama su upravo pripejd kartice, koje su odličan način da korisnici sa gotovinskih pređu na elektronska plaćanja. Potom se u edukaciji prelazi na složenije oblike plaćanja, kao što je plaćanje na internetu, gdje je ujedno i najviše zabrinutosti za bezbjednost.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da zastupljenost elektronskog plaćanja koje se povećava naspram smanjenja keša u upotrebi suzbija sivu ekonomiju i time povećava BDP zemlje. Kakav je po ovom pitanju odnos vlada zemalja na čijim tržištima ste prisutni?
Lamb: U nastojanju da povećamo zastupljenost elektronskog plaćanja pažljivo pratimo šta se mijenja u regulatornom okviru zemalja u kojima smo prisutni. Vlade svakako postaju sve više svjesne da se povećanjem zastupljenosti elektronskog plaćanja smanjuje siva ekonomija, zbog čega u mnogim zemljama nailazimo na primjere ohrabrivanja potrošača i privrede da plaćaju elektronski. Mnogi regulatori već djeluju u pravcu realizacije Strategije 2020, kojom je predviđeno da se u maloprodaji do 2020. godine prestane koristiti gotovina, a sve to postiže se edukovanjem, ohrabrivanjem i otvorenošću za uvođenje ovih mogućnosti.

Očekuje se dodatno povećanje zastupljenosti elektronskog plaćanja nakon uvođenja usluge Visa Checkout. Koje konkretne prednosti će ona korisnicima donijeti?
Lamb: Usluga Visa Checkout biće od velike važnosti, jer će omogućiti bezbjednije i jednostavnije onlajn plaćanje. Kada se korisnik jednom sopstvenim nalogom prijavi sa svog računara, tableta ili mobilnog uređaja, registruje ID, bilo da koristi tri ili samo jednu karticu za kupovinu, on unosi svoje podatke na potpuno bezbjedan način. Prilikom punog unosa ostavljaju se svi podaci i postavke, a nakon registracije dobijaju se lozinka i PIN, tako da sljedećeg puta, kada pristupi sajtu putem kojeg želi nešto da kupi, nema potrebu da unosi sve podatke. Ovi podaci ostaju u sigurnom okruženju i upravo to je ono što nastojimo da omogućimo korisniku da razumije.

Keš je, nažalost, i dalje u upotrebi u velikoj mjeri iz razloga što brojni trgovci daju popuste za gotovinsko plaćanje i u takvim okolnostima nije jednostavno promovisati plaćanje karticom. Koje su ključne prednosti korišćenja kartica u odnosu na keš koje mogu uvidjeti oni koji nikad na taj način nijesu plaćali?
Lamb: Svjesni smo da iz mnogih razloga trgovci preferiraju korišćenje gotovine, ali upravo je naš cilj da se posvetimo i njihovoj edukaciji. Ipak, najbolji način da promijenimo njihov odnos prema ovom pitanju je edukacija potrošača, koji će insistirati da plaćaju karticom. Korisnici treba da znaju da, prije svega, elektronsko plaćanje omogućava i da imaju dokaz da su nešto kupili u onom trenutku kada je to potrebno, naročito kada su reklamacije u pitanju. Takođe, na isti načn mogu da traže i povrat svog novca u situacijama kada im proizvod ili usluga nijesu isporučeni, poput, na primjer, otkazanog leta, dok kod keša često nije moguće dobiti novac nazad. Edukacija potrošača o prednostima elektronskog plaćanja takođe može da počne i kroz omogućavanje plaćanja računa za vodu, struju, telefon, internet i druge usluge, kao i svega onoga što se plaća na mjesečnom nivou, poput članarina i slično.

Psihološka igra na izborima u SAD 2016: Glas za karakter umjesto za ideju

Posted on by Ana Nives Radovic

Vijest da je milijarder Donald Tramp osvojio nominaciju republikanaca za predsednika SAD otvorila je dva pitanja – da li će stranka zaista stati iza njega i na koji način bi se demokrate mogle ujediniti.

sad izbori 2016Kontroverzni milijarder Donald Tramp kandidat je Republikanske stranke na američkim predsjedničkim izborima u novembru, dok veće šanse da postane njegov demokratski rival ima državna sekretarka Hilari Klinton.

Ukoliko se to dogodi ovo bi izbori na kojima bi oba kandidata bila ličnosti koje su poznate široj javnosti – Tramp po poslovanju sa kazinima, a Klinton kao nekadašnja prva dama; oboje po ogromnim zaradama i ne tako vidljivim dostignućima. No još jedno je zajedničko budućim potencijalnim rivalima – oboje izazivaju izuzetno visok stepen odbojnosti uslovljen neprimjerenom retorikom koja ne uliva povjerenje, što ove izbore čini više političkom igrom, nego ozbiljnom promocijom ideja.

Nezadovoljstvo republikanskog biračkog tijela Trampom moglo bi makar djelimično dovesti do usmjeravanja glasova u korist Klinton. Iz redova te stranke već je bilo otvorenih poruka koje su se doslovno svodile na konstataciju “Tramp nije jedan od nas”. Sa druge strane, ukoliko i zvanično postane Trampov rival, potencijalnoj kandidatkinji demokrata mogli bi pripasti svi izvorno demokratski glasovi. Još uvijek se ni ne naslučuje kako bi pristalice Bernija Sandersa mogle podržati aktuelnu državnu sekretarku, no vrlo moguće je da se dogodi sličan scenario poput onog iz 2008. kada su njene dotadašnje pristalice na predsjedničkim izborima podržale Baraka Obamu, iako se sama tome protivila.

Sandersova uloga se u velikoj mjeri razlikuje od one koju je Klinton imala 2008. kada je odbijala da usupi nominaciju Obami, na opšte zaprepašćenje demokrata. Vjetar u leđa koji joj je dalo konstantno obilježavanje Sandersa kao autsajdera čini je sve nestrpljivijom u iščekivanju da konačno prigrabi nominaciju svoje stranke. Retorika joj je znatno blaža u odnosu na onu koja je okarakterisala početak kampanje, kada se obrušavala na Sandersa otkako je postala uočljiva njegova popularnost među manjim donatorima u kampanji, no koja nije mogla biti pretočena u trijumf prilikom glasanja. Do sada je u nizu kritika na račun senatora iz Vermonta navela i to što je 2007. godine glasao protiv imigracione reforme, što je Sanders obrazložio zabrinutošću za status radnika iz drugih zemalja, uporedivši predloženi program sa ropstvom.

