Novac br. 39: Bilion

Programi kvantitativnog popuštanja ostaće nesumnjivo ono po čemu će u finansijskoj istoriji biti upamćena druga decenija ovog vijeka, jer su se na taj potez odlučili i oni koji su ga dugo odbijali. Evropska centralna banka upravo je saopštila podatak da su tokom osamnaestomjesečnog QE programa otkupljene obveznice vrijedne čak bilion eura.

novac-39Program kvantitativnog popuštanja načelno obuhvata izuzetno moćan paket mjera koje su uveliko premašile očekivanja tržišta, no način na koji sistem doslovno sam sebe otkupljuje imovinu da bi tržištima podigao vrijednost zapravo negativno utiče na sve pokušaje promjena, jer prije svega odlaže ekonomske reforme u pojedinim evropskim zemljama, čak i tamo gdje postoje naznake privrednog rasta.

Finansiranje bilo čega vanrednog u okolnostima kada su sredstva zarobljena u kupovini imovine koja ima niske pšrinose onemogućava ulaganje u bilo šta što omogućava razvoj, poput infrastrukture. ECB se vodeći ovaj program odlučila da prekine korišćenje negativnih depozitnih stopa kako bi obarala euro u odnosu na druge valute, obeshrabrujući plasiranje kapitala širom eurozone.

Drugim riječima ECB je prestala da rizikuje u pravljenju kursnih razlika u nadi da će time podstaći izvoz i privredu, odlučivši da negativnu depozitnu stopu upotrijebi samo da bi ponovo aktivirala kreditiranje. Ni hiljadu milijardi eura koji su ovako procirkulisali nijesu dali rezultat kakav je očekivan početkom 2015. kada je QE najavljen. Oporavka, međutim, i dalje nema.

Novac br. 38: Demistifikovanje

Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju, za razliku od često politički obojenog priznanja za mir i onog za mnoge najneposrednijeg, za književnost, vrlo često prođu nezapaženo, bez detaljnog predstavljanja dostignuća i pojašnjenja široj javnosti, već se ona sa njima upoznaje tek kad se traže odgovori na pitanja o uzrocima i posljedicama krize.

novac-38Kada je 2013. podijelio ovo priznanje sa Larsom Peterom Hanseom i Robertom Šilerom, profesor sa Univerziteta u Čikagu Judžin Fama bio je poznat samo u stručnim krugovima, najviše zahvaljujući odličnom udžbeniku o osnovama finansija, koji je već četiri decenije neizostavna literatura brojnih akademskih radova fokusiranih na tržište kapitala.

Fami i njegovim saradnicima pošlo je za rukom da utvrde zakonitosti u kretanju cijena aktive, konstatujući da cijene akcija fluktuiraju znatno više nego dividende korporacija, kao i da odnos cijena u odnosu na dividende pada kada je visok, odnosno raste kada je nizak.

Riječ je o zakonitosti koja u finansijskom svijetu ne predstavlja nikakav novitet, ali je način na koji je objašnjena inovativan. Famino nedavno sučeljavanje sa kolegom Ričardom Talerom o efikasnosti tržišta još jedan je pokazatelj da nijedna tržišna situacija nije neobjašnjiva ukoliko se takvom ne želi predstaviti.

Demistifikovanjem načina na koji je berzanski mag Voren Bafet zaradio novac Fama je, pojasnivši vezu između svega onoga što se već znalo, ali je bilo rasuto u različitim teorijama, još jednom indirektno upozorio na štetnost poteza koji donose kratkoročnu korist. Suština njegove poruke je jasna – zarada na tržištu kapitala nije uslovljena besprekornim pozavanjem ove oblasti, već posjedovanjem prave informacije u pravo vrijeme.

Novac br. 37: Gejming

Događaji poput prošlosedmičnog Gamescom sajma u Kelnu pokazuju moć jedne industrije koju u razmatranju prilika na tržištu oni koji se fokusiraju na “ozbiljno” i “životno” često zaobilaze, no kada se obrati pažnja na brojke, one su impresivne i “ozbiljnije” nego što se ranije ikada moglo pretpostaviti da će biti.

novac-37Sve veći broj naučnih studija ukazalo je na neraskidive veze između igranja igara i produktivnosti u učenju i poslovanju, a naročito ostvarivanju boljih rezultata tamo gdje je potreban takmičarski duh.

