Katalonija ima resurse, ali i dio španskog duga

Građani Katalonije, najprosperitetnije od 17 španskih regija, glasaju danas na referendumu o nezavisnosti, gdje bi se pozitivan ishod u najvećoj mjeri mogao odraziti na ekonomske prilike nikad od krize oporavljene kraljevine i iz nje proistekle nove republike.

U nizu uzroka katalonskog separatizma posljednjih godina se, uprkos onima o kojima se nekad govorilo kao o tradicionalnim mimoilaženjima, izdavaja ekonomska neuravnoteženost između oblasti koja je pojedinačno snažnija od većine evropskih država i ostatka Španije, čiji je povratak na put rasta spor i isprekidan.

Snaga katalonske ekonomije daje toj regiji status lokomotive španskog rasta, a da je samostalna država, po broju stanovnika i obimu privrede mogla bi se uporediti sa Danskom, iako u privrednoj strukturi dohotku postoje značajne razlike. Katalonija ostvariuje više od trećine ukupnog španskog izvoza, a po gotovo svim ekonomskim parametrima koji su u Španiji ispod evropskog prosjeka, u Kataloniji su iznad, čak u rangu najrazvijenijih EU zemalja.

Startapovi, gejming, moda i fudbal

Barselona je godinama unazad u vrhu liste najatratkivnijih turističkih destinacija na svijetu, prihodi rapidno rastu u svim djelatnostima vezanim za turizam, a prati ih porast broja radnih mjesta, no, iako je u pitanju strateška, riječ je ipak samo o jednoj privrednoj grani u kojima je Katalonija izuzetno uspješna.

Među stanovništvom, u kojem je trećina visokoobrazovana, postoji izuzetno visok nivo svijesti o značaju razvoja preduzetništva. Industrijska proizvodnja Katalonije godinama unazad je iznad evropskog prosjeka, a industrijski se, poput uslužnog sektora, posebno orijentiše na izvoz. Poseban doprinos spoljnotrgovinskom bilansu ove regije daje tehnološki sektor, čiji izvoz proizvoda i usluga eksponencijalno raste, a čemu posebno doprinosi Svjetski moblini kongres MWC u Barseloni, koji je generator desetina hiljada radnih mjesta. Katalonska prijestonica smatra se jednom od najboljih lokacija za razvoj startapova čija ukupna snaga premašuje privrede nekih malih evropskih država, svrstavši se na peto mjesto u Evropi, odmah nakon Londona, Pariza, Berlina i Amsterdama. Poseban potencijal prepoznat je u razvoju video-igara, budući da u ovoj regiji postoji više od 100 kompanija koje posluju u gejmerskoj industriji, zbog čega je ova oblast magnet za investitore. Barselona se upravo zbog ovakve otvorenosti za inovacije smatra jednim od najboljih tehnoloških ekosistema u svijetu.

Industrija u Kataloniji premašuje petinu ukupne privrede, s posebnim fokusom na inžinjering, elektroniku, hemijsku i tekstilnu industriju. Svako četvrto špansko vozilo proizvedeno je u Kataloniji, a u sistemu automobilske industrije, koji obuhvata sve faze od proizviodnje, distribucije i popravke vozila, posluje 10.600 kompanija, gdje se posebno izdvaja Seat koji izvozi automobile na tržišta 75 zemalja.

Katalonija takođe ima i izuzetno jaku i konkurentnu tekstilnu industriju, prije svega proizvodnju odjeće, u kojoj je naprepoznatljiviji Desigual, ali i Mango, a koja na globalnom tržištu ostvaruje odlične rezultate zahvaljujući dobro razvijenom sistemu od nabavke do distribucije i mogućnost angažovanja domaće radne snage. Razvoj u ovoj oblasti dodatno unapređuje spoj sa inovativnim tehnološkim rješenjima, primjenom savremenih rješenja u dizajnu, kao i činjenica da se kreativci iz cijele Evrope interesuju da se upravo u Barseloni školuju, zbog čega ovaj grad iz godine u godinu postaje sve značajnije mjesto na svjetskoj mapi vizuelnih umjetnosti i mode.

U priči o Kataloniji nezamislivo bi bilo ne spomenuti FC Barcelonu, jer brojke koje djeluju više nego impresivno u svijetu fudbala i te kako stvaraju korist i za katalonsku ekonomiju. Ukupnom bruto domaćem proizvodu Španije FC Barcelona doprinosi čak 1,5 odsto.

Problem članstva u EU

Priča o prednosti nezavisnosti Katalonije se zbog svih oblasti u kojima je premašena španska dinamika rasta svodi na zaključke da bi ona samostalno mogla funkcionisati sa još većim šansama za razvoj. Međutim, neophodno je imati na umu činjenicu da razdvajanjem od Španije Katalonija po automatizmu prestaje da bude članica Evropske unije. Odgovor na pitanje da li dio teritorije koji istupa iz postojeće članice EU postaje nova članica ili ona koja u pregovarački proces tek treba da uđe dat je 2014. za vrijeme održavanja škotskog referenduma.

Dva člana Ugovora o EU, član 48 i član 49, na osnovu čijih tumačenja se često izvodio zaključak da su kontradiktorni, otvarala su pitanje mogućnosti pregovara za učlanjenje iznutra. Članom 48 omogućeno je da pravila EU mijenjaju postojeće članice kroz rad Evropskog parlamenta i Evropske komisije tako što upućuju predlog Evropskom savjetu i ako se, nakon konsultacija sa vrhovnim institucijama, odluči prostom većinom, razmatraju se predloženi amandmani, koji se potom prenose konvenciji sačinjenoj od predstavnika članica i EK. Članom 49 predviđeno je da zemlja kandidat treba da podnese zahtjev Evropskom savjetu, a da o tome obavijesti nacionalni i Evropski parlament. Prema članu 49 bi trebalo da budu dogovoreni i novi uslovi i naknadne korekcije ugovora između država članica i države podnosioca zahtjeva.