U nizu kritika na račun Sandersovih ideja koje zagovara u oblasti ekonomske politike, gdje mu se uglavnom zamijera što ide suviše lijevo, ako bi se u koordinatnom sistemu njegov ekonomski program poklopio sa sovjetskim, ono za šta se Klinton zalaže liči na ekonomsku politiku poslijeratne Istočne Njemačke, naročito kada je u pitanju njena zamisao da reguliše poslovanje multinacionalnih kompanija.

Sa druge strane, potvrda Sandersovih dobrih namjera je i u sve jasnijim porukama da će biti spreman da i u slučaju da Klinton bude predsjednički kandidat maksimalno iskoristi svoj uticaj kojim bi doprinio njenoj pobjedi. Njen odos prema unutarstranačkom porazu 2008. godine nije tako izgledao, zbog čega je upravo tačka prepoznavanja ove razlike ona koja je ogolila sve pogubnosti njene nominacije. Klinton je ogromnu energiju usmjerila na eliminaciju protivkandidata, a na osnovu dviju kampanja u kojima je posmatrao njene postupke Tramp neće morati previše da taktizira kako bi joj oduzimao prednost.

Pozivanje na rezultate istraživanja javnog mnjenja u ovom trenutku je nezahvalno, tim prije što su ankete prije svega nekoliko mjeseci ukazivale na jedva dvocifren procenat podrške Trampu i gotovo nezamislive šanse za osvajanje nominacije. Ipak, kada je sa brojčanih podataka pređe na opisne ocjene, presjek najvećeg broja dosadašnjih ispitivanja upućuje na to da Amerikanci Trampa doživljavaju doslovno kao nekvalifikovanog, a Klinton kao nepopularnog kandidata. Glasanje u novembru će stoga biti izbor po njima manje loše opcije.

Kada je govorila o Trampu, Klinton je od mnoštva postojećih povoda za kritike odabrala da o njemu govori kao o “kukavici i prevarantu”, što joj nije donijelo prednost. Većina neopredijeljenih birača i sadašnjih Sandersovih pristalica u njenim riječima ne vide ni iskrenost, ni odlučnost, već, naprotiv, narcisoidnu borbu za posziciju koja bi je ovjekovječila u istoriji kao prvu ženu na čelu najmoćnije zemlje svijeta. Mnogo efektivnije djelovalo bi da je fokus stavila na moguće izbjegavanje plaćanja poreza i onoga čime se Tramp služi tako da neko ko ne stvara novu vrijednost konstantno uvećava bogatstvo. Drugim riječima, Tramp ili nije bogat koliko se govori ili izbjegava plaćanje poreza i koristi se trikovima koji mu obezbjeđuju postojeći status, koji bi mu, kao populisti, prirodno bio kamen spoticanja.

Ukoliko se dogodi da u trci za predsjdnika budu Klinton i Tramp, ovo će biti prvi izbori nakon 1980. godine kada su birači izglasali predsjednika u kojeg načelno nemaju povjerenja. Dosadašnji predsjednici često nijesu ispunjavali obećanja u oblasti socijalne politike, njihove mandate obilježile su afere, ali makar im se vjerovalo i od njih se očekivali nešto. Ovoga puta povjerenje izostaje i to je ono što zabrinjava, jer dok god postoji vjera u obećanja, postoji i volja za boljim životom.

Finansijska intervencija vatrogasaca piromana

Posted on by Ana Nives Radovic

Članak je dio publikacije “Where the Risk Is Hidden: 30 Short Current Issues Lessons” koja će biti objavljena u oktobru kao dio globalnog projekta. U dodatku “Novac” će u međuvremenu biti objavljivani odlomci poglavlja na našem jeziku.

Vođenje agresivne monetarne politike podrazumijeva, između ostalog, i potrebu da vlada interveniše u povećanju novčane mase i definisanju količine za koju će ona biti povećana, kako bi se kroz finansijsku stabilizaciju otvorio put ekonomskom rastu.

Novac 23 Rizik 4Razliku između načina na koji se prema pitanjima iz oblasti monetarne politike odnose predstavnici dviju vodećih partija najmoćnije svjetske ekonomije, američka Demokratska i Republikanska stranka, najjednostavnije je uočiti na promjeni pristupa u praksi aktuelne predsjednice Federalnih rezervi, demokrate Dženet Jelen i njenog prethodnika republikanca Bena Bernankea.

Uprkos tome što je smanjenje obima programa kvantitativnog popuštanja djelovalo kao kontinuitet jedne iste monetarne politike, Bernanke se pozivao na činjenicu da se stanje tokom Velike depresije iz 1930-ih godina pogoršalo upravo zbog nedostatka svježe kreiranog novca koji bi bio pušten u finansijske tokove.

Sprovodeći tri kruga programa kvantitativnog popuštanja uspio je da u američki finansijski sistem ubrizga stotine milijardi dolara novca koji do tada tehnički nije postojao. U narednim godinama centralne banke širom svijeta, prije svega Banka Japana zahvaljujući posebnom pristupu koji je bio dio finansijskog plana premijera Šinza Abea i po njemu dobio naziv abenomija, počele su da prilagođavaju i traže načine za sprovođenje ove ideje po američkom receptu.

Nije prošlo mnogo, a već je to učinila i Banka Engleske, a nakon dugogodišnjeg oklijevanja i otvorene debate o obveznicama kojima se najviše protivila Njemačka, čak je i Evropska centralna banka na kraju odlučila da ne izmišlja toplu vodu i koristi se strategijom koja na različitim mjestima već daje određene rezultate. Svijet se za svega nekoliko godina pretvorio u teren na kojem se monetarizam uviđa kao nezamjenjiv pristup, iako je u ogromnoj mjeri odstupao od svoje inicijalne definicije.

Vlade intervenišu u cilju povećavanja novčane mase, kako bi se stvorio podsticaj rastu, stvarajući ambijent u kojem privreda postaje trajno zavisna od neprestanih stimulansa u većoj mjeri nego što se ovim uspijevaju premostiti kratkoročni problemi. Ako se uzme u obzir situacija na tržištu novca neposredno pred izbijanje krize, postojeća situacijua, a naročito smjer u kojem se ide pomoću ovih mjera, upravo je ono što u konačnici prouzrokuje slično stanje.

