Novac br. 39: Bilion

Posted on September 7, 2016September 13, 2016 by Ana Nives Radovic

Programi kvantitativnog popuštanja ostaće nesumnjivo ono po čemu će u finansijskoj istoriji biti upamćena druga decenija ovog vijeka, jer su se na taj potez odlučili i oni koji su ga dugo odbijali. Evropska centralna banka upravo je saopštila podatak da su tokom osamnaestomjesečnog QE programa otkupljene obveznice vrijedne čak bilion eura.

Program kvantitativnog popuštanja načelno obuhvata izuzetno moćan paket mjera koje su uveliko premašile očekivanja tržišta, no način na koji sistem doslovno sam sebe otkupljuje imovinu da bi tržištima podigao vrijednost zapravo negativno utiče na sve pokušaje promjena, jer prije svega odlaže ekonomske reforme u pojedinim evropskim zemljama, čak i tamo gdje postoje naznake privrednog rasta.

Finansiranje bilo čega vanrednog u okolnostima kada su sredstva zarobljena u kupovini imovine koja ima niske pšrinose onemogućava ulaganje u bilo šta što omogućava razvoj, poput infrastrukture. ECB se vodeći ovaj program odlučila da prekine korišćenje negativnih depozitnih stopa kako bi obarala euro u odnosu na druge valute, obeshrabrujući plasiranje kapitala širom eurozone.

Drugim riječima ECB je prestala da rizikuje u pravljenju kursnih razlika u nadi da će time podstaći izvoz i privredu, odlučivši da negativnu depozitnu stopu upotrijebi samo da bi ponovo aktivirala kreditiranje. Ni hiljadu milijardi eura koji su ovako procirkulisali nijesu dali rezultat kakav je očekivan početkom 2015. kada je QE najavljen. Oporavka, međutim, i dalje nema.

Novac br. 37: Gejming

Posted on August 24, 2016September 13, 2016 by Ana Nives Radovic

Događaji poput prošlosedmičnog Gamescom sajma u Kelnu pokazuju moć jedne industrije koju u razmatranju prilika na tržištu oni koji se fokusiraju na “ozbiljno” i “životno” često zaobilaze, no kada se obrati pažnja na brojke, one su impresivne i “ozbiljnije” nego što se ranije ikada moglo pretpostaviti da će biti.

Sve veći broj naučnih studija ukazalo je na neraskidive veze između igranja igara i produktivnosti u učenju i poslovanju, a naročito ostvarivanju boljih rezultata tamo gdje je potreban takmičarski duh.

Među laicima, međutim, ne samo igre, već i upotreba tehnologije ima reputaciju nečega što negativno utiče na zdravlje, no nauka uporno pokazuje suprotno, što je nesumnjivo jasan signal da laičkim procjenama da su računari, smartfoni ili gejming štetni nije mjesto u XXI vijeku i da ono što može doprinijeti ličnom, profesionalnom napretku treba prestati demonizovati.

Igranje igara može u velikoj mjeri pomoći u učenju i radu ukoliko se vodi računa odabiru igre prema načinu na koji je osmišljena i razvijena. Na ovaj način je i developerima u gejming industriji skrenuta pažnja na ogromne potencijale u sferi kreiranja igara kod kojih je prepoznato da pozitivno utiču na kognitivne procese, budući da sve prilike na tržištu ukazuju da će tražnja za njima rasti.

Otpor u ovoj oblasti je suvišan, jednako koliko i onaj koji bi postojao u nekoj drugoj industriji čije vrijeme tek dolazi, a još besmislenije je vjerovanje da je ostvarenja velikih gejmerskih studija ikada iko mogao prevazići, bez obzira na životnu dob. Ako je nekada važilo da je čovjek star onda kada prestane da se igra, u vremenu gejminga i jutrave za novim nivoima i boljim rezultatima taj trenutak označava onaj u kojem postaje gubitnik.

Rio 2016: Budžetske rupe ni OI ne mogu da popune

Posted on August 17, 2016September 13, 2016 by Ana Nives Radovic

Olimpijske igre koje se ove godine održavaju u Rio de Žaneiru bile su osmišljene ne samo kao faktor koji će doprinijeti rastu brazilske ekonomije, već i kao prilika da prva iz akronima BRIC zemalja u razvoju pokaže svoja dostignuća tokom prethodne decenije, koja su joj pomogla da se tramsformiše u moderno društvo.

Umjesto promocije dostignuća zemlje u razvoju, veliki sportski događaj prilika je u kojoj su se jasnije nego ikad vidjele sve ranjivosti privrede ove zemlje – krizni talas, koji je naišao nešto kasnije nego u razvijenim zemljama, teško je narušio godinama teško dostizani balans, stopa nezaposlenosti je porasla, inflacija stvara dodatni pritisak, a sve ovo prate politički skandali zbog kojih se odlaže mogućnost pronalaženja institucionalnog rješenja ovih gorućih problema.

Rio je izabran za grad održavanja Olimpijskih igara prije sedam godina, kada je situacija bila znatno povoljnija i kada se o Brazilu, kao i o drugim BRIC zemljama, za razliku od ostatka svijeta pogođenog dužničkom krizom, mogla ispričati drugačija, optimistična priča o uspjehu, rastu i razvoju. Dok su se mnoge industrijske zemlje borile sa problemima koji su ih pritisli otkako je u razvijenim zemljama oslabila kupovna moć, što je umanjilo tražnju za njihovim proizvodima i povećavalo spoljnotrgovinski deficit, u Brazilu je došlo do ekspanzije, zahvaljujući tražnji za njihovom naftom, rudama i poljoprivrednim proizvodima.

Standard građana u svim klasama se poboljšao – poljoprivrednici su zajvaljujući ogromnom izvozu imali više novca nego ikad, nezaposlenost je bila na rekordno niskom nivou, prihodi srednje klase su znatno uvećani, a značajan dio te razlike trošili su po tada prepunim tržnim centrima, što je dovelo do impresivnih podataka o potrošnji, za razliku od većine drugih tržišta na kojima su mjere štednje i smanjenje zarada nagrizali tržišne aktivnosti.

Poput kineske, brazilska privreda rasla je naglo, po visokoj stopi od čak 7,5 odsto na godišnjem nivou, za šta su i najoptimističniji zvaničnici znali da će biti kratkog daha, budući da je dugoročni rast po visokoj stopi neodrživ, međutim, nadali su se da će bruto domaći proizvod zadržati trend povećanja na nivou iznad četiri odsto godišnje, što je takođe dinamika koju nije bilo moguće održati.

Problemi brazilske ekonomije počeli su da se javljaju 2013. godine, nakon što je došlo do pucanja izvoznog balona koji je više od deceniju unazad rastao i uslijedio da vrijednost izveneze robe premaši 80 milijardi američkih dolara, sa svega dvije milijarde koliko je iznosila 2000. godine. Međutim, 2013. obilježila su ograničenja na mnogim poljima, što je uslovilo da stopa rasta splasne na razočaravajuća 2,3 odsto.

Veoma pesimistične prognoze međunarodnih finansijskih institucija preplavljivale su svjetske medije godinu uoči organizovanja Svjetskog prvenstva, najavljujući da čak ni fudbalski spektakli koji će privući posjetioce iz svih krajeva svijeta neće učiniti ništa što bi ulilo nadu da je oporavak moguć.

Silazni trend stope rasta počeo je 2009. godine, no posljednjih godina poseban pritisak stvara previsoka stopa inflacije, kao i visoka cijena rada nedovoljno kvalifikovane radne snage za koju, usljed nekonkurentnosti u odnosu na Kinu i Indiju, razvijene zemlje nijesu zainteresovane.

Izuzetno veliki problem predstavlja i precijenjena valuta, brazilski real, zbog učestalih intervencija centralne banke na valutnom tržištu, čiji kurs u ovakvim uslovima dodatno otežava izvoz. Tokom posljednjih nekoliko godina javili su se i brojni poremećaji u oblasti fiskalne politike, gdje su prihodi osjetno sniženi zbog naglog rasta crnog tržišta. Problem se pokušavao riješiti pomoću brojnih reformi, koje su, međutim, sprovedene potpuno neuspješno, pa su vidljivi rezultati izostali.

Godina u kojoj se održavalo Svjetsko prvenstvo u fudbalu za Brazil je bila značajna i zbog održavanja izbora, zbog čega se vladajuća Radnička partija suočavala sa ograničenijima da zadrži povjerenje birača, a da ujedno sprovede i sve mjere neophodne za snižavanje stope inflacije sa dugogodišnjih više od šest odsto na planiranih 4,5 odsto i zaustavi rast javne potrošnje, kao i da se izbori sa sivom ekonomijom, što su poreske vlasti prinuđene da rade na prilično nepopularan način.

Nesumnjivo je da se očekuje pozitivan efekat Olimpijskih igara u Riju kada je riječ o potrošnji, naročito zbog miliona stranaca koji će tokom tog događaja posjetiti zemlju u kojoj su potrošačke cijene prije početka uvišestručene, međutim, iznosi uloženi u pripremu infrastrukture upravo su ono što je stvorilo velike praznine u brazilskom budžetu. Vrijeme održavanja Olimpijskih igara prati nagli pad u cijenama nafte, rude gvožđa, šećera i druge robe koju Brazil izvozi, a koji je pritom u velikoj zavisnosti od jednog spoljnotrgovinskog partnera – Kine, koja se takođe suočava sa usporavanjem rasta i brojnim ograničenjima.

Kombinacija rastuće inflacije po stopi od čak 8,8 odsto na godišnjem nivou, dvogodišnjeg trenda konstantnog smanjenja broja investicija, dvocifrene stope nezaposlenosti, oslabljenih javnih finansija, nemira u nezadovoljnoj radničkoj klasi koji su sve učestaliji i političke paralize prouzrokovane korupcionaškim skandalima stvorila je teren na kojem da sada zaigraju ni najveći ekonomski stratezi ne bi mogli da ostvare ni utješan rezultat.

191
milijarda dolara od izvoza

Poput drugih zemalja u razvoju, Brazil je podstakao rast prodajom sirovina koje su pretežno korišćene za industrijsku proizvodnju u Kini. Očekivanja po pitanju privreda ovih zemalja prije nekoliko godina bila su izuzetno optimistična, no aktivnosti u kineskim fabrikama počele su da usporavaju, pa je tražnja za robom drastično smanjena. Cijene gvožđa, brazilskog najvažnijeg izvoznog proizvoda sa udjelom od 12 odsto opale su za čak 75 odsto, čineći da zarada opadne sa 256 milijardi dolara, koliko je iznosila 2011. godine na 191 milijardu, koliko je izvezeno prošle godine.

303
funkcionera pod istragom

Finansijski problemi Brazila duboko su ukorijenjeni u institucionalnim ograničenjima velikih razmjera. Brazilska predsjednica Dilma Rusef, koja je na tu funkciju izabrana 2014. godine, suspendovana je u maju nakon optužbi za manipulisanje budžetskim podacima, čime je nastojala da ekonomsku sliku zemlje prikaže prihvatljivijom. Skandal je, međutim, samo jedan u nizu, a najveći se vezuje za energetsku kompaniju Petrobras, zbog čega je čak 49 od 81 člana Senata Brazila i 303 od 513 članova Donjeg doma pod istragom zbog optužbi za teška krivična djela.

8,8
odsto godišnja stopa inflacije

Jedan od najvećih uspjeha Brazila je postizanje nedavnog stanja u kojem je došlo do eksplozivnog ekonomskog rasta, kojim je pripitomljena nekontrolisana inflacija koja se javila prije skoro dvije decenije. Monetarne vlasti Brazila poigrale su se sa uvođenjem nove valute, brazilskog reala 1994. godine. Uvođenje valute, koja je u prvim godinama imala 1:1 odnos prema američkom dolaru, dok se dolar danas mijenja za 3,18 reala samo je privremeno suzbilo inflaciju, koja se nakratko približila dvocifrenoj stopi, a sada se vratila na i dalje zabrinjavajućih 8,8 odsto na godišnjem nivou.

5
kvartala traje recesija

Stanje recesije ekonomisti proglašavaju nakon što uoče da je dva uzastopna kvartala pratilo usporavanje privrednih aktivnosti. Velika recesija na prelasku iz 2008. u 2009. trajala je četiri kvartala, a Brazil se sada suočava sa onom koja traje čak pet godina. Brazilsku javnost ipak u manjoj mjeri uspjela je da ohrabri prognoza Međunarodnog monetarnog fonda objavljena prošlog mjeseca prema kojoj bi u zemlji već početkom 2017. mogao biti zabilježen rast, no sa vladom koja je u krizi i nemogućnošću Senata da donosi ključne odluke, teško je uspostaviti odlučujuće korake.

10,9%
je stopa nezaposlenosti

Značajnu ulogu u jačanju privreda BRIC zemalja igralo je rapisno poboljšanje standarda srednje klase, koja je dobila kvalitetniji pristup stanovanju, obrazovanju i zdravstvenim uslugama, a došlo je i do vidljivih pomaka u potrošnji, koja je omogućavala punjenje budžeta. Međutim, stopa nezaposlenosti nedavno je dostigla 10,9 odsto, što je drastično uticalo na održivost srednje klase i uzdrmala radna mjesta za još milione sada zaposlenih građana Brazila. Iako bi otvaranje novih mjesta uslovilo rast, poslodavci su ipak okrenuti štednji, zbog čega nema pomaka na ovom polju.

Novac br. 36: Brazil

Posted on August 17, 2016September 13, 2016 by Ana Nives Radovic

“A sada, dragi slušaoci, nešto što će vas razveseliti”, rekao je nedavno voditelj programa na lokalnoj radio-stanici, pripremajući se da pusti stari brazilski hit “Chorando Se Foi”, poznatiji kao “Lambada”.

I zaista, ritam ove numere one koji ne razumiju riječi odaljava od pomisli da je u pitanju pjesma sa jednim od najtužnijih i najdepresivnijih tekstova, na isti način na koji nepoznavanje specifičnosti neke pojave odvraća neupućene od suštine problema, poput onog koji danas postoji u brazilskoj ekonomij.

Još od Mundijala pretprošle godine vjerovalo se da će skoro četiri miliona posjetilaca doprinijeti rastu potrošnje koja je zamišljena kao dovoljno stabilna da se popune praznine u brazilskom budžetu, no to se nije dogodilo.

Slična očekivanja postojala su prije otvaranja Olimpijskih igara u Riju, kada se vjerovalo da bi veliki sportski događaj mogao pomoći privlačenju kapitala, ali i ovoga puta optimizam je bio neutemeljen.

Nivo potrošnje jeste zadovoljavajući, ali je nedovoljan da doprinese rastu, no mnoge međunarodne finansijske instititucije nije odvratio od namjere da objave prognoze koje najavljuju skoriji rast posrnule brazilske ekonomije.

Poigravanje prognozama već je viđeno na tržištima onih zemalja kod kojih su neutemeljene najave uticale na drastične promjene u odnosu ponude i tražnje državnih obveznica.

Sportsku scenu već godinama potresaju skandali o namještenim rezultatima za potrebe klađenja, no kada to finansijski igrači čine kako bi manipulisali cijenom hartija od vrijednosti šteti koja nastaje javnost se čudi poput promjene rezultata u posljednjoj sekundi.

Novac br. 35:

Posted on August 10, 2016September 13, 2016 by Ana Nives Radovic

Priča o ženskom preduzetništvu ni u najrazvijenijim zemljama svijeta ne otvara se, a da se ne propusti naglasak na postojeće barijere ili makar nedovoljno iskorišćene potencijale, kao da je riječ o oblasti u kojoj važe specifična pravila i zakonitosti koje su suprotne principima funkcionisanja tržišta, sve u nadi da će se žene ohrabriti da kreativnost koju imaju i znanja i ideje koje su razvile pretoče u biznis.

Žensko preduzetništvo u Crnoj Gori staro je koliko i čitavo društvo, jer su, naročito u vremenima davnih bitaka i ratova mnoga poljoprivredna gazdinstva preuzimale žene, čineći to u ime porodice kojoj pripadaju.

Ni vjekovi koji su protekli nijesu previše unaprijedili položaj žene na domaćoj privrednoj sceni, jer je za dobijanje sredstava od kredita potrebno garantovati imovinom koja je, iako porodična, najčešće uknjižena na ime supruga.

Nemogućnost da budu samostalne u kombinaciji sa odsustvom beneficija za ženski biznis preduzetnicama dodatno komplikuje put do uspjeha, pa mnoge dobre ideje ostaju samo zamisao. Ipak, iako već do osnivačkog kapitala ili dodatnih sredstava nije jednostavno doći, postoje načini da država reguliše ovu oblast smanjenjem poreske stope za ženski biznis.

Nesumnjivo je da bi, ukoliko bi stopa PDV-a za ženski biznis bila snižena, došlo do porasta broja preduzeća čiji su osnivači žene, no ne zato što bi one time bile ohrabrene, već zato što bi njihovi muževi, braća i sinovi registrovali porodični biznis na ženskog člana porodice i tako koristili povlastice izdate sa drugim ciljem. Zbog činjenice da smo društvo u kojem se sve uspijeva zloupotrijebiti ni oni kojima su povlastice zaista potrebne na njih, nažalost, ne mogu da računaju.

Valutni ratovi: Sudbina svijeta u rukama banaka

Posted on August 3, 2016May 28, 2017 by Ana Nives Radovic

Na globalnoj sceni u toku je valutni rat velikih razmjera. Japan doštampava novac, to rade i SAD, Kina takođe, tako da će i EU kad tad morati na to da pristane. Sve ovo svakako nije održivo, pogotovo ne na duži rok.

Globalnu scenu današnjice karakterišu valutni ratovi ogromnih razmjera usljed činjenica da su Sjedinjene Američke Države, potom Japan i nešto kasnije Kina, a na kraju i Evropska centralna banka počele da uvode monetarne stimulanse kroz doštampavanje novca, odnosno programe otkupa obveznica kojim se povećava nivo raspoloživih sredstava, ali i prouzrokuje stanje koje je neodrživo na duži rok.

Dok je za ekonomije ovih zemalja ovo signal da bi u budućnosti mogao postojati izuzetno kompleksan problem, za finansijske centre riječ je o izdašnom izvoru zarade. Promjene kurseva valuta uslovljene su političko-ekonomskim dešavanjima u zemljama koje ih koriste, ali i potezima koje iza scene povlače vodeće banke u svijetu, nakon kojih izgleda da nekada sasvim pouzdani faktori nijesu garant očekivane promjene trenda.

Godinama sve popularnije Forex trgovanje privuklo je milione korisnika širom svijeta, što je doprinijelo vrtoglavom rastu dnevnog obima trgovanja, rastući broj onih koji uočavaju zakonitosti trgovanja i mogućnosti da se predvide pravci rasta, ali i sve veći broj izvještaja koji počinju riječju “uprkos” i objašnjenjem situacije u kojoj je došlo do neočekivane promjene prilika.

Mogućnost predviđanja kretanja kursa

Ako postoje logičke pravilnosti na osnovu kojih se do pete decimale mogu predviđati trendovi promjene valutnih kurseva, ali i ako dolazi do neočekivanih obrta u ovoj oblasti, moguće objašnjenje je samo jedno – postoje sredstva kojima se manipuliše u cilju ostvarivanja zarade pojedinih subjekata.

Naime, valutno tržište je ogromno i iz dana u dan nastavlja da raste, što onemogućava bilo kakvu intervenciju, dogovore i sinhronizovane akcije jednog broja učesnika sa velikim ulozima koji bi značajnije, pogotovo ne tako da se to odrazi na globalnom nivou mogli uzdrmati odnose među valutama. Ovo ipak ne znači da ne postoje oni koji nijesu u mogućnosti da utiču na kurseve.

Neusklađenost političkih prilika, izvještaja o ekonomskom rastu jedne zemlje, stopi inflacije, podataka o zaposlenosti i drugih parametara sa kursevima vodećih svjetskih valuta prouzrokuju ipak velike banke. One kao jedan od ključnih subjekata valutne razmjene različitim mehanizmima doprinose nestabilnosti kurseva, prije svega zato što se ogroman udio odnosi upravo na špekulativne poduhvate.

U ovakvim okolnostima tek oko pet odsto deviznih transakcija odnosi se na investicije, promet robe i usluga koje imaju efekat na realnu ekonomiju, kao i novčane pošiljke iz inostranstva stanovnicima jedne zemlje, dok sve ostalo u vodećim bankama u svijetu pripada onom segmentu iz kojeg crpe ključne izvore finansiranja i trajanja, odnosno u valutnoj razmjeni i proviziji koju zahvaljujući njoj ostvaruju.