Među laicima, međutim, ne samo igre, već i upotreba tehnologije ima reputaciju nečega što negativno utiče na zdravlje, no nauka uporno pokazuje suprotno, što je nesumnjivo jasan signal da laičkim procjenama da su računari, smartfoni ili gejming štetni nije mjesto u XXI vijeku i da ono što može doprinijeti ličnom, profesionalnom napretku treba prestati demonizovati.

Igranje igara može u velikoj mjeri pomoći u učenju i radu ukoliko se vodi računa odabiru igre prema načinu na koji je osmišljena i razvijena. Na ovaj način je i developerima u gejming industriji skrenuta pažnja na ogromne potencijale u sferi kreiranja igara kod kojih je prepoznato da pozitivno utiču na kognitivne procese, budući da sve prilike na tržištu ukazuju da će tražnja za njima rasti.

Otpor u ovoj oblasti je suvišan, jednako koliko i onaj koji bi postojao u nekoj drugoj industriji čije vrijeme tek dolazi, a još besmislenije je vjerovanje da je ostvarenja velikih gejmerskih studija ikada iko mogao prevazići, bez obzira na životnu dob. Ako je nekada važilo da je čovjek star onda kada prestane da se igra, u vremenu gejminga i jutrave za novim nivoima i boljim rezultatima taj trenutak označava onaj u kojem postaje gubitnik.

Rio 2016: Budžetske rupe ni OI ne mogu da popune

Olimpijske igre koje se ove godine održavaju u Rio de Žaneiru bile su osmišljene ne samo kao faktor koji će doprinijeti rastu brazilske ekonomije, već i kao prilika da prva iz akronima BRIC zemalja u razvoju pokaže svoja dostignuća tokom prethodne decenije, koja su joj pomogla da se tramsformiše u moderno društvo.

rio-2016-novacUmjesto promocije dostignuća zemlje u razvoju, veliki sportski događaj prilika je u kojoj su se jasnije nego ikad vidjele sve ranjivosti privrede ove zemlje – krizni talas, koji je naišao nešto kasnije nego u razvijenim zemljama, teško je narušio godinama teško dostizani balans, stopa nezaposlenosti je porasla, inflacija stvara dodatni pritisak, a sve ovo prate politički skandali zbog kojih se odlaže mogućnost pronalaženja institucionalnog rješenja ovih gorućih problema.

Rio je izabran za grad održavanja Olimpijskih igara prije sedam godina, kada je situacija bila znatno povoljnija i kada se o Brazilu, kao i o drugim BRIC zemljama, za razliku od ostatka svijeta pogođenog dužničkom krizom, mogla ispričati drugačija, optimistična priča o uspjehu, rastu i razvoju. Dok su se mnoge industrijske zemlje borile sa problemima koji su ih pritisli otkako je u razvijenim zemljama oslabila kupovna moć, što je umanjilo tražnju za njihovim proizvodima i povećavalo spoljnotrgovinski deficit, u Brazilu je došlo do ekspanzije, zahvaljujući tražnji za njihovom naftom, rudama i poljoprivrednim proizvodima.

Standard građana u svim klasama se poboljšao – poljoprivrednici su zajvaljujući ogromnom izvozu imali više novca nego ikad, nezaposlenost je bila na rekordno niskom nivou, prihodi srednje klase su znatno uvećani, a značajan dio te razlike trošili su po tada prepunim tržnim centrima, što je dovelo do impresivnih podataka o potrošnji, za razliku od većine drugih tržišta na kojima su mjere štednje i smanjenje zarada nagrizali tržišne aktivnosti.

Poput kineske, brazilska privreda rasla je naglo, po visokoj stopi od čak 7,5 odsto na godišnjem nivou, za šta su i najoptimističniji zvaničnici znali da će biti kratkog daha, budući da je dugoročni rast po visokoj stopi neodrživ, međutim, nadali su se da će bruto domaći proizvod zadržati trend povećanja na nivou iznad četiri odsto godišnje, što je takođe dinamika koju nije bilo moguće održati.