Prije svega, rezultat monetarne politike u kojoj novca ima u obilju, a koji je dostupan zahvaljujući emisijama centralnih banaka i kreditiranja sprovedenog preko privatnih banaka, ne samo da dublje zalazi u zonu rizika, već ga zahvaljujući nizu finansijskih subjekata uvezanih u zajedničku mrežu, čini sveopštim trendom.

Za razliku od, na primjer, zlata koje se takođe na sličan način može izuzimati iz sistema, ovako kreirana kreditna sredstva i hartije od vrijednosti zapravo postaju predmet interesovanja onih koji su spremni da prihvate najviše rizika, ili u njega ulaze zbog nedovoljne informisanosti i pripremljenosti.

Početna ideja procesa kreditiranja masovno praktikovanog prije izbijanja krize bila je da se od nekretnine opterećene hipotekom naplati povjerilac u slučaju izostanka otplate duga. Krediti bi dalje, uz obezbjeđenje bili prenošeni na treća lica, a u slučaju nemogučnosti dužnika da servisira obaveze, oduzimana mu je nepokretna imovina. Međutim, nakon opšteg smanjenja likvidnosti i izostanka redovnih priliva po osnovu odobrenog kredita dužnicima bi se zaplijenjivala imovina, a u cilju obezbjeđivanja novčanih sredstva a, povjerioci su nastojali da je unovče što brže, što je bilo moguće učiniti isključivo po nižoj cijeni.

Znatno niže cijene od onih po kojima je imovina procjenjivana, što je činjeno shodno tadašnjem tržišnom prosjeku, stvaralo je sve veći pritisak i pomijeralo tačku u kojoj se nivo tražnje i ponude ukrštaju prema sve nižoj vrijednosti. Tržište je postajalo preplavljeno jeftinim nekretninama i to je otvaralo put kolapsu svih finansijskih subjekata koji su vodeći se tim brojkama projektovali buduće prihode.

Priča sa kvantitativnim popuštanjem samo se po formi, procedurama i direktno uključenim subjektima razlikuje od pretkrizne kreditne prakse, no rezultat koji daje i posljedice koje ostavlja i dalje odražavaju onu praksu u kojoj finansijski požar pokušava da ugasi vatrogasac koji je istovremeno neizlječivi piroman. Kriza od koje se mnoge zemlje još uvijek nijesu u potpunosti oporavile kao da je sklonjena iz pamćenja donosilaca odluka o finansijama na najvišem nivou, izazivajući istovremeno sve veću konfuziju među ulagačima.

Rastuća ponuda državnih obveznica na onim tržištima na kojima centralne banke nastje da radikalno promijene situaciju sopstvenu pogubnost odražava u negativni, a takvih je na globalnom nivou skoro četvrtina, uključujući upravo njemačke i japanske desetogodišnje obveznice. Iako ne ispod nule, ali takođe veoma niski prinosi su i na američke i britanske državne obveznice.

Sa druge strane, vodeće centralne banke u vlasništvu imaju tek od petine do četvrtine ovih obveznica, što ukazuje na njihovu raspoređenost u portfolijima ulagača čija su očekivanja da će mjere centralnih banaka nastaviti da stvaraju pritisak na smanjenje prinosa. Takve nade u najvećoj mjeri gaje vlasnici njemačkih državnih obveznica, usljed očekivanja da mjere ECB preokrenu situaciju u njihovu korist. Na primjeru Japana vidjelo se da je obezbjeđivanje rasta stimulisanjem privrede na ovakav način nemoguće, jer prinosi sve dublje tonu ka negativnoj teritoriji.

Privreda i građani u eurozoni još uvijek se nijesu oslobodili tereta duga akumuliranog tokom prethodne krize i bez obzira na ponovnu dostupnost jeftinijeg novca manje su skloni da se zadužuju. Za razliku od američkog tržišta, čiju likvidnost podstiče potrošnja, na evropskom zapovijest da se štedi još uvijek odzvanja u svijesti domaćinstava koja ne troše i preduzeća koja ne koriste relativno poboljne prilike za dodatna ulaganja.

Evropsko prihvatanje prakse koja je u SAD, iako znatno sporije u odnosu na očekivanja, zbog specifičnosti monetarnog sistema dala rezultate, a u Japanu samo dodatno pogoršala situaciju još jedan je pokazatelj netaktičnosti ECB. Razloga za strah bilo bi manje kada bi postojala naznaka da će se program kvantitativnog popuštanja ECB završiti u predviđenom vremenu, no to ni američki Fed nije uspio.

 

Novac br. 20: Navika dugovanja

Posted on by Ana Nives Radovic

Vlade većine zemalja, bez obzira na stepen ekonomskog razvoja koji su dostigle i fazu privrednog ciklusa u kojem se nalaze, od izbijanja globalne ekonomske krize do danas finansirale su tekuću potrošnju sredstvima obezbijeđenim putem kredita, a kada se iznosu duga dodaju pripadajuće kamate, a vrijednost dolara uporedi sa istorijskom, praksa koja je nastala tokom posljednjih osam godina stvorila je veći teret na državne budžete nego što je u prosjeku to urađeno za čitava prethodna dva vijeka.

novac 20-page-001Zaduživanje, nastalo kao tekovina savremenog društva, zabrinjava nacionalne manje nego što bi trebalo, budući da se udio duga u BDP-u mahom samo povećava, jer se i dalje ulazi u nove kreditne aranžmane.

Akademske krugove ovih dana prati jedna zanimljiva debata koja dijeli stručnu javnost na dvije struje modernih ekonomista. Jedni porede situaciju sa letom balonom napunjenim toplim vazduhom.

Onaj ko je odabrao taj let znao je da će poletjeti, ali uglavnom nije stigao gdje je želio. Da bi stigao do željenog mjesta neophodno je da u balon ubrizga još toplog vazduha, koji je ovdje metafora za novo zaduživanje. Prva grupa ekonomista vjeruje da to mora da radi, jer će u suprotnom njegov balon pasti na zemlju, a onaj ko njime leti će stradati.

Racionalniji pogled je, međutim, onaj koji pokazuje da je u stvari samo riječ o rastu tražnje za novim kreditima i navici da se problemi ne prevazilaze, nego odlažu. Vladama je, a sve s potpisom nobelovaca, ipak prodata prva priča i kad god im se kontrira pozovu se na stručnost, iza koje je, međutim, samo jedna struja.