U podacima sa valutnih tržišta za 2013. godinu navedeno je da se na dnevnoj bazi razmijeni novčana masa u vrijednosti od 5.300 milijardi dolara, odnosno 3.800 milijardi eura. Ovaj ogromni iznos ključni je izvor iz kojeg se svakodnevno finansiraju aktivnosti banaka, zahvaljujući transakcionim troškovima, koji čak i kada su marginalni, u ovoj količini svakodnevno osiguravaju likvidnost banaka kojima je, u sistemu koji finkcioniše na principu uzajamno povezanih investicionih fondova svakodnevno potreban novac.
Ipak, banke se nijesu zaustavile samo na tome da na mogućnosti konverzije novčanih sredstava iz jedne valute u drugu ostvare zaradu od provizije, već su otišle korak dalje i, nudeći mogućnost otkupa određene valute po nižem ili višem kursu, zagarantuju sebi zaradu od promjene kursnih razlika.

Jedan od ključnih aduta kojima banke raspolažu su valutni derivati čijom zloupotrebom je moguće prouzrokovati gubitke koji se mogu odraziti na čitavo jedno društvo.
Tokom posljednjih nekoliko godina, a naročito otkako su oči svjetske javnosti uprte u zemlje u razvoju, i kupovinom čijih valuta su mnogi planirali da će ostvariti dobit srazmjernu jačanju njihovih privreda, upravo zbog manipulisanja derivatima izostala je takva mogućnost, pa su nacionalne valute Brazila, Rusije, Indije, Južnoafričke Republike, Argentine i Turske u vrlo kratkom vremenskom roku gubile i do 20 odsto vrijednosti.

Paradoksi koji prate valutni par euro-dolar

Jedno od ključnih polja manipulisanja kursnom razlikom postoji u dnevnom odnosu jedinstvene evropske valute i američkog dolara. Ovaj valutni par, najpopularniji na tržištu, špekulantima kursnom razlikom na dnevnom nivou donosi zarade izražene u milijardama novčanih jedinica. Ključne nepravilnosti bilo je moguće uočiti tokom prethodne godine, u jeku naftne krize.

Naime, kurs američke valute, kao one koju u upotrebi ima vodeća svjetska ekonomija i najveći globalni potrošač energenata uslovljen je cijenom nafte i to obrnuto proporcionalan njenom rastu i obratno.

Kada iz Sjedinjenih Američkih Država pristignu informacije da je zabilježena pojava koja povećava kupovnu moć građana te zemlje, cijena nafte na američkom tržištu raste, a od nivoa rasta zavisi i koliki efekat taj trend ima na cijenu na londonskom tržištu.
U ovakvim okolnostima kurs dolara se snižava u odnosu na euro. Isti odnos važi i u slučajevima kada zbog povećanja cijene nafte, najčešće zbog blokade izvoza ili isporuke usljed sukoba na Bliskom istoku dolazi do smanjenja vrijednosti dolara, budući da najveći svjetski potrošač, SAD, usljed rasta proizvodnih troškova na taj način pokušavaju da se izbore za povoljniji izvoz.

Ono što se, međutim, nekoliko puta dešavalo tokom proteklih godina je da su, upravo u vremenu kada su tržišta bila najaktivnija, a dnevni obim prometa najveći je da je dolazilo do istovremenog rasta i cijene nafte i kursa dolara u odnosu na euro. Promjene kursa između dolara i eura stoga i jesu među najnepredvidljivijim trendom, najrizičnije za dugoročne prognoze, ali i jedan od trajnih izvora zarade, kako onima koji dobro procijene prilike ili jednostavno imaju sreće, tako i bankama koje na svakoj transakciji zarade određeni iznos.

Stoga, pored tržišta derivata, valutno tržište bilježi najveći rast u ukupnom globalnom prometu. Tržišta, na primjer fjučersa, na određene berzanske robe već su dosegla nivo u kojem se promet zasniva na trgovini ugovorima koji prevazilaze stvarne berzanske zalihe, upravo zahvaljujući činjenici da trgovci fjučersa na, na primjer, naftu, aluminijum ili žitarice ne traže fizičku isporuku robe nad kojom imaju vlasništvo.

Promjene

Situacija sa zlatom kojeg u berzanskim ugovorima ima neuporedivo više od onoga koje je fizički do danas bilo moguće iskopati iz rudnika govori o tome koliko su brojne tržišne pojave u stvari fiktivne i u kojoj mjeri se svode na papire.

No, sve ovo je zanemarivo malo, pa i zanemarivo fiktivno u odnosu na novac kojim se prometuje. Ako se kao polazni argument uzme podatak da je prije svega četrdesetak godina svjetskim valutnim tržištem prometovano sredstvima u vrijednosti nižoj od deset milijardi dolara, a da ono danas iznosi gotovo 530 puta više, odnosno 5.300 milijardi, jedini zaključak do kojeg možemo doći jeste da je rast fiktivan.

I nakon što se izme u obzir činjenica da je svjetska populacija za četiri decenije uvećana sa četiri na oko 7,5 milijardi stanovnika, da za ono što se 1975. moglo kupiti za 100 dolara danas treba izdvojiti 448, kao i da je cijena barela nafte tada iznosila oko 13 dolara, ne postoji nikakva formula iz koje bi se mogao izvesti činilac da je vrijednost bilo čega mogla biti uvećana znatno više od 500 puta.

Sve i ako su početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka valutne razmjene korišćene isključivo da bi pojednostavile međunarodnu trgovinu, još jedan impozantan podatak koji govori o veličini ovog tržišta jeste da se na spoljnotrgovinske transakcije u stranim valutama odnosi svega dva odsto svjetske valutne razmjene.

Nakon završetka velike naftne krize sedamdesetih godina bilo je potrebno 200 dana da razmjena na valutnim tržištima dostigne globalni nivo godišnjeg svjetskog izvoza. Nivo svjetskog izvoza, koji je od početka sedamdesetih godina do danas učetvorostručen promet na valutnom tržištu sustigne za 84 sata.

Ovo je i jedan od ključnih pokazatelja da je valutno tržište izuzeto iz produktivne ekonomije i svjetske trgovine. Samo u protekloj godini četiri vodeće banke svijeta kontrolisale su polovinu svjetskog tržišta – UBS, Citigroup, Barclays i Deutsche Bank. Kada im se pridruži još šest moćnih banaka, odnosno Morgan Stanley, Bank of America, JP Morgan, Royal Bank of Scotland, HSBC i Credit Suisse, dolazi se do pokrivenosti čak 80 odsto valutnog tržišta. Preostalih 20 odsto pod kontrolom je manjih banaka, a tek deseti dio tog “slobodnog” dijela odnosi se na transakcije u izvozu na međunarodna tržišta.

Uticaj britanskih banaka

Polovina prometa odvija se na londonskom tržištu, na kojem se skandal sa manipulacijama Liborom ni do danas nije riješio u potpunosti. Međutim, novčane kazne za namiještanja kod Libora iznosile su “samo” šest milijardi dolara, znatno manje od onoga što bi, ukoliko se dokaže, mogle platiti banke odgovorne za uticaj na kursnu razliku eura i dolara, s obzirom da samo dnevni obim njihove međusobne razmjene iznosi 1.300 milijardi. U međuvremenu sve češće moguće je čuti upozorenja da bi se među odgovornima za manipulacije mogla naći i Banka Engleske, iz koje su još od proljeća 2012. godine počele da stižu dojave krupnim ulagačima, koje bi im omogućavale ostvarivanje transakcija u vrlo kratkom roku, prije nego što bi bilo kakve zvanične informacije bivale dostupne u vodećim medijima. Zemlje koje se u najvećoj mjeri trude da prevaziđu ovaj problem, pokušavajući da održe kontrolu nad svim raspoloživim mehanizmima su svakako članice eurozone.

Jasno postavljeni kriterijumi konvergencije na osnovu kojih se omogućava korišćenje eura, kao i rigorozne procedure Evropske centralne banke i njena suszdržanost od vođenja agresivnije monetarne politike samo su pokušaj držanja kontrole u ovoj oblasti, međutim, suprotstavljeni interesi banaka čija sjedišta su van zemalja korisnica eura, ali i vlada tih zemalja kojih se problemi eurozone ni ne tiču samo prenaglašavaju ova ograničenja.
Velika uloga koju na Starom kontinentu igra Britanija, u koordinaciji sa američkim bankarskim gigantima i finansijskim rajem oličenim u švajcarskim bankama postepeno, i na mikro planu neprimjetno uništavaju sistem javnih finansija Evropske unije, koja ne samo da ne posjeduje jasnu strategiju u borbi sa pojavama koje je pritiskaju spolja, već je i o brojnim unutrašnjim pitanjima razjedinjena.

Njena ranjivost bila je najuočljivija u trenutku izbijanja svjetske ekonomske krize kojim je bila najviše pogođena, a podložnost negativnim trendovima povećava se sa svakim novim pokušajima spašavanja onih zemalja čije privrede ni do danas nije bilo moguće osnažiti. Sa druge strane, nestabilna evropska ekonomija utiče na slabljenje njene valute, što predstavlja još jedan siguran izvor zarade bankarskim igračima.

Novac br. 34: Odgovornost

Posted on August 3, 2016September 13, 2016 by Ana Nives Radovic

Reakcije crnogorske javnosti na odsustvo podrške u Skupštini Predlogu izmjena i dopuna Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure, koji zbog jednog glasa u petak nije dobio potrebnu većinu odražavale su bijes zbog prekršenih obećanja onih koji su najavili da će pomoći građana čija egzistencija je ugrožena u namjeri HAAB da ostvari ekstraprofit na konverziji franaka u eure, pri čemu je švajcarska valuta korišćena samo za obračun, ali u njoj nijesu plasirana sredstva, niti su takva uopšte ušla u crnogorski finansijski sistem.

Promjena vrijednosti Libora, koji predstavlja referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj pozajmljuju sredstva još u vrijeme promovisanja ove kreditne linije najavljivala je rast švajcarskog franka, na osnovu čega je banka znala koliko riozičan kreditni proizvod nudi.

Od izbijanja krize do danas svjetska javnost suočila se sa mnoštvom primjera u kojima su institucije brojnih zemalja, koristeći pravne praznine ili nedostatak dokaza na različite načine štitile banke, čak i kada su bile direktno odgovorne za izazivanje finansijske nestabilnosti, uništavanje privrede ili plasiranje rizičnih proizvoda, a i iznosi, čak i veliki, kojima bi eventualno bile kažnjene nijesu bili ni dio onoga što bi značilo pravdu.

Međutim, upravo ovih dana iz Irske je poslata drugačija poruka – izrečene su zatvorske kazne trojici direktora banaka zbog uloge u kolapsu finansijskog sistema tokom krize 2008. godine. Visokopozicionirani bankari osuđeni su zbog zavjere u kojoj su pokrenuli transakciju od 7,2 milijarde eura kojom je trebalo osnažiti bilans Anglo Irish Bank, što je sudija nazvao “veoma ozbiljnim zločinom”, budući da su sanaciju irskih banaka sa 64 milijarde eura platili su poreski obveznici.

I irska javnost bila je bijesna jer punih osam godina zbog ovoga niko nije odgovarao. Irske institucije postupile su odgovorno prema svojim građanima u teškom obračinavanju sa bankarskim moćnicima, utvrdivši individualnu krivicu. Prvi put.

Lažna kriptovaluta: OneCoin pod lupom nadzornih tijela

Posted on July 20, 2016February 24, 2021 by Ana Nives Radovic

U obrazloženju o izdavanju upozorenja, koje je objavljeno protekle sedmice, navodi se da su primjedbe na račun onih koji promovišuonecoinupravo u domenu onoga što se tiče njihovih navoda da su od Uprave za finansijske usluge i tržišta dobili odobrenje za rad, što ovo tijelo naziva neistinitim i pogrešnim.

Bez priznanja

Uprkos navodima promotera onecoina, Uprava za finansijske usluge i tržišta navela je da nema regulatornu moć vezanu za upravljanje poslovanja digitalnim valutama i da zbog toga izdavanje ove vrste odobrenja nije bilo moguće. Potreba zagovornika širenja onecoina da na ovakav način potvrđuju svoju ulogu među potencijalnim novim članovima i široj javnosti, kao i negativna reakcija Uprave za finansijske usluge i tržišta sugerišu da je riječ o pojavi na koju je potrebno obratiti više pažnje i nastaviti istragu, tim prije što je u nekoliko zemalja ključnih promotera onecoina već pokrenut krivični postupak i što se o pojedinostima vezanim za ovu pojavu vodi istraga.

“Nekoliko osoba koje promovišuonecoin, navelo je da je riječ o virtuelnoj valuti baziranoj na kriptografiji, jesu u Belgiji. Uprava za finansijske usluge i tržišta želi da upozori javnost daonecoinnije dobio bilo kakav oblik priznanja ili bilo kakve potvrde od ovog tijela. Isto važi i za osobe koje promovišuonecoin: oni nemaju nikakvo ovlašćenje ili bilo koji drugi oblik priznanja koje je izdala Uprava za finansijske usluge i tržišta”, navedeno je u upozorenju vrhovnih belgijskih finansijskih regulatora.

MLM šema

Onecoinfunkcioniše po principu marketinga i promocije na više nivoa u kojem učesnici kupuju pakete određene vrste tokena koje potom mogu da koriste za “rudarenje” na posebno kreiranoj platformi. Ova digitalna valuta, čiji je način funkcionisanja u potpunosti različit od onoga koji postoji kod bitcoina, litecoina i drugih sreodnih kriptovaluta, korisnicima nudi relativno visoke povrate ulaganja tipične za sve do sada viđene piramidalne šeme u kojima su dobici proporcionalni položaju u pitamidi, odnosno u kojima oni koji u proces uključuju nove članove, koji takođe nastavljaju niz, zarađuju više od onih koji su pri samom dnu piramide, odnosno na početnom nivou.

U izvještaju se navodi i da regulatori širom svijeta držeonecoinpod lupom, upravo zbog toga jer korisnicima osigurava put do relativno brzog bogaćenja u poređenju sa onim što je potrebno prilikom investiranja u druge instrumente, naročito kada je riječ o poznavanju tržišnih prilika, praćenju aktuelnosti i osmišljavanju konkretne investicione strategije.

Hapšenja i istrage

U sklopu istrage u azijskim zemljama u Bangladešu je prošlog mjeseca uhapšena grupa pojedinaca uključenih u promociju onecoina po multilevel marketinškoj šemi, a osim policije u akciju su bile uključene i specijalne jedinice te zemlje.

Onecoinje takođe pod posebnim nadzorom njemačkih vlasti. Vodeći njemački list Der Spiegel objavio je još prošlog mjeseca da je Savezni finansijski nadzorni organ, vodeći nacionalni finansijski regulator, otvorio istragu po ovom pitanju.

Pitanjem prometa onecoinom i umrežavanja korisnika bavi se regulatori u većini evropskih zemalja u kojima su piramidalne šeme do sada bile predmet istrage.

Razlika u odnosu na bitcoin i druge kriptovalute

Važno je razumjeti da principi prometovanja onecoina ne pokazuju nikakvu sličnost sa onim što među onim na šta se naziv kriptovalute inače odnosi postoji i na jednom drugom primjeru. Iako seonecoinčesto promoviše kao “novi bitcoin”, ovdje se zapravo digitalnom valutom predstavlja nešto što nema njene uobičajene karakteristike, dok mu se način funkcionisanja ogleda u klasičnoj MLM (multilevel marketing) šemi.

Ključni problematični faktor u vezi sa onecoinom je što je za održavanje visoke zarade potreban konstantan rast broja novih ljudi koji ulaze u ovaj proces. Najjednostavnije objašnjen, cio proces izgleda tako što osoba A, da bi ostvarila premiju na ulog koji joj inicijator ovog postupka nudi, treba da dovede još nekoga. Osoba B i C koje je dovela osoba A takođe mogu da računaju na premije tako što će dovesti osobu D, E, F, G, aoneučiniti isto. Dok god se broj novih članova povećava postoji osnova za isplatu premije, odnosno beneficije koje ostvaruje onaj ko je duže u tom poslu. Napredovanje osobe A zavisi od broja novih ljudi koje su dovele osobe B i C, a što je broj nivoa veći, to osoba A dobija bolji status. Međutim, čim novih ljudi više ne bude, isplata bilo koje vrste premija postaje nemoguća nakon što se isprazni baza formirana od sredstava koja je kao ulog donio svaki novi član

Otkako je postao popularan među korisnicima koji su na osnovu sopstvenih ulaganja i dovođenja novih članova u strukturu počeli da ostvaruju zaraduonecoinje predmet brojnih rasprava, prije svega jer nedostaje mnoštvo informacija vezanih za njegovo porijeklo, uzroke volatilnosti, obim i zakonitosti, koje su suprotne svemu što važi za kriptovalute kojima se nesmetano trguje i na čiju vrijednost utiču ustaljeni tržišni parametri, od zakona ponude i tražnje do informacija usko vezanih za ovu industriju.

Nedostatak, ali i lažiranje informacija upućuju na sumnje

O kompaniji OneCoin, koja promoviše istoimenu valutu i njenoj vlasničkoj strukturi nema informacija ni na njenom zvaničnom sajtu, zbog čega su posebne mjere nadzora uvedene u mnogim evropskim i azijskim zemljama. Za sada je uočljivo potpuno odsustvo sa tržišta Sjedinjenih Američkih Država, što se najčešće objašnjava mogućnošću da bi u suprotnom američka Komisija za hartije od vrijednosti (Securities Exchange Commission) – SEC odmah sprovela mjere utvrđivanja porijekla i načina prometa sredstvima.

Ono što je, međutim, na osnovu uslova korišćenja navedenih na sajtu moguće zaključiti je da kompanija nije iz Bugarske, kako se do sada vjerovalo na osnovu činjenice da je bugarska državljanka Ruža Ignjatova navodni inicijator cijele ideje, već da se poslovanje samo odvija u okviru onoga što u toj zemlji nalaže Zakon o elektronskoj trgovini.

Internet stranica kompanije onecoin.eu registrovana je 23. juna 2014. godine, ali su podaci o registraciji podešeni da ih vide samo administratori, dok su podaci sa sajta hostovani u Bugarskoj.

Bugarska državljanka Ruža Ignjatova sa dr prefiksom ispred imena, nekadašnja direktorka privatne investicione bugarske firme CSIF. Na stranici Ignjatove među skeniranom dokumentacijom ne poklapaju se datumi i godine navedenih detalja sa onim u biografiji, a dodatne sumnje, kako u vjerodostojnost navedenih podataka, tako i u kredibilitet kompanije i digitalne valute je objavljivanje lažnog intervjua u magazinu Forbes koji ne samo da taj medij nikada nije uradio, već je naslovna strana promijenjena pomoću BrandVoice servisa. U poslovanje onecoina uključen je i Sebastijan Grinvud, koji je međunarodnim istražnim organima poznat po aktivnostima u ugašenoj piramidalnoj šemi Unaico, čije aktivnosti istražuje Komisija za hartije od vrijednosti Pakistana.

Dodjeljivanje tokena na osnovu uloga

Starter – 1.000 tokena
Trader – 5.000 tokena
Pro Trader – 10.000 tokena
Executive Trader – 30.000 tokena
Tycoon Trader – 60.000 tokena

Plan naknada uonecoinšemi

Recruitment Commissions
Residual Recruitment Commissions.
Matching Bonus
OneLife Point Bonus
Aurum Gold Coins

Šta je nadzornim organima sporno

Postoje tri karakteristike ove takozvane kriptovalute koje su finansijskim nadzornim organima zemalja u kojima je pokrenuta istraga sporni. Prvi je činjenica da je riječ o klasičnoj piramidalnoj strukturi, podržanom šematski predviđenim planom naknada. Drugi su Aurum Gold Coins privilegije, za čiju vrijednost se sumnja da bi mogla imati realno utemeljenu poruku. Treća i najproblematičnija karakteristika je odsustvo bilo kakve informacije o udjelu tokena u ukupnoj šemi. Detalji o razmjenionecointokena sadržani su izvan sajta, dok je plan dodjeljivanja tokena na osnovu uloga tek izlistan, ali ne i detaljno objašnjen.