Budući da je članom 48 predviđen pravni put pojednostavljenja procese tranzcije, dopuštajući ugovorima EU dopunjavanje u običnom postupku revizije, moglo bi se konstatovati nepostojanje odredbe ugovora koji bi zahtijevao od Katalonije da po izglasavanju nezavisnosti napusti EU. Tako posmatrano bi se međutim, pravnim osnovom za učlanjenje u EU mogao smatrati i isključivo član 49 ugovora o EU. Postoji izizetno mala vjerovatnoća da bi se članice EU, od kojih bi se očekivalo da se usaglase o upotrebi člana 48 konsenzusom, kao i EK ili EP, koje je u ovom procesu neophodno konsultovati, mogle usaglasiti sa članom 48, s obzirom na to da član 49 izričito predviđa proceduru za učlanjenje u EU.

Ovo znači da bi drugo, pa i pravno mnogo jednostavnije rješenje, mogao biti uobičajen postupak proširenja EU, prije svega jer je cilj koji bi se sprovodio po članu 49 bilo utvrđivanje da zemlja koja podnosi zahtjev ispunjava obaveze proistekle iz evropskog prava, dok je sa druge strane član 48 sredstvo mijenjanja pravnog odnosa među članicama EU.

Raspodjela španskog duga

Procedura iščlanjenja i eventualnog ponovnog učlanjenja bila bi duga i skupa toliko da katalonska ekonomija ne bi mogla da je izdrži u postojećim okvirima, a da njen BDP ne opadne barem za petinu, s obzirom na posljedice koje bi nastale prije svega iz formalnog izopštavanja iz sistema eurozone, čak i u slučaju da se Kataloniji odobri da, makar privremeno, zadrži euro kao sredstvo plaćanja. Veliki gubici nastali bi prije svega jer bi čak 75 odsto ukupne proizvodnje postalo podložno evropskim tarifama. Ovakvo stanje na tržištu prisilio bi i veliki rboj banaka da posluju u potpuno drugačijim uslovima, budući da bi kreditna sposobnost i građana i privrede značajno opala kao posljedica nedovoljne likvidnosti zbog smanjene dostupnosti tržišta na kojima unutar EU nije bilo barijera. Ovakva klima destimulativno bi djelovala na investitore, pa bi nivo ulaganja mogao čak i da se prepolovi, jer niko od onih ko je Barselonu kao privredni centar doživljavao mjestom za relativno brzo umnožavanje kapitala više ne bi imao takvu percepciju. Mnoge banke koje posluju u Barseloni već su razmatrale troškove preseljenja u Madrid u slučaju da nezavisnost bude izglasana.

Konkretan razlog da se protive izglasavanju nezavisnosti imaju prije svega izvozno orijentisane kompanije kojima bi ovim bila nametnuta obaveza plaćanja carina kojih su unutar EU oslobođene, a izvoz na tržišta zemalja članica iznosi oko 70 odsto. Takođe, katalonski poslodavci bi se nerado odvikli gubitka jedinstvenog evropskog tržišta radne snage koje broji skoro pola milijarde ljudi, budući da unutar nešto više od sedam miliona stanovnika Katalonije ne mogu naći sve ono što njihova dinamična privreda traži.

Pitanje koje takođe ostaje otvoreno je i kako bi se španski dug prenio na Kataloniju, budući da je riječ o problemu od kojeg se Španija teže oporavlja u odnosu na većinu zemalja, jer je u prosjeku svaki stanovnik Španije dužan 22.857 eura. Udio katalonskog u španskom BDP-u je 19 odsto i shodno tome dug bi se mogao dijeliti proporcionalno, no udio ukupnog duga u odnosu na španski BDP je 106,8 odsto, što znači da proporcionalno preračunavanje ovdje ne bi imalo smisla.  Druga mogućnost je da se dug podijeli proporcionalno broju stanovnika, pri čemu bi, shodno činjenici da je udio katalonskog stanovništva u Španiji 16 odsto, ta opcija bila nešto povoljnija za Katalonce. Najpovoljnija za Kataloniju bila bi opcija po kojoj bi joj pripalo 11 odsto duga, ukoliko bi se od dijelio proporcionalno sa tekućim troškovima koje regioni imaju, no to bi dovelo do potpune neodrživosti refinansiranja ostatka španskog duga i gotovo da ne postoji vjerovatnoća za takav scenario o postizanju sporazuma o prenosu duga, budući da bi udio duga u Španskom BDP-u dostigao čak 125 odsto.

Odlazak najprosperitetnijeg regiona stvorio bi Španiji ogromne probleme, a samostalna Katalonija, opterećena svim novim nametima svakako ne bi funkcionisala na način na koji je to do sada slučaj. Postojanje unutar Španije za Barselonu je ograničavajuća okolnost, jer sa drugim regionima dijeli sve one probleme koji u drugim dijelovima zemlje nastaju zbog nedostatka inventivnosti, nezainteresovanosti investitora i prekomjernog zaduživanja, međutim, problem Katalonije ovdje ne nastaje zbog mogućeg prekida veza sa Madridom, već sa tržišnim prednostima koje joj omogućava članstvo u EU.

Advertisements

Financial Times: 2016. je bila u znaku ovih pojmova

U godini koja je ukazala na rascjepe u društvu i okrenula građane protiv građana, generaciju protiv generacije, ideologiju protiv ideologije, riječi su igrale ulogu u preoblikovanju svijeta u kojem živimo. Uticaj koji su riječi imale na birače u 2016. preokrenule su na određen način svjetski poredak koji je važio 70 godina.

ft-pojmovi-2016Neke riječi iz 2015. gotovo da su se ustalile, pa je „ohi“, grčko „ne“ ustupilo prostor britanskom kriku u junu za „brexit“, a u novembru „brexit plus plus plus“ uz još glasniju grmljavinu Trampove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD. „Unicorns“ (jednorozi) krahirali su u „unicorpses“ (corpse – leš).

