Psihološka igra na izborima u SAD 2016: Glas za karakter umjesto za ideju

Vijest da je milijarder Donald Tramp osvojio nominaciju republikanaca za predsednika SAD otvorila je dva pitanja – da li će stranka zaista stati iza njega i na koji način bi se demokrate mogle ujediniti.

sad izbori 2016Kontroverzni milijarder Donald Tramp kandidat je Republikanske stranke na američkim predsjedničkim izborima u novembru, dok veće šanse da postane njegov demokratski rival ima državna sekretarka Hilari Klinton.

Ukoliko se to dogodi ovo bi izbori na kojima bi oba kandidata bila ličnosti koje su poznate široj javnosti – Tramp po poslovanju sa kazinima, a Klinton kao nekadašnja prva dama; oboje po ogromnim zaradama i ne tako vidljivim dostignućima. No još jedno je zajedničko budućim potencijalnim rivalima – oboje izazivaju izuzetno visok stepen odbojnosti uslovljen neprimjerenom retorikom koja ne uliva povjerenje, što ove izbore čini više političkom igrom, nego ozbiljnom promocijom ideja.

Nezadovoljstvo republikanskog biračkog tijela Trampom moglo bi makar djelimično dovesti do usmjeravanja glasova u korist Klinton. Iz redova te stranke već je bilo otvorenih poruka koje su se doslovno svodile na konstataciju “Tramp nije jedan od nas”. Sa druge strane, ukoliko i zvanično postane Trampov rival, potencijalnoj kandidatkinji demokrata mogli bi pripasti svi izvorno demokratski glasovi. Još uvijek se ni ne naslučuje kako bi pristalice Bernija Sandersa mogle podržati aktuelnu državnu sekretarku, no vrlo moguće je da se dogodi sličan scenario poput onog iz 2008. kada su njene dotadašnje pristalice na predsjedničkim izborima podržale Baraka Obamu, iako se sama tome protivila.

Sandersova uloga se u velikoj mjeri razlikuje od one koju je Klinton imala 2008. kada je odbijala da usupi nominaciju Obami, na opšte zaprepašćenje demokrata. Vjetar u leđa koji joj je dalo konstantno obilježavanje Sandersa kao autsajdera čini je sve nestrpljivijom u iščekivanju da konačno prigrabi nominaciju svoje stranke. Retorika joj je znatno blaža u odnosu na onu koja je okarakterisala početak kampanje, kada se obrušavala na Sandersa otkako je postala uočljiva njegova popularnost među manjim donatorima u kampanji, no koja nije mogla biti pretočena u trijumf prilikom glasanja. Do sada je u nizu kritika na račun senatora iz Vermonta navela i to što je 2007. godine glasao protiv imigracione reforme, što je Sanders obrazložio zabrinutošću za status radnika iz drugih zemalja, uporedivši predloženi program sa ropstvom.

U nizu kritika na račun Sandersovih ideja koje zagovara u oblasti ekonomske politike, gdje mu se uglavnom zamijera što ide suviše lijevo, ako bi se u koordinatnom sistemu njegov ekonomski program poklopio sa sovjetskim, ono za šta se Klinton zalaže liči na ekonomsku politiku poslijeratne Istočne Njemačke, naročito kada je u pitanju njena zamisao da reguliše poslovanje multinacionalnih kompanija.

Sa druge strane, potvrda Sandersovih dobrih namjera je i u sve jasnijim porukama da će biti spreman da i u slučaju da Klinton bude predsjednički kandidat maksimalno iskoristi svoj uticaj kojim bi doprinio njenoj pobjedi. Njen odos prema unutarstranačkom porazu 2008. godine nije tako izgledao, zbog čega je upravo tačka prepoznavanja ove razlike ona koja je ogolila sve pogubnosti njene nominacije. Klinton je ogromnu energiju usmjerila na eliminaciju protivkandidata, a na osnovu dviju kampanja u kojima je posmatrao njene postupke Tramp neće morati previše da taktizira kako bi joj oduzimao prednost.

