Kada je nekadašnji američki državni sekretar Vilijam Henri Sevard na današnji dan 1867.  godine omogućio da Senatu bude podnešen ugovor o kupovini Aljaske od Rusije, njegova ideja i potez osuđeni su do te mjere da je cio slučaj dobio ime “Sevardova ludost”.

Nekoliko godina kasnije ispostavilo se da su bogatstva naizgled obične ledene zemlje poslužila kao pokretač rasta američke privrede. Vijek i po kasnije u najmoćnijoj svjetskoj privredi vlasnik jedne osrednje naftne kompanije danas je u dugovima koji premašuju 1,3 milijardu dolara – poređenja radi, oko polovine javnog duga Crne Gore.

Dug je nastao nakon što se, vjerujući da će cijena nafte nastaviti da raste, zadužio kako bi finansirao dodatno ulaganje u ovu industriju. Cijena nafte danas je četiri puta niža, a on je tek jedan u nizu velikog broja kompanija koje su napravile istu grešku. U vrijeme kada je ova odluka donijeta ni državne, ni finansijske institucije nijesu se odupirale ideji stvaranja ovakvog finansijskog rizika.

Istorija nas uči da je javnost, i to ne laička, već i stručna, uvijek više sklona da unaprijed osudi na neuspjeh dobru ideju, nego da pokuša da spriječi realizaciju lošeg plana.

Ovo je danas ključni razlog zbog kojeg s jedne strane preduzetnicima nedostaje podrške, dok su, na primjer, korisnici kredita izloženi ogromnom riziku. Za uspjeh ne postoji univerzalan recept, savjet ili model, no ono što smo nakon svega morali naučiti je da je opšte mišljenje uvijek – pogrešno.