U svijetu post-istine 2016. godine emocije su bile jači adut od činjenica. Razaranje koje je uslijedilo tokom rata u Siriji postalo je sinonim za masovna iseljavanja izbjeglica ka Evropi, a ove godine tome je dodato i uništavanje Alepa. Prošlogodišnji ghosting izvio se u korist snowflake milenijalaca, dok je, da ne zaboravimo, 2015. bila godina koju su obilježili “Edstone”, “trans” i “gig ekonomija”.

Ove godine su čitaoci, dopisnici i urednici dali stotine sugestija koje smo sveli na 12 od kojih smo sastavili ovu listu:

1. Unicorpse (imenica) – tehnološka kompanija koja je nekada vrijedila milijardu dolara ili više (sleng, vulgarizam).

2. ETF (akronim/imenica) – skraćenica za razmjenu u trgovanju, oblik niskobudžetnog fonda koji je izlistan na tržištu kapitala. ETF obično ulaže u akcije, obveznice ili druge hartije od vrijednosti koje spadaju u sastav indeksa kakvi su FTSE 100 ili S&P 500.

3. Brexit (imenica) – kovanica koja označava britanski izlas (British exit) iz EU. Upotrebljava se u različitim verzijama, kao što su meki, tvrdi, crveni, bijeli i plavi.

4. Snowflake (imenica) – pežorativni izraz za nekoga ko se smatra suviše ranjivim da se nosi sa stavovima onih koji njihove dovode u pitanje, posebno na univerzitetima i drugim forumima, nekada poznatim po velikim raspravama.

5. Post-istinski (pridjev) odnosi se na ili označava okolnosti u kojima su objektivne činjenice manje uticale na oblikovanje javnog mnjenja u odnosu na emocije i lična uvjerenja.

6. Burkini (imenica) kovanica koja je spojila burku i bikini. Ženska odjeća za plažu, koju je dizajnirala australijanska dizajnerka Aheda Zaneti. Burkini prekriva cijelo tijelo osim lica, šaka i stopala.

7. Protekcionizam (imenica) – zaštita domaće industrije od stranih konkurenata uvođenjem carinskih tarifa i/ili podizanjem drugih barijera slobodnoj trgovini.

8. Alt-right (imenica, skraćeni oblik) skraćeno od „alternativna desnica“, izraz koji opisuje labave krugove američkih nacionalističkih grupa koje odbacuju mainstream konzervativiyam.

9. Deplorables (imenica) – ljudi koje karakteriše napadno i podozrivo ponašanje, konkretno, pristalice Donalda Trampa. Može imati negativne i pozitivne konotacije.

10. MbS (skraćenica od ličnog imena) – Muhamed bin Salman, zamjenik prestolonasljednika Saudijske Arabije, ministar odbrane, predsjednik Savjeta za ekonomske i razvojne poslove i šef kraljevskog dvora. Ovaj 31-godišnjak omiljeni je sin kralja Salmana, koji je došao na prijesto u januaru 2015. godine.

11. Bundespräsidentenstichwahlwiederholungsverschiebung (imenica, njem.) – odlaganje ponavljanja drugog kruga izbora saveznog predsjednika.

12. Alep.

Bloomberg: Rad je povezan s dostojanstvom

Piše: Noa Smit (Bloomberg), prevod A.N.R.

Ekonomisti vole da pričaju ne tako istinitu priču o Miltonu Fridmanu. Zagovornik slobodnog tržišta, boraveći u Aziji 1960-ih godina, bio je svjedok izvođenja javnih radova tokom kojih su ljudi pravili put motikama i lopatama. Kada ih je pitao zašto umjesto toga nijesu upotrijebili mašine za zemljane radove, lokalni zvaničnik rekao je da je cilj bio da se ljudima obezbijede poslovi. Ovaj ekonomista tada ih je pitao zašto se onda u ovom slučaju njihova vlada nije odlučila da radnicima omogući da to rade kašikama.

BloombergOvo poređenje mnogim ekonomistima izaziva osmijeh, a koriste ga kako bi suprotstavili beskompromisno razmišljanje usmjereno na efikasnost u svojoj disciplini naspram neefikasnih poslova birokrata sklonih pravljenju grubih grešaka. No za mnoge izvan ove profesije priča ukazuje na namjerno nepoznavanje važnosti koju imaju posao i ljudsko dostojanstvo. Nedavno sam napisao da bi vlade trebalo da se fokusiraju na to da ljudi dobijaju poslove, a ne da im samo obezbijede novac. Ideje za sprovođenje tako nečega variraju od državnih garancija za zapošljavanje u obavljanju javnih radova do poreskih olakšica za kompanije koje zaposle više radnika.

Neizbježno, ljudi koji se nasmiju tokom priče o “kašikama” skloni su nazivanju ovih programa nečim što stvara prividan posao. Ako tržište nije spremno da ljudima plati da obavljaju poslove, prema njihovim riječima, takvi poslovi nijesu vrijedni obavljanja. I već sam na to dobio nekoliko odgovora. Ljudi koji dobiju ove poslove mogu ih obavljati za novac, kažu oni, ali će znati da ono što rade u suštini nije potrebno i neće izvući dostojanstvo i samopoštovanje iz onoga što rade. Bolje im je samo poslati ček.

Mislim da je ovakav način razmišljanja veoma pogrešan. Da, ako date ljudima kašike da njima naprave put, oni će shvatiti da je to glupo, ali apsurdno je zaključiti da je svaki radnik koji je plaćen više nego što tržište može da podnese samo uživalac blagostanja sa izmišljenim poslom.