Novac br. 18: Popustljivost

Posted on by Ana Nives Radovic

Neposredno pred zaključivanje ovog izdanja “Novca” među kolegama u redakciji započela je rasprava o tome koliko su strogi profesori i mentori dobri, koliko je sistem kazni i nagrada poželjan i koliko je popustljivost suvišna.

naslovna Novac br. 18Stav dominantne većine bio je da strogoća i kritike “ubijaju u pojam” pojedinca i tjeraju ga da odustane, u manjini smo bile tek koleginica i ja koje smo ocijenile da ništa ne pomaže pojedincu da ojača i ispolji stvarno interesovanje za neku oblast ako sam sebe ne natjera da pređe preko poraza.

Svijet biznisa, prepun barijera i regulatora je, kada je u pitanju racio kazni i nagrada, jednak je akademskoj katedri sa koje sujetni profesori indirektno daju do znanja da su svjesni da ćete im, prije ili kasnije, postati konkurencija.

To nam već iz godine u godinu potvrđuje i Free Market Road Show kojem je i Podgorica prošle sedmice bila domaćin, a koji je obilježila misao da se svaki čovjek rađa slobodan, ali je oporezovan do smrti.

U takvom ambijentu milioni ideja pretaču se u startapove, ali najtežih prvih nekoliko godina usopijevaju da prežive tek rijetki, oni koje konstantni padovi nijesu odvratili od početne namjere.

Na drugoj srani evropske ekonomije danas se bore s posljedicom onoga što je uslovilo preveliko odustajanje. Popustljivost evropskih monetarnih vlasti danas od ekonomija eurozone pravi ono što popustljivi profesor pravi od studenta kojem oprašta neznanje, a taj proces tek počinje.

Novac br. 17: Panama Papers

Posted on by Ana Nives Radovic

Najveće objelodanjivanje tajnih podataka u istoriji istraživačkog novinarstva najviše je pogodilo najmanje zemlje.

Novac 17 naslovna-page-001 (1)Velike i moćne, za čije zvaničnike se takođe vezuje ovaj skandal, navikle su na različite unutrašnje i spoljne potrese, pa ni ovoga puta nijesu toliko potrešene koliko male, među kojima najviše Island, gdje je funkcija premijera Sigmundura Davida Gunlaugsona dovedena u pitanje zbog navodnog konflikta interesa.

Specifičnost islandske ekonomije je u tome što 2008. godine, kada je izbila kriza, bankarski sektor nije spašavan, već su tri velike banke puštene da propadnu. U suprotnom, ekonomija ove zemlje bila bi u potpunom kolapsu, jer mali sistem ne bi mogao da preživi toliki odliv budžetskih sredstava.

Gunlaugson je na funkciji od 2013. godine, otkako je islandska ekonomija stabilna. Populacija upola manja od crnogorske ima stopu nezaposlenosti nižu od tri odsto. Afera “Panama Papers” navela je građane Islanda da zatraže ostavku premijera, jer su procurili podaci da su on i njegova supruga koristili of-šor kompanije kako bi utajili milionske iznose poreza.

Za razliku od većine drugih zemalja, gdje ostavku traže politički oponenti, na Gunlaugsona su bijesni i bankari. Iako se ključni potez odigrao prije njegovog dolaska na funkciju, njegov odnos prema bankarskom sektoru učvrstio je već postavljene principe, a kreditorima nametnuo dodatnu taksu.

Ipak, iz objavljenih podataka danas vidimo da je političar, koji navodno prezire strane kreditore, zapravo oženjen jednim takvim i dobijamo nikad jasniju lekciju da je populizam najbolji paravan ilegalnom.

Kad se logika suprotstavi evropskoj matematici

Posted on by Ana Nives Radovic

Kada bi vlasnik luksuzne vile objavio da je izdaje, a umjesto da za to uzima novac daje euro dnevno onome ko bude živio u njoj, oglas bi nam najvjerovatnije djelovao neuvjerljivo i sumnjali bismo da je riječ ili o nekom eksperimentu ili da sa nekretninom nešto nije u redu. Kada komercijalne banke to rade u Evropi onda se to naziva paketom novih mjera i prihvata se s oduševljenjem.

euroOdluka Evropske centralne banke da ovog mjeseca omogući novi paket mjera prouzrokovana je potrebom za povećanjem monetarne ekspanzije u cilju stimulisanja rasta stope inflacije do željena dva odsto, koju već godinama ne uspijeva da dostigne, već se, naprotiv, iz kvartala u kvartal bori da spriječi deflaciju.

Evropske banke nijesu izbalansirale velike količine prethodno akumuliranih nekvalitetnih kredita i sada nijesu u poziciji da kreditiraju privredu i stanovništvo na kvalitetan način. Njihova zarobljenost između onoga što su negativne kamatne stope s jedne strane i slaba privredna aktivnost s druge strane dovode do kreditne politike koja postaje veoma teška za njihove klijente.

ECB se sada opredijelila za praksu koja u Švajcarskoj i Japanu postoji već godinama, otkako su njihove banke krenule u borbu za podsticanje rasta i povećanje stope inflacije, koja je krajnji pokazatelj uspješnosti preduzetih mjera. Ipak, u ovom trenutku dolazi do svojevrsne zasićenosti monetarnom politikom koja samo povećava nivo duga i potrebu države za uključivanjem, dok željene rezultate prikazuje sa znatno većim kašnjenjem.

Rokovi za postizanje ciljeva se odlažu, trajanje programa se produžava, pa i ključni sastojak novog plana ekspanzija TLTRO programa, odnosno onoga što je označeno kao Targeted Long-Term Refinancing Operations obuhvata ciljane dugoročne aktivnosti refinansiranja. Sada kada je program kvantitativnog popuštanja povećan sa 60 na 80 milijardi eura mjesečno, iniciran je TLTRO2 sa ciljem da ECB inicira četiri kvartalne aukcije, koje će početi u junu 2016. godine.

Tokom trajanja prvog TLTRO programa bilo je predviđeno da banke povuku nazad sredstva već nakon dvije godine ukoliko ne bi uspjele da uvećaju nivo kreditne aktivnosti iznad zacrtanog referntnog nivoa. Uz TLTRO2 stižu popustljiviji uslovi kreditiranja u cilju stimulisanja banaka da učestvuju u aukcijama. Takođe, umjesto dvije godine, vrijeme dospijeća sada je produženo na četiri i to nezavisno od toga da li su zadovoljeni kriterijumi za povećanja nivoa kreditiranja, a postoji i mogućnost otplate već nakon što proteknu dvije godine.