Pozivanje na rezultate istraživanja javnog mnjenja u ovom trenutku je nezahvalno, tim prije što su ankete prije svega nekoliko mjeseci ukazivale na jedva dvocifren procenat podrške Trampu i gotovo nezamislive šanse za osvajanje nominacije. Ipak, kada je sa brojčanih podataka pređe na opisne ocjene, presjek najvećeg broja dosadašnjih ispitivanja upućuje na to da Amerikanci Trampa doživljavaju doslovno kao nekvalifikovanog, a Klinton kao nepopularnog kandidata. Glasanje u novembru će stoga biti izbor po njima manje loše opcije.

Kada je govorila o Trampu, Klinton je od mnoštva postojećih povoda za kritike odabrala da o njemu govori kao o “kukavici i prevarantu”, što joj nije donijelo prednost. Većina neopredijeljenih birača i sadašnjih Sandersovih pristalica u njenim riječima ne vide ni iskrenost, ni odlučnost, već, naprotiv, narcisoidnu borbu za posziciju koja bi je ovjekovječila u istoriji kao prvu ženu na čelu najmoćnije zemlje svijeta. Mnogo efektivnije djelovalo bi da je fokus stavila na moguće izbjegavanje plaćanja poreza i onoga čime se Tramp služi tako da neko ko ne stvara novu vrijednost konstantno uvećava bogatstvo. Drugim riječima, Tramp ili nije bogat koliko se govori ili izbjegava plaćanje poreza i koristi se trikovima koji mu obezbjeđuju postojeći status, koji bi mu, kao populisti, prirodno bio kamen spoticanja.

Ukoliko se dogodi da u trci za predsjdnika budu Klinton i Tramp, ovo će biti prvi izbori nakon 1980. godine kada su birači izglasali predsjednika u kojeg načelno nemaju povjerenja. Dosadašnji predsjednici često nijesu ispunjavali obećanja u oblasti socijalne politike, njihove mandate obilježile su afere, ali makar im se vjerovalo i od njih se očekivali nešto. Ovoga puta povjerenje izostaje i to je ono što zabrinjava, jer dok god postoji vjera u obećanja, postoji i volja za boljim životom.

Advertisements

Romnijev govor posljednja šansa da se sačuva ugled Republikanske stranke

Mit Romni je prvi istaknutiji političar iz redova Republikanske stranke koji je otvoreno oštro kritikovao Donalda Trampa pred cijelom partijom i nacijom, čime je otvorio put drugima. Od spremnosti ostalih republikanaca na nastave da se bore da stranci vrate dostojanstvo zavisi hoće li to biti moguće u posljednjim trenucima kada se još nešto može promijeniti.

Govor nekadašnjeg američkog predsjedničkog kandidata iz redova Republikanske stranke Mita Romnija ogolio je brojne slabosti multimilijardera Donalda Trampa koji ima sve veće šanse da stigne do republikanske nominacije, ali i otvorio mogućnost za djelovanje triju najvažnijih grupa kojima je govor upućen, od čije volje i znanja sada zavisi ko će biti rival demokratama.

sad izbori 2016Riječ je o političarima republikancima, njihovim biračima i svim američkim medijima koji su sada na potezu da ostatku pokažu ne samo da bi Tramp vodio po SAD izrazito pogubnu i unutrašnju i spoljnu politiku, nego i da to što su njegovi planovi uopšte nije dio stranačke vizije.

U moćnom, odmjerenom i argumentovanom obraćanju, nastojeći da sačuva ugled stranke kojoj pripada, osvrćući se na Trampove rasističke, ksenofobne i bahate ispade Romni je skrenuo pažnju na jaz koji postoji između stvarne republikanske politike i Trampovog nastojanja da pridobije simpatije konzervativnih birača, dajući sopstvenu definiciju konzervativnog.

Osim na ključne političke poruke, nekadašnji rival aktuelnog predsjednika Baraka Obame na izborima 2012. godine osvrnuo se i na poslovne razultate tajkuna koji gazduje imperijom nekretnina, ocijenivši da Tramp ili nije bogat koliko se govori ili, jednostavno, ne plaća porez, odnosno koristi se trikovima koji mu obezbjeđuju postojeći status.