Ljudi shvataju da ih slobodno tržište nagrađuje različito, na osnovu onih stvari koje su van njihove kontrole. Domar na Filipinima radi isti posao kao domar u Teksasu, ali ovaj drugi je mnogo bolje plaćen. Recesije, stanje u lokalnoj ekonomiji, razvojna politika, vjetrovi globalnog tržišta i milioni drugih faktora igraju ulogu. To je glavni razlog zbog kojeg rezultati funkcionisanja slobodnog tržišta ne mogu uvijek izgledati fer. Mnogi od nas žele da budu vrednovani ne samo po tome koliko novca ćemo uspjeti da iscijedimo iz sistema, već i po tome koliko ćemo truda uložiti. Ekonomista Bred Delong je prigodno tome rekao:

“Ne volimo da se osjećamo ni kao prevaranti, niti prevareno. Umjesto toga, volimo da se osjećamo ugrađenim u mreže međusobnih recipročnih obaveza.”

Ako vrijedno radimo i proizvodimo nešto što ima opipljivu vrijednost, skloni smo da imamo osjećaj samopoštovanja, kada nas za to društvo nagrađuje pristojnim životom u srednjoj klasi. Ovo je bila suština Novog dogovora Frenklina Ruzvelta – ako radite, imate šta da jedete.

Nastavak snage ove ideje vidljiv je svuda. Svjedoči tome Albukerki u Novom Meksiku, gdje su gradske vlasti beskućnicima otvorile radna mjesta i učinile ih da se “ponovo osjećaju kao ljudi”.

Ili, pogledajte program “Korpusa poslova”, gdje zapošljavanje siromašnih povećava njihove šanse da stupe u brak. Ako date ljudima da rade sa opipljivom, vidljivom vrijednošću, dajete im dostojanstvo. Ovo je, naravno, razlog zbog kojeg je opadajuća stopa učešća radne snage zabrinjavajuća – toliko Amerikanaca je bez posla i nedostaje im dostojanstvo koje je povezano sa zaposlenošću.

Dakle, postoje li otvorena radna mjesta za poslove u SAD koja bi proizvodila opipljivu, vidljivu vrijednost? Naravno da postoje. Da bi se to razumjelo dovoljna je jednosedmična posjeta Japanu. Na mjestima na kojim su američki trotoari napukli i neravni, japanski su uredni i lijepi. U američkim Starbucks restoranima su stolovi puni mrvica i fleka, u japanskim Starbucksima ih prebrišu odmah nakon odlaska svakog gosta. Dok su američki gradovi poput Detroita i Čikaga puni polomljenih prozora i oštećenih fasada, japanski gradovi su čisti i moderni, uz dobro održavan i pouzdan javni prevoz.

Prije nego što počnete da se žalite na tako stvorene poslove, učinite da SAD izgledaju tako. Popravimo trotoare i renovirajmo ili strušimo sve ruinirane zgrade. Obrišimo svaki sto u Starbucksu, stvorimo kvalitetan sistem javnog prevoza i zaposlimo radnike koji će ga činiti tačnim. Pobrinimo se za naše ljude i gradove. Omogućimo brigu o djeci za zaposlene majke, kao i njegu za starija lica. Zaposlimo više nastavnika, kako broj učenika u razredima ne bi bio prevelik.

Sve su ovo poslovi koji stvaraju realne, opipljive rezultate. Kada obnovite zgradu ili sagradite željezničku stanicu vidite plodove rada zaposlenih. Kada se brinete o starijim osobama možete vidjeti stvarnu ljudsku korist. Vrijednost koju stvaraju ovi poslovi je mnogo opipljivija i jasnija nego vrijednost koja se dobija kroz one aktivnosti koje tržište mnogo bolje nagrađuje, kakvo je, na primjer, visokofrekventno trgovanje.

Vrijeme slobodnog tržišta učinilo je privredu efikasnijom, ali je time naglašena i njena dramatična cijena – toliko ljudi koji su izgubili dostojanstvo. SAD se odvajaju od ideje socijalne kompaktnosti koja u osnovi ima rad. Upravo to je omo što bi trebalo da bude obrnuto postavljeno.

Foto: Reuters

Možete kupiti bilo koji iPhone pod uslovom da je Jet Black

Parafrazirana čuvena rečenica Henrija Forda možda najbolje opisuje odnos kupaca nove generacije Appleovih telefona koji masovno traže uređaje u novoj boji, najčešće onaj sa 128 GB memorije.

jet-blackVrijeme nakon velike godišnje Appleove konferencije protiče u sabiranju utisaka. Novi iOS i macOS instalirani su na većini uređaja za koje je podrška predviđena, uočavaju se sitni propusti, a kompanija manjim ažuriranjima nastoji da koriguje sve kako bi iskustvo iOS-a 10 bilo perfektno.

Ažuriranjem na podverziju 10.0.1 ispravljen je problem prekidanja muzike koji se javljao kada bi se ušlo u dijalog boks prepiske neke komunikacione aplikacije, a vraćene su i postavke notifikacija, pa se ponovo razlikuje zvuk koji obavještava o dolasku poruke na chat aplikacijama, budući da su se i Viber i WhatsApp u verziji 10.0.0 oglašavali „tritone“ zvukom, tipičnim za iMessage servis. Ubrzo je uslijedilo i ažuriranje na iOS 10.0.2, koje je takođe donijelo nekoliko sitnih ispravki, dok je za macOS Sierra ponuđen viši nivo sigurnosti blokiranjem piratskih softvera.

Tražnja

Pored novog softvera gigant iz Kupertina polako već ispoiručuje i novi hardver, pa su bijele kutije sa oznakom iPhone 7 već otvorile stotine hiljada ljudi. Sudeći na osnovu izvještaja dobavljača novi iPhone prodaje se odlično, no analitičari, s druge strane, tvrde da iPhone 7 i iPhone 7 Plus ne nailaze na isti nivo tražnje kao što je bio slučaj sa njihovim prethodnicima. Nwesumnjivo će sve dileme po ovom pitanju oztkloniti zvanični podaci iz poslovnih izvještaja kompanije, ali dok se ova statistika ne pojavi izvještaj sajta DigiTimes otkriva da Apple pojačava porudžbine komponenti za „sedmicu“ i „sedmicu plus“.

