Kada bi vlasnik luksuzne vile objavio da je izdaje, a umjesto da za to uzima novac daje euro dnevno onome ko bude živio u njoj, oglas bi nam najvjerovatnije djelovao neuvjerljivo i sumnjali bismo da je riječ ili o nekom eksperimentu ili da sa nekretninom nešto nije u redu. Kada komercijalne banke to rade u Evropi onda se to naziva paketom novih mjera i prihvata se s oduševljenjem.

Odluka Evropske centralne banke da ovog mjeseca omogući novi paket mjera prouzrokovana je potrebom za povećanjem monetarne ekspanzije u cilju stimulisanja rasta stope inflacije do željena dva odsto, koju već godinama ne uspijeva da dostigne, već se, naprotiv, iz kvartala u kvartal bori da spriječi deflaciju.

Evropske banke nijesu izbalansirale velike količine prethodno akumuliranih nekvalitetnih kredita i sada nijesu u poziciji da kreditiraju privredu i stanovništvo na kvalitetan način. Njihova zarobljenost između onoga što su negativne kamatne stope s jedne strane i slaba privredna aktivnost s druge strane dovode do kreditne politike koja postaje veoma teška za njihove klijente.

ECB se sada opredijelila za praksu koja u Švajcarskoj i Japanu postoji već godinama, otkako su njihove banke krenule u borbu za podsticanje rasta i povećanje stope inflacije, koja je krajnji pokazatelj uspješnosti preduzetih mjera. Ipak, u ovom trenutku dolazi do svojevrsne zasićenosti monetarnom politikom koja samo povećava nivo duga i potrebu države za uključivanjem, dok željene rezultate prikazuje sa znatno većim kašnjenjem.

Rokovi za postizanje ciljeva se odlažu, trajanje programa se produžava, pa i ključni sastojak novog plana ekspanzija TLTRO programa, odnosno onoga što je označeno kao Targeted Long-Term Refinancing Operations obuhvata ciljane dugoročne aktivnosti refinansiranja. Sada kada je program kvantitativnog popuštanja povećan sa 60 na 80 milijardi eura mjesečno, iniciran je TLTRO2 sa ciljem da ECB inicira četiri kvartalne aukcije, koje će početi u junu 2016. godine.

Tokom trajanja prvog TLTRO programa bilo je predviđeno da banke povuku nazad sredstva već nakon dvije godine ukoliko ne bi uspjele da uvećaju nivo kreditne aktivnosti iznad zacrtanog referntnog nivoa. Uz TLTRO2 stižu popustljiviji uslovi kreditiranja u cilju stimulisanja banaka da učestvuju u aukcijama. Takođe, umjesto dvije godine, vrijeme dospijeća sada je produženo na četiri i to nezavisno od toga da li su zadovoljeni kriterijumi za povećanja nivoa kreditiranja, a postoji i mogućnost otplate već nakon što proteknu dvije godine.

Pored ovoga što rade centralne banke, na vladama zemalja eurozone je preuzimanje dodatnog zadatka koji se ne može svoditi samo na oslanjanje na ove mjere, već i na preduzimanje strukturnih reformi u cilju ubrizgavanja finansijskog stimulansa, a to je moguće ostvariti isključivo promjenama pojedinih propisa na osnovu kojih bi se podstakla preduzeća i oslobodilo tržište rada.

Četiri nova TLTRO2 usmjerena su na dugoročno finansiranje kojim se pojačava popustljivost monetarne politike ECB, kao i podsticanje na nove, povoljnije kreditne linije. Ovaj plan sprovodiće se do marta 2017. na kvartalnom nivou, a od juna do tada banke će imati mogućnost da pozajmljuju sredstva do visine 30 odsto ukupnog nivoa kredita izvan stambenih, pri čemu je raspoloživo oko 1,7 biliona eura. Iznos je znatno veći od onog obuhvaćenim prvobitnim TLTRO mjerama ECB, kada je na raspolaganju bilo svega sedam odsto kredita, odnosno oko 400 milijardi eura.

U potrazi za katalizatorima ekspanzije kao jedna od mjera odabrane su i negativne depozitne stope. Sam pojam negativnih depozitnih stopa na tlu većine zemalja eurozone stvara prilično veliku konfuziju među klijentima banke, a moguće ih je objasniti matematikom koja podjeća na slučaj iz oglasa o izdavanju vile. Uzmimo na primjer da korisnik na računu ima depozit od 1.000 eura, a da je bančin depozit prema ECB 10 eura. Riječ je o principu koji je uređen na način na koji se to čini s obaveznim rezervama.

Na banci ostaje mogućnost odabira da li da plati i preostalih 990 eura, a ukoliko ne pozajmljuje novac drugoj banci ili nekom svom velikom klijentu, ona se odlučuje za takozvane overnight depozite. U pitanju je način prekonoćnog deponovanja novca koje omogućava dodatnu zaradu, ali bez ograničenja vlasnika sredstava u njihovom raspolaganju. Sredstva se na ovaj način oročavaju od završetka radnog vremena jednog do početka radnog vremena narednog dana, uz mogućnost da se uvećaju prihodi po osnovu ostvarene kamate.

U vremenu kada je novac dematerijalizovan, ovo se odvija neuporedivo jednostavnije nego što se sada čini, prije svega jer se ne barata fizičkim novcem, već računarski sistem čini svoje. Ovi depoziti trenutno su predmet aktuelnih mjera vezanih za negativne kamatne stope koja je sada smanjena s -0,3 na -0,4 odsto. Ova kamatna stopa bi se na neki način mogla nazvati kaznom za neinvestiranje novca negdje drugo, no kako već nakon početka radnog vremena narednog dana sredstva ponovo “pripadnu” vlasniku, ono mnoge, još uvijek, ni ne zabrinjava. Dakle, ono što komercijalne banke duguju ECB po ovoj računicii na svakih 1.000 eura izgleda ovako: kada se oduzme 10 odstaje 990, a uz stopu od 0,4 odsto, dug banke prema ECB je 3,96 eura. Ova naizgled sitna brojka obračunava se na svakih 1.000 eura depozita u bankama 19 članica eurozone i riječ je o ogromnim iznosima na godišnjem nivou odakle ECB crpi sredstva za davanje stimulansa, no efekte ovih mjera još uvijek niko ne može da predvidi.

Unutar programa povećavanja nivoa kreditiranja troškovi sredstava TLTRO2 će određivati granice, pa će se kamatna stopa plaćati u rasponu od sada zacrtanih minus 0,4 odsto do nule, a u situacijama u kojim ne bude previše prostora za manipulisanje bankama ostaje obaveza plaćanja stope na glavne operacije refinansiranja koja je bliža nuli. Program je osmišljen kako bi se nivo kreditiranja povećao iznad dosadašnjih okvira i samo u tom slučaju banke će moći da računaju na minus 0,4 odsto.

Koliko će efikasne sve ove mjere biti pokazaće podaci o kretanju stope inflacije u narednoj godini, a određeni pomak je moguć ukoliko se ne ispostavi da ispod luksuzne vile s početka priče ne teku podzemne vode koje boravak u njoj i za mnogo više novca od eura na dan čine nepodnošljivim.