Ethereum – uvod u budućnost interneta

Posted on July 1, 2016April 9, 2017 by Ana Nives Radovic

Situaciju na valutnom tržštu neposredno nakon referenduma u Velikoj Britaniji karakterisalo je potonuće vodećih svjetskih valuta, dok je istovremeno vrijednost bitcoina porasla. Ovakve okolnosti pokrenule su lavinu pitanja da kriptovalute mogu predstavljati novo sigurno utočište za ulaganje u vremenu kada previranja na globalnom planu stvaraju turbulencije na tržištu kapitala. Pitanja takođe upućuju i oni koji žele da znaju šta najrasprostranjenijoj kriptovaluti omogućava ovakav trend kretanja.

Uz rastuću zastupljenost digitalnog novca u plaćanjima, ali i u portfolijima ulagača otvoren je prostor za unapređenje elektonskih transakcija i to ne samo u pogledu onoga što krajnji korisnik na ovaj način dobija, već i po pitanju tehničke podrške ovim aktivnostima, za šta se, sa blockchaina otišlo na viši nivo – Ethereum.

Ethereum je decentralizovana platforma koja omogućava realizaciju pametnih ugovora, odnosno rad pripadajućih aplikacija na način na koji su one programirane, bez mogućnosti izmjene vremena, cenzurisanja, prevara ili uplitanja treće strane.

Ethereum predstavlja javnu blockchain platformu koja omogućava funkcionalnost programabilnih transakcija, pružajući decentraizovani virtuelni endžin pomoću kojeg se realizuju peer-to-peer ugovori uz korišćenje kriptovalute Ether. Sistem je prije tri godine osmislio danas 22-godišnji Vitalik Buterin, programer uključen u izradu decentralizovanih aplikacija za bitcoin, otvarajući pitanje njegove bezbjednosti i skalabilnosti. Buterin je za pronalazak Ethereuma nagrađen 2014. godine Svjetskim tehnološkim priznanjem. Uloga Ethereuma je da pokuša da na osnovama decentralizovane mreže stvori one opcije koje bi omogućile da se kao pokriće u ugovornim odnosima uzima upravo digitalni novac, bez potrebe da se njegova vrijednost izražava u svjetskim valutama.

Decentralizovani sistem

Specifičnost Ethereuma je i u tome što od nastanka ima podršku koju, za razliku onoj koja je karakterisala bitcoin dok je bio u nastanku, nije svojstvena samo entuzijastima, već i tehnološkim i finansijskim kompanijama, gdje posebno interesovanje iskazuje Microsoft. Ova tehnologija budućnosti zasnovana je na blockchain platformi pomoću koje se odvijaju bitcoin transakcije, uz znatno brži rast obima zastupljenosti, kao i uz primjenu inovatvnih rješenja zahvaljujući kojima se prevazilaze do sada uočeni problemi u kriptovalutnom svijetu.

Ideja autora zasnovana je na namjeri da kreira jedinstven decentralizovani globalni računar koji bi u potpunosti mogao da transformiše internet i njegove mogućnosti, dodajući mu, prije svega u finansijskom poslovanju, tehničke mogućnosti za operacije koje se izvode novcem.

Digitalna valuta nazvana Ether od prošle godine predstavlja sastavi dio ovog mrežnog projekta, a namijenjena je realizaciji pametnih ugovora i razvoju međusobog povjerenja među njegovim korisnicima, koja isključuje potrebu za angažovanjem posrednika u transakcijama. Uloga koju digitalna valuta Ether ima istovremeno podrazumijeva da on služi kao pogon za integrisanje aplikacija u mrežu, ali i kao dodatni motiv za njegove vlasnike da uz pomoć tehnike “rudarenja” konstantno održavaju vitalnost mreže Ethereum na kojoj je zasnovan.

Ove aplikacije namjenski su kreirane za blockchain platformu, koja obuhvata enormno moćnu zajedničku globalnu infrastrukturu, a koja može da omogući promjene vrijednosti i učini dostupnom digitalnu imovinu koja je u vlasništvu. Ovo omogućava developerima da rade na stvaranju novih tržišta, skladište informacije o dugovima i potraživanjima, kao i da prenose sredstva na osnovu instrkcija koje su im prethodno date, na način na koji na tržištu kapitala funkcionišu fjučers ugovori, kao i za mnoge druge funkcionalnosti koje su još uvijek u nastajanju i one koje će tek biti kreirane, a sve to bez potrebe za posrednikom i bez bilo kakvog rizika.

Unapređenje mreže

Ethereum je stvoren u nastojanju da se poboljša mreža pomoću koje se prometuje bitcoin, na kojoj je postojala jedino mogućnost obavljanja transakcija, dok ona nije bila prilagođena drugim aktivnostima, poput onih koje se u bankarskom poslovanju praktikuju raspolažući novcem, ubrajajući u to štednju i slično. Upravo ovo ulogu Ethereuma u najkraćem svodi na pokuša da na osnovama decentralizovane mreže koja postoji kod kriptovaluta formira opcije sa ciljem da se obezbijedi da se kao pokriće u ugovornim odnosima uzima digitalni novac, bez potrebe da se njegova vrijednost izražava u svjetskim valutama. Ove aktivnosti bi čak i u vrijeme kada su kriptovalute prvi put pokazale zamah djelovala iracionalno, no već sada nju ne iniciraju samo alternativci, već postoji i ogromno interesovanje subjekata koji su u finansijskom svijetu ustaljeni igrači, poput globalnih banaka i kartičnih kompanija.

Uočena potreba za promjenom tehnologije

Očekivanje da bi finansijske institucije, kakva je JP Morgan mogle da budu zainteresovane za ulaganje u ovakvu tehnologiju u vremenu nakon lansiranja bitcoina širokom krugu korisnika bilo bi nepojmljivo, no već danas ovakvi subjekti ulažu milione dolara u razvoj startap kompanija koje se bave istraživanjem bitcoin fenomena i omogućavanjem njegovog jednostavnijeg prometovanja.

Upravo je JP Morgan omogućio razvoj fintech startapa Digital Asset Holdings u cilju nastavka istraživanja bitcoinovih potencijala. Ova globalna finansijska kuća je prvobitno uložila više od sedam miliona dolara u finansijski startap Digita Asset Holdings, koji ovoj kriptovaluti omogućava različite oblike finansijskih operacija izvan same prodaje i kupovine.

JP Morgan je ovim potezom praktično rastjerala konkurentske subjekte, ograđujući kriptovalutno područje kao ono na kojem ima sve prednosti, a jednu od nih ostvarila je upravo zahvaljujući startapu Blythe Masters, sa kojim je posao vrijedan desetine hiljada dolara.

Niz eksperimenata u zatvorenom okruženju

U ovoj fazi blockchain se koristi za skladištenje neprocesuiranih podataka iz bitcoin transakcija na način što se oni pretvaraju u nepromjenljive fajlove. Ovaj model zasnovan je na zajednički formiranoj bazi podataka koju je moguće prilagođavati na različitenačine, uz zadržavanje svih postojećih performansi. Sa Ethereumom danas eksperimentiše ogrroman broj kompanija koje pretežno rade u zatvorenom okruženju, dok se želja za ulaganjem javlja kod najvećih tržišnih giganata, svjesnih da u ovoj oblasti slijede velike promjene kojima se već sada potrebno prilagođavati.

Eliminisanje potrebe za posrednicima

Ether i Ethereum ne treba doživljavati kao prijetnju bitcoinu i blockchainu, već kao sistem u nastanku koji ispravlja sve pojedinosti koje su na, sada već mnogo starijoj, kriptovaluti uočene kao ograničenja. Oba sistema nastaju sa istim ciljem – izgradnjom većeg povjerenja prilikom obavljanja direktnih transakcija i stvaranjem alternative postojećem sistemu u kojem su krajnji korisnici, bez obzira na nivo ulaganja, konstantno u neuporedivo većem gubitku koji odlazi na transakcione troškove u odnosu na posrednike, kojima su upravo takve okolnosti prilika za ostvarivanje zarade. Ethereum samo približava ponuđača i korisnika finansijskih usluga.

Mijenja se samo zapis u bazi

Transakcije ograničenih modela, poput one koje se odvijaju kod bitcoina bazirane su na specifičnom načinu ugovaranja ili prinudnom čuvanju postupka modela, kakav je Ethereum, koji na blockchainu može obavljati poslove od opšte namjene. Nakon implementacije i šire prihvaćenosti Ethereuma, sredstva koja budu predmet transakcija moći će da postanu predmet štednje i investicija u druge oblike imovine, a sve to uz znatno viši stepen bezbjednosti na mreži.

Osnovni razlog zbog kojeg se u ovoj tehologiji nazire prednost u odnosuna postojeću je što unuar privatnih lanaca kriptovaluta ne postoji nijedan elemenat kojeg u potpunosti definiše samo ono što su karakteristike lanca, bez mogućnosti da postoji na još nekom mjestu. Upravo se u ovome krije leži sav potencijal transakcija u ovakvim mrežama, jer će nakon definisanja vrijednosti biti otvorene mogućnosti za razmjenu, čuvanje, povlačenje i raspoređivanje sredstava bez uključivanja fizičkog novca ili bilo kakvih drugih mjernih jedinica u proces.

Drugim riječima, bez obzira na aktuelni kurs valute u kojoj su se do sada izražavale vrijednosti digitalnog novca sistem je osmišljen da funcioniše međusobno se oslanjajući na sopstvenu, a ne na spoljne vrijednosti. Takođe, velika prednost je što prilikom prenošenja imovine neće biti neophodna kompleksna računica, budući da se sredstva zapravo i ne izmještaju iz lanca, već se samo mijenja zapis koji postoji u bazi.

Novac 29: Bez posrednika

Posted on June 29, 2016June 30, 2016 by Ana Nives Radovic

U nestabilnim tržišnim okolnostima ulagači se opredjeljuju za onu vrstu imovine koja ima status “sigurne luke”, očekujući da će sve drugo gubiti vrijednost, dok će, zbog rasta tražnje izazvane seljenjem kapitala, njena cijena porasti.

Slika valutnog tržišta nakon izglasavanja istupanja Velike Britanije iz EU pokazala je da se zbog bojazni od kraha valuta svih subjekata upućenih na saradnju sa Londonom, kapital naglo počeo seliti ka kriptovalutama, zbog čega je u referendumskoj noći vrijednost bitcoina naglo porasla.

Ove okolnosti, međutim, samo su povod da se alternativni mrežni protokol unaprijedi i da bi finansijske usluge u ovom segmentu obavljale na način na koji se to čini sa fizičkim novcem.

Stoga je prelazak na digitalnu mrežu Ethereum jednako velik korak koliko i prelazak sa obične računaljke na kalkulator sa velikim brojem opcija – dok je u prvom slučaju moguće samo sabiranje i oduzimanje (kupovina i prodaja), druga varijanta donosi niz naprednih funkcija i formula (štednju, kreditiranje investiranje).

Ipak, osnovna zamisao ove tehnologije je regulisanje međusobnog odnosa pružaoca i korisnika finansijske usluge izgrađene na povjerenju i bez posrednika. Upravo ovu ideju zastupaju servisi kao što su Uber, Airbnb, Lyft, Indiegogo, Kickstarter i mnogi drugi koji promovišu koncept dijeljenja ekonomije.

London i jeste globalni finansijski centar koji je ogromni kapital obezbijedio posredovanjem, no u vremenu u kojem tehnologija omogućava korisniku da se oslobodi transakcionih troškova uloga institucija sa West Enda u dogledno vrijeme gubiće na značaju ukoliko se ne prilagodi mrežama individualnih distribucionih jedinica, ma u kojem nadnacionalnom sistemu poslovale.

Intervju – Mandy Lamb (VISA): Stalni rad na unapređenju sigurnosti je imperativ

Posted on June 1, 2016June 26, 2016 by Ana Nives Radovic

Elektronska plaćanja imaju značajan uticaj na smanjenje sive ekonomije, odnosno ekonomskih aktivnosti koje se ne prijavljuju i obavljaju gotovinom tako što uvode novac u legalne tokove i time obezbjeđuju potencijalno veći porez za vlade, dok istovremeno minimalizuju troškove rada sa gotovinom, garantuju isplatu trgovcima i nude više mogućnosti za finansijsku inkluziju potrošača, pokazala je studija “Uticaj elektronskih plaćanja na ekonomski rast”, koju je kompanija Visa naručila od kuće Moody’s.

Studija koju je naručila kompanija Visa, prema kojoj je upotreba elektronskih načina plaćanja, među kojima su kreditne, debitne i pripejd kartice, uvećala BDP analiziranih ekonomija 70 zemalja za 296 milijardi dolara, bila je povod za razgovor sa generalnom direktorkom kompanije Visa za region CISSEE Mandy Lamb.

Načini na koje Visa nastoji da unaprijedi usluge koje pruža zavise istovremeno i od onoga na čemu insistiraju banke, kao partneri, ali i od onoga što su očekivanja korisnika. Kako se ta dva pristupa objedinjuju?
Lamb: Visa radi sa bankama, koje su njeni partneri, ali sa druge strane i korisnici prepoznaju našu kompaniju kao potrošački brend, tako da sada postoje dva ugla iz kojih pristupamo poslovanju. Prvi je saradnja sa bankama, zahvaljujući kojoj nastojimo da osiguramo da one obezbijede najbolju uslugu, sprovode adekvatne marketinške kampanje i da na pravilan način edukuju korisnike, fokusirajući se ne samo na to da povećaju zastupljenost promocijom onoga što nudimo, već i na sigurnost kojoj smo posvećeni. Fenomen Internet of Things – IoT donio je novi koncept upotrebe naprednih tehnologija u svim segmentima, a u našoj industriji omogućio potrošačima da budu umreženi i povezani sa mnoštvom uređaja u različitim okruženjima i izvrše plaćanja uvijek i svuda. Ljudi širom svijeta sve više koriste prednosti onlajn kupovine, što potvrđuju i podaci o dvocifrenoj stopi rasta elektronske trgovine iz godine u godinu. Naš zadatak je da ljudima omogućimo da se osjećaju bezbjedno pri svakoj kupovini i da je sigurnost transakcija nešto o čemu ne treba da brinu. Na tom polju dosta sarađujemo sa bankama. Istovremeno, Visa se fokusira na edukaciju korisnika kroz programe namijenjene povećanju finansijske pismenosti, kao i razvoj novih tehnologija koje su bezbjedne i pouzdane. Stalni rad na unapređenju sigurnosti je imperativ, prije svega jer je jedan od najvećih strahova korisnika kada je riječ o prihvatanju globalnih trendova vezana upravo za privatnost i bezbjednost njihovih ličnih podataka. Tehnologije koje razvijamo obuhvataju različite segmente omogućavanja sigurnog plaćanja, bez obzira da li je riječ o tome da li plaćate tradicionalnom ili beskontaktnom karticom u prodavnicama, kupujete preko interneta ili plaćate usluge prevoza. Veoma nam je važno da korisnici znaju da prilikom bilo koje od ovih vrsta plaćanja niko ne može zloupotrijebiti podatke koje ostavljaju.

Kada je riječ o aktivnostima kojima se povećava stepen finansijske pismenosti korisnika, koji su početni koraci i na šta bi banke trebalo prvo da upute klijente kada je riječ o korišćenju kartica?
Lamb: Platne kartice, prije svega debitne, koje danas najveći broj korisnika ima, upravo su ono što je za većinu prvi susret sa nekim oblikom elektronskog plaćanja, budući da na račun sa kojim su povezane pristižu njihova primanja. Stoga prvi korak u razvijanju finansijske pismenosti treba da bude upoznavanje korisnika sa sistemom – kako plaćanje karticama funkcioniše u bilo kojem okruženju. Upravo ovo obuhvata i saradnja koju imamo sa bankama koje izdaju kartice, koje treba da objasne korisniku čemu služi PIN, kako se pristupa novcu sa računa na bankomatu i, najvažnije, kako je moguće plaćati bez njegovog podizanja, kako na mjestima prodaje, tako i onlajn. Takođe, jedan od početnih koraka koji mnoge korisnike uvodi u svijet plaćanja karticama su upravo pripejd kartice, koje su odličan način da korisnici sa gotovinskih pređu na elektronska plaćanja. Potom se u edukaciji prelazi na složenije oblike plaćanja, kao što je plaćanje na internetu, gdje je ujedno i najviše zabrinutosti za bezbjednost.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da zastupljenost elektronskog plaćanja koje se povećava naspram smanjenja keša u upotrebi suzbija sivu ekonomiju i time povećava BDP zemlje. Kakav je po ovom pitanju odnos vlada zemalja na čijim tržištima ste prisutni?
Lamb: U nastojanju da povećamo zastupljenost elektronskog plaćanja pažljivo pratimo šta se mijenja u regulatornom okviru zemalja u kojima smo prisutni. Vlade svakako postaju sve više svjesne da se povećanjem zastupljenosti elektronskog plaćanja smanjuje siva ekonomija, zbog čega u mnogim zemljama nailazimo na primjere ohrabrivanja potrošača i privrede da plaćaju elektronski. Mnogi regulatori već djeluju u pravcu realizacije Strategije 2020, kojom je predviđeno da se u maloprodaji do 2020. godine prestane koristiti gotovina, a sve to postiže se edukovanjem, ohrabrivanjem i otvorenošću za uvođenje ovih mogućnosti.

Očekuje se dodatno povećanje zastupljenosti elektronskog plaćanja nakon uvođenja usluge Visa Checkout. Koje konkretne prednosti će ona korisnicima donijeti?
Lamb: Usluga Visa Checkout biće od velike važnosti, jer će omogućiti bezbjednije i jednostavnije onlajn plaćanje. Kada se korisnik jednom sopstvenim nalogom prijavi sa svog računara, tableta ili mobilnog uređaja, registruje ID, bilo da koristi tri ili samo jednu karticu za kupovinu, on unosi svoje podatke na potpuno bezbjedan način. Prilikom punog unosa ostavljaju se svi podaci i postavke, a nakon registracije dobijaju se lozinka i PIN, tako da sljedećeg puta, kada pristupi sajtu putem kojeg želi nešto da kupi, nema potrebu da unosi sve podatke. Ovi podaci ostaju u sigurnom okruženju i upravo to je ono što nastojimo da omogućimo korisniku da razumije.

Keš je, nažalost, i dalje u upotrebi u velikoj mjeri iz razloga što brojni trgovci daju popuste za gotovinsko plaćanje i u takvim okolnostima nije jednostavno promovisati plaćanje karticom. Koje su ključne prednosti korišćenja kartica u odnosu na keš koje mogu uvidjeti oni koji nikad na taj način nijesu plaćali?
Lamb: Svjesni smo da iz mnogih razloga trgovci preferiraju korišćenje gotovine, ali upravo je naš cilj da se posvetimo i njihovoj edukaciji. Ipak, najbolji način da promijenimo njihov odnos prema ovom pitanju je edukacija potrošača, koji će insistirati da plaćaju karticom. Korisnici treba da znaju da, prije svega, elektronsko plaćanje omogućava i da imaju dokaz da su nešto kupili u onom trenutku kada je to potrebno, naročito kada su reklamacije u pitanju. Takođe, na isti načn mogu da traže i povrat svog novca u situacijama kada im proizvod ili usluga nijesu isporučeni, poput, na primjer, otkazanog leta, dok kod keša često nije moguće dobiti novac nazad. Edukacija potrošača o prednostima elektronskog plaćanja takođe može da počne i kroz omogućavanje plaćanja računa za vodu, struju, telefon, internet i druge usluge, kao i svega onoga što se plaća na mjesečnom nivou, poput članarina i slično.

Finansijska intervencija vatrogasaca piromana

Posted on May 18, 2016 by Ana Nives Radovic

Članak je dio publikacije “Where the Risk Is Hidden: 30 Short Current Issues Lessons” koja će biti objavljena u oktobru kao dio globalnog projekta. U dodatku “Novac” će u međuvremenu biti objavljivani odlomci poglavlja na našem jeziku.

Vođenje agresivne monetarne politike podrazumijeva, između ostalog, i potrebu da vlada interveniše u povećanju novčane mase i definisanju količine za koju će ona biti povećana, kako bi se kroz finansijsku stabilizaciju otvorio put ekonomskom rastu.

Razliku između načina na koji se prema pitanjima iz oblasti monetarne politike odnose predstavnici dviju vodećih partija najmoćnije svjetske ekonomije, američka Demokratska i Republikanska stranka, najjednostavnije je uočiti na promjeni pristupa u praksi aktuelne predsjednice Federalnih rezervi, demokrate Dženet Jelen i njenog prethodnika republikanca Bena Bernankea.

Uprkos tome što je smanjenje obima programa kvantitativnog popuštanja djelovalo kao kontinuitet jedne iste monetarne politike, Bernanke se pozivao na činjenicu da se stanje tokom Velike depresije iz 1930-ih godina pogoršalo upravo zbog nedostatka svježe kreiranog novca koji bi bio pušten u finansijske tokove.