Cijene

Cijene po kojima su ponuđeni ovi uređaji gotovo su nepromijenjene u odnosu na one koje su postojale prethodnih godina, a upravo je objavljen i podatak o fabričkoj cijeni, odnosno troš- kovima proizvodnje osnovnog modela. Analitička kompanija IHS Markit u izvještaju pokazuje da ukupna cijena proizvodnje iPhonea 7 sa 32GB memorije iznosi 224,8 dolara, što je za oko 18 odsto više nego što je bila cijena proizvodnje iPhone 6S modela. Iako su troškovi proizvodnje novih iPhone modela uvećani u odnosu na prethodnu generaciju, Apple je odlučio da zadrži istu cijenu kao kod prethodnog modela. iPhone 7 izgleda slično kao iPhone 6, koji je predstavljen prije dve godine, s tim što je Apple dodao nove funkcije – novi Home taster, novu kameru, novi ekran i procesor i vodootpornost.

Troškovi

IHS Markit takođe naglašava da Apple bolje upravlja troškovima proizvodnje u odnosu na na- čin na koji to radi Samsung, budući da južnokorejsku kompaniju proizvodnja Galaxy S7 modela košta 255,05 dolara, dok je cijena uređaja je veoma slična iPhone 7 modelu. Kada je riječ o većem broju nabavki, pretpostavka je da se ovo povećanje odnosi na rastuće interesovanje za Appleovim telefonima. Izvještaj sugeriše da je Apple povećao porudžbinu komponenti za četvrti kvartal ove godine za 20 do 30 procenata više nego što se očekivalo.  Ono što je zajedničko svim izvještajima jeste da iPhone 7 po prodaji ne prevazilazi iPhone 6, za sada. Sugeriše se da se očekuje da Apple isporuči od 80 od 84 miliona novih iPhone modela u drugoj polovini 2016. godine, ali će ovo i dalje biti manje od 85 do 90 miliona, koliko je isporučeno 2015. godine za iPhone 6s.

Optimizam

Nakon što se internet kuloarima, a potom i tehnološkim portalima proširila vijest o zapaljivim baterijama Samsungovog uređaja Note 7 mnogi su zaključili kako će ovo ići u prilog Appleu, koji će zahvaljujući migraciji „tradicionalnih“ kupaca južnokorejskih proizvoda prodati još više novih iPhone 7 modela. Ipak, nijesu svi toliko optimistični, zbog čega jedan od najbolje upućenih analitičatra u dešavanja u Appleu Ming-Či Kuo upozorava da nema mjesta pretjeranom optimizmu.

U najnovijem izvještaju koji je čuveni analitičar poslao investitorima kompamnije KGI Securities predviđa se tek 70 dp 75 miliona prodatih iPhone 7 uređaja u ovoj godini, što je manje u odnosu na prethodnu, kada je na trži- šte lansiran iPhone 6s. Kuo upozorava da su prodajne brojke naduvane kroz promocije koje prave telekomunikacioni operateri, kao i kako one nijesu odraz povećane tražnje na tržištu. S druge strane, povećan broj zemalja u kojima se iPhone 7 već sada prodaje doveo je do toga da su skladišta ispražnjena. Primjera radi iPhone 6s se u startu prodavao na tržištima 12 zemalja, dok je startni broj zemalja za iPhone 7 iznosio čak 28.

Izbor

Ming-Či Kuo je, shodno očekivanjima, potvrdio da je nova Jet Black nijansa najpopularnija, kao i da je odabrana u 30 do 35 odsto globalnih prednarudž- bi, a samo u Kini do čak 50 odsto. Model sa 128 gigabajta memorije za skladištenje najviše je na meti kupaca. Ipak, tražnja je jedno, a dostupnost drugo, pa je iPhone 7 u Jet Black boji postalo prilično teško pronaći s obzirom na veoma komplikovan način proizvodnje koji je neophodan da bi se dobio tako visoki sjaj.

Ažuriranja

Dok „sedmice“ polako dolaze u ruke kupaca, baš kao i novi iOS 10 pojavili su se i prvi, sitni, softverski problemi, a gigant iz Kupertina je ovoga puta bio izuzetno brz i do sada reagovao ček dva puta. Ovih dana upravo je postao dostupan firmware pod oznakom iOS 10.0.2, koji se preporučuje svima koji su upravo počeli da koriste „desetku“, dok se onima koji uživaju u čarima jailbreakovane „devetke“ savjetuje da pričekaju, jer još uvijek nije poznato kada će ta mogućnost postojati i kod aktuelne verzije. Ažuriranje na 10.0.2 ispravlja greške koje su mogle prouzrokovati da se aplikacija photos neočekivano ugasi, kao i probleme prilikom kori- šćenja ekstenzija za neke aplikacije, te probleme sa kontroloma zvuka na slušalicama. Nakon „sedmica“ i novi MacBookovi su spremni za predstavljanje, a kako navodi MacRumors, upućeni izvori tvrde da se Apple aktivno priprema za osvježavanje MacBook linije laptopova. Novi modeli MacBook Pro uređaja bi stoga trebalo da budu predstavljeni već krajem oktobra.

