Centralna evropska finansijska institucija se prošle sedmice unutar programa kvantitativnog popuštanja prvi put opredijelila za kupovinu hartija od vrijednosti koje uključuju neosigurani privatni dug, čime je ukazala na spremnost na veći rizik, ali i ogolila činjenicu da je za njim sve veća potreba.

euroEvropsko tržište kapitala i kurs jedinstvene valute fluktuiraju posljednjih dana zbog istovremenih i ohrabrujućih i zastrašujućih reakcija na nove mjere koje će sprovoditi Evropska centralna banka. Ključna zabrinjavajuća okolnost je pad potrošačkih cijena u zemljama eurozone, pa iako se navodi o povratku deflacije na velika vrata negiraju, ciljana stopa na godišnjem nivou od dva odsto i dalje izgleda kao nešto do čega treba da prođe mnogo vremena koje, sudeći po svemu što se od iniciranja programa kvantitativnog popuštanja moglo vidjeti, donosi najviše neizvjesnosti.

Kada je u januaru prošle godine najavljen, a u martu pokrenut program otkupa obveznica, planirano je bilo da traje do septembra 2016. do kada bi, kako su u ECB procjenjivali, trebalo da budu postignuti primarni ciljevi. Kako je vrijeme odmicalo, uviđalo se i koliko je ovaj ambiciozni plan zapravo bio prezahtjevan, iako se sa ove distance može nazvati i iracionalnim.

Sa druge strane, uspješno su prevaziđena očekivanja vezana za situaciju koja je predviđana u bilansima i to sa 60 na 80 milijardi eura mjesečno za otkup obveznica, kojima su sada dodate i korporativne, ali i omogućavanjem četvorogodišnjih kredita bankama kroz kanal koji uovoj fazi predstavlja najjednostavniji pristup novcu za potrebe finansiranja realnog sektora.

Ovo znači da će ECB sada kupovati i obveznice nebankovnih korporacija sa investicionim rejtingom. Koliko god pesimistično izgledalo što se ECB sada štiti ovim potezom, toliko je u ovoj fazi dobro što nijesu odabrane polovične mjere, kakve su do sada praktikovane.

Kada se ovome dodaju prognoze sporijeg rasta i nedovoljan rast inflatorne stope, kao i očekivanje da kamatna politika najvjerovatnije neko vrijeme neće biti mijenjana, slika ostatka ove godine djeluje veoma obeshrabrujuće, tim više što su do kraja još tri potpuno neizvjesna kvartala.

Pored ovoga, predviđeno je i povećanje gornje granice za kupovinu obveznica istog izdavaoca s dosadašnjih 33 odsto na 50 posto, pri čemu je njihovo maksimalno učešće u ukupnom QE programu sniženo sa 12 na 10 odsto.

U sklopu novih usvojenih mjera bankama je omogućeno da pozajme sredstva do visine 30 odsto njihovih nestambenih privatnih kredita, a čak i u slučaju da ne ostvare sve uslove neophodne za sprovođenje ovih mjera, ostaće im na raspolaganju mogućnost refinansiranja bez nove kamate, čime se znatno smanjuju kako rizik od naglog povećanja prinosa na državne obveznice, tako i opasnost od preopterećonosti banaka dugovima koje je teško refinansirati.

Za ECB je trenutna stopa rasta slabija od prognozirane na početku godine, a budući da prvi kvartal još uvijek traje, ovakva procjena je zabrinjavajuća. Nesumnjivo je da se eurozona sada nalazi u povoljnijoj poziciji u odnosu na krizne i postkrizne godine, no efekti krize i dalje su vidljivi, budući da su se signali oporavka javili suviše kasno.

U svojoj kratkoj istoriji ECB je većinu vremena, naročito nakon uvođenja eura imala velikih problema sa previsokom inflatornom stopom u većini zemalja eurozone. Sada je situacija suprotna, a paket mjera koje su najavljene u četvrtak upravo su namijenjene da bi se izbjegla deflatorna spirala, pri čemu je ECB pokazala umijeće raspolaganja, kako konvencionalnim, tako i nekonvencionalnim mjerama. Ipak, ovim mjerama moguće je rasteretiti eurozonu deflatornog pritiska, no strukturni problemi su ono što ostaje.

Za rješavanje strukturnih problema neophodne su strukturne reforme, a one ne idu uz populizam i antievropsko raspoloženje koje trenutno preplavljuje evropsku scenu. Upravo sada kada je ECB konačno odreagovala na način na koji je godinama oklijevala da djeluje, uz punu odlučnost i pri većem riziku očekuje se saradnja od pojedinačnih država članica, a ona će, po svemu sudeći izostati, jer ne samo da se percepcija važnosti potrebe za zajedničkim djelovanjem smanjuje, već vlade ni u jednom pitanju više ne mogu imati saglasnost kakvu su je imale prije godinu kada je proces iniciran.

Korak koji je ECB napravila prošle sedmice nije istorijski samo zbog hronologije kojom se sve odvija, ali je od ogromnog značaja zbog činjenice da je konačno shvaćeno pravilo da ko ne reskira ni ne profitira. Za zemlje članice gotovo je nezamislivo da naprave i upola toliki korak srazmjerno njihovim kapacitetima i potrebama. Jer, lakše je dati zeleno svijetlo nekoj tamo instituciji u Frankfurtu, na čije odluke uticaj nije direktan, nego izazvati gnijev svojih birača koji će ih izvesti na ulice da traže ostavku vlade.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s