Romnijevo upozorenje da će, što je sve manje neizvjesno, u direktnoj trci sa očekivanom kandidatkinjom Demokratske stranke Hilari Klinton, ukoliko kandidat republikanaca bude Tramp, ona pobijediti trebalo je da dopre kako do članova njegove stranke okupljenih oko kandidata Teda Kruza i Marka Rubija, tako i do birača, uz poruku da je nakon Super utorka, održanog ove sedmice, ostalo premalo vremena da se spriječi nominacija kontroverznog bogataša.

Romni, međutim, trku ne smatra završenom, nadajući se u ogromne kapacitete kojima republikanci raspolažu, uvjeren da, ako se krene pravovremeno i pametno, nijesu sve nade izgubljene. Štaviše, on se nada da će se naći i način za iskupljenje zbog svih neprijatnosti koje su se čule tokom kampanje.

Poruka je upućena i republikanskim biračima, a Romni se posebno potrudio da što jasnije obrazloži zašto Tramp nije reprezentativan republikanac, odnosno, ne republikanac ni po čemu osim na osnovu formalnog članstva.

Da bi poruka koja je jasno sročena bila poslata i ostala razumljiva na drugoj strani treba da postoji i sposobnost i spremnost za to. Osim članovima Republikanske stranke i njenim biračima Romni je poruku poslao i medijima, naročito onima koji ime kandidata i ime partije sve bliže povezuju.

Osim toga, usmjeravanjem pažnje na moguće izbjegavanje plaćanja poreza i onoga čime se Tramp služi tako da neko ko ne stvara novu vrijednost konstantno uvećava bogatstvo data je inspirativna tema onima koji se bave istraživačkim novinarstvom.

Jedna konstatacija koju je Romni iznio vrijedna je pažnje i analiziranja. Prema njegovim riječima neiskrenost je ključno obilježje Trampa, a da ovo nije puka prozivka, već racionalan zaključak pokazuju i istraživanja javnog mnjenja, koje pretežno ne vjeruje najistaknutijih kandidata.

Drugim riječima, dogodi li se da u trci za predsjdnika budu Klinton i Tramp, ovo će biti prvi izbori nakon 1980. godine kada su birači izglasali predsjednika u kojeg načelno nemaju povjerenja. Dosadašnji predsjednici često nijesu ispunjavali obećanja, razočaravali bi birače naročito socijalnom politikom ili aferama, ali makar su im vjerovali i od njih očekivali nešto. Ovoga puta to izostaje i to je ono što zabrinjava, jer dok god postoji vjera u nečija obećanja, postoji i volja za boljim životom.

Poređenjem Trampa sa Hitlerom postiže se kontraefekat

Američke demokrate, njihove pristalice i mediji sve češće predsjedničkog kandidata porede s nacističkim vođom, zanemarujući ne samo činjenicu da je u prethodnim kampanjama bilo ekstremnijih primjera, već i da time pokazuje da je fašizmu postojanje dopušteno.

Predsjednička kampanja u Sjedinjenim Američkim Državama ove godine je posebno teška za demokrate, koje ne samo da se bore s neizvjesnošću podrške kandidatima iz njihovih redova, već veliki pritisak stvara i republikanski predsjednički kandidat, milijarder Donald Tramp i posljedice koje podrška njemu proizvodi. Trampova pobjeda sa skoro 47 odsto podrške na stranačkim izborima u Nevadi pokazala je šta su u ovakvim okolnostima razlozi najvećih strahova demokrata.

sad izbori 2016Situaciju u kojoj se demokrate nalaze danas možda najbolje ilustruje članak Danijela Alena, profesora sa Harvarda, objavljen u Washington Postu u kojem je već u naslovu poručio da je trenutak istine sada takav da “moramo zaustaviti Donalda Trampa”. U nastavku ovaj profesor političke teorije upoređuje Trampa sa Adolfom Hitlerom što je, kako je naveo, razlog da se zaustavi po svaku cijenu.

Autor vjeruje da je unutar stranačkih redova republikanaca već potpuno nemoguće učiniti bilo šta kako bi se spriječilo da Tramp obezbijedi stranačku nominaciju. U redovima demokrata takođe sve je manje neizvjesno da bi stranački kandidat mogla da bude Hilari Klinton, no u tom slučaju nastavak trke za američkog predsjednika bio bi neizvjestan. Najveći problem demokrata u sličaju kandidature Klinton je što ona nije kandidat dovoljno jak da predstavlja stvarnu snagu stranke, naročito pred protivkandidatom koji se ne ustručava nikakvog naglog poteza kojim drugoj strani nastoji da umanji vrijednost.