Sprovodeći tri kruga programa kvantitativnog popuštanja uspio je da u američki finansijski sistem ubrizga stotine milijardi dolara novca koji do tada tehnički nije postojao. U narednim godinama centralne banke širom svijeta, prije svega Banka Japana zahvaljujući posebnom pristupu koji je bio dio finansijskog plana premijera Šinza Abea i po njemu dobio naziv abenomija, počele su da prilagođavaju i traže načine za sprovođenje ove ideje po američkom receptu.

Nije prošlo mnogo, a već je to učinila i Banka Engleske, a nakon dugogodišnjeg oklijevanja i otvorene debate o obveznicama kojima se najviše protivila Njemačka, čak je i Evropska centralna banka na kraju odlučila da ne izmišlja toplu vodu i koristi se strategijom koja na različitim mjestima već daje određene rezultate. Svijet se za svega nekoliko godina pretvorio u teren na kojem se monetarizam uviđa kao nezamjenjiv pristup, iako je u ogromnoj mjeri odstupao od svoje inicijalne definicije.

Vlade intervenišu u cilju povećavanja novčane mase, kako bi se stvorio podsticaj rastu, stvarajući ambijent u kojem privreda postaje trajno zavisna od neprestanih stimulansa u većoj mjeri nego što se ovim uspijevaju premostiti kratkoročni problemi. Ako se uzme u obzir situacija na tržištu novca neposredno pred izbijanje krize, postojeća situacijua, a naročito smjer u kojem se ide pomoću ovih mjera, upravo je ono što u konačnici prouzrokuje slično stanje.

Prije svega, rezultat monetarne politike u kojoj novca ima u obilju, a koji je dostupan zahvaljujući emisijama centralnih banaka i kreditiranja sprovedenog preko privatnih banaka, ne samo da dublje zalazi u zonu rizika, već ga zahvaljujući nizu finansijskih subjekata uvezanih u zajedničku mrežu, čini sveopštim trendom.

Za razliku od, na primjer, zlata koje se takođe na sličan način može izuzimati iz sistema, ovako kreirana kreditna sredstva i hartije od vrijednosti zapravo postaju predmet interesovanja onih koji su spremni da prihvate najviše rizika, ili u njega ulaze zbog nedovoljne informisanosti i pripremljenosti.

Početna ideja procesa kreditiranja masovno praktikovanog prije izbijanja krize bila je da se od nekretnine opterećene hipotekom naplati povjerilac u slučaju izostanka otplate duga. Krediti bi dalje, uz obezbjeđenje bili prenošeni na treća lica, a u slučaju nemogučnosti dužnika da servisira obaveze, oduzimana mu je nepokretna imovina. Međutim, nakon opšteg smanjenja likvidnosti i izostanka redovnih priliva po osnovu odobrenog kredita dužnicima bi se zaplijenjivala imovina, a u cilju obezbjeđivanja novčanih sredstva a, povjerioci su nastojali da je unovče što brže, što je bilo moguće učiniti isključivo po nižoj cijeni.

Znatno niže cijene od onih po kojima je imovina procjenjivana, što je činjeno shodno tadašnjem tržišnom prosjeku, stvaralo je sve veći pritisak i pomijeralo tačku u kojoj se nivo tražnje i ponude ukrštaju prema sve nižoj vrijednosti. Tržište je postajalo preplavljeno jeftinim nekretninama i to je otvaralo put kolapsu svih finansijskih subjekata koji su vodeći se tim brojkama projektovali buduće prihode.

Priča sa kvantitativnim popuštanjem samo se po formi, procedurama i direktno uključenim subjektima razlikuje od pretkrizne kreditne prakse, no rezultat koji daje i posljedice koje ostavlja i dalje odražavaju onu praksu u kojoj finansijski požar pokušava da ugasi vatrogasac koji je istovremeno neizlječivi piroman. Kriza od koje se mnoge zemlje još uvijek nijesu u potpunosti oporavile kao da je sklonjena iz pamćenja donosilaca odluka o finansijama na najvišem nivou, izazivajući istovremeno sve veću konfuziju među ulagačima.

Rastuća ponuda državnih obveznica na onim tržištima na kojima centralne banke nastje da radikalno promijene situaciju sopstvenu pogubnost odražava u negativni, a takvih je na globalnom nivou skoro četvrtina, uključujući upravo njemačke i japanske desetogodišnje obveznice. Iako ne ispod nule, ali takođe veoma niski prinosi su i na američke i britanske državne obveznice.

Sa druge strane, vodeće centralne banke u vlasništvu imaju tek od petine do četvrtine ovih obveznica, što ukazuje na njihovu raspoređenost u portfolijima ulagača čija su očekivanja da će mjere centralnih banaka nastaviti da stvaraju pritisak na smanjenje prinosa. Takve nade u najvećoj mjeri gaje vlasnici njemačkih državnih obveznica, usljed očekivanja da mjere ECB preokrenu situaciju u njihovu korist. Na primjeru Japana vidjelo se da je obezbjeđivanje rasta stimulisanjem privrede na ovakav način nemoguće, jer prinosi sve dublje tonu ka negativnoj teritoriji.

Privreda i građani u eurozoni još uvijek se nijesu oslobodili tereta duga akumuliranog tokom prethodne krize i bez obzira na ponovnu dostupnost jeftinijeg novca manje su skloni da se zadužuju. Za razliku od američkog tržišta, čiju likvidnost podstiče potrošnja, na evropskom zapovijest da se štedi još uvijek odzvanja u svijesti domaćinstava koja ne troše i preduzeća koja ne koriste relativno poboljne prilike za dodatna ulaganja.

Evropsko prihvatanje prakse koja je u SAD, iako znatno sporije u odnosu na očekivanja, zbog specifičnosti monetarnog sistema dala rezultate, a u Japanu samo dodatno pogoršala situaciju još jedan je pokazatelj netaktičnosti ECB. Razloga za strah bilo bi manje kada bi postojala naznaka da će se program kvantitativnog popuštanja ECB završiti u predviđenom vremenu, no to ni američki Fed nije uspio.

Novac br. 20: Navika dugovanja

Posted on April 27, 2016 by Ana Nives Radovic

Vlade većine zemalja, bez obzira na stepen ekonomskog razvoja koji su dostigle i fazu privrednog ciklusa u kojem se nalaze, od izbijanja globalne ekonomske krize do danas finansirale su tekuću potrošnju sredstvima obezbijeđenim putem kredita, a kada se iznosu duga dodaju pripadajuće kamate, a vrijednost dolara uporedi sa istorijskom, praksa koja je nastala tokom posljednjih osam godina stvorila je veći teret na državne budžete nego što je u prosjeku to urađeno za čitava prethodna dva vijeka.

Zaduživanje, nastalo kao tekovina savremenog društva, zabrinjava nacionalne manje nego što bi trebalo, budući da se udio duga u BDP-u mahom samo povećava, jer se i dalje ulazi u nove kreditne aranžmane.

Akademske krugove ovih dana prati jedna zanimljiva debata koja dijeli stručnu javnost na dvije struje modernih ekonomista. Jedni porede situaciju sa letom balonom napunjenim toplim vazduhom.

Onaj ko je odabrao taj let znao je da će poletjeti, ali uglavnom nije stigao gdje je želio. Da bi stigao do željenog mjesta neophodno je da u balon ubrizga još toplog vazduha, koji je ovdje metafora za novo zaduživanje. Prva grupa ekonomista vjeruje da to mora da radi, jer će u suprotnom njegov balon pasti na zemlju, a onaj ko njime leti će stradati.

Racionalniji pogled je, međutim, onaj koji pokazuje da je u stvari samo riječ o rastu tražnje za novim kreditima i navici da se problemi ne prevazilaze, nego odlažu. Vladama je, a sve s potpisom nobelovaca, ipak prodata prva priča i kad god im se kontrira pozovu se na stručnost, iza koje je, međutim, samo jedna struja.

Novac br. 18: Popustljivost

Posted on April 13, 2016April 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Neposredno pred zaključivanje ovog izdanja “Novca” među kolegama u redakciji započela je rasprava o tome koliko su strogi profesori i mentori dobri, koliko je sistem kazni i nagrada poželjan i koliko je popustljivost suvišna.

Stav dominantne većine bio je da strogoća i kritike “ubijaju u pojam” pojedinca i tjeraju ga da odustane, u manjini smo bile tek koleginica i ja koje smo ocijenile da ništa ne pomaže pojedincu da ojača i ispolji stvarno interesovanje za neku oblast ako sam sebe ne natjera da pređe preko poraza.

Svijet biznisa, prepun barijera i regulatora je, kada je u pitanju racio kazni i nagrada, jednak je akademskoj katedri sa koje sujetni profesori indirektno daju do znanja da su svjesni da ćete im, prije ili kasnije, postati konkurencija.

To nam već iz godine u godinu potvrđuje i Free Market Road Show kojem je i Podgorica prošle sedmice bila domaćin, a koji je obilježila misao da se svaki čovjek rađa slobodan, ali je oporezovan do smrti.

U takvom ambijentu milioni ideja pretaču se u startapove, ali najtežih prvih nekoliko godina usopijevaju da prežive tek rijetki, oni koje konstantni padovi nijesu odvratili od početne namjere.

Na drugoj srani evropske ekonomije danas se bore s posljedicom onoga što je uslovilo preveliko odustajanje. Popustljivost evropskih monetarnih vlasti danas od ekonomija eurozone pravi ono što popustljivi profesor pravi od studenta kojem oprašta neznanje, a taj proces tek počinje.

Novac br. 17: Panama Papers

Posted on April 6, 2016April 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Najveće objelodanjivanje tajnih podataka u istoriji istraživačkog novinarstva najviše je pogodilo najmanje zemlje.

Velike i moćne, za čije zvaničnike se takođe vezuje ovaj skandal, navikle su na različite unutrašnje i spoljne potrese, pa ni ovoga puta nijesu toliko potrešene koliko male, među kojima najviše Island, gdje je funkcija premijera Sigmundura Davida Gunlaugsona dovedena u pitanje zbog navodnog konflikta interesa.

Specifičnost islandske ekonomije je u tome što 2008. godine, kada je izbila kriza, bankarski sektor nije spašavan, već su tri velike banke puštene da propadnu. U suprotnom, ekonomija ove zemlje bila bi u potpunom kolapsu, jer mali sistem ne bi mogao da preživi toliki odliv budžetskih sredstava.

Gunlaugson je na funkciji od 2013. godine, otkako je islandska ekonomija stabilna. Populacija upola manja od crnogorske ima stopu nezaposlenosti nižu od tri odsto. Afera “Panama Papers” navela je građane Islanda da zatraže ostavku premijera, jer su procurili podaci da su on i njegova supruga koristili of-šor kompanije kako bi utajili milionske iznose poreza.

Za razliku od većine drugih zemalja, gdje ostavku traže politički oponenti, na Gunlaugsona su bijesni i bankari. Iako se ključni potez odigrao prije njegovog dolaska na funkciju, njegov odnos prema bankarskom sektoru učvrstio je već postavljene principe, a kreditorima nametnuo dodatnu taksu.

Ipak, iz objavljenih podataka danas vidimo da je političar, koji navodno prezire strane kreditore, zapravo oženjen jednim takvim i dobijamo nikad jasniju lekciju da je populizam najbolji paravan ilegalnom.

Pogrešno savjetovanje

Posted on March 30, 2016March 30, 2016 by Ana Nives Radovic

Kada je nekadašnji američki državni sekretar Vilijam Henri Sevard na današnji dan 1867. godine omogućio da Senatu bude podnešen ugovor o kupovini Aljaske od Rusije, njegova ideja i potez osuđeni su do te mjere da je cio slučaj dobio ime “Sevardova ludost”.

Nekoliko godina kasnije ispostavilo se da su bogatstva naizgled obične ledene zemlje poslužila kao pokretač rasta američke privrede. Vijek i po kasnije u najmoćnijoj svjetskoj privredi vlasnik jedne osrednje naftne kompanije danas je u dugovima koji premašuju 1,3 milijardu dolara – poređenja radi, oko polovine javnog duga Crne Gore.

Dug je nastao nakon što se, vjerujući da će cijena nafte nastaviti da raste, zadužio kako bi finansirao dodatno ulaganje u ovu industriju. Cijena nafte danas je četiri puta niža, a on je tek jedan u nizu velikog broja kompanija koje su napravile istu grešku. U vrijeme kada je ova odluka donijeta ni državne, ni finansijske institucije nijesu se odupirale ideji stvaranja ovakvog finansijskog rizika.

Istorija nas uči da je javnost, i to ne laička, već i stručna, uvijek više sklona da unaprijed osudi na neuspjeh dobru ideju, nego da pokuša da spriječi realizaciju lošeg plana.

Ovo je danas ključni razlog zbog kojeg s jedne strane preduzetnicima nedostaje podrške, dok su, na primjer, korisnici kredita izloženi ogromnom riziku. Za uspjeh ne postoji univerzalan recept, savjet ili model, no ono što smo nakon svega morali naučiti je da je opšte mišljenje uvijek – pogrešno.

Tržišni pokazatelji: Bez oporavka na vidiku

Posted on March 26, 2016March 25, 2016 by Ana Nives Radovic

Nimalo ohrabrujuća slika svjetskih tržišta obilježila bi ovu sedmicu sve i da se nije dogodio teroristički napad u Briselu, koji je samo postoječe ranjivosti i nesigurnosti učinio dodatno vidljivim.

Odnosi američkog dolara i azijskih valuta, cijene na robnim berzama i nivo tražnje za sirovinama ne daju nikakve razloge za optimizam onima koji su se u ovoj godini nadali početku globalnog oporavka.

Američkoj valuti vjetar u leđa od početka sedmice davale su najave zvaničnika Federalnih rezervi koji su najavili mogućnost da ubrzo uslijedi nekoliko uzastopnih povećanja referentne kamatne stope, nakon što se procijeni da je finansijski sistem Sjedinjenih Američkih Država spreman da izdrži pritisak koji slijedi nakon prvih talasa povećanja u vidu navikavanja na nove okolnosti, što bi kasnije poslužilo kao izvor jačanja bankarskog sektora.

Sedmica na izmaku bila je u znaku jačanja dolara, čija su i vrijednost i indeks koji odražava njegov odnos prema korpi najvažnijih svjetskih valuta u konstantnom porastu od 17. marta, dok je sa druge strane cijena zlata na kraju sedmice kliznula ka najmanjoj vrijednosti dostignutoj u posljednjih mjesec dana.

Cijenu zlata u ovakvim okolnostima diktiraju dva suprotstavljena faktora. Prvi je kurs dolara koji mu je obrnuto proporcionalan i sa svakom novom najavom da bi Fed mogao pooštriti monetarnu politiku ulagači se okreću zelenoj valuti, jer se nadaju njenom rastu. Sa druge strane, u situacijama kada su tržišta nestabilna, uključujući i okolnosti poput one koja je uslijedila nakon ovosedmičnog terorističkog napada u Briselu, ulagači se okreću “sigurnim lukama”, a one su, među robom zlato, a među valutama japanski jen i švajcarski franak. Sva tri “sigurna uloga” suprotstavljena su vrijednosti dolara i nakon što su prethodnih sedmica ulagači preusmjeravali kapital kupujući ih, sada dolazi do gubitka njihove vrijednosti. Drugim riječima, stvaraju se okolnosti za nagle gubitke svih onih koji su samo željeli da izbjegnu rizik, zbog čega je usporavanje aktivnosti na tržištima i smanjenje obima trgovine prirodna pojava.

Kao što je prije tri godine slab dolar otežavao korisnicima ostalih valuta oporavak kroz smanjenu kupovnu moć, prije svega kada je riječ o nafti, čija je cijena tada divljala visoko iznad 100 dolara na barel i na londonskom i na njujorškom tržištu, sada jak dolar stvara pritisak na ostale valute, ostavljajući crnom zlatu tek male šanse za oporavak.

Američki monetarni sistem još jednom je svoje specifičnosti postavio ispred svega onoga što je u globalnim finansijama trenutno i poželjno i potrebno, pa se pod najvećim pritiskom nalaze eurozona i Japan.

Barel američke lake WTI nafte ponovo je kliznuo ispod psihološke granice od 40 dolara za barel na 39,46 dolara, dok je na londonskom koštao tek nešto iznad, odnosno 40,44 dolara. Oprez na tržišta uslovljava neprestani strah od terorističkih napada, no svako okretanje ulagača ka zlatu predstavlja novi rizik. Situacija prema parametrima ponovo podsjeća na stanje koje inače prethodi krizama, kada se u začaranom krugu vrijednosti koje se ne mogu kretati u istom smjeru parametri nalaze duže vrijeme i vode ka tržišnim anomalijama, poput paralelnog jačanja cijene zlata i vrijednosti dolara.

Valuta kod koje posebno treba biti oprezan je britanska funta, kako zbog činjenice da se približava referendum na kojem če se odlučivati o ostanku ili izlasku Velike Britanije iz Evropske unije, tako i nakon dešavanja u Briselu koja su se posebno odrazila na valute članica izvan eurozone, budući da se euro, zahvaljujući optimizmu koji su među ulagače ulile pojedine najave zvaničnika Evropske centralne banke, prilično lako oporavlja od jednokratnih šokova.

Situacija je izuzetno teška za sve one koji žele da se oslobode rizika i upravo iz tog razloga sve dok prvi naredni značajniji potezi centralnih finansijskih institucija od Njujorka do Tokija ne proizvedu prve efekte ostaje se u pat poziciji.

RSCoin – nova kriptovaluta pod kontrolom britanskih vlasti: Banka Engleske testira blockchain

Posted on March 17, 2016 by Ana Nives Radovic

Velika Britanija prva je zemlja u kojoj su transakcije prilikom plaćanja bitcoinom oslobođene poreza na dodatu vrijednost, a njena centralna banka, BoE (Bank of England) pronalazi novi način da pristupi još uvijek alternativnoj, ali obećavajućoj mreži u budućim bankarskim transakcijama.

Centralna britanska finansijska institucija Banka Engleske predstavila je ideju kreiranja kriptovalute RSCoin, osmišljene kao alternativa bitcoinu i, očekivano, uz mogućnost uspostavljanja kontrole nad platnim sistemom u kojem funkcioniše.

Potez sam po sebi nije od naročite koristi za bankarstvo, jer je prednost kriptovaluta upravo u jednostavnosti plaćanja, što ovdje, međutim, nije primarna funkcija.

Za razliku od bitcoina i drugih kriptovaluta koje funkcionišu u srodnim sistemima, okvir u kojem se razvija RSCoin je centralizovan i pod kontrolom je državnih institucija.
Debate o tome da li bitcoin može postati alternativna jedinica mjerenja vrijednosti se vode od njegovog nastanka, a upravo britanske institucije procijenile su da su radije spremne da pronađu drugi, za njih zanimljiviji način distribucije.

Ovim se, međutim, u mnogo većoj mjeri suzbijaju veličine i brzine mreža plaćanja kao što su Visa i PayPal nego što se pričinjava šteta bitcoinu, iako je ovo prvi ozbiljniji potez kojim su se institucije neke države upustile u svijet digitalnih valuta. Pitanje je, međutim, kakve će bankarski sektor, koji načelno tek testira mogućnost primjene blockchain tehnologije, imati kapacitete za transformaciju, budući da to nije uspostavljeno među kriptovalutama.
Ono što zapravo RSCoin predstavlja u većoj mjeri je proto-valuta, čiji promet je baziran na peer-to-peer transakcijama, koje inače karakterišu platne sisteme koje su izvan kontrole bilo koje vlade na svijetu.

Upravo promet P2P tehnologije izvan dometa bilo kakvog institucionalnog autoriteta čini cijelu stvar manje razumljivom u ovoj fazi, no postoji nekoliko potencijalnih razloga koji se mogu pripisati ovom planu. Jedan od njih je, prije svega, da se nađe nov način povećanja online transakcija uz mogućnost njihove kontrole. Drugi je, svakako, nastojanje da se na blockchain mrežu, koja je nesumnjivo dio budućnosti bankarskog poslovanja, iako je sada koristi tek u svijetu kriptovaluta.

Digitalna valuta bitcoin u velikoj mjeri je uticala na kretanje na tržištu kapitala i trajno promijenila navike ulagača, izazvala brojna protivljenja, ali i poslužila kao primjer u finansijskom svijetu kada je riječ o regulisanju određenih pitanja.
Ova kriptovaluta treba da pređe dug put do legitimnosti, međutim, njegov tehnički dizajn mogao bi da postane mejnstrim.