Problemi brazilske ekonomije počeli su da se javljaju 2013. godine, nakon što je došlo do pucanja izvoznog balona koji je više od deceniju unazad rastao i uslijedio da vrijednost izveneze robe premaši 80 milijardi američkih dolara, sa svega dvije milijarde koliko je iznosila 2000. godine. Međutim, 2013. obilježila su ograničenja na mnogim poljima, što je uslovilo da stopa rasta splasne na razočaravajuća 2,3 odsto.

Veoma pesimistične prognoze međunarodnih finansijskih institucija preplavljivale su svjetske medije godinu uoči organizovanja Svjetskog prvenstva, najavljujući da čak ni fudbalski spektakli koji će privući posjetioce iz svih krajeva svijeta neće učiniti ništa što bi ulilo nadu da je oporavak moguć.

Silazni trend stope rasta počeo je 2009. godine, no posljednjih godina poseban pritisak stvara previsoka stopa inflacije, kao i visoka cijena rada nedovoljno kvalifikovane radne snage za koju, usljed nekonkurentnosti u odnosu na Kinu i Indiju, razvijene zemlje nijesu zainteresovane.

Izuzetno veliki problem predstavlja i precijenjena valuta, brazilski real, zbog učestalih intervencija centralne banke na valutnom tržištu, čiji kurs u ovakvim uslovima dodatno otežava izvoz. Tokom posljednjih nekoliko godina javili su se i brojni poremećaji u oblasti fiskalne politike, gdje su prihodi osjetno sniženi zbog naglog rasta crnog tržišta. Problem se pokušavao riješiti pomoću brojnih reformi, koje su, međutim, sprovedene potpuno neuspješno, pa su vidljivi rezultati izostali.

Godina u kojoj se održavalo Svjetsko prvenstvo u fudbalu za Brazil je bila značajna i zbog održavanja izbora, zbog čega se vladajuća Radnička partija suočavala sa ograničenijima da zadrži povjerenje birača, a da ujedno sprovede i sve mjere neophodne za snižavanje stope inflacije sa dugogodišnjih više od šest odsto na planiranih 4,5 odsto i zaustavi rast javne potrošnje, kao i da se izbori sa sivom ekonomijom, što su poreske vlasti prinuđene da rade na prilično nepopularan način.

Nesumnjivo je da se očekuje pozitivan efekat Olimpijskih igara u Riju kada je riječ o potrošnji, naročito zbog miliona stranaca koji će tokom tog događaja posjetiti zemlju u kojoj su potrošačke cijene prije početka uvišestručene, međutim, iznosi uloženi u pripremu infrastrukture upravo su ono što je stvorilo velike praznine u brazilskom budžetu. Vrijeme održavanja Olimpijskih igara prati nagli pad u cijenama nafte, rude gvožđa, šećera i druge robe koju Brazil izvozi, a koji je pritom u velikoj zavisnosti od jednog spoljnotrgovinskog partnera – Kine, koja se takođe suočava sa usporavanjem rasta i brojnim ograničenjima.

Kombinacija rastuće inflacije po stopi od čak 8,8 odsto na godišnjem nivou, dvogodišnjeg trenda konstantnog smanjenja broja investicija, dvocifrene stope nezaposlenosti, oslabljenih javnih finansija, nemira u nezadovoljnoj radničkoj klasi koji su sve učestaliji i političke paralize prouzrokovane korupcionaškim skandalima stvorila je teren na kojem da sada zaigraju ni najveći ekonomski stratezi ne bi mogli da ostvare ni utješan rezultat.