Činjenica je da će na ove izbore obje velike partije poslati kandidate koji su daleko od onih koji bi predstavljali stvarne vrijednosti stranke i u takvim okolnostima na površinu isplivaju ekstremi, u ovom slučaju Tramp, no poređenja njega sa Hitlerom ne samo da su opasna, nego šalju poruku o beznadežnosti druge strane koja je već nezadovoljna onim što će ubrzo sama izabrati.

Dejvid Alen vjeruje da je dužnost republikanaca da učine sve kako bi spriječili kontroverznog milijardera da se kandiduje, a jedan od predloženih poteza je i povlačenje Džona Kasiča i Bena Karsona, kako bi Marko Rubio dobio veću podršku unutar stranke u kojoj bi glasovi koji nijesu upućeni Trampu prestali da se rasipaju.

Podrška koju dobijaju predsjednički kandidati izaziva razočarenje i na jednoj i na drugoj strani da je još jedina preostala mogućnost da se sačuva dostojanstvo na objema stranama to da se republikanci koje je već ili koje će tek u nastavku pobijediti Tramp organizuju i javno podrže Marka Rubija. Sa druge strane, to je prilika i za demokrate, jer ma koji njihov kandidat u direktnom rivalstvu sa Trampom, ukoliko izgubi, naglasiće sve slabosti sopstvenih stranačkih redova.

Tramp ne samo da nije prvi, nego nije čak ni jedan od rijetkih američkih predsjedničkih kandidata kojeg je dio javnosti koji podržava drugu stranu poredila sa Hitlerom. To se tokom prethodne kampanje dešavalo i Baraku Obami, a pošteđeni nijesu ni brojni drugi kandidati unazad sve do Ronalda Regana, neki zbog retorike, neki zbog konzervativnih stavova, a sam Vudro Vilson zbog ispoljenih simpatija Kju Kluks Klanu.

Razumljivo je da neko Trampove stavove, naročito one o imigrantima i drugim kulturama smatra ekstremnim, neprikladnim, da ih kritikuje i da ih raščinjava, ali poređenje sa Hitlerom samo je dokaz koliko zapravo nedovoljno znamo o fašizmu da bismo ikoga mogli poistovjetiti sa njegovim vođama. Ovo je i veoma opasan teren, jer ako 2016. ističemo da postoji neko ko je poput Hitlera, a dozvoljava mu se javno nastupanje, kandidovanje i pruža podrška, makar i minorna, ohrabruju se oni koji u Hitlerovim stavima pronalaze inspiraciju da se politički udružuju i ističu, jer to, kao što vidimo, nije sankcionisano.

Razočaravajuće je da ovakva komparacija dolazi od jednog profesora sa Harvarda i to u trenutku kada se desnica, pod pritiskom migrantske krize, budi širom svijeta. Tramp već izaziva nepodnošljiv nivo oduševljenja među Evropljanima, naročito Balkancima koji ne razumiju da jedan milijarder od krizom pogođenog, ogorčenog naroda u dužničkom ropstvu može dobiti podršku jedino ako podilazi najprizemnijim stavovima, poput onih na račun izbjeglica iz Sirije.

Ko god je pratio ijednu prethodnu američku predsjedničku kampanju svjestan je da Tramp nije ništa novo i ništa neuobičajeno. Upoznali smo ga kroz rijaliti serijal “Slavni šegrt”, prateći kako postupa prema ljudima koji nijesu uspješni u timu i svjesni svega što je postigao nemamo osnova da ga nazovemo ni glupim ni ludim, već jednostavno nekim ko je pronašao način da cilja na one koji ne zalaze u suštinu političkog izbora i kojem djeluje kao da je u stanju da dovede stvari na svoje mjesto.

Očigledna rasistička demagogija i retorika prepuna nasilnih tonova na površini su onoga čime se samo želi privući podrška republikancima koji je u vremenu klimave ekonomije, nezaposlenosti, preopterećenosti kreditima i opštem beznađu nikada ne bi dobili.