Pored ovoga što rade centralne banke, na vladama zemalja eurozone je preuzimanje dodatnog zadatka koji se ne može svoditi samo na oslanjanje na ove mjere, već i na preduzimanje strukturnih reformi u cilju ubrizgavanja finansijskog stimulansa, a to je moguće ostvariti isključivo promjenama pojedinih propisa na osnovu kojih bi se podstakla preduzeća i oslobodilo tržište rada.

Četiri nova TLTRO2 usmjerena su na dugoročno finansiranje kojim se pojačava popustljivost monetarne politike ECB, kao i podsticanje na nove, povoljnije kreditne linije. Ovaj plan sprovodiće se do marta 2017. na kvartalnom nivou, a od juna do tada banke će imati mogućnost da pozajmljuju sredstva do visine 30 odsto ukupnog nivoa kredita izvan stambenih, pri čemu je raspoloživo oko 1,7 biliona eura. Iznos je znatno veći od onog obuhvaćenim prvobitnim TLTRO mjerama ECB, kada je na raspolaganju bilo svega sedam odsto kredita, odnosno oko 400 milijardi eura.

U potrazi za katalizatorima ekspanzije kao jedna od mjera odabrane su i negativne depozitne stope. Sam pojam negativnih depozitnih stopa na tlu većine zemalja eurozone stvara prilično veliku konfuziju među klijentima banke, a moguće ih je objasniti matematikom koja podjeća na slučaj iz oglasa o izdavanju vile. Uzmimo na primjer da korisnik na računu ima depozit od 1.000 eura, a da je bančin depozit prema ECB 10 eura. Riječ je o principu koji je uređen na način na koji se to čini s obaveznim rezervama.

Na banci ostaje mogućnost odabira da li da plati i preostalih 990 eura, a ukoliko ne pozajmljuje novac drugoj banci ili nekom svom velikom klijentu, ona se odlučuje za takozvane overnight depozite. U pitanju je način prekonoćnog deponovanja novca koje omogućava dodatnu zaradu, ali bez ograničenja vlasnika sredstava u njihovom raspolaganju. Sredstva se na ovaj način oročavaju od završetka radnog vremena jednog do početka radnog vremena narednog dana, uz mogućnost da se uvećaju prihodi po osnovu ostvarene kamate.

U vremenu kada je novac dematerijalizovan, ovo se odvija neuporedivo jednostavnije nego što se sada čini, prije svega jer se ne barata fizičkim novcem, već računarski sistem čini svoje. Ovi depoziti trenutno su predmet aktuelnih mjera vezanih za negativne kamatne stope koja je sada smanjena s -0,3 na -0,4 odsto. Ova kamatna stopa bi se na neki način mogla nazvati kaznom za neinvestiranje novca negdje drugo, no kako već nakon početka radnog vremena narednog dana sredstva ponovo “pripadnu” vlasniku, ono mnoge, još uvijek, ni ne zabrinjava. Dakle, ono što komercijalne banke duguju ECB po ovoj računicii na svakih 1.000 eura izgleda ovako: kada se oduzme 10 odstaje 990, a uz stopu od 0,4 odsto, dug banke prema ECB je 3,96 eura. Ova naizgled sitna brojka obračunava se na svakih 1.000 eura depozita u bankama 19 članica eurozone i riječ je o ogromnim iznosima na godišnjem nivou odakle ECB crpi sredstva za davanje stimulansa, no efekte ovih mjera još uvijek niko ne može da predvidi.

Unutar programa povećavanja nivoa kreditiranja troškovi sredstava TLTRO2 će određivati granice, pa će se kamatna stopa plaćati u rasponu od sada zacrtanih minus 0,4 odsto do nule, a u situacijama u kojim ne bude previše prostora za manipulisanje bankama ostaje obaveza plaćanja stope na glavne operacije refinansiranja koja je bliža nuli. Program je osmišljen kako bi se nivo kreditiranja povećao iznad dosadašnjih okvira i samo u tom slučaju banke će moći da računaju na minus 0,4 odsto.

Koliko će efikasne sve ove mjere biti pokazaće podaci o kretanju stope inflacije u narednoj godini, a određeni pomak je moguć ukoliko se ne ispostavi da ispod luksuzne vile s početka priče ne teku podzemne vode koje boravak u njoj i za mnogo više novca od eura na dan čine nepodnošljivim.

Pogrešno savjetovanje

Posted on by Ana Nives Radovic

Kada je nekadašnji američki državni sekretar Vilijam Henri Sevard na današnji dan 1867.  godine omogućio da Senatu bude podnešen ugovor o kupovini Aljaske od Rusije, njegova ideja i potez osuđeni su do te mjere da je cio slučaj dobio ime “Sevardova ludost”.

Novac 16Nekoliko godina kasnije ispostavilo se da su bogatstva naizgled obične ledene zemlje poslužila kao pokretač rasta američke privrede. Vijek i po kasnije u najmoćnijoj svjetskoj privredi vlasnik jedne osrednje naftne kompanije danas je u dugovima koji premašuju 1,3 milijardu dolara – poređenja radi, oko polovine javnog duga Crne Gore.

Dug je nastao nakon što se, vjerujući da će cijena nafte nastaviti da raste, zadužio kako bi finansirao dodatno ulaganje u ovu industriju. Cijena nafte danas je četiri puta niža, a on je tek jedan u nizu velikog broja kompanija koje su napravile istu grešku. U vrijeme kada je ova odluka donijeta ni državne, ni finansijske institucije nijesu se odupirale ideji stvaranja ovakvog finansijskog rizika.

Istorija nas uči da je javnost, i to ne laička, već i stručna, uvijek više sklona da unaprijed osudi na neuspjeh dobru ideju, nego da pokuša da spriječi realizaciju lošeg plana.

Ovo je danas ključni razlog zbog kojeg s jedne strane preduzetnicima nedostaje podrške, dok su, na primjer, korisnici kredita izloženi ogromnom riziku. Za uspjeh ne postoji univerzalan recept, savjet ili model, no ono što smo nakon svega morali naučiti je da je opšte mišljenje uvijek – pogrešno.