Kriptovalute nijesu centralizovane, odnosno ne spadaju u nadležnost nijedne monetarne institucije, što i jeste razlog njegove popularnosti, dok ga anonimnost transakcija čini još primamljivijim brojnim korisnicima. Bitcoin je na kriptovalutno tržište lansiran 2009. godine, a značaj u javnosti prepoznat mu je početkom 2013. godine, kada je njegova cijena počela intenzivno da raste.

Na vrijednost bitcoina ne utiču kursevi zvaničnih valuta u kojima se može izražavati, već tržišni zakoni ponude i tražnje, ali i spoljni pritisci subjekata koji ga smatraju prijetnjom, poput bankarskog sektora, budući da je nekoliko velikih međunarodnih banaka u vremenu njegove najveće popularnosti nastojalo da mu obori vrijednost tako što su akumulirale velike zalihe i prodavale ga po minimalnoj mogućoj cijeni.

Pritisci na bitcoin su, međutim, jednokratni, a sve i kada mu je vrijednost na neko vrijeme oborena, korisnici ne odustaju od trgovine, jer kod kriptovaluta ono što motiviše za trgovanje nije samo zarada, već i ideja o platnom sistemu koji nije dirigovan ni iz jednog globalnog centra.

U tehničkom smislu, riječ je o virtuelnim novčanim jedinicama koje se skladište na određenom hard disku uređaja, u virtuelnom novčaniku (bitcoin wallet). Trgovanje se odvija na specijalizovanim platformama koje su dostupne svima koji imaju pristup internetu. Bitcoin se ne mora kupiti cio, već je za manje iznose novca moguće dobiti i njemu srazmjerne dijelove.

Ono što, međutim, BoE po svoj prilici nastoji jeste da preuzme tehnološki standard digitalnih novčanika koji koriste sredstvo plaćanja koje se prenosi na blockchainu. Ipak, pored kontrole platforme kojom se prometuje digitalnom valutom RSCoin Banka Engleske biće i u posjedu posebnog ključa za enkripciju, koji će joj omogućiti dodavanje ili oduzimanje sredstava, shodno njenoj politici i odlukama.

Sistem je kompleksan, a namjera BoE još nedovoljno jasna, no ono što je sigurno, niko od postojećih korisnika bitcoina ovo ne može vidjeti kao prijetnju, niti konkurenciju jednom već razrađenom sistemu, pa će se reakcije onih kojima se ova ideja najvjerovatnija manje dopada očekuju od PayPala i kartičnih kompanija.

ECB spremna na rizik, na potezu vlade zemalja

Posted on March 16, 2016 by Ana Nives Radovic

Centralna evropska finansijska institucija se prošle sedmice unutar programa kvantitativnog popuštanja prvi put opredijelila za kupovinu hartija od vrijednosti koje uključuju neosigurani privatni dug, čime je ukazala na spremnost na veći rizik, ali i ogolila činjenicu da je za njim sve veća potreba.

Evropsko tržište kapitala i kurs jedinstvene valute fluktuiraju posljednjih dana zbog istovremenih i ohrabrujućih i zastrašujućih reakcija na nove mjere koje će sprovoditi Evropska centralna banka. Ključna zabrinjavajuća okolnost je pad potrošačkih cijena u zemljama eurozone, pa iako se navodi o povratku deflacije na velika vrata negiraju, ciljana stopa na godišnjem nivou od dva odsto i dalje izgleda kao nešto do čega treba da prođe mnogo vremena koje, sudeći po svemu što se od iniciranja programa kvantitativnog popuštanja moglo vidjeti, donosi najviše neizvjesnosti.

Kada je u januaru prošle godine najavljen, a u martu pokrenut program otkupa obveznica, planirano je bilo da traje do septembra 2016. do kada bi, kako su u ECB procjenjivali, trebalo da budu postignuti primarni ciljevi. Kako je vrijeme odmicalo, uviđalo se i koliko je ovaj ambiciozni plan zapravo bio prezahtjevan, iako se sa ove distance može nazvati i iracionalnim.

Sa druge strane, uspješno su prevaziđena očekivanja vezana za situaciju koja je predviđana u bilansima i to sa 60 na 80 milijardi eura mjesečno za otkup obveznica, kojima su sada dodate i korporativne, ali i omogućavanjem četvorogodišnjih kredita bankama kroz kanal koji uovoj fazi predstavlja najjednostavniji pristup novcu za potrebe finansiranja realnog sektora.

Ovo znači da će ECB sada kupovati i obveznice nebankovnih korporacija sa investicionim rejtingom. Koliko god pesimistično izgledalo što se ECB sada štiti ovim potezom, toliko je u ovoj fazi dobro što nijesu odabrane polovične mjere, kakve su do sada praktikovane.

Kada se ovome dodaju prognoze sporijeg rasta i nedovoljan rast inflatorne stope, kao i očekivanje da kamatna politika najvjerovatnije neko vrijeme neće biti mijenjana, slika ostatka ove godine djeluje veoma obeshrabrujuće, tim više što su do kraja još tri potpuno neizvjesna kvartala.

Pored ovoga, predviđeno je i povećanje gornje granice za kupovinu obveznica istog izdavaoca s dosadašnjih 33 odsto na 50 posto, pri čemu je njihovo maksimalno učešće u ukupnom QE programu sniženo sa 12 na 10 odsto.

U sklopu novih usvojenih mjera bankama je omogućeno da pozajme sredstva do visine 30 odsto njihovih nestambenih privatnih kredita, a čak i u slučaju da ne ostvare sve uslove neophodne za sprovođenje ovih mjera, ostaće im na raspolaganju mogućnost refinansiranja bez nove kamate, čime se znatno smanjuju kako rizik od naglog povećanja prinosa na državne obveznice, tako i opasnost od preopterećonosti banaka dugovima koje je teško refinansirati.

Za ECB je trenutna stopa rasta slabija od prognozirane na početku godine, a budući da prvi kvartal još uvijek traje, ovakva procjena je zabrinjavajuća. Nesumnjivo je da se eurozona sada nalazi u povoljnijoj poziciji u odnosu na krizne i postkrizne godine, no efekti krize i dalje su vidljivi, budući da su se signali oporavka javili suviše kasno.

U svojoj kratkoj istoriji ECB je većinu vremena, naročito nakon uvođenja eura imala velikih problema sa previsokom inflatornom stopom u većini zemalja eurozone. Sada je situacija suprotna, a paket mjera koje su najavljene u četvrtak upravo su namijenjene da bi se izbjegla deflatorna spirala, pri čemu je ECB pokazala umijeće raspolaganja, kako konvencionalnim, tako i nekonvencionalnim mjerama. Ipak, ovim mjerama moguće je rasteretiti eurozonu deflatornog pritiska, no strukturni problemi su ono što ostaje.

Za rješavanje strukturnih problema neophodne su strukturne reforme, a one ne idu uz populizam i antievropsko raspoloženje koje trenutno preplavljuje evropsku scenu. Upravo sada kada je ECB konačno odreagovala na način na koji je godinama oklijevala da djeluje, uz punu odlučnost i pri većem riziku očekuje se saradnja od pojedinačnih država članica, a ona će, po svemu sudeći izostati, jer ne samo da se percepcija važnosti potrebe za zajedničkim djelovanjem smanjuje, već vlade ni u jednom pitanju više ne mogu imati saglasnost kakvu su je imale prije godinu kada je proces iniciran.

Korak koji je ECB napravila prošle sedmice nije istorijski samo zbog hronologije kojom se sve odvija, ali je od ogromnog značaja zbog činjenice da je konačno shvaćeno pravilo da ko ne reskira ni ne profitira. Za zemlje članice gotovo je nezamislivo da naprave i upola toliki korak srazmjerno njihovim kapacitetima i potrebama. Jer, lakše je dati zeleno svijetlo nekoj tamo instituciji u Frankfurtu, na čije odluke uticaj nije direktan, nego izazvati gnijev svojih birača koji će ih izvesti na ulice da traže ostavku vlade.

Bez promjena

Posted on March 9, 2016March 11, 2016 by Ana Nives Radovic

Istorija se, pa i finansijska, ponavlja i to već nakon onoliko vremena koliko je naizgled dovoljno da se zaborave posljedice svih negativnih pojava u koje se ušlo nesvjesno rizika.

Od finansijske krize iz 2008. godine se mnogi subjekti još oporavljaju, dok novi talas nailazi, što je uočljivo kada se istovremeno posmatraju psihologija ulagača i taktike investicionih menadžera.

I jedni i drugi rade skoro istu stvar kao prije deceniju. Na naftnom tržištu dolazi do iste pojave kao 1980-ih, pri čemu je dvogodišnji raspon cijena jednak sadašnjem, uz uračunatu inflaciju.

Savjet guvernera ECB danas će donijeti odluku koja može znatno uticati na kurs eura, pa se svi koji su željni manje neizvjednog uloga okreću valutnom parovima. Sa druge strane Atlantika odlučujuće sjednice Feda neće biti još neko vrijeme i upravo zato se ne očekuju time izazvani nagli uzleti dolara.

Odsustvu optimizma zbog ogromnog skupa negativnih ekonomskih faktora dodatno doprinose očekivanja od ekonomske politike koju će voditi administracija budućeg američkog predsjednika, ko god to bio.

Imaćemo pristup koji će se možda zvati “klintonomija” ili “tramponomija”, kao što danas imamo japansku “abenomiju” odakle je krenuo aktuelni zero-trend, ali ništa što osigurava da će se za njegovog ili njenog mandata osigurati da nas krize zaobilaze makar koliko on bude trajao.

Bespoke Tranche Opportunities – novo ime za već viđenu opasnost

Posted on March 9, 2016March 9, 2016 by Ana Nives Radovic

Kolateralizovane dužničke obligacije – CDO bile su jedan od uzroka krize 2008. godine, a iako djeluje nejasno zbog čega bi se stare greške ponavljale, izazova je previše i njihovo uvođenje pod drugim nazivom za mnoge je trenutno najunosniji segment na tržištu.

Film “Opklada vijeka” (The Big Short), na čiji način prikazivanja finansijske krize iz 2008. godine je osvrt objavljen u prošlom izdanju “Novca”, na kraju je sadržao upozorenje da su kolateralizovane dužničke obligacije CDO, koje su bile uzrok velikog potresa, prvo tržišta nekretnina i kapitala, a potom i cijele američke i svjetske privrede, prisutne u formi koja se danas u finansijskom svijetu naziva Bespoke Tranche Opportunities, doslovno prevedeno kao dogovorene mogućnosti tranše.

BTO su zapravo ništa drugo do dogovorene CDO koje danas na tržištu kapitala postoje izvan onoga sa čim se susreće većina učesnika i pokazuju koliko za najuticajnije igrače koji igraju mimo pravila nikakav krah nije dovoljna opomena. Isto je bilo i sa CDO iz 2007. i 2008, kada su bili predmet interesovanja koji je, uglavnom zbog nejasnoće široj javnosti, bio izvan centralnog fokusa sve dok se iz sfere potencijalnog rizika nije transformisao u okidač za uništavanje.

Investicioni bankari godinama su kreirali portfolije na bazi ogromnog broja hipotekarnih kredita kako bi ih prodali onima koji bi bili spremni da ponude najviše. Suština problema je što za njih postoji ogromno interesovanje, jer načelno obećavaju izuzetno visoke prinose.

CDO su sredinom prošle decenije bile opterećene lošim kreditima koji nijesu mogli da se naplate prodajom imovine zbog njene precijenjenosti, nastale u opštoj trci da se poveća kreditna aktivnost i da se banke stimulišu odobravanjem zajmova onima koji kao pokriće nude imovinu koja u stvari vrijedi manje od onoga koliko se prikazuje.

Procjenitelji vrijednosti nekretnina nijesu bili jedini koji su se bavili evidentiranjem lažne vrijednosti, već su to posebno činile rejting agencije, koje su u ovoj fazi zapravo ocjenjivale rejting za svoje tarife, kako bi investicioni proizvod bio traženiji i kako bi ostvarile dio zarade u trenutku kada ga se onaj ko im plaća uslugu riješi.

Kombinovanje fiktivnih procjena sa smanjenjem tražnje i nespremnosti novih ulagača da ih kupuju po još većoj cijeni izazvala je lančanu reakciju koja je rezultirala krahom finansijskog tržišta i, posljedično, ekonomskom krizom.

CDO su nakon prvog kriznog talasa izgubile fiktivni rejting, oporavak se odvijao prilično sporo, a još sporije usmjeravao je realne pokazatelje, zbog čega je bilo potrebno pronaći novi mehanizam. Pored već jednog rješenja koje, naizgled, zbog lošeg tajminga, ali i prevelike pohlepe svih onih koji su uvidjeli dinamiku kojom se postižu početni rezultati, nije bio uspješan, ipak nije bilo potrebe izmišljati toplu vodu, već postojeće rješenje uviti u drugu formu koja na prvi pogled ničim neće podsjećati na CDO. Na kraju, dobijene su BTO kao dogovoreni CDO i uvedeni su u tržišne tokove na način na koji je to urađeno prije skoro deceniju.

Dogovorene CDO su relativno nov instrument u svijetu finansija, u odnosu na ukupnu istoriju hartija od vrijednosti, a ulagačima omogućavaju da ciljaju na sasvim specifične profile rizika, koje prati mogućnost promjene investicione strategije i gdje se zahtijeva hedžing. Ovakva ulaganja često imaju veliki udio u portfoliju, kako bi se kupovinom i prodajom jednog ugovora štitilo od rizika ili njegovim povezivanjem sa korporativnim kreditnim indeksom.

Razlog zbog kojeg se investicioni menadžeri upuštaju u isti rizik koji je ne tako davno doveo do tržišnog kraha je, prije svega, u američkoj monetarnoj politici. Federalne rezerve su skoro deceniju držale kamatne stope na izuzetno niskom nivou, što je investicione banke natjeralo da požure u ostvarivanju dobiti od korporativnih i državnih obveznica, čime je počeo proces finansijskog strukturiranja proizvoda.

Sve što sada vidimo kod BTO već je viđeno kod kreditnih difoltnih svapova i CDO, tako da se sada manje-više ista stvar vraća pod drugim imenom, uz malo više prilagođavanja željama investitora čiji se osnovni djelovi razdvajaju na segmente i prodaju ulagačima poput hedž fondova.

Nulte kamatne stope, koje su se ponovo vratile u brojne finansijske sisteme, kao i oklijevanje Feda da nastavi povećanje referentne kamatne stope još neko vrijeme biće podrška ovakvim aktivnostima, no veoma nestabilan period slijedi kad se ovaj trend okonča.

Intervju: Kristina Ercegović, autorka internacionalnog koncepta Business Café

Posted on March 3, 2016March 4, 2016 by Ana Nives Radovic

Može se uspjeti sada i ovdje, uprkos svemu i svima

Business Café je, nakon više od pet godina od osnivanja, prerastao u mjesto gdje slušanjem pozitivnih, uspješnih preduzetničkih priča učesnici dobijaju inspiraciju i ohrabrenje za pokretanje i uspjeh u vlastitom poslu.

Koncept Business Caféa osmislila je preduzetnica i mentorka u razvoju startup projekata Kristina Ercegović, a do sada je održano više od 80 događaja u osam gradova, pet zemalja, predstavljeno je oko 300 preduzetničkih priča, a više od 10.000 posjetilaca sklopilo je međusobne poslove vrijedne 10 miliona eura.

Kako je nastala ideja o osnivanju Business Caféa, kao posebnog segmenta vašeg preduzeća Zaokret?
Ercegović: Već petnaestak godina sam preduzetnica, “Zaokret” je moja treća firma, prethodne dvije sam izgradila iz nule i prodala. U Zaokretu se bavim edukacijom i umrežavanjem malih preduzetnika i onih koji to žele da postanu. Sve je krenulo spontano, prije nešto više od pet godina u Zagrebu. Ljudi su mi govorili da ih inspirišem, odnosno da, kad me slušaju, pokrenuti posao izgleda veoma jednostavno, predlažući mi da se bavim edukacijom. Tada sam još vodila svoj prvi biznis i sva svoja znanja strukturirala sam u “Sam svoj gazda” radionice, odnosno kako od same ideje to pretvoriti u posao i, eventualno, kasnije prodati, ukoliko je to cilj. Onda je oko 300 ljudi prošlo kroz tu edukaciju i počeli su stalno da me zovu na kafu i tad sam shvatila da postoji potreba za druženjem, kao i za dodatnom razmjenom informacija. Budući da nemam toliko vremena, jer dan traje 24 sata, slučajno sam, sjedeći u jednom kafiću naletila na podatak da se 57 odsto poslova na našim prostorima sklapa u kafu. Tako je sva ideja spontano nastala, a ime Business Café sasvim jasno oslikava ono što je suština. Nakon dvije godine održavanja u Hrvatskoj u potpunosti se izgradio brend, veliki broj ljudi je počeo da dolazi i to je postao sinonim za preduzetništvo, odnosno, ako nijeste na Business Caféu – nijeste u biznisu. Karte se već rasprodaju unaprijed, imamo ovoga puta i godišnje karte koje su rasprodane za sedam dana. Zatim su se kolege iz Makedonije javile da bi uzeli licencu, zatim su pozivi stigli i iz Bosne, Srbije i, od nedavno, iz Crne Gore, a sada planiramo Sloveniju, kao i da se dalje širimo.

Šta je danas osnovna poruka Business Caféa?
Ercegović: Business Café ima dvije osnovne poruke za koje smatram da su razlog dobre atmosfere o kojoj svi pričaju. Jedna je da kad pokrećemo i vodimo svoj biznis nijesmo sami, odnosno da svi prolazimo kroz iste strahove, sumnje, probleme, razmišljanje kako ćemo obezbijediti novac za plaćanje poreza, isplatu plata i slično. Druga poruka je da se može uspjeti sada i ovdje uprkos svemu i svima, što pokazuju i naše priče, odnosno priče preduzetnika iz cijelog regiona, bez obzira na godine i pol. Svi su pokazali da mogu uspjeti, a mi smo za ovih pet i po godina u osam gradova i pet zemalja održali više od 80 događaja, predstavili više od 240 uspješnih preduzetničkih priča. Na tim događajima bilo je više od 10.000 gostiju, a sklopljeni su međusobni poslovi vrijedni 10 miliona eura, tako da je riječ o jednoj prilici gdje se uz zabavu i motivaciju dolazi do konkretnih reziltata, a Business Café zadovoljava potrebu za okupljanjem istomišljenika i njihovom razmjenom ideja.

Kakva je, nakon petogodišnje prakse, Vaša uloga u projektu?
Ercegović: Business Café je projekat umrežavanja malih preduzetnika, a ja se lično bavim edukacijom onih koji žele da pokrenu biznis i tu mi je fokus na tome kako savladati strahove i postaviti poslovni model, kako se umrežiti, kako dostići kvalitet usluge i sve ono što je potrebno da se posao postavi. Takođe radim i sa postojećim preduzetnicima koji su nekoliko godina u poslu i mnogo toga su postigli, ali su pred sagorijevanjem ili su čak i “izgorjeli”. Pošto sam i sama to doživjela, onda znam kako je to moguće spriječiti i izaći iz toga, tako da s njima mnogo radim na preduzetničkoj psihologiji, kako postaviti standarde, delegirati poslove, istupiti i raditi više na biznisu nego operativno u biznisu i osloboditi se, jer je to bio i razlog zašto smo krenuli u neki posao – željeli smo da budemo srećni i slobodni, a onda smo vremenom postali rob tog posla. To su problemi koji se pojave, ali za koje svakako postoji rješenje.

Šta su konkretna rješenja za probleme i prepreke s kojima se preduzetnici danas suočavaju?
Ercegović: Rješenje broj jedan svakako je u edukaciji i cjeloživotnom učenju, a veoma važan je i neprestan rad na sebi. Da bi se bilo šta promijenilo u životu mi se moramo promijeniti.
Dvije su ključne stvari za uspjeh u poslu o kojima se premalo priča, a koje dolaze prije ideje. Najvažnije je šta mi mislimo, šta vjerujemo i šta sebi govorimo, ali i to s kim smo okruženi. U načinu razmišljanja i doživljaja biznisa svakako važi ono “s kim si – takav si”, a mnoga istraživanja pokazala su da vremenom postajemo prosjek onih pet ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Stoga je veoma bitno ko je oko nas i ko su ljudi što nas podržavaju, koji, kad mi kažemo da razmišljamo da damo otkaz i pokrenemo svoj biznis kažu da je to odlična ideja i ohrabruju nas. Često se dešava da oko sebe imamo ljude koji, kad im nešto takvo kažemo, odmah reaguju kako bi nas odvratili od naše zamisli, uvjeravajući nas da nećemo uspjeti. Ima mnogo onih koji su mi pričali da im se upravo tako nešto dešavalo i to, na primjer, kod žena koje bi to rekle suprugu, a on to nazvao iracionalnim, a kada se to ponovi nekoliko puta nestane i želja da nešto pokrenu. Zbog toga je okruženje veoma bitno i zato je Business Café tu.

Šta je sve prethodilo “Zaokretu” i Business Caféu?
Ercegović: Prije Zaokreta imala sam agenciju za mistery shopping, odnosno za istraživanje tržišta pomoću tajnih kupaca koju sam vodila deset godina i prodala u trenutku kad je najbolje išlo, jer mi jednostavno to više nije bilo to. Volim da nešto stvorim ni iz čega i da vidim kako se to razvija, a onda, kada ostvarim svoju namjeru, želim da krenem u nešto novo. Drugi biznis je bio spin off od Business Caféa, odnosno privatno umrežavanje i to sam prodala već za osam mjeseci. Treća firma je Zaokret u sklopu kojeg je Business Café, gdje je poslovni model da se živi od ulaznica i prodaje licence, a tu su i programi edukacije. Takođe, napisala sam i tri knjige, od kojih je treća, “Sam svoj gazda” naišla na zaista veliko interesovanje, tako da se, pored Hrvatske, pojavila i u Srbiji i u BiH. Često sam i mentorka na startup takmičenjima u Hrvatskoj gdje se ta scena tokom posljednjih pet godina znatno razvila i zahvaljujući kojoj se razvija preduzetnička kultura, a to sam bila i u televizijskoj emisiji “Snaga volje” prošle godine.

Koliko je vremena bilo potrebno da se promijeni svijest javnosti o značaju preduzetništva i potrebi za takvim djelovanjem?
Ercegović: Otkako sam promovisala samu ideju “Sam svoj gazda” do danas prošlo je nešto više od pet godina. Danas startupovi pršte na sve strane, veoma je razvijena potreba za takvim i edukacijama i povezimavnjem, a poseban doprinos daje Grad Zagreb, odnosno “Plavi ured” koji pruža besplatnu edukaciju onima koji žele da na početku, kad imaju najmanje novca, da saznaju i urade što više i to ne samo kako napisati biznis plan, nego i kako ih ohrabriti i pokazati im da se nešo može, ilustrujući to konkretnim primjerima onih koji su uspjeli. Osim u Hrvatskoj, podršku su nam pružile i institucije van zemlje, a posebno nam je važna podrška koju smo dobili od Privredne komore Srbije.

Kako javnost reaguje na preduzetničke poduhvate?
Ercegović: U Hrvatskoj imamo primjer izrazito uspješne kompanije, najbržeg električnog automobila na svijetu “Rimac”, a reakcije u komentarima na internetu su kao da naša javnost to prezire. Umjesto da budemo ponosni što je neko u našoj zemlji to ostvario, mi se tako odnosimo prema tome. Pretpostavljam da je svuda u regionu slična situacija i zato kod nas važi pravilo da prvo moraš otići vani i uspjeti, a onda će te kod kuće priznati. Mentalitet se mijenja dugo, sporo, polako, doslovno kod jedne po jedne osobe. Ono što je veoma važno je da se o preduzetništvu počne učiti što ranije, u osnovnoj školi, pa čak i u vrtiću, da razumiju šta znati biti nagrađen za sopstveni uspjeh. Vječita dilema je da li smo rođeni kao preduzetnici ili se to može naučiti, a brojni primjeri pokazali su da se rezultati postižu trudom, no najvažnije od svega je da prevaziđemo prepreke, odnosno situacije u kojima nas drugi sputavaju, a to sve zavisi od ljudi kojima smo okruženi i zato su ovakva umrežavanja korisna.

The Big Short: Šta nas (ni)je naučila nova priča o krizi

Posted on March 2, 2016March 4, 2016 by Ana Nives Radovic

Potresi u finansijskom svijetu inspiracija su za filmsku priču u kojoj, po pravilu, postoji potreba da se sa sve tipičnijim elementima naglasi koliko je svijet novca kontroverzan i koliko kod filmskih stvaralaca budi želju da doprinesu kreiranju svijesti o šablonskom negativcu, zbog čijih poteza kasnije svi ispaštaju.

Posvećenost filmske industrije ovim temama, u nastojanju da se demistifikuju određene pojave, rezultirala je, samim po sebi, dobrim filmskim pričama, no one nijesu uvijek odraz stvarnosti koja je postojala u tokovima novca.

Dok su dokumentarci, poput “Korporacije” ili “Kapitalizam – ljubavna priča” prilično vjerodostojno prikazali zašto su milioni ljudi širom svijeta iz nekadašnje srednje klase kliznuli u potpuno siromaštvo, beskućništvo i smrt, ostvarenja kao što su “Pad Enrona”, “Poziv upozorenja”, “Novac nikada ne spava” i slični tek su u određenoj mjeri, u kojoj bi to za radnju filma bilo interesantno, prikazali suštinu. Nakon što su nas nedavno “Vukovi sa Wall Streeta” mnogo više zabavili nego zabrinuli, “Opklada vijeka” nosi nešto dublju poruku, no neophodno je pravilno je razumjeti.

“Opklada vijeka”, u suštini, krivca za krizu prikazuje u tankoj liniji između neznanja i korupcije, kao i zatvorenog kruga u kojem jedno proizilazi iz drugog. Film je, svakako, snimljen po knjizi i upravo u onome što je u njoj napisano treba tražiti nedostatke kojima raščlanjivanje pojedinih pojava obiluje. U “Opkladi vijeka” je kroz lik Majka Barija, kojeg tumači Kristijan Bejl naglašena potreba da se oni koji nijesu u harmoniji sa očigledno prljavim i nehumanim svijetom predstave kao čudaci koji hodaju bosi po kancelariji, imaju upadljive pokrete i slušaju “težu” muziku. Njegova investiciona ideja je kontroverzna i izaziva podsmijeh među bankarima.

Bari, čudak i autsajder, djelimično griješi jer resetovanje prilagodljivih kredita nije toliki problem koliko je višestruko refinansiranje povećane vrijednosti kredita.

Činjenica je, međutim, da su u ovakvoj situaciji autsajderi bili uvijek oni koji se bave short sellingom, koji se na tržištu nekretnina pojave doslovno kladeći se i sa njega nakon kratkog vremena odlaze sa dobitkom ili premijom, doprinoseći samo dinamici procesa. U filmu su prenaglašene moralne nedoumice onih koji se pitaju da li će zbog njihovih loših odluka možda i neko drugi biti na gubitku.

Odlično prikazana scena u kojoj Mark Baum, kojeg tumači Stiv Karel, na forumu u Vegasu iz publike prekida uvodni govor, držeći podignutu ruku koja pokazuje nulu, zapravo je jedan od epskih momenata ovog ostvarenja, a u njoj je prikazan sav besmisao upozorenja onih koji su svjesni problema na koji se oni koji “nose” radnju odlučuju.

Bivši trejder Ben Rikert, koji se iz svijeta previranja na berzama povukao, kojeg tumači Bred Pit, takođe je rijedak glas razuma dok upozorava da će dobitak od rizičnog procesa koji dio protagonista namjerava da povuče zapravo biti jednak bolu miliona ljudi koji nijesu učinili ništa loše.

Upečatljiv trenutak je ocjena kreditnog rejtinga, u kojem su rejting agencije prikazane upravo onako kako bi i trebalo – kao odgovorne za sveukupno zavaravanje, jer su se borile za tržišni udio među gigantskim klijentima, ocjenjujući njihove zabrinjavajuće performanse kao prvoklasne, samo kako oni ne bi odabrali drugu agenciju.

Balon hipotekarnih kredita koje su uzeli oni koji zapravo nijesu mogli da ih priušte pukao je i pored svih upozorenja dobrih likova, gdje se problemi loših manifestuju kroz brigu za lične, a dobrih za opšte gubitke, no u filmu u kojem se sva radnja vrti oko toga nije suštinski prikazano kako je taj balon zapravo nastao, navodeći gledaoca da izvede zaključak da su ga uslovili periferni potezi i reakcije na ono što je stvarni okidač krize.

Kao i u svakom ostvarenju, radnja se svodi na borbu dobra i zla, no u “Opkladi vijeka” neznanje, odnosno slijepo prihvatanje obećavajućih signala nije poistovijećeno sa zlom, već mu se u velikoj mjeri tokom dugog trajanja radnje i suprotstavlja. Borba između dobra i zla se, zapravo, u najvećoj mjeri vodi između ostajanja na istom i dolaska velike promjene, pri čemu se, kada umjesto velike zarade uslijedi veliki potres, njihove uloge zamijene.

Ipak, jedan veliki nedostatak izvlači se iz zaključka Marka Bauma da su banke znale da će zbog izrazito rizičnih poteza propasti, ali su isto tako bile svjesne da će biti spašene. U svijetu finansija krupni igrači nijesu oni koji bi sebe učinili objektom spašavanja i zavisnosti od tuđe volje, makar im i vladine institucije išle na ruku i stoga u ovoj logici ima nečeg plitkog, ponajviše u činjenici da se ovakva konstatacija dodjeljuje liku koji je u masi okupljenih jedini glas razuma.

Autsajderi

Posted on March 2, 2016March 11, 2016 by Ana Nives Radovic

Oskarovska noć pokazala je da se Holivudu svidjela adaptacija romana Majkla Luisa “Opklada vijeka”, a istoimeni film da oni koji drugačije razmišljaju nailaze na nerazumijevanje.

Film ilustruje nezavidan položaj svih koji alternativno promišljaju o pojedinim situacijama upravo zato što se pribojavaju posljedica onoga što masovno prihvaćeni trend donosi, a na kraju, u pojašnjenju, dobijamo poruku da je onaj koji je znao pozadinu svega i želio da vjerodostojno govori o problemu na koji je upozoravao – ismijan.

Iako su ciklusi među kriznim talasima sve kraći, opšta svijest o posljedicama koje nosi, ali i sposobnost da se prepoznaju njeni signali sve je manja, zbog čega se istorija ponavlja, jer samo rijetki ne zatvaraju oči pred problemom.

No takve, po pravilu, nazovu autsajderima, čudacima i nekim prilično pogrdnim imenima za nekoga ko samo smatra da je alternativni pristup prijeko potreban, jer su globalne finansije i ukupan sistem umorni od nezaustavljivog ponavljanja grešaka.

Da postoji zasićenost postojećim najbolje se vidi u onome što danas rade kompanije Uber i Airbnb i interesovanju koje za njihove usluge postoji, a koliki je strah od promjene svjedoče reakcije hotelske i trasportne industrije koje ih, kad ne mogu ništa drugo, nazivaju “nedovoljno regulisanim”.

Vrijeme velikih tržišnih promjena dolazi, no trebaće nam, izgleda, još jedna kriza da bismo razumjeli koliko su bile neophodne.

A, B, C, … 5G

Posted on February 24, 2016March 11, 2016 by Ana Nives Radovic

Za odabir samo jedne teme koja je obilježila vrijeme od prošlog do ovog izdanja “Novca”, s obzirom da je njih nekoliko privuklo ogromnu pažnju, vjerovatno bi najjednostavnije bilo koristiti brojalicu.

“A is for Apple” počinje jedna od njih, i već tu bismo se mogli zaustaviti, ne samo zato što ovaj broj izlazi upravo na godišnjicu rođenja osnivača tehnološkog giganta s logom jabuke Stiva Džobsa, već i zbog onoga što se između Applea i FBI događa nakon što je slučaj o otključavanju iPhonea dospio na sud.

Od toga kakav će epilog imati ovaj spor zavisiće i zaokret u praksi u cijelom svijet prema kojem će vlasti koristiti potrošačku elektroniku kao sredstvo nadzora, a nivo onoga što bismo sada nazvali kršenjem prava na privatnost variraće od zemlje do zemlje.

Kada se govori o razlikama među zemljama najviše toga danas ima da kaže Velika Britanija, čije istupanje iz EU je sve više očekivano. Stoga, ove sedmice, B kao Brexit centralna je tema, iako se o uticajima, naročito negativnim, govori kratkoročno.

C kao “congress” ove sedmice ne oynačava politički događaj ni instituciju, nego Svjetski kongres mobilne tehnologije u Barseloni gdje su, pored mnoštva inovacija, predstavljene karakteristike 5G mreža.

Do 2020. godine imaćemo neuporedivo brži protok informacija, no pitanje je kome će sve one stizati, a o tome će, u sporu između Applea i FBI odlučiti američko pravosuđe.

Minus – jednima razlog za bijeg, drugima izazov

Posted on February 11, 2016February 15, 2016 by Ana Nives Radovic

Signal iz Zemlje izlazećeg sunca putovao je prema zapadu dovoljno brzo da već istog dana destabilizuje tržišta Starog kontinenta, no prelazak Atlantika učinilo je njegovo slijetanje na američko finansijsko tlo blažim.

Prelivanje trendova u globalnim finansijama još jednom je pokazalo kolike su razmjere ranjivosti eurozone, ali i potvrdilo da šansu više da se zaštiti uvijek ima američko tržište kapitala, iako nijednima vještačke mjere na putu do oporavka više nijesu strane.
Najava centralne japanske finansijske institucije da će bankama obračunavati troškove čuvanja njihovih slobodnih rezervi odjeknula je prošle sedmice finansijskim tržištima uslovivši kretanja koja su kao konačan ishod imala negativne prinose na mnoge evropske korporativne obveznice.
Banka Japana potom je juče ovu najavu sprovela u djelo, pa su prinosi na desetogodišnje državne obveznice prvi put u istoriji postali negativni. Drugim riječima, onaj ko kroz ovu vrstu hartija od vrijednosti pozajmljuje novac Japanu će, umjesto mogućnosti da zaradi, zapravo morati da plati razliku koliko iznosi negativna premija.
Ovaj finansijski fenomen javio se kao posljedica očekivanja da će tražnja za korporativnim obveznicama biti smanjena, budući da ulagači uglavnom koriste državne obveznice kao referentnu tačku kada je riječ o korporativnim prinosima. Spredovi, mjereni u baznim poenima, odnose se na premiju koju ulagači traže kako bi zadržali korporativni nad državnim obveznicama, koje se načelno percipiraju kao sigurniji oblik ulaganja.
Stoga bi odsustvo želje ulagača da ulažu u korporativne obveznice s negativnim prinosima moglo označiti još dublje poniranje evropskih državnih obveznica u teritoriju ispod nule.
Sa druge strane, spremnost dijela ulagača uslovljena je očekivanjima da će u dogledno vrijeme doći do preokreta na japanskom tržištu hartija od vrijednosti, zbog čega se, bez obzira na trenutne okolnosti, obveznice i dalje smatraju najsigurnijim oblikom investiranja.
Trenutna dešavanja odvela su tržišna kretanja do tačke otpora, u kojoj obveznice nastaju da se kupuju, ali tako da one više ne donose zaradu.
Na evropskom i japanskom tržištu podijeljeno je oko šest biliona dolara vrijednih obveznica čiji prinosi su sada negativni, što znači da će njihovim vlasnicima na dan dospijeća umjesto premije stići nalog za uplatu.
Sa druge strane Atlantika, prinosi još nijesu negativni, ali su ove sedmice na najnižem nivou u posljednjih devet mjeseci, pa se na američkim obveznicama može zaraditi manje od 1,8 odsto.
Aktuelna dešavanja na evropskom tržištu kapitala ukazuju na sve veće šanse za novu recesiju i sve vjerovatnije produženo vrijeme niskog inflatornog rasta na mogućih čak deset godina.
U ovakvim okolnostima tražnja za državnim obveznicama sa fiksnim prinosima dodatno je povećana, no tražnja za njima i ranije je bila prevelika, a upravo ovaj pokušaj bijega ulagača i seljenja kapitala u ovaj oblik imovine najočigledniji su pokazatelj nestabilnosti na tržištu.
Ulagačima postaje sve teže da procijene da li će se niska stopa inflacije nastaviti zbog cjenovnog kolapsa na robnim berzama. Stoga uplitanje centralnih banaka u već postojeće slabosti finansijskih tržišta čini da buduće kretanje cijena postaje sve teže predvidjeti. Obveznice s negativnim prinosima, pored eurozone i Japana, već postoje u Danskoj, Švedskoj i Švajcarskoj, odnosno upravo tamo gdje su centralne banke najviše spremne da izdvoje dodatna sredstva kako bi se izborile s problemom niske stope inflacije.
Ciljani prag od dva odsto na godišnjem nivou, kojem se Evropska centralna banka nadala početkom 2017. godine u ovakvim okolnostima najvjerovatnije neće biti ostvaren ni u narednih pet godina, pri čemu su izgledi da bilo kakvo naredno nepredviđeno kretanje može imati isključivo negativan uticaj.

Novac br. 9: Insieme

Posted on February 10, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Prije četvrt vijeka, uoči transformacije Evropske zajednice u Evropsku uniju, na Evroviziji 1990. godine održanoj u Zagrebu predstavnik Italije Toto Kutunjo otpjevao je “Insieme” (Zajedno), kao poruku ohrabrivanja ujedinjenja na višem nivou.

Ljubitelji dobrog zvuka ipak su bili razočarani što je pobjeda izmakla francuskoj predstavnici, porijeklom sa Antila, Žoel Ursul, i fantastičnom “Crno-bijelom bluzu”, koji je nosio poruku multikulturalnosti i borbe protiv rasizma.

Ma kojoj generaciji tada da ste pripadali razlog prednosti bio vam je prilično nerazumljiv, baš kao što su danas, u žicom ograđenim državama nejasna zagovaranja tolerancije dok desetine hiljada ljudi u užasavajućim uslovima danima čekaju da nastave put u bolje sjutra.

“Zajedno” je možda i osmišljeno kao svojevrsna himna ove glomazne birokratske tvorevine, ali je Evropljani ne pjevaju iz srca. Ili makar ne onako kako je Lady Gaga otpjevala američku himnu na otvaranju Super Bowla. U nekoliko minuta pokazale su se sve razlike dviju zapadnih civilizacija, od kojih jedna bez pogovora brani svoje principe, a druga nastoji da ih sama sebi nametne.

Ovo u najvećoj mjeri reflektuju tržišta i načini na koji se negativni istočni uticaji prelivaju na njih, poput jučerašnjeg udarca koji je došao iz Japana. No, Evropskoj centralnoj banci poruka nikad dovoljno, niti uvijek iste pjesme i istih grešaka.

Intervju: Hadi Raad, direktor sektora za inovacije kompanije Visa

Posted on February 3, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Sve veća zastupljenost digitalnog plaćanja

Direktor sektora za inovacije i razvoj novih proizvoda u kompaniji Visa za tržišta Istočne Evrope, Bliskog istoka i Afrike ukazuje na veliku transformaciju načina plaćanja

Kartična kompanija Visa konstantno unapređuje servise, nudeći korisnicima savremene načine plaćanja, pri čemu se i njihova svijest o prednostima takvih usluga mijenja, a udio elektronskih u ukupnim transakcijama raste.

U čemu se ogleda promjena u načinima plaćanja u posljednjoj deceniji?
Raad: Svjedoci smo da u ovom vremenu, u kojem dolazi do porasta korišćenja digitalnih tehnologija, pri čemu je taj rast brži od bilo kojeg drugog progresa, dolazi i do velikih promjena u načinima plaćanja. Promjena se ogleda u tome da svi novi proizvodi koje su napredne tehnologije omogućile, i koje će dalje omogućavati, budu praktični za korišćenje, jednostavni, bezbjedni, prisutni svuda i da obezbjeđuju brze transakcije, odnosno da budu interoperabilni međusobno. To su istovremeno i osnovne prednosti elektronskih u odnosu na gotovinske načine plaćanja.