Novi MacBook

Verzija operativnog sistema macOS 10.12.1 već je u završnoj fazi razvoja i objavljivanje se očekuje u narednih nekoliko dana. Riječ je o verziji macOS platforme koja treba da uvede nove hardverske funkcije koje očekujemo da vidimo u novim MacBook Pro laptopovima kao što su Touch ID i OLED panel. Druge glasine ukazuju i na nove MacBook Air modele sa USB-C portovima, kao i Macbook Pro modele dijagonale 15 inča i veće sa Polaris grafikama.3 Prema tvrdnjama dobro upućenih izvora registrovani developeri će uskoro dobiti još jednu beta verziju macOS 10.12.1, kako bi što prije ažuriranje bilo zavr- šeno i kako bi moglo da se učita u hardver koji dobavljači već proizvode.

Kao i uvijek, u slučaju da se bagovi budu pojavili u posljednjem trenutku, navedeni rokovi će biti pomjereni, no to se ipak ne očekuje, tako da bi se novi MacBook Pro modeli mogli na tržištu pojaviti najkasmnije u drugoj polovini pltobra. Činjenica je da Apple već du- že vrijeme nije izbacio potpuno novi MacBook Pro, a novi model bi trebalo da donese mnoštvo noviteta, pa i nestrpljenje kupaca čini svoje. Osim ovoga, poručuje se da Apple radi sa komapnijom LG- na eksternom 5K displeju, najverovatnije u cilju popunjavanja praznine koju je stvorilo ukidanje Thunderbolt Display. Kada su u pitanju Mac Pro i Mac Mini uređaji, još uvijek nema informacija kada bismo mogli da vidimo njihove nove verzije.

iOS 10: Način otključavanja ipak moguće podešavati

Verzija operativnog sistema iOS 10 upravo je lansirana, a kompanija Apple poznata je po tome da, bez obzira da li je riječ o predstavljanju novog hardvera i softvera, nikada ne otkrije baš sve, zahvaljujući čemu mnogi noviteti i to uvijek oni koji oduševe korisnike ostaju da budu otkriveni prilikom korišćenja.

ios-10S obzirom na to da je broj korisnika iOS uređaja danas veći nego ikad nije iznenađujuće što je prvog dana dostupnosti desete verzije širem krugu korisnika interesovanje bilo toliko da download skoro da i nije bio moguć iz prvog puta. Ipak, nakon što smo preuzeli “desetku” i juče vas informisali o najažnijim promjenama, razgledanjem promjena nailazili smo na sitnice unutar Settings menija koje će, nesumnjivo, mnogima biti od koristi. Najuočljivija promjena svakako je uvođenje opcije otključavanja uređaja preko Home tastera.

Apple od uvođenja fingerprint senzora intenzivno radi na pove- ćanju bezbjednosti, zbog čega djeluje kao da insistira da se otisak prsta koristi češće kao znak prepoznavanja identiteta korisnika umjesto lozinke. Ovo, u suštini, i jeste namjera, ali u Kupertinu su ipak odlu- čili da budu malo fleksibilniji. Za ovo je i dalje neophodno korišćenje Touch ID senzora, ali bez suvišnih pokreta, a iOS omogućava tri režima u kojima, u zavisnosti od brzine, možete da izvedete ovu promjenu, kao što se vidi na screenshotu. Svakako, iako je iOS 10 stigao na uređaje od iPhonea 5 i novije, podešavanje je moguće samo na modelima 5S, na kojem je senzor i debitovao, kao i kasnijim. Drugim riječima, Apple nas je ipak naveo da se okrenemo prepoznavanjem otiska.

Bedtime opcija

Velika promjena unutar Clock aplikacije u verziji iOS 10 je opcija Bedtime, koja je osmišljena da podsjeti korisnika kada da ode na spavanje i kada da se probudi. Clock će vam postaviti pitanje u koje vrijeme želite da se probudite i kojim danima, kao i koliko sati želite da spavate. Na ovaj način iOS uređaj će vas obavještavati o vremenu kada je najbolje otići na spavanje, kako bi vam san bio redovan i zdraviji.

Snalaženje na parkingu Aplikacija Apple Maps sada pamti gdje je korisnik parkirao automobil, tako da vi- še nije potrebno gubiti vrijeme na velikim parkinzima i garažama. Uz pomoću iOS-a 10 sve se odvija automatski. Kada parkirate automobil, iPhone će pokazati obavještenje na kojem piše da je obilježena relevantna lokacija. U tom slučaju lokaciju imate sačuvanu i kada se vraćate ta informacija će pomoći da što brže dođete do automobila. Postoji opcija i da se doda fotografija mjesta parkiranja.

Pomoć tokom vožnje

Tokom vožnje moguće je koristiti poboljšane iOS 10 alatke za mapiranje uz pomoć kojih korisnik dobija informacije o saobraćaju. Moguće je zumirati i provjeriti da li ima gužvi i zastoja. Pritiskom na route summary na dnu displeja moguće je pretraživati restorane i benzinske pumpe u blizini.

Brisanje pjesama

Na smartfonima koji su u upotrebi generalno nikad nema previše slobodnog prostora, no sada postoji nova mogućnost unutar iOS 10 verzije koja može pomoći onima koji imaju veliki broj pjesama u uređaju. Sve što je potrebno je otići u Settings, a potom u Music, nakon čega ćete vidjeti novu Optimize Storage opciju. Ukoliko vam je uključen iCloud Music Library, potrebno je uključiti Optimize Storage i iOS 10 će obrisati kopije pjesama sa iPhonea koje korisnik nije slušao neko vrijeme.