191
milijarda dolara od izvoza

Poput drugih zemalja u razvoju, Brazil je podstakao rast prodajom sirovina koje su pretežno korišćene za industrijsku proizvodnju u Kini. Očekivanja po pitanju privreda ovih zemalja prije nekoliko godina bila su izuzetno optimistična, no aktivnosti u kineskim fabrikama počele su da usporavaju, pa je tražnja za robom drastično smanjena. Cijene gvožđa, brazilskog najvažnijeg izvoznog proizvoda sa udjelom od 12 odsto opale su za čak 75 odsto, čineći da zarada opadne sa 256 milijardi dolara, koliko je iznosila 2011. godine na 191 milijardu, koliko je izvezeno prošle godine.

303
funkcionera pod istragom

Finansijski problemi Brazila duboko su ukorijenjeni u institucionalnim ograničenjima velikih razmjera. Brazilska predsjednica Dilma Rusef, koja je na tu funkciju izabrana 2014. godine, suspendovana je u maju nakon optužbi za manipulisanje budžetskim podacima, čime je nastojala da ekonomsku sliku zemlje prikaže prihvatljivijom. Skandal je, međutim, samo jedan u nizu, a najveći se vezuje za energetsku kompaniju Petrobras, zbog čega je čak 49 od 81 člana Senata Brazila i 303 od 513 članova Donjeg doma pod istragom zbog optužbi za teška krivična djela.

8,8
odsto godišnja stopa inflacije

Jedan od najvećih uspjeha Brazila je postizanje nedavnog stanja u kojem je došlo do eksplozivnog ekonomskog rasta, kojim je pripitomljena nekontrolisana inflacija koja se javila prije skoro dvije decenije. Monetarne vlasti Brazila poigrale su se sa uvođenjem nove valute, brazilskog reala 1994. godine. Uvođenje valute, koja je u prvim godinama imala 1:1 odnos prema američkom dolaru, dok se dolar danas mijenja za 3,18 reala samo je privremeno suzbilo inflaciju, koja se nakratko približila dvocifrenoj stopi, a sada se vratila na i dalje zabrinjavajućih 8,8 odsto na godišnjem nivou.

5
kvartala traje recesija

Stanje recesije ekonomisti proglašavaju nakon što uoče da je dva uzastopna kvartala pratilo usporavanje privrednih aktivnosti. Velika recesija na prelasku iz 2008. u 2009. trajala je četiri kvartala, a Brazil se sada suočava sa onom koja traje čak pet godina. Brazilsku javnost ipak u manjoj mjeri uspjela je da ohrabri prognoza Međunarodnog monetarnog fonda objavljena prošlog mjeseca prema kojoj bi u zemlji već početkom 2017. mogao biti zabilježen rast, no sa vladom koja je u krizi i nemogućnošću Senata da donosi ključne odluke, teško je uspostaviti odlučujuće korake.

10,9%
je stopa nezaposlenosti

Značajnu ulogu u jačanju privreda BRIC zemalja igralo je rapisno poboljšanje standarda srednje klase, koja je dobila kvalitetniji pristup stanovanju, obrazovanju i zdravstvenim uslugama, a došlo je i do vidljivih pomaka u potrošnji, koja je omogućavala punjenje budžeta. Međutim, stopa nezaposlenosti nedavno je dostigla 10,9 odsto, što je drastično uticalo na održivost srednje klase i uzdrmala radna mjesta za još milione sada zaposlenih građana Brazila. Iako bi otvaranje novih mjesta uslovilo rast, poslodavci su ipak okrenuti štednji, zbog čega nema pomaka na ovom polju.

Novac br. 36: Brazil

“A sada, dragi slušaoci, nešto što će vas razveseliti”, rekao je nedavno voditelj programa na lokalnoj radio-stanici, pripremajući se da pusti stari brazilski hit “Chorando Se Foi”, poznatiji kao “Lambada”.

novac-36I zaista, ritam ove numere one koji ne razumiju riječi odaljava od pomisli da je u pitanju pjesma sa jednim od najtužnijih i najdepresivnijih tekstova, na isti način na koji nepoznavanje specifičnosti neke pojave odvraća neupućene od suštine problema, poput onog koji danas postoji u brazilskoj ekonomij.

Još od Mundijala pretprošle godine vjerovalo se da će skoro četiri miliona posjetilaca doprinijeti rastu potrošnje koja je zamišljena kao dovoljno stabilna da se popune praznine u brazilskom budžetu, no to se nije dogodilo.