Koje nove servise u ovom regionu možemo očekivati u narednom periodu?
Raad: Među novim uslugama za trgovce i izdavaoce kartica je Visa Checkout, rješenje koje se koristi za plaćanja putem interneta. Ovaj servis korisnicima donosi novo iskustvo plaćanja jer jednom kreiran nalog sa podacima i šiframa mogu koristiti svaki put kada obavljaju online kupovinu kod trgovaca koji su u Visa Checkout sistemu. Pritom, Checkout nalog je kompatibilan i sa mobilnim aplikacijama, a isti nalog se može koristiti na više uređaja – tabletu, pametnom telefonu ili laptopu. Kompetitivna prednost kompanije Visa je to što obezbjeđuje maksimalno sigurno i pouzdano “skladište” za sve informacije i podatke sa kartica. Visa Checkout smo prvo uveli u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim smo ovaj sistem implementirali na još 13 tržišta. U planu je da Visa Checkout omogućimo i korisnicima na tržištima jugoistočne Evrope. Želim da naglasim da je istraživanje o iskustvu korisnika koje je obavila jedna nezavisna agencija pokazalo da su klijenti veoma zadovoljni novom uslugom, jer se radi o brzom i efikasnom rješenju za plaćanje. Istraživanje je pokazalo da su korisnici prijavili 22 odsto brže iskustvo plaćanja u odnosu na tradicionalne načine plaćanja posredstvom interneta, kao i da je 95 odsto njih izjavilo da su potpuno zadovoljni servisom u smislu njegove bezbjednosti i jednostavnosti korišćenja.

Budući da je Visa posebno posvećena razvoju mobilnog plaćanja, koje aktivnosti preduzimate u toj oblasti?
Raad: Naš cilj kao vodeće svjetske platno-tehnološke kompanije je da obezbijedimo da inovativna mobilna plaćanja ujedno budu sigurna, jednostavna i dostupna korisnicima širom svijeta. Svjedoci smo konstantnih i brojnih transformacija dosadašnjih načina plaćanja. “Selimo” se u digitalnu sferu, bilo da je u pitanju prelazak sa tradicionalnog i fizičkog svijeta koji ulazi u online plaćanje ili razmjenu na licu mjesta kod kartičnog ili mobilnog plaćanja. U ovoj fazi ulažemo znatne resurse kako bismo spremno dočekali sve izazove i prilike sa kojima se industrija plaćanja suočava. S tim u vezi preduzimamo različite korake kako bismo upotrebu naprednih tehnologija i novih servisa učinili maksimalno sigurnom i efikasnom. Prije svega radimo na kreiranju digitalnih rješenja na našoj platformi koja omogućava inovacije i garantuje sigurnost našim partnerima koji izdaju kartice i druge platne proizvode, poput Visa token servisa. Zatim, tržištu smo ponudili sopstvena rješenja koja digitalna plaćanja čine jednostavnijim, Visa Checkouta za online plaćanja, kao i rješenja za mobilna plaćanja koje razvijamo sa trećim stranama – Apple Pay, Android Pay i Samsung Pay. Uz sve to, ostvarili smo strateška partnerstva unutar platnog ekosistema kako bismo podržali razvoj novih tehnologija i unapredili iskustvo plaćanja za trgovce, divelopere i korisnike širom svijeta. Naš krajnji cilj je da pojednostavimo povezivanje tehnoloških igrača sa našim partnerima koji kreiraju platne proizvode i rješenja i to kroz okvirne sporazume, kakav je Visa Digital Enablement Program (VDEP).

Kako se uvođenje naprednih servisa odvija na tržištima koja su u odnosu na najrazvijenije zemlje prije dvadesetak godina mnogo zaostajala, a danas nastoje da što je moguće više idu u korak s vremenom?
Raad: Da biste napredne servise plaćanja imali na nekom tržištu, neophodno je ispuniti niz uslova. Prije svega, potrebno je da postoji dovoljan nivo interesovanja da se neka usluga uvede, a pritom bude isplativa za onoga ko je pruža. Ipak, stvari se mijenjaju vremenom i načini plaćanja poput beskontaktnog i mobilnog nijesu više stvar izbora, već prelaze u naviku korisnika. Visa više od tri decenije radi na razvoju elektronskog plaćanja u ovom regionu, a u posljednjih pet godina broj uređaja zahvaljujući kojima se odvija elektronsko plaćanje je udvostručen. Ono što vidimo u svijetu, a i u ovom regionu je da elektronsko plaćanje zauzima sve veći udio u ukupnom plaćanju. Sve to se dešava jer korisnici uviđaju prednosti bezgotovinskog načina plaćanja, što za posljedicu ima manji procenat plaćanja kešom u ukupnim transakcijama smanjuje. Korisnici iz zemalja u ovom regionu su za relativno kratko vrijeme pokazali dovoljan nivo interesovanja na osnovu kojeg smo procijenili da je vrijeme da, u saradnji sa bankama, razvijamo i nudimo napredne usluge.

Kako će izgledati makar bliža budućnost digitalnog plaćanja?
Raad: Predviđanjima se možemo baviti posmatrajući trendove. Već sada vidimo da zastupljenost digitalnog plaćanja raste mnogo brže nego što se kada je ono omogućavano na tržištima ovog regiona moglo očekivati. Takođe, zastupljenost online i mobilnih plaćanja povećava se progresivno i već sada govorimo o bilionima dolara vrijednoj industriji. Drago mi je što mogu da kažem da ovaj region izlazi iz okvira tržišta u razvoju kada su u pitanju navike korisnika s obzirom na nivo zastupljenosti naprednih servisa koji se koriste u razvijenim zemljama. U svakom slučaju, očekujemo još dinamičniji rast i još brže prihvatanje novih proizvoda i usluga.

Kako odnos prodavca i kupca, kao i njihovi pojedinačni zahtjevi danas utiču na tržišne trendove u oblasti elektronskog plaćanja?
Raad: Već duže vrijeme korisnici određuju način na koji žele da kupuju, odnosno plaćaju, a prodavci se prilagođavaju njihovim zahtjevima i potrebama. Zahvaljujući tome, danas imamo više mogućnosti kupovine, odnosno načina plaćanja. Recimo, proizvod možete odabrati i platiti putem interneta i dobiti ga na kućnu adresu; ili naručiti i platiti online, a preuzeti ga sami. Uber recimo plaćate elektronski na licu mjesta, a sve više potrošača koristi beskontaktne kartice na mjestima prodaje. Kupci danas žele više opcija i prodavci su toga svjesni.

Kada govorimo o plaćanju poručene robe, u Crnoj Gori je i dalje izuzetno mali broj onih koji su spremni da dostave na kućnu adresu naplaćuju elektronski. Sa druge strane, sve više građana ne želi da koristi keš. Kako pomiriti zahtjeve i jednih i drugih?
Raad: Dosadašnja praksa pokazala je da je uvođenje novih oblika plaćanja povoljno uticalo na prodaju tako što je raslo interesovanje za tim proizvodima ili uslugama među onim korisnicima koji su plaćanje kešom zamijenili elektronskim načinima plaćanja. Kada korisnici jednom naprave korak naprijed i prihvate inovacije, oni žele da im njihovo okruženje i pruži takvu uslugu. Stoga, ako imate bankovnu karticu koja vam pruža neke benefite, smatraćete suvišnim da podižete novac sa bankomata, već ćete birati ona prodajna mjesta koja to omogućavaju. Upravo iz tog razloga prodavci će se prilagođavati i, čak i ukoliko to danas ne rade, vrlo brzo omogućavati one načine plaćanja koje ljudi žele da koriste.

Naftno tržište: Stabilizacija moguća do sredine godine

Posted on February 3, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Poremećaje na naftnom tržištu trebalo bi da koriguju povoljne okolnosti koje slijede, ukoliko se tražnja sa sadašnjih milion barela dnevno poveća na ciljanih 1,2 miliona.

Barelom sirove nafte se na međunarodnom tržištu prometovalo po najnižoj cijeni od 2003. godine, kada je kliznula ispod nivoa od 30 dolara za barel. Cijene su od početka ove sedmice ponovo iznad psihološke granice od 30 dolara, pa je juče pred zatvaranje tržišta barel američke lake WTI nafte koštao 31,62 dolara, dok se barelom brenta trgovalo po cijeni od 34,69 dolara.
Razlog zadržavanja niskih cijena je, prije svega, u ogromnim zalihama, ali i učestalim obeshrabrujućim podacima o tržišnim trendovima. Izuzetno blage vremenske prilike u Japanu, Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, uz istovremeno obeshrabrujuće ekonomske izglede u zemljama u razvoju, prije svega Kini, Rusiji i Brazilu, oborile su nivo tražnje za energentima, spustivši je na nivo od svega milion barela na dan, u dijelu godine kada potrošnja iznosi oko 2,1 milion barela. Međunarodna agencija za energiju (International Energy Agency) IEA da bi nivo tražnje u ovoj godini mogao dostići 1,2 miliona barela dnevno. Ovo znači da bi poniranje cijene crnog zlata moglo biti zaustavljeno, iako izgleda za značajnijim porastom, makar u prvoj polovini ove godine nema.
Iako trenutni pokazatelji nikada nijesu jedino na osnovu čega bi bilo racionalno predviđati dalje kretanje cijena, naftno tržište i dalje ostaje između nestabilnog i umjereno održivog. Ipak, ono što je na osnovu prošlogodišnjih cjenovnih oscilacija ustanovljeno jeste da takozvana saudijska strategija ipak funkcioniše.
Naime, ovaj princip odnosi se na namjeru Saudijske Arabije da zadrži postojeći nivo proizvodnje, bez obzira na smanjenu tražnju, kako njen udio u globalnoj ponudi ovog energenta ne bi bio smanjen. Nakon ove odluke koja se odnosi na cijelu proizvodnju Organizacije zemalja izvoznica nafte, kao i cjenovne bitke, koja je nastala kao rezultat ovih odluka, cijena se tokom prošle godine nekoliko puta pokušavala stabilizovati. Do tada je kretanje cijena nafte bilo potpuno neusklađeno s ogromnim porastom proizvodnje, upotpunjenim naglim rastom proizvodnje gasa iz škriljaca. Nakon cjenovnog kraha drastično je počeo da se smanjuje i broj bušotina, kojih je u prošloj godini samo na teritoriji SAD zatvoreno na stotine.
Nivo proizvodnje nafte u OPEC zemljama umanjen je u decembru za 90.000 barela dnevno, no i dalje iznosi 32,28 miliona barela na dan, računajući tu i proizvodnju ponovo pridružene Indonezije.
Neposredno po ukidanju sankcija Iranu očekivano je povećanje proizvodnje za dodatnih 500.000 barela, dok bi se još nekoliko stotina barela devno moglo povećati do kraja marta.
U ovakvim okolnostima cijena nafte mogla bi značajno da se oporavi do sredine godine, no taj oporavak u većoj mjeri će se odnositi na cjenovnu stabilnost, nego na značajniji rast. Ipak, bilo kakav naredni tržišni potres bio bi prijetnja da ovo tržište ponovo učini ranjivim, iako bi vrijeme barela nafte ispod 30 dolara ipak trebalo da je iza nas.

Aramco, jer tržištu treba još izazova

Posted on January 20, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Ako ste ikada govorili ili pisali o kompaniji Apple, već u trećoj rečenici zatrebao bi vam sinonim i tu biste, kao džoker, uvijek mogli upotrijebiti sintagmu “najvrednija tehnološka kompanija”. U godinama kada bi se na vrh liste popela naftna kompanija ExxonMobil koristilo bi se nešto preciznije pojašnjenje – najvrednija tehnološka kompanija. Ne samo ovi sinonimi, već i cijela percepcija odnosa na tržištu mogla bi otići u prošlost ako im se, kao što je najavljeno, pridruži saudijska naftna kompanija, pored koje će nekadašnji giganti djelovati patuljasto.

Postoji velika zabrinutost zbog najave da bi Aramco mogao objaviti inicijalnu ponudu akcijskog kapitala. Veliki broj arapskih i stranih privrednika, profesora i bankara ocijenio je da je riječ o iznenađujućem potezu, pritom nepovoljnim za Saudijsku Arabiju i za čitav bliskoistočni region.
Kada se govori o istoriji kompanije, pominje se priča o otkriću i eksploataciji najvećih energetskih rezervi koje je svijet ikada vidio, što je uslovilo brzu transformaciju pustinjske saudijske kraljevine u savremenu državu. Naftnim rezervama oduvijek se označavalo i nacionalno bogatstvo, zbog čega se mogućnost kupovine akcija kompanije Aramco smatra zabrinjavajućim.
Naftno bogatstvo Saudijske Arabije, koje je u rukama kraljevske porodice, izvor je njihovog uspjeha i uticaja, zbog čega se upozorava na egzistencijalnu krizu širih razmjera ukoliko Aramco objavi inicijalnu javnu ponudu.
Čak i mnogo manje odricanje smanjilo bi njihovu moć koju imaju kao apsolutni vladari arapskog svijeta, koji nadzire Meku i Medinu, ali i centre u kojima se odlučuje o odnosima proizvodnje i cijene nafte.
Kada je prvi put saopštena vijest da Aramco izlazi na berzu, većina brokera, bankara i konsultanata sumnjala je u njenu istinitost, uprkos tome što su je objavili svi relevantni svjetski mediji. U online prepiskama na ekonomskim forumima vijest je, međutim, komentarisana poput onih koje objavljuju satirični portali, a tek kada je predsjednik kompanije Kalid al-Falih potvrdio da ta namjera zaista postoji, počela je velika zabrinutost zbog neizvjesnosti zbog onoga što bi moglo da uslijedi.
Tada je najavljeno da će se djelovati u pravcu izlistavanja kompanije na berzi, čime će kroz prodaju vlasničkog udjela kupcima biti omogućan pristup rezervama 260 milijardi barela nafte.
Aramco bi na berzi uslovio da čak i gigantske korporacije djeluju malo. Samo kada je riječ o naftnim rezervama, one su 10 puta veće od onih koje posjeduje najveća naftna kompanija čijim se akcijama trguje na berzi, ExxonMobil. Vrijednost udjela ove teksaške kompanija kojim se trguje je oko 400 milijardi dolara, prema čemu bi Aramcova imovina potencijalno bila procijenjena na najmanje četiri trilioda dolara.
Tržišnu vrijednost bi, međutim, dodatno uvećale druge okolnosti, zbog činjenice da proizvodi između 9,5 miliona barela nafte dnevno, odnosno osminu ukupne proizvodnje u svijetu. Već i sa 10 biliona dolara procijenjenim akcijama Aramco bi bio desetostruko moćniji od Applea, najvrednije svjetske kompanije kojom se trguje na berzi.
Smanjenje cijena nafte na globalnom tržištu koje je za 18 mjeseci iznosilo čak 75 odsto i kliznulo ispod nivoa od 30 dolara za barel, uz očekivanja da se spusti još niže, uzrokovano je padom tražnje i zasićenosti tržišta naftom proizvedenom u Saudijskoj Arabiji i drugim članicama Organizacije zemalja izvoznica nafte OPEC. Nivo proizvodnje nije smanjen, a taj odnos, poznat i kao “saudijska strategija”, služio je kako bi se držao korak sa američkom proizvodnjom iz naftnih škriljaca. Već ove okolnosti negativno su uticale na mnoge države čija se privreda dominantno oslanja na naftnu industriju.
Iako rukovodi ovom strategijom i Saudijska Arabija plaća cijenu nastavka proizvodnje pri drastično umanjenoj vrijednosti, pa je njen deficit u 2015. uvećan čak 15 odsto, zbog čega se za popunjavanje budžetskih rupa koriste devizne rezerve, koje su do sada siromašnije za 100 milijardi dolara, odnosno skoro za sedminu.
Plan javnih finansija za 2016. pravljen je uzimajući u obzir rast cijena energenata i uz očekivanje da će biti uveden porez na dodatu vrijednost od pet odsto, uz dodatne takse na zaslađene napitke i duvan.

Vrijeme blockchain tehnologije tek dolazi

Posted on January 15, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Ono što je 1970-ih godina predstavljalo računarstvo danas je blockchain. Riječ je o tehnologiji koja danas interesuje tek rijetke, a koja bi za relativno kratko vrijeme mogla naći opštu primjenu u različitim oblastima

Digitalna valuta bitcoin, koja je tokom proteklih godina potvrdila da predstavlja jedno od najviših dostignuća koje kombinuje finansijski i tehnološki razvoj, postala je popularna zahvaljujući entuzijastima koji su odlučili da se posvete unapređenju mogućnosti peer-to-peer tehnologije.
Pokušaj bitcoina da se približi redovnim finansijskim tokovima poremetili su izvještaji o krađama, medijski spinovi, ali i opšte nerazumijevanje koje je uslovio otpor koji je na ovaj način nametnut.
Bitcoin je, zapravo, primjena znanjem i trudom otkrivenih mogućnosti na nešto mnogo šire od tehnologije, distribuirano kroz kanal zvani blockchain. Nakon što je prva faza upoznavanja s ovim fenomenom protekla tako da je iz nje svako ko je to želio već doznao o čemu je riječ, poseban predmet interesovanja i proučavanja postao je blockchain.
Riječ je o bazi podataka raspoređenoj između svih čvorišta koja učestvuju u sistemu koji obuhvata bitcoin protokol, a u čijoj kopiji se nalazi trag svake transakcije koja je ikada napravljena tako da je moguće doći do informacije koji iznos bitcoina je u određenom trenutku bio u nekom digitalnom novčaniku.
Snaga blockchaina je u decentralizovanosti svih vrsta transakcija koja omogućava različite načine pristupa i razmjene digitalnih valuta. Osim toga, blockchain omogućava stvaranje zapisa koji se ne bi mogli izbrisati čak i kada bi neka centralna prodavnica bila napadnuta. Zahvaljujući ovim karakteristikama blockchain ima potencijal da poveća nivo bezbjednosti i odgovornosti u različitim industrijama. Upravo raznovrsnost industrija u kojima se može koristiti ukazuje da je riječ o konceptu budućnosti.
Već neko vrijeme javnost se upoznaje s konceptom virtuelne stvarnosti (Virtual Reality) – VR, kojem se počelo pridruživati objašnjavanje proširene stvarnosti (Augmented Reality) – AR, a upravo ova oblast otvara put većoj zastupljenosti tehnologije i principa baziranih na blockchainu. Uz sve veće i sve raznovrsnije mogućnosti kreiranja digitalne umjetnosti, šanse za startup kompanije koje se opredijele za djelovanje u ovoj oblasti veće su nego što je ijedan tehnološki segment ikada ponudio. Drugim riječima, blockchain će, izvan platformi namijenjenih prometu kriptovaluta, stvoriti osnovu za ispoljavanje kreativnosti u svim oblastima koje se baštine na sličnim principima, naročito onim pomoću kojih se podstiče razmjena znanja i dostupnost obrazovanja. Posebna transformacija očekivana je i u oblasti pružanja finansijskih usluga, prije svega jer mjerljivost svih parametara, preciznost i prihvatljiv nivo ulaganja subjekte uključene u proces neće natjerati na megalomanske provizije kakve su sada prisutne na tržištu, zahvaljujući čemu bi kreditiranje moglo postati istovremeno isplativije i za povjerioca i za dužnika. Ovo ne treba shvatiti kao prijetnju bankarskom sektoru ili koncept koji bi trebalo da mu predstavlja alternativu, već kao ono što upravo postojećim finansijskim institucijama može poslužiti za snižavanje transakcionih troškova i uspostavljanje preciznije kontrole.
Prihvatanje realnosti
Najveća američka elektronska berza Nasdaq najavila je prošle godine, kao jedan od prvih istaknutih finansijskih servisa, testiranje bitcoin tehnologije u realnom svijetu. Zahvaljujući ovom pristupu očekuje se i testiranje blockchain trgovanja akcijama kompanija, među kojima su najprimamljivije Uber i Aribnb, čiji se izlazak na berzu nakon inicijalne javne ponude tek čeka. U Nasdaqu su blockchain tehnologiju ocijenili najvećim skupom šansi koji je moguće zamisliti u deceniji koja dolazi. Na razvoj tehnologija koje su vezivane za bitcoin i blockchain u početku se gledalo kao na suprotstavljanje postojećem finansijskom sistemu. Za jedne je ovo djelovalo kao Sizifov posao, jer pobuniti se protiv onoga što skoro čitav vijek, kroz različite kanale samo učvršćuje podršku nije imalo smisla, jer bi se svelo na bespotrebno ulaganje truda. Sa druge strane, jednom dijelu javnosti povećanje zastupljenosti peer-to-peer tehnologije ulivalo je tračak nade da će sadašnji sistem, koji je rezultirao nepravednim bogaćenjem jednih i ograničenjima nametnutim drugima, uskoro biti zamijenjen nečim novim. Načelno bi se moglo reći da je došlo do pomirenja dvaju koncepata, onog koji odbija da se transformiše i onog koji odbija primjenu u postojećem svijetu. Svemu tome doprinio je razvoj servisa baziran na sličnim osnovama, a upravo servis koji omogućava dijeljenje vožnji Uber, kao i rezervisanje i iznajmljivanje smještaja prilikom putovanja koje je obezbijedio Airbnb pokazuju da ono što je nastalo iz dobre namjere za kratko vrijeme postaje unosno.

Deflacija: Kad niske cijene postanu razlog visoke zabrinutosti

Posted on January 14, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Prva pomisao na smanjenje cijena kod potrošača ne stvara pomisao na beznađe. no kada je ova pojava neželjeni rezultat tržišnih kretanja, razloga za ushićenost što će se za nepromijenjen nivo primanja moći kupiti više vremenom postaje sve manje

Snižavanje cijena proizvoda i usluga, odnosno deflacija, pojava je protiv koje se, nakon neduge pauze, veliki broj zemalja ponovo bori, zbog čega ni crnogorska ekonomija nije izuzeta. Dok bi se svjedoci hiperinflacije s početka 1990-ih godina, kada je nivo cijena povećavan tolikom dinamikom da ih je bilo apsurdno bilježiti, mogli zapitati zašto je blago pojeftinjenje ono što bi trebalo da ih zabrinjava, kreatori monetarne i finansijske politike u eurozoni u svakom pomjeranju cijena naniže vide pokazatelj da do oporavka zapravo dolazi veoma sporo.
Za razumijevanje u kojoj mjeri pojava, koja se sve češće naglašava kao indikator nezadovoljavajuće situacije na evropskom tržištu, zaista to i otkriva, pa je neophodno pravilno razumjeti i razgraničiti pojmove smanjenja stope inflacije i deflacije. Potom je potrebno uspostaviti nomenklaturu deflacije, kako bi se omogućilo napuštanje čestih makroekonomskih zabluda, te potom napustiti lažnu dihotomiju o tome da je inflacija manje zlo, a da deflacija donosi veće poteškoće. Ovo će omogućiti otkrivanje ključne ekonomske osnove većine politika koje se sprovode kako bi se suzbila deflacija, kao i destruktivnu prirodu državnih intervencija u monteranoj oblasti.
Sadašnji koncept inflacije i deflacije i inflacije znatno se razlikuju od onoga što je bila njihova ranija percepcija. Promjena značenja, koja jedna od tipičnih odlika sadašnjice, takođe je izmijenila tradicionalnu konotaciju inflacije i deflacije. Ono što se u većini slučajeva sada naziva inflacijom i deflacijom više nijesu odnosi povećanja i smanjenja količine novca, već njenih zabrinjavajućih posljedica opšteg trenda povećanja ili smanjenja cijena robe široke potrošnje u odnosu na nivo zarada.
U finansijskoj terminologiji više ne postoji izraz koji može da predstavi značenje inflacije, zbog toga se sve teže i boriti protiv pojave koju je nemoguće pravilno definisati. Klasična definicija inflacije važila je samo u prvoj polovini XIX vijeka kada je intenzivno zagovaran koncept jake valute.
Vremenom su preovladale ideje onih koji su zagovarali da, ako se dozvoli doštampavanje novca u iznosu koji premašuje zlatne rezerve, odnosno stvaranje nepokrivenog papirnog novca i da će, pokriveno kreditima, to dovesti do povećanja cijena i nivoa zarada, izazivajući deficit u platnom bilansu, koji bi kasnije bio pokriven prodajom zlatnih rezervi u inostranstvu.
Nakon što je ovakva situacija primorala banke da ograniče broj kredita, budući da je kurs valute i dalje bio vezan za zlato, ono što bi u početku djelovalo kao prosperitet kasnije bi otvaralo put recesiji. Ovaj ekonomski ciklus ponavljao bi se sve dok je inflacija postojala kao posljedica doštampavanja novca koji nije bio pokriven zlatnim rezervama.
Nešto kasnije, pojam inflacije podrazumijevao je povećanje obima nepokrivene valute štampane zbog onoga što je bilo procijenjeno kao potreba tržišta.
Brojni kreator minoternih i finansijskih politika danas, međutim, imaju velikih poteškoća u razumijevanju činjenice da ključni problem evropskih zemalja odavno nije inflacija, već deflacija. Prije svega, nivo zarada stagnira, što je slučaj i sa štednjom u bankama, nivo tražnje gotovo ostaje nepromijenjen, dok se količine investiranih sredstava smanjuju.
U eurozoni jednu od ključnih prepreka predstavlja paralisan izvoz iz perifernih zemalja, naročito onih na jugu, čiji proizvodi i usluge su vremenom postali sve manje konkurentni na globalnom tržištu.
Prilikom pokušaja pronalaženja rješenja pomoću kojeg bi se izašlo iz trenutno bezizlazne faze ponuđen je i niz prilično populističkih rješenja, među kojima se isticao i predlog povećanja minimalne zarade, što bi, kako je ocijenjeno, dalje usmjerilo kretanja ka pozitivnim rezultatima. Ako se uzme u obzir šta se upravo u zemljama eurozone praktikovalo još od početka 1980-ih godina, uočljiva je pogubnost takvog pokušaja da se netržišnim mjerama utiče na ono što bi zapravo trebalo da bude cilj, a ne sredstvo.

Kineski tržišni potres izazvao pesimizam

Posted on January 14, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Narodna banka Kine omogućila je prošle sedmice da kurs juana u odnosu na dolar dostigne najniži nivo od marta 2011. godine, prouzrokujući sumnje ulagača da je situacija u kineskoj ekonomiji zapravo lošija u odnosu na ono što se sada prikazuje

Napori Kine da prema finansijskim parametrima što brže sustignu Sjedinjene Američke Države sve češće rezultiraju tržišnim turbulencijama u kojima potezi u Šangaju imaju višestruko snažniji globalni uticaj u odnosu na dešavanja na Wall Streetu. Drugim riječima, sve one oblasti u kojima američki parametri još djeluju suviše daleko od kineskih za sada su u drugom planu dok kretanje juana zabrinjava ulagače širom svijeta.
Nakon kraha kineskih berzi u ponedjeljak, a zatim i zatvaranja Šangajske berze, što se kasnije prelilo i na evropsko i američko tržište kapitala, Narodna banka Kine odlučila je da kroz repo aukcije u finansijski sistem ubrizga oko 20 milijardi dolara kako bi stabilizovala tržište akcija. U pitanju je najveća finansijska injekcija od septembra, no umjesto da djeluju stimulativno, efekti ove mjere izuzetno su obeshrabrujući, naročito među zapadnim ulagačima.
Berzansko trgovanje u Šangaju i Šenženu ponovo je obustavljeno u četvrtak, nešto manje od pola sata nakon otvranja tržišta, nakon što su akcije nastavile da gube vrijednost, potonuvši čak i više od sedam odsto, što je uslovilo najveće dnevne gubitke kineskih berzanskih indeksa još od sredine 2007. godine. Za manje od 15 minuta cijene akcija potonule su čak pet odsto, dok je vrijednost od ukupno sedam odsto izgubljena odmah nakon nastavka trgovanja, kojem je prethodio 15-minutni prekid. Ono što je najviše iznenadilo ulagače bilo je zvanično fiksiranje kursa kineske valute u odnosu na američki dolar na 6,5646, nešto više od očekivanih 6,5568.
Turbulencijama na kineskom tržištu prethodilo je uvođenje novog pravila za ograničavanje promjene cijena akcija sa A liste, na osnovu kojeg se trgovina obustavlja nakon što se uoči da se dnevna promjena vrijednosti naviše ili naniže promijeni pet odsto, a ukoliko se, nakon ponovnog uspostavljanja prometa, cijena akcije nastavi pomijerati do promjene vrijednosti od sedam odsto, prekida se trgovanje u tom danu.
Ulagači na svjetskim deviznim tržištima sa sjedištima u Njujorku i Londonu posljednjih godina navikli su da do tančina filtriraju svaku izreku zapadnih donosilaca odluka, uključujući pored sadržaja ton i prilike u kojima se saopštavaju.
Usmjerenost na ovakve izvore informacija o daljim kretanjima uslovljena je dominantnošću zapadnih valuta u ukupnoj valutnoj razmjeni gdje od svih transakcija 90 odsto obuhvata dolar. Razmjena eura za neku drugu valutu obuhvata oko 40 odsto ukupnih valutnih parova, dok juan, koji je upravo bio ključni uzrok tržišnog haosa, zauzima svega dva odsto.
Kurs kineske valute u 2015. godini smanjen je 4,7 odsto, što predstavlja rekordan godišnji pad vrijednosti, otvorivši time put daljem obaranju vrijednosti juana, u cilju stimulisanja izvoza. Upravo ovakve okolnosti i želja kineskih monetarnih vlasti da ovakvim mjerama stimulišu izvoz razlog su povećane zabrinutosti vlada svih drugih zemalja kojima je Kina na listi vodećih spoljnotrgovinskih partnera.
U ovoj paradoksalnoj situaciji uočljivo je da nešto što načelno ne dominira trgovanjem zapravo ima suštinski uticaj na tržišne procese. Riječ je o jednom od mehanizama kroz koji se ispoljavaju strahovi ulagača da bi slabljenje kineske ekonomije moglo snažno narušiti globalne finansijske tokove.
Kada je riječ o zemljama u razvoju, njihov uticaj na valutna tržišta uočljiv je uglavnom u ekstremnim situacijama u kojima bi se neka od tih zemlja suočila sa dešavanjima koja bi imala znatno širi uticaj. Ipak, iako to u tehničkom smislu jeste, Kinu nije moguće posmatrati kao zemlju u razvoju, prije svega zbog veličine tržišta, ali i zbog često nepreciznih ili prikrivenih, veoma nepouzdanih podataka.
Ovakva dešavanja stvaraju ambijent u kojem bi makroekonomski trendovi, kao i parametri koji bi bili uzimani za kreiranje monetarne i fiskalne politike mogli sve više da utiču na proces donošenja odluka ulagača koji bi bili na dodatnom oprezu, manje spremni da rizikuju. Smanjen obim trgovine, kao posljedica nespremnosti na tržišne izazove prouzrokovao bi poteškoće zbog nelikvidnosti ukoliko dođe do bilo kakvog narednog iznenađujućeg poteza u kineskoj monetarnoj ili ekonomskoj politici.
Cijela 2016, ali i godine nakon nje, biće u znaku prilagođavanja kompleksnim potezima kineskih monetarnih vlasti, a sve u sijenci zabrinutosti zbog nedovoljnog rasta donedavno jedne od najbrže rastućih svjetskih ekonomija. U cijeloj priči ne treba zaboraviti da Kinu tek čeka kompleksan proces strukturnih reformi koji će, što se više bude odgađao, samo nastaviti da prolongira neizvjesnost, a čije sprovođenje bi, naročito u početku, moglo umanjiti nivo ekonomske aktivnosti.

Novac br. 5: Bowie, pionir e-bankinga

Posted on January 13, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Početak godine obilježile su dvije dramatične vijesti, koje naizgled dolaze iz potpuno različitih oblasti, ali se u ravni presjeka umjetnosti i finansija spajaju.

Jedna je kineska devalvacija juana, koja je učinilla da prvu sedmicu na globalnom planu okarakterišu čak i neki istorijski najlošiji pokazatelji i nikada veći pesimizam po pitanju oporavka svjetske ekonomije u ovoj deceniji.

Druga je odlazak velikog umjetnika Dejvida Bouvija, koji je angažman u muzici, slikarstvu i modi upotpunio onim što je u finansijskom svijetu preteča elektronskih bankarskih usluga.

U Bouvijevom opusu ostala je i čuvena numera “China Girl”, u kojoj pjeva da će kineskoj djevojci dati televizor i čovjeka koji vlada svijetom. Pjesma je, zapravo, metafora na infiltriranje zapadnjačkog načina života u Kinu i ekspanzije tehnološke ideologije.

Kreatori kineske politike još jednom su ukazali na uticaj koji kretanja u toj zemlji imaju na ostatak svijeta, te da im je tehnologija koju su preuzeli iz zapadnog svijeta samo pomogla da svoj uticaj prošire.

Novac br. 5 (13. I 2016.)

Posted on January 13, 2016January 14, 2016 by Ana Nives Radovic

5 Novac 1

5 Novac 2-3

5 Novac 4-5

5 Novac 6-7

5 Novac 8-9

5 Novac 10-11

5 Novac 12

Nepovoljan trenutak za zemlje u razvoju

Posted on January 7, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Na osnovu odluka u monetarnoj politici Sjedinjenih Američkih Država nikada nije bilo jasnije da, za razliku od velikog broja zemalja, vodeća svjetska privreda ima dvostruku mogućnost usmjeravanja tržišnih kretanja, pomjerajući kurs dolara onako kako joj u trenutku najviše odgovara. To, međutim, izuzetno šteti zemljama u razvoju, koje su iscrpile sve mehanizme zaštite, štiteći se upravo od američkog uticaja na povjerenje u njihove nacionalne valute.

U ekonomsku i finansijsku 2016. godinu ušlo se bez velike doze optimizma, naročito nakon što je skoro cijela 2015. protekla u znaku nepovoljnih dešavanja, uz veliko ulaganje napora da se vrati na put oporavka.
Ono što bi se sa ove distance i pred postojećim izazovima moglo reći je da bi, sudeći po brojnim parametrima, bilo prilično dobro kada bi se ponovila većina pojedinosti koje su obilježile prethodnu godinu. Drugim riječima, negativnih pojava uvijek može biti još više, njihove specifičnosti mogu biti još teže, a posljedice dublje, dok s obzirom na okolnosti, ekonomijama, naročito evropskim, prijete brojni rizici, a jedan od njih već se nazire kroz zabrinjavajući povratak deflacije.
Tokom protekle godine sve oči bile su uprte u podatke o kretanju kineske ekonomije, a čim je stopa rasta bruto domaćeg proizvoda kliznula ispod psihološke granice od sedam odsto, zavladao je pesimizam koji je najuočljiviji bio na tržištima.
Pored Kine, iz koje dolaze ključni signali za buduća kretanja nivoa potrošnje, cijene zaliha spoljnotrgovinske razmjene, zemlje u razvoju obuhvataju više od polovine svjerske ekonomske scene, uz konstantan rast tog udjela.
Prema paritetu kupovne moći zemlje u razvoju činile su u 2015. čak 58 odsto globalnog tržišta, a finansijske poteškoće najvećih od njih ujedno su i najveći razlozi za zabrinutost u globalnoj ekonomiji. Prošlogodišnje promjene u kamatnoj politici Sjedinjenih Američkih Država odlagane su iz mjeseca u mjesec upravo zbog upozorenja Međunarodnog monetarnog fonda da bi kraj ere jeftinog novca najviše naštetio upravo zemljama okupljenim pod BRICS akronimom – Brazilu, Ruskoj Federaciji, Indiji, Kini i Južnoafričkoj Republici. U 2016. očekuje se nastavak bitke sa starim problemima i to takav da im se ne samo u ovoj, već ni u narednoj godini ne nazire kraj.
Činjenica da udio zemalja u razvoju u globalnoj razmjeni rastao na račun američkog, odsustvo labave monetarne politike u najvećoj svjetskoj ekonomiji sugeriše da će u 2016. borba biti izuzetno teška i nepovoljna po zemlje BRICS bloka, u kojima i pored ovoga postoji niz destabilizujućih faktora. U ovakvim okolnostima najviše zabrinjavaju dešavanja u Kini, čiji bi se udio u globalnom rastu sa 35 odsto već do 2020. godine, prema prognozama Međunarodnog monetarnog fonda, mogao smanjiti na 30 odsto.
Metodologija koju je, da bi došao do ovih podataka, koristio MMF ne omogućava jasniji uvid u konkretne uzroke ovakvog trenda, zbog čega nije najjasnije ni koliko su zastupljeni politički rizici, no zemljama u razvoju nesumnjivo slijedi najteža godina u ovom vijeku.
U većini zemalja u razvoju postoje nedoumice o tome dokle vrijednost američkog dolara može da jača nakon povećanja kamatnih stopa. Slabljenje njihovih nacionalnih valuta u ovakvim okolnosti može voditi ka većem inflatornom rastu, kao i odlivu kapitala iz zemlje. Da bi spriječile ovakve pojave BRICS zemljama preostao je samo jedan konkretni mehanizam i to upravo po američkom receptu, a to je manje popustljiva kamatna politika. Problem ovih zemalja je što bi se u takvim okolnostima spriječio inflatorni šok i u jednoj mjeri ne samo zadržao kapital, već i privukle investicije, ali bi sa druge strane najveća šteta bila pričinjena izvozu, čime bi se samo produbile poteškoće u povratku na put rasta.

Mogući novi tržišni potresi

Kada je riječ o situaciji na tržištu kapitala, ulaganje u 2016. odvijaće se s mnogo više oklijevanja, zbog brojnih rizika koji su nastali u prethodnoj godini i koji će se ponavljati u sve kraćim vremenskim intervalima. U takvim okolnostima prinosi na akcije i obveznice biće znatno niži, a uzevši u obzir krah kineskog tržišta koji se dogodio u avgustu, nije izostavljena ni mogućnost da se slična situacija, u možda manjem, ali nikako neznatnom obimu, dogodi do kraja godine.
Postoji velika vjerovatnoća da bi indeks S&P 500 u 2016. mogao izgubiti čak četvrtinu vrijednosti, kako se situacija od sredine godine bude pogoršavala. Situacija na tržištima, odnos cijena akcija, berzanske robe, kurseva valuta i brojni pokazatelji ukazuju na situaciju veoma sličnu onoj koja prethodi krizama.

Nove odluke Feda

Svaka naredna odluka Federalnih rezervi da dodatno povise kamatne stope, koje su u decembru sa 0,25 odsto, nakon devet godina, povećane na 0,5 odsto, učiniće da dolar dodatno poraste u odnosu na sve druge svjetske valute. Sa druge strane, svaki naredni potez drugih centralnih banaka, poput onih kojima se u eurozoni i Japanu omogućavaju monetarni stimulansi, usloviće slabljenje tih i sa njima povezanih valuta prema dolaru. Ovo je izuzetno nezahvalna situacija, jer će, osim SAD, svi drugi subjekti već iskoristiti sve raspoložive mehanizme da intervenišu dok, sa druge strane, Fed kao džokera uvijek ima mogućnost da ponovo uvede ne tako davno ukinute stimulanse. Ukoliko se u prvoj polovini godine utvrdi da su već stvoreni uslovi da američke pozajmice dodatno poskupe, već na kraju godine američka privreda mogla bi se, zbog otežanog izvoza, suočiti sa usporavanjem. S obzirom da je od donošenja finansijski veoma kontroverzne odluke o američkim kamatnim stopama prošlo tek manje od mjesec dana, još nema jasnijih pokazatelja o tome kako će tržišta zaista reagovati u narednim kvartalima, ali ukoliko se uoče neželjeni efekti po američku privredu, njihovo eliminisanje dodatno će destabilizovati ekonomije u razvoju kojima je kraj politike jeftinog novca već naštetio.

Novac br. 4 (6. I 2016.)

Posted on January 6, 2016January 14, 2016 by Ana Nives Radovic

4 Novac 1

4 Novac 2-3

4 Novac 4-5

4 Novac 6-7

4 Novac 8-9

4 Novac 10-11

4 Novac 12

Novac br. 3, 30. XII 2015.

Posted on January 6, 2016January 14, 2016 by Ana Nives Radovic

3 Novac 1

3 Novac 2-3

3 Novac 4-5

3 Novac 6-7

3 Novac 8-9

3 Novac 10-11

3 Novac 12

Novac br. 4: Godina opreza

Posted on January 6, 2016February 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Svjetskoj ekonomiji već odavno nedostaje optimizma, no ako ga potražimo u prognozama za 2016. godinu, ona može početi prilično obeshrabrujuće.

Psihološki faktor nikako nije zanemariv ni kod tržišnih kretanja, što će biti posebno važno ukoliko se cijena unce zlata spusti ispod 1.000 dolara (a hoće), barel nafte ispod 30 dolara (a može) te cijena bitcoina premaši 500 dolara (a trebalo bi i više).

Dva prošlogodišnja događaja posebno treba imati na umu – kineski tržišni šok usljed devalvacije juana, koji bi se mogao ponoviti, kao i američko povećanje kamatnih stopa, čiji se nastavak očekuje, a upravo zahvaljujući njima, naročito u drugoj polovini godine neće biti velikih prinosa na bilo kakve uloge.

I u 2016. vidjećemo da jedino američka privreda uvijek ima način više da se zaštiti, za razliku od drugih, koje su upravo njeni potezi najviše uzdrmali.

Novac br. 2 (23. XII 2015.)

Posted on December 23, 2015January 14, 2016 by Ana Nives Radovic

Novac br.1 (16. XII 2015.)

Posted on December 16, 2015January 14, 2016 by Ana Nives Radovic