Podešavanje flashlighta

Svijetlo na iPhoneu, koje često koristimo kao baterijsku lampu, može da bude korisno, no ne mora uvijek da bude istog intenziteta. U verziji iOS 10, ukoliko uključite Control Center i zatim pritisnete i držite ikonicu lampe, primjetićete meni u kojem je moguće izabrati jačinu svijetla. Ponuđene su tri opcije i to slaba, srednja i jaka. Ni ova funkcija nije dostupna na telefonima bez 3D Toucha, odnosno na iPhoneu 5, koji je jedini bez nje kompatibilan sa “desetkom”

Home opcija opravljanja Relativno mali broj korisnika upotrebljava HomeKit kako bi upravljali “pametnim domom”, no u Appleu su prilično uporni u namjeri da promijene navike korisnika. Verzija iOS 10 donosi novu aplikaciju zvanu Home, koja je zamišljena kao jednostavan način za upravljanje raznim HomeKit uređajima i podešavanjima. Sada je moguće grupisati podešavanja za više uređaja, tako da svi uređaji u korisnikovom domu mogu da znaju šta da rade nakon njegovog buđenja, povratka sa posla ili odlaska na spavanje.

Veliki broj preuzimanja

Uprkos manjih problema prilikom OTA ažuriranja, preuzimanje “desetke” odvija se brže i od iOS 9 platforme koja je lansirana u ovo vrijeme prošle godine. Prema navodima koje je objavio Mixpanel uz pomoć grafikona jasno se vidi da je usvajanje iOS 10 platforme u porastu, a za prva 24 sata od objave instaliran je na 14,5 odsto svih ure- đaja sa iOS operativnim sistemom.

Poređenja radi, iOS 9 bio je za isto vrijeme instaliran na 12 odsto svih uređaja. Usvajanje na iPhone telefonima je prilično brzo zbog toga što ne postoje prepreke za ažuriranje. Posljednji put kada su rašene provjere ove godine, iOS 9 operativni sistem nalazio se na 84 odsto svih urešaja. Do sada je verzija iOS 7 imala najbrže usvajanje, no, po svemu sudeći, iOS 10 bi je mogao prestići.

Messages App Store

Aplikacije koje su kreirane za verziju iOS 10 počele su već prvog dana da se pojavljuju u App Storeu, budući da je developerima beta verzija omogućila da steknu uvid u karakteristike, a mogućnost integrisanja Siri glasovnog asistenta bila je povod više da se odmah prione na posao. Primjer aplikacije koja će biti dostupna na Messages App Storeu je Rock-PaperScissors, a riječ je o aplikaciji u kojoj dvoje ljudi mogu da igraju istoimenu igru u Messages aplikaciji. Još jedna aplikacija koja će biti dostupna u Messages App Storeu je Snappy Browser, koji omogućava brzo slanje linkova i citata u Messages aplikaciji.

Messages App Store je poseban App Store koji će biti moguće naći u Messages aplikaciji na uređaju koji ima iOS 10. Pomoću ovog App Storea, korisnici iOS 10 platforme imaće mogućnost da instaliraju veliki broj stickera i aplikacija kako bi poboljšali iskustvo korišćenja Messages aplikacije. Stickeri će se moći koristiti kao emodžiji, ali mogu biti i animirani i postavljeni na fotografije, odnosno kao balončići sa tekstom iz stripova. Aplikacije će omogu- ćavati opcije kao što su vremenska prognoza i igre poput pomenutih.

“Desetka” će pružati ogroman broj novih opcija za developere, a kroz Messages mnoge aplikacije će moći da koriste nove funkcije već postojećih aplikacija, kao što je Maps. Još više aplikacija unutar ovog servisa očekuje se naredne sedmice.

“Desetka” donosi najveće promjene do sada

Kompanija Apple lansirala je juče novu verziju mobilne platforme iOS 10 koja je dostupna za modele novije generacije, počevši od iPhone 5, iPada MIni, iPada 2 i šeste generacije iPoda Touch.

desetkaAžuriranje na iOS 10 je za sve kompatibilne uređaje dostupno preko iTunes aplikacije ili unutar Settings menija brajući General – Software Update. Kao i kada je riječ o svim većim ažuriranjima za preuzimanje je potrebno nekoliko minuta. Sinoć je, međutim, zbog velike tražnje, bilo nemoguće preuzeti update iz prvog puta za većinu uređaja.

U Appleu navode da je riječ o najvećem ažuriranju za iOS uređaje do sada, a ono donosi značajne izmjene za Messages, Siri, Photos, Maps, Apple Music, Apple Pay i iOS korisnički interfejs. “Desetka” je donijela redizajnirani Lock Screen sa 3D Touch obavještenjima, boljim pristupom kameri i widgets ekranom.

Unaprijeđeni Control Center takođe omogućava podršku za 3D Touch s novim kontrolama za Apple Music i HomeKit uređaje, dok nova opcija Raise to Wake “budi” iPhone bez zaobilaženja obavještenjima, no dostupna je samo na iPhone 6s i novijim uređajima. Ukratko, aplikacija Messages u potpunosti je nadograđena novim funkcijama koje uključuju pozadinske animacije, bubble efekte, rich linkove i Digital Touch, a dodati su i posebni Messages App Store, koji znatno proširuju mogućnosti aplikacije. Photos aplikacija sada ima impresivne mogućnosti prepoznavanja lica i objekata.

Novi Siri SDK omogućava developerima kreiranje podrške za Siri unutar aplikacijama. Posebna Home aplikacija omogućava korisnicima centralno mjesto za kontrolu HomeKit uređaja. Maps i Apple Music imaju pregledniji interfejs, dok je aplikaciji Maps dodata mogućnost integracije drugih aplikacija za širu upotrebu. Iako bi već nabrojano činilo prilično dug spisak promjena, riječ je o samo dijelu onoga što iOS 10 donosi…

Brisanje fabričkih aplikacija

Mnogi korisnici poželjeli su makar jednom da uklone neku od aplikacija koju je kreirao Apple, no to nije bilo moguće. Ipak, iOS 10 konačno dozvoljava njihovo brisanje. Proces brisanja je identičan kao i kod “običnih” aplikacija. Dovoljno je pritisnuti i držati ikonicu aplikacije, a u gornjem lijevom uglu će se pojaviti znak x, koji treba pritisnuti. Neke od aplikacija koje sada možete obrisati su Stocks, Maps, Podcasts i Contacts. Ukoliko poželite da ih vratite, uvijek ih možete reinstalirati putem iTunesa. Neke aplikacije, poput Messages, Health, Safari i Clock, i dalje nije moguće obrisati.