Slična očekivanja postojala su prije otvaranja Olimpijskih igara u Riju, kada se vjerovalo da bi veliki sportski događaj mogao pomoći privlačenju kapitala, ali i ovoga puta optimizam je bio neutemeljen.

Nivo potrošnje jeste zadovoljavajući, ali je nedovoljan da doprinese rastu, no mnoge međunarodne finansijske instititucije nije odvratio od namjere da objave prognoze koje najavljuju skoriji rast posrnule brazilske ekonomije.

Poigravanje prognozama već je viđeno na tržištima onih zemalja kod kojih su neutemeljene najave uticale na drastične promjene u odnosu ponude i tražnje državnih obveznica.

Sportsku scenu već godinama potresaju skandali o namještenim rezultatima za potrebe klađenja, no kada to finansijski igrači čine kako bi manipulisali cijenom hartija od vrijednosti šteti koja nastaje javnost se čudi poput promjene rezultata u posljednjoj sekundi.

WP: Šta je loše u kineskom finansiranju startapova iz Silicijumske doline

Piše: Elizabet Dvoskin (Washington Post), prevod A.N.R.

Startap Quixey iz Mauntin Vjua u Kaliforniji izazivao je zavist mnogima u Silicijumskoj dolini kada je kompanija najavila multimilionsku investiciju jedne od kineskih najvećih i najmoćnijih tehnoloških kompanija, Alibabe. Aranžman od 110 miliona dolara, podijeljen u dvije runde finansiranja 2013. i 2015. godine, bio je posljednji dokaz da bi bogati kineski investitori platili premium cijene da bi dobili udio najprivlačnijih mladih kompanija u toj oblasti.

washington postNo, onda je uslijedilo nešto sasvim pogrešno: kompanija Alibaba je prestala da plaća, navode upućeni izvori. Startap je ostavljen na cjedilu dok Alibaba nije uzvratila teškom pogodbom: pozajmićemo vam novac, a vi morate obećati da nas nećete tužiti.

Nakon nekoliko mjeseci pregovora bez predaha, Quixey je došao do novog sporazuma. U kompaniji je u četvrtak rečeno da joj je pozajmljeno 30 miliona. Ta sredstva su, kako se navodi, od Alibabe i drugih, obećana pod uslovima koji su lošiji od onih u prvobitnom aranžmanu.

Usred teškog, nezapaženog spora između kineskog giganta online trgovine i startapa Quixey, čija tehnologija omogućava korisnicima da pretražuju aplikacije, došlo je do sudara kultura – jedne koja je simbol za ova obećanja i one koja uključuje opasnosti koje Silikonska dolina ima u odnosu s Kinom.

Stručnjaci kažu da je ovaj odnos – uvijek osjetljiv, uvijek zapanjujuće kompleksan, dostigao novu tačku nagiba, dok su neviđene količine novca iz Kine sipane u Silicijumsku dolinu. Ovakvo preplavljivanje imalo je velikog uticaja na bum startapova u tom regionu. Tokom proteklih dviju godina internet giganti kao što su Alibaba, Baidu i Tencent, često nazivani kineskim Amazonom, Googleom i Facebookom, kao i desetine porodičnih firmi, lokalnih zajednica i državnih preduzeća, utrkivali su se da ugrabe udio u najsavremenijoj tehnologiji u regionu.

Investicije u Silicijumsku dolinu iz Kine, izuzimajući nekretnine, dostigle su šest milijardi dolara do kraja prve polovine 2016. godine, sa više od polovine te potrošnje koja se odvijala posljednjih 18 mjeseci, prema podacima istraživačke kompanije Rhodium Group. Investitori su bili izazvani rastućim kineskim bogatstvom tokom protekle decenije, a vlada je pogurala razvoj inovativnih tehnologija, naročito u oblastima kao što su virtuelna stvarnost i vještačka inteligencija, gdje Kina i dalje zaostaje.

“Kina shvata da joj je potreban uzor koji bi pratila dok se država nalazi u tranziciji od proizvodnje ka inovacijama”, rekao je Šušeng Žang, proslavljeni fizičar sa Stenforda koji je osnovao 350 miliona dolara vrijedan preduzetnički projekat prije dvije godine, iskoristivši bum. “To je novi digitalni Put svile”.

Sa druge strane, američki startapovi više nego ikad strijeme pristupu kineskim kompanijama bogatim novcem i novopečenim milionerima, naročito u svijetlu čvršćeg prikupljanja sredstava u okruženju Silicijumske doline. Kineski investitori takođe mogu da otvore vrata za više od milijardu kineskih potrošača uslugama i proizvodima koji se suočavaju sa zasićenošću na tržištu SAD.

Takve investicije mogu da mijenjaju putanju preduzeća u nastanku. “Startapovi i prikupljanje sredstava u Silicijumskoj dolini ne bi funkcionisali bez kineskog novca”, kazao je Kris Nikolson, izvršni direktor dvogodišnje kompanije posvećene vještačkoj inteligenciji Skymind.io, koji je dobio sredstva finansirajući se preko Tencenta i drugih kineskih investitora. Startapovi koji su odbijeni među onima koji nude preduzetnički kapital na Sand Hill Roadu i dalje mogu dobiti sredstva iz Kine, kazao je on. “To je promijenilo situaciju”.

Ali postoji i nepovjerenje na objema stranama. Američki startapovi variraju od grube taktike i moći koju sprovode kineski igrači. Neki su zabrinuti zbog kopiranja inovacija , što je dugogodišnji problem za mnoge američke korporacije koje su u partnerstvu sa kineskim firmama.

Kao novopridošli, kineski investitori ne žele da ne budu poštovani, tretirani kao naivni, ili smatrani onima koji dijele takozvani “glupi novac”, ističu rukovodioci koji s njima blisko sarađuju. U intervjuima američki preduzetnici često su navodili da kineski investitori često igraju po nepoznatim pravilima. Quixey je to naučio na teži način.

Ubrzo nakon što je kompanija dobila prvu tranšu finansiranja od Alibabe 2013. Quixey je počeo da prilagođava poslovanje kineskom konglomerat prema posebnom ugovoru, izrađujući specijalnu tehnologiju koja bi omogućila kineskim korisnicima da pretražuju kineske aplikacije unutar Alibabinog operativnog sistema YunOS.

Pretraživanje unutar aplikacija je veoma različito, gledano iz tehnološkog ugla, u odnosu na pretraživanje interneta; čak ni Google nije uspio da riješi ovakav problem. Dogovorom je predviđeno da Alibaba i Quixey dijele zaradu od onoga što Alibaba ostvari koristeći ovu tehnologiju u Kini, navode anonimni izvori upućeni u ovu oblast koji su govorili o dešavanjima ove vrste.

Početkom ove godine nastao je spor. U Alibabi su tvrdili da je startap podbacio po pitanju rezultata, Quixey je isticao da Alibaba duguje kompaniji desetine miliona dolara za posao koji je izveden tokom nekoliko mjeseci.

U međuvremenu, očekivani prihod od Alibabine kineske distribucije nikada nije stigao, kako tvrde pojedini izvori. Kompanija Alibaba je postala frustrirana činjenicom da Quixey nije diversifikovao svoje izvore prihoda, rekao je drugi izvor.

Istovremeno, Alibaba je prošao kroz veliku reorganizaciju, a startapovi čiji su autori smatrali da bi mogli sarađivati sa kompanijom, uključujući Quixey, osjetili su kako lebde okolo u vrtoglavom spletu politike i prioriteta, kako je reklo nekoliko ljudi blisko upoznatih sa materijom. Problem su dodatno pogoršale jezičke barijere, dodaju oni.
Quixey je razmatrao da tuži Alibabu, ali je procijenio da ne bi vrijedilo, navode upućeni. Nekoliko startapova može priuštiti skupu tužbu protiv svog glavnog korisnika i investitora. Pometnja je dovela do propuštenih ciljanih prihoda i odlaska ključnih rukovodilaca, dok je osnivač kompanije podnio ostavku sa pozicije izvršnog direktora.

“Naravno, cijenimo odnos sa Alibabom, oni su bili partner i investitor”, rekao je portparol startapa Quixey Skot Samson. On je odbio da daje dalje komentare. Alibaba je odbio da komentariše, pozivajući se na politiku da ne raspravlja o sadašnjim investicijama.

Osim Quixeya, mnogi investitori rekli su da odnosi Silicijumske doline i Kine, iako puni šansi, takođe obiluju kulturološkim nesuglasicama. Kao rezultat toga urušavaju se mnoga partnerstva, rekao je Džej Eum, generalni direktor TransLink Capitala, investicione kompanije u razvoju iz Palo Alta, specijalizovane za pružanje pomoći startapovima u radu sa azijskim tehnološkim konglomeratima. Eumova firma je investirala u Quixey, ali je naglasio da je ovo rekao uopšteno.

“Iako obećanje partnerstava sa Kinezima djeluje uzbudljivo i izgleda dobro na papiru, realnost zapravo zahtijeva kompromise”, rekao je Eum.

U Kini, gdje ima manje vladavine prava, moćna vlada neumorno se zalaže za vlast, a ogromna konkurencija među kompanijama, nejasne poslovne taktike su sve učestalije, kazao je Tilo Haneman, ekonomista kojeg angažuje Rhodium Group.

“Ponekad te taktike nijesu nesporazumi, već reflektuju kulturološke norme prema kojima se posao obavlja u Kini. Kineski investitori mogu zahtijevati uslove koji bi bili smatrani previše agresivnim u Silicijumskoj dolini, ali ovi uslovi bi djelovali fer u Kini”, kaže Koni Kan, partner u preduzetničkoj kompaniji Andreessen Horowitz, koji se fokusira na Kinu.
U bliskoj budućnosti će Quixey i Alibaba zakrpiti nesuglasice. Startap je kreirao novu tehnologijuza pretraživanje unutar aplikacija i najavljuje svježi set potencijalnih korisnika i partnera, navode upućeni izvori. No, Quixey više ne pravi tehnologiju za Alibabu.

Novac br. 35:

Priča o ženskom preduzetništvu ni u najrazvijenijim zemljama svijeta ne otvara se, a da se ne propusti naglasak na postojeće barijere ili makar nedovoljno iskorišćene potencijale, kao da je riječ o oblasti u kojoj važe specifična pravila i zakonitosti koje su suprotne principima funkcionisanja tržišta, sve u nadi da će se žene ohrabriti da kreativnost koju imaju i znanja i ideje koje su razvile pretoče u biznis.

novac-35Žensko preduzetništvo u Crnoj Gori staro je koliko i čitavo društvo, jer su, naročito u vremenima davnih bitaka i ratova mnoga poljoprivredna gazdinstva preuzimale žene, čineći to u ime porodice kojoj pripadaju.

Ni vjekovi koji su protekli nijesu previše unaprijedili položaj žene na domaćoj privrednoj sceni, jer je za dobijanje sredstava od kredita potrebno garantovati imovinom koja je, iako porodična, najčešće uknjižena na ime supruga.

Nemogućnost da budu samostalne u kombinaciji sa odsustvom beneficija za ženski biznis preduzetnicama dodatno komplikuje put do uspjeha, pa mnoge dobre ideje ostaju samo zamisao. Ipak, iako već do osnivačkog kapitala ili dodatnih sredstava nije jednostavno doći, postoje načini da država reguliše ovu oblast smanjenjem poreske stope za ženski biznis.

Nesumnjivo je da bi, ukoliko bi stopa PDV-a za ženski biznis bila snižena, došlo do porasta broja preduzeća čiji su osnivači žene, no ne zato što bi one time bile ohrabrene, već zato što bi njihovi muževi, braća i sinovi registrovali porodični biznis na ženskog člana porodice i tako koristili povlastice izdate sa drugim ciljem. Zbog činjenice da smo društvo u kojem se sve uspijeva zloupotrijebiti ni oni kojima su povlastice zaista potrebne na njih, nažalost, ne mogu da računaju.