Tržišni pokazatelji: Bez oporavka na vidiku

Posted on by Ana Nives Radovic
Nimalo ohrabrujuća slika svjetskih tržišta obilježila bi ovu sedmicu sve i da se nije dogodio teroristički napad u Briselu, koji je samo postoječe ranjivosti i nesigurnosti učinio dodatno vidljivim. 
dolarOdnosi američkog dolara i azijskih valuta, cijene na robnim berzama i nivo tražnje za sirovinama ne daju nikakve razloge za optimizam onima koji su se u ovoj godini nadali početku globalnog oporavka.
Američkoj valuti vjetar u leđa od početka sedmice davale su najave zvaničnika Federalnih rezervi koji su najavili mogućnost da ubrzo uslijedi nekoliko uzastopnih povećanja referentne kamatne stope, nakon što se procijeni da je finansijski sistem Sjedinjenih Američkih Država spreman da izdrži pritisak koji slijedi nakon prvih talasa povećanja u vidu navikavanja na nove okolnosti, što  bi kasnije poslužilo kao izvor jačanja bankarskog sektora.
Sedmica na izmaku bila je u znaku jačanja dolara, čija su i vrijednost i indeks koji odražava njegov odnos prema korpi najvažnijih svjetskih valuta u konstantnom porastu od 17. marta, dok je sa druge strane cijena zlata na kraju sedmice kliznula ka najmanjoj vrijednosti dostignutoj u posljednjih mjesec dana.
Cijenu zlata u ovakvim okolnostima diktiraju dva suprotstavljena faktora. Prvi je kurs dolara koji mu je obrnuto proporcionalan i sa svakom novom najavom da bi Fed mogao pooštriti monetarnu politiku ulagači se okreću zelenoj valuti, jer se nadaju njenom rastu. Sa druge strane, u situacijama kada su tržišta nestabilna, uključujući i okolnosti poput one koja je uslijedila nakon ovosedmičnog terorističkog napada u Briselu, ulagači se okreću “sigurnim lukama”, a one su, među robom zlato, a među valutama japanski jen i švajcarski franak. Sva tri “sigurna uloga” suprotstavljena su vrijednosti dolara i nakon što su prethodnih sedmica ulagači preusmjeravali kapital kupujući ih, sada dolazi do gubitka njihove vrijednosti. Drugim riječima, stvaraju se okolnosti za nagle gubitke svih onih koji su samo željeli da izbjegnu rizik, zbog čega je usporavanje aktivnosti na tržištima i smanjenje obima trgovine prirodna pojava.
Kao što je prije tri godine slab dolar otežavao korisnicima ostalih valuta oporavak kroz smanjenu kupovnu moć, prije svega kada je riječ o nafti, čija je cijena tada divljala visoko iznad 100 dolara na barel i na londonskom i na njujorškom tržištu, sada jak dolar stvara pritisak na ostale valute, ostavljajući crnom zlatu tek male šanse za oporavak.
Američki monetarni sistem još jednom je svoje specifičnosti postavio ispred svega onoga što je u globalnim finansijama trenutno i poželjno i potrebno, pa se pod najvećim pritiskom nalaze eurozona i Japan.
Barel američke lake WTI nafte ponovo je kliznuo ispod psihološke granice od 40 dolara za barel na 39,46 dolara, dok je na londonskom koštao tek nešto iznad, odnosno 40,44 dolara. Oprez na tržišta uslovljava neprestani strah od terorističkih napada, no svako okretanje ulagača ka zlatu predstavlja novi rizik. Situacija prema parametrima ponovo podsjeća na stanje koje inače prethodi krizama, kada se u začaranom krugu vrijednosti koje se ne mogu kretati u istom smjeru parametri nalaze duže vrijeme i vode ka tržišnim anomalijama, poput paralelnog jačanja cijene zlata i vrijednosti dolara.
Valuta kod koje posebno treba biti oprezan je britanska funta, kako zbog činjenice da se približava referendum na kojem če se odlučivati o ostanku ili izlasku Velike Britanije iz Evropske unije, tako i nakon dešavanja u Briselu koja su se posebno odrazila na valute članica izvan eurozone, budući da se euro, zahvaljujući optimizmu koji su među ulagače ulile pojedine najave zvaničnika Evropske centralne banke, prilično lako oporavlja od jednokratnih šokova.
Situacija je izuzetno teška za sve one koji žele da se oslobode rizika i upravo iz tog razloga sve dok prvi naredni značajniji potezi centralnih finansijskih institucija od Njujorka do Tokija ne proizvedu prve efekte ostaje se u pat poziciji.

RSCoin – nova kriptovaluta pod kontrolom britanskih vlasti: Banka Engleske testira blockchain

Posted on by Ana Nives Radovic

Velika Britanija prva je zemlja u kojoj su transakcije prilikom plaćanja bitcoinom oslobođene poreza na dodatu vrijednost, a njena centralna banka, BoE (Bank of England) pronalazi novi način da pristupi još uvijek alternativnoj, ali obećavajućoj mreži u budućim bankarskim transakcijama.

Centralna britanska finansijska institucija Banka Engleske predstavila je ideju kreiranja kriptovalute RSCoin, osmišljene kao alternativa bitcoinu i, očekivano, uz mogućnost uspostavljanja kontrole nad platnim sistemom u kojem funkcioniše.

boe 17-03Potez sam po sebi nije od naročite koristi za bankarstvo, jer je prednost kriptovaluta upravo u jednostavnosti plaćanja, što ovdje, međutim, nije primarna funkcija.

Za razliku od bitcoina i drugih kriptovaluta koje funkcionišu u srodnim sistemima, okvir u kojem se razvija RSCoin je centralizovan i pod kontrolom je državnih institucija.
Debate o tome da li bitcoin može postati alternativna jedinica mjerenja vrijednosti se vode od njegovog nastanka, a upravo britanske institucije procijenile su da su radije spremne da pronađu drugi, za njih zanimljiviji način distribucije.

Ovim se, međutim, u mnogo većoj mjeri suzbijaju veličine i brzine mreža plaćanja kao što su Visa i PayPal nego što se pričinjava šteta bitcoinu, iako je ovo prvi ozbiljniji potez kojim su se institucije neke države upustile u svijet digitalnih valuta. Pitanje je, međutim, kakve će bankarski sektor, koji načelno tek testira mogućnost primjene blockchain tehnologije, imati kapacitete za transformaciju, budući da to nije uspostavljeno među kriptovalutama.
Ono što zapravo RSCoin predstavlja u većoj mjeri je proto-valuta, čiji promet je baziran na peer-to-peer transakcijama, koje inače karakterišu platne sisteme koje su izvan kontrole bilo koje vlade na svijetu.