Siri stigla i u druge aplikacije

Ažuriranje na “desetku” daje glasovnom asistentu Siri novu funkcionalnost. Ona je sada dostupna developerima, pa je sada moguće koristiti i sa aplikacijama koje nijesu fabrički kodirane. Developerima će trebati vremena da integrišu Siri u aplikacije, ali neke je već podržavaju, poput LinkedIn, Slack i Lyft. U budućnosti očekujemo da će Siri biti od pomoći i za pretrage slika ili fitnes statistika.

Raise to Wake način obavještenja

Ukoliko budete željeli da vidite obavještenja bez pritiskanja tastera, možete koristiti novu Raise to Wake mogućnost. Potrebno je podignuti uređaj i lock screen će se sam uključiti. Ovo je samo moguće na novijim modelima iPhonea, odnosno iPhone 6s, iPhone 6s Plus i iPhone SE, a opciju je moguće isključiti odlaskom na Display & Brightness u Settings meniju.

Pametna pre- traga u Photos aplikaciji U Appleu ističu da su kroz iOS 10 implementirali nove pametne procese za upravljanje fotografijama, zahvaljujući čemu Photos aplikacija može jednostavnije i brže da pravi pretragu, bilo da su datum, lokacija ili određena osoba u pitanju. Pretražujte zalazak sunca, plažu ili oblake i isprobajte novu pametnu pretragu. Takođe, Photos aplikacija je sada dovoljno pametna da sama složi seriju fotografija na osnovu datuma i vremena.

Opcija copy & paste sa drugog uređaja Povezivanjem platformi iOS 10 i macOS Sierra Apple je omogućio novu opciju zvanu universal clipboard, koja radi baš onako kako i zvuči. Moguće je kopirati nešto sa vašeg Mac računara na iPhone i suprotno, dok god oba uređaja koriste isti Apple ID. Sve funkcioniše jednostavno i brzo, pa nema dodatne meni opcije.

Veća kontrola unutar iMessages aplikacije

Aplikacija za razmjenu poruka izmijenjena je po uzoru na WhatsApp i Snapchat aplikacije, pa sada sadrži veliki broj novih funkcija, poput crtanja, GIF-ova i naljepnica. Pritisnite na ikonicu sa srcem kako biste poslali crteže, video snimke i animacije. Prilikom pisanja nove poruke, zadržite plavu send strelicu, kako biste vidjeli nove opcije slanja poruka. Takođe, uz iOS 10 možete uključivati ili isključivati ova obavještenja u zavisnosti od konverzacije. Pritisnite ikonicu koja se nalazi na vrhu bilo koje konverzacije i vidjećete novi Send Read Receipts taster kojeg je moguće isključiti ili uključiti.

Više od 100 novih emodžija

Verzija iOS 10 donijela je vi- še od 100 novih emoji smibola, no kako je između njenog preuzimanja i pisanja ovog teksta prošlo prilično malo vremena, nijesmo ih uspjeli sve pronaći, budući da su sakriveni po kategorijama, no to ćemo učiniti u sjutrašnjem broju. Za sada, shodno najavi na konferenciji znamo da veliki broj novih emodžija donose muške ili ženske varijante već postojećih, dok su mnogi stari redizajnirani.

Bolja organizacija obavještenja

Lansiranjem verzije iOS 10 kompanija iz Kupertina drastično je izmijenila sistem notifikacija, naročito ukoliko ne želite da otvorite aplikaciju kojoj pripadaju. Primjera radi, sada više nije potrebno ulaziti u Messages aplikaciju da bi se vidjela punu konverzacija, već je to moguće uraditi u obavještenjima. U zavisnosti od aplikacije obavještenja se razlikuju, no moguće ih je vidjeti ukoliko pritisnete alert, odnosno pomjerite prst ulijevo i kliknete na View ako imate uređaj bez 3D Toucha.

iPhone 7 i 7 Plus ili zašto nije važno biti prvi, već najbolji

Za Appleove uređaje oduvijek se govori da ono što nijesu izvorno njihove inovacije korisnicima nude s određenim zakašnjenjem. Kompanija je predstavljanjem modela iPhone 7 i 7 Plus upravo pojasnila da to radi jer se oslanja na sopstvene resurse i znanje. Bez varanja.

iphone 7Appleove septembarske konferencije posljednjih nekoliko godina donose druga- čije koncipiran pristup predstavljanju iPhonea nove generacije, koji, shodno najavi, može donijeti manje ili više promjena, ali uvijek se završe jednim zaključkom – da smo vidjeli najbolji uređaj ove vrste do sada. Glasine uoči konferencije ukazivale su na uređaj bez previše inovacija, zbog čega se čak nagađalo i da se uređaj ne- će zvati iPhone 7, nego iPhone 6 SE (Special Edition), kako bi velika promjena bila ostavljena za barednu godinu, kada će iPhone obilježiti deceniju od prvog pojavljivanja na tržištu.

Moćni A10 čipset

Ono što se vidjelo na centralnoj ceremoniji u San Francisku je, međutim, daleko od nedostatka inovacija. Prije svega, ono što modelu ove generacije nesumnjivo omogućava lidersku tržišnu poziciju je moćni, ultrabrzi čipset nove generacije A10. Iako postoji opravdana zabrinutost da bi četvorojezgarni A10 zbog snage koju ima mogao negativno uticati na vijek baterije, činjenica da će u vrlo rijetkim situacijama koristiti sve raspoložive kapacitete upravo je ono što ohrabruje. Dizajn novog iPhonea može se nazvati novim, ali samo kada je riječ o novoj poziciji traka sa antenama, promjene modