Istorija se, pa i finansijska, ponavlja i to već nakon onoliko vremena koliko je naizgled dovoljno da se zaborave posljedice svih negativnih pojava u koje se ušlo nesvjesno rizika.

Od finansijske krize iz 2008. godine se mnogi subjekti još oporavljaju, dok novi talas nailazi, što je uočljivo kada se istovremeno posmatraju psihologija ulagača i taktike investicionih menadžera.

I jedni i drugi rade skoro istu stvar kao prije deceniju. Na naftnom tržištu dolazi do iste pojave kao 1980-ih, pri čemu je dvogodišnji raspon cijena jednak sadašnjem, uz uračunatu inflaciju.

Savjet guvernera ECB danas će donijeti odluku koja može znatno uticati na kurs eura, pa se svi koji su željni manje neizvjednog uloga okreću valutnom parovima. Sa druge strane Atlantika odlučujuće sjednice Feda neće biti još neko vrijeme i upravo zato se ne očekuju time izazvani nagli uzleti dolara.

Odsustvu optimizma zbog ogromnog skupa negativnih ekonomskih faktora dodatno doprinose očekivanja od ekonomske politike koju će voditi administracija budućeg američkog predsjednika, ko god to bio.

Imaćemo pristup koji će se možda zvati “klintonomija” ili “tramponomija”, kao što danas imamo japansku “abenomiju” odakle je krenuo aktuelni zero-trend, ali ništa što osigurava da će se za njegovog ili njenog mandata osigurati da nas krize zaobilaze makar koliko on bude trajao.