Upravo promet P2P tehnologije izvan dometa bilo kakvog institucionalnog autoriteta čini cijelu stvar manje razumljivom u ovoj fazi, no postoji nekoliko potencijalnih razloga koji se mogu pripisati ovom planu. Jedan od njih je, prije svega, da se nađe nov način povećanja online transakcija uz mogućnost njihove kontrole. Drugi je, svakako, nastojanje da se na blockchain mrežu, koja je nesumnjivo dio budućnosti bankarskog poslovanja, iako je sada koristi tek u svijetu kriptovaluta.

Digitalna valuta bitcoin u velikoj mjeri je uticala na kretanje na tržištu kapitala i trajno promijenila navike ulagača, izazvala brojna protivljenja, ali i poslužila kao primjer u finansijskom svijetu kada je riječ o regulisanju određenih pitanja.
Ova kriptovaluta treba da pređe dug put do legitimnosti, međutim, njegov tehnički dizajn mogao bi da postane mejnstrim.

Kriptovalute nijesu centralizovane, odnosno ne spadaju u nadležnost nijedne monetarne institucije, što i jeste razlog njegove popularnosti, dok ga anonimnost transakcija čini još primamljivijim brojnim korisnicima. Bitcoin je na kriptovalutno tržište lansiran 2009. godine, a značaj u javnosti prepoznat mu je početkom 2013. godine, kada je njegova cijena počela intenzivno da raste.

Na vrijednost bitcoina ne utiču kursevi zvaničnih valuta u kojima se može izražavati, već tržišni zakoni ponude i tražnje, ali i spoljni pritisci subjekata koji ga smatraju prijetnjom, poput bankarskog sektora, budući da je nekoliko velikih međunarodnih banaka u vremenu njegove najveće popularnosti nastojalo da mu obori vrijednost tako što su akumulirale velike zalihe i prodavale ga po minimalnoj mogućoj cijeni.

Pritisci na bitcoin su, međutim, jednokratni, a sve i kada mu je vrijednost na neko vrijeme oborena, korisnici ne odustaju od trgovine, jer kod kriptovaluta ono što motiviše za trgovanje nije samo zarada, već i ideja o platnom sistemu koji nije dirigovan ni iz jednog globalnog centra.

U tehničkom smislu, riječ je o virtuelnim novčanim jedinicama koje se skladište na određenom hard disku uređaja, u virtuelnom novčaniku (bitcoin wallet). Trgovanje se odvija na specijalizovanim platformama koje su dostupne svima koji imaju pristup internetu. Bitcoin se ne mora kupiti cio, već je za manje iznose novca moguće dobiti i njemu srazmjerne dijelove.

Ono što, međutim, BoE po svoj prilici nastoji jeste da preuzme tehnološki standard digitalnih novčanika koji koriste sredstvo plaćanja koje se prenosi na blockchainu.  Ipak, pored kontrole platforme kojom se prometuje digitalnom valutom RSCoin Banka Engleske biće i u posjedu posebnog ključa za enkripciju, koji će joj omogućiti dodavanje ili oduzimanje sredstava, shodno njenoj politici i odlukama.

Sistem je kompleksan, a namjera BoE još nedovoljno jasna, no ono što je sigurno, niko od postojećih korisnika bitcoina ovo ne može vidjeti kao prijetnju, niti konkurenciju jednom već razrađenom sistemu, pa će se reakcije onih kojima se ova ideja najvjerovatnija manje dopada očekuju od PayPala i kartičnih kompanija.

Novac br. 14: Oprezniji popušta

Posted on by Ana Nives Radovic

Da je jedinstvenom finansijskom sistemu EU prijeko potrebna reforma vidjelo se čak i mnogo prije krize, a možda je jedan od najboljih pokazatelja već na samom procesu uspostavljanja Evropske monetarne unije bilo odbijanje Danske da krunu zamijeni eurom.

novac 14Ipak, heterogenost ekonomskih politika nije jedino što u ovom procesu stvara prepreku, budući da, kada se poseže za nekom mjerom, uvijek postoje opravdanja da je podrže i zemlje kojima nesumnjivo nanosi štetu, a prošlosedmični potez prvi put pokazao je da postoji kakav-takav kapacitet evropskih institucija i to upravo ECB, od koje se to, ma koliko ironično zvučalo, najmanje očekivala spremnost da ode korak dalje od onoga čemu se bilo ko nadao.

Snižavanje depozitne kamatne stope sa -0,3 na -0,4 odsto ulagači na tržištima ipak doživljavaju kao kraj jedne faze u kojoj sve ide naniže, odnosno trenutak nakon kojeg će sve, pa time i vrijednost eura samo rasti, iako se još ni ne nazire vrijeme kada će taj rast početi.

Važo je znati da ovaj potez samo ohrabruje Banku Japana (BoJ), Banku Engleske (BoE) i Švajcarsku narodnu banku (SNB) na nastavak vođenja labave monetarne politike, zbog čega je vjerovatnoća da bi uskoro mogle odabrati povećanje kamatnih stopa sada izuzetno mala i shodno njima treba planirati ulaganja na valutnim tržištima.

Maglovita u ovim okolnostima ostaje samo politika Federalnih rezervi, budući da u izbornoj godini ima osnova za jačanje dolara, ali i želje da se ne našteti izvozu. Ipak, važno je računati na mogućnost jačanja svih valuta koje trenutno vode popustljivu monetarnu politiku, ali i uzeti u obzir da jedino dolar ima mogućnost da zadrži rast duže vrijeme.

ECB spremna na rizik, na potezu vlade zemalja

Posted on by Ana Nives Radovic

Centralna evropska finansijska institucija se prošle sedmice unutar programa kvantitativnog popuštanja prvi put opredijelila za kupovinu hartija od vrijednosti koje uključuju neosigurani privatni dug, čime je ukazala na spremnost na veći rizik, ali i ogolila činjenicu da je za njim sve veća potreba.

euroEvropsko tržište kapitala i kurs jedinstvene valute fluktuiraju posljednjih dana zbog istovremenih i ohrabrujućih i zastrašujućih reakcija na nove mjere koje će sprovoditi Evropska centralna banka. Ključna zabrinjavajuća okolnost je pad potrošačkih cijena u zemljama eurozone, pa iako se navodi o povratku deflacije na velika vrata negiraju, ciljana stopa na godišnjem nivou od dva odsto i dalje izgleda kao nešto do čega treba da prođe mnogo vremena koje, sudeći po svemu što se od iniciranja programa kvantitativnog popuštanja moglo vidjeti, donosi najviše neizvjesnosti.

Kada je u januaru prošle godine najavljen, a u martu pokrenut program otkupa obveznica, planirano je bilo da traje do septembra 2016. do kada bi, kako su u ECB procjenjivali, trebalo da budu postignuti primarni ciljevi. Kako je vrijeme odmicalo, uviđalo se i koliko je ovaj ambiciozni plan zapravo bio prezahtjevan, iako se sa ove distance može nazvati i iracionalnim.

Sa druge strane, uspješno su prevaziđena očekivanja vezana za situaciju koja je predviđana u bilansima i to sa 60 na 80 milijardi eura mjesečno za otkup obveznica, kojima su sada dodate i korporativne, ali i omogućavanjem četvorogodišnjih kredita bankama kroz kanal koji uovoj fazi predstavlja najjednostavniji pristup novcu za potrebe finansiranja realnog sektora.

Ovo znači da će ECB sada kupovati i obveznice nebankovnih korporacija sa investicionim rejtingom. Koliko god pesimistično izgledalo što se ECB sada štiti ovim potezom, toliko je u ovoj fazi dobro što nijesu odabrane polovične mjere, kakve su do sada praktikovane.

Kada se ovome dodaju prognoze sporijeg rasta i nedovoljan rast inflatorne stope, kao i očekivanje da kamatna politika najvjerovatnije neko vrijeme neće biti mijenjana, slika ostatka ove godine djeluje veoma obeshrabrujuće, tim više što su do kraja još tri potpuno neizvjesna kvartala.

Pored ovoga, predviđeno je i povećanje gornje granice za kupovinu obveznica istog izdavaoca s dosadašnjih 33 odsto na 50 posto, pri čemu je njihovo maksimalno učešće u ukupnom QE programu sniženo sa 12 na 10 odsto.

U sklopu novih usvojenih mjera bankama je omogućeno da pozajme sredstva do visine 30 odsto njihovih nestambenih privatnih kredita, a čak i u slučaju da ne ostvare sve uslove neophodne za sprovođenje ovih mjera, ostaće im na raspolaganju mogućnost refinansiranja bez nove kamate, čime se znatno smanjuju kako rizik od naglog povećanja prinosa na državne obveznice, tako i opasnost od preopterećonosti banaka dugovima koje je teško refinansirati.

Za ECB je trenutna stopa rasta slabija od prognozirane na početku godine, a budući da prvi kvartal još uvijek traje, ovakva procjena je zabrinjavajuća. Nesumnjivo je da se eurozona sada nalazi u povoljnijoj poziciji u odnosu na krizne i postkrizne godine, no efekti krize i dalje su vidljivi, budući da su se signali oporavka javili suviše kasno.

U svojoj kratkoj istoriji ECB je većinu vremena, naročito nakon uvođenja eura imala velikih problema sa previsokom inflatornom stopom u većini zemalja eurozone. Sada je situacija suprotna, a paket mjera koje su najavljene u četvrtak upravo su namijenjene da bi se izbjegla deflatorna spirala, pri čemu je ECB pokazala umijeće raspolaganja, kako konvencionalnim, tako i nekonvencionalnim mjerama. Ipak, ovim mjerama moguće je rasteretiti eurozonu deflatornog pritiska, no strukturni problemi su ono što ostaje.

Za rješavanje strukturnih problema neophodne su strukturne reforme, a one ne idu uz populizam i antievropsko raspoloženje koje trenutno preplavljuje evropsku scenu. Upravo sada kada je ECB konačno odreagovala na način na koji je godinama oklijevala da djeluje, uz punu odlučnost i pri većem riziku očekuje se saradnja od pojedinačnih država članica, a ona će, po svemu sudeći izostati, jer ne samo da se percepcija važnosti potrebe za zajedničkim djelovanjem smanjuje, već vlade ni u jednom pitanju više ne mogu imati saglasnost kakvu su je imale prije godinu kada je proces iniciran.

Korak koji je ECB napravila prošle sedmice nije istorijski samo zbog hronologije kojom se sve odvija, ali je od ogromnog značaja zbog činjenice da je konačno shvaćeno pravilo da ko ne reskira ni ne profitira. Za zemlje članice gotovo je nezamislivo da naprave i upola toliki korak srazmjerno njihovim kapacitetima i potrebama. Jer, lakše je dati zeleno svijetlo nekoj tamo instituciji u Frankfurtu, na čije odluke uticaj nije direktan, nego izazvati gnijev svojih birača koji će ih izvesti na ulice da traže ostavku vlade.

Bez promjena

Posted on by Ana Nives Radovic

Istorija se, pa i finansijska, ponavlja i to već nakon onoliko vremena koliko je naizgled dovoljno da se zaborave posljedice svih negativnih pojava u koje se ušlo nesvjesno rizika.

Novac 13Od finansijske krize iz 2008. godine se mnogi subjekti još oporavljaju, dok novi talas nailazi, što je uočljivo kada se istovremeno posmatraju psihologija ulagača i taktike investicionih menadžera.

I jedni i drugi rade skoro istu stvar kao prije deceniju. Na naftnom tržištu dolazi do iste pojave kao 1980-ih, pri čemu je dvogodišnji raspon cijena jednak sadašnjem, uz uračunatu inflaciju.

Savjet guvernera ECB danas će donijeti odluku koja može znatno uticati na kurs eura, pa se svi koji su željni manje neizvjednog uloga okreću valutnom parovima. Sa druge strane Atlantika odlučujuće sjednice Feda neće biti još neko vrijeme i upravo zato se ne očekuju time izazvani nagli uzleti dolara.

Odsustvu optimizma zbog ogromnog skupa negativnih ekonomskih faktora dodatno doprinose očekivanja od ekonomske politike koju će voditi administracija budućeg američkog predsjednika, ko god to bio.

Imaćemo pristup koji će se možda zvati “klintonomija” ili “tramponomija”, kao što danas imamo japansku “abenomiju” odakle je krenuo aktuelni zero-trend, ali ništa što osigurava da će se za njegovog ili njenog mandata osigurati da nas krize zaobilaze makar koliko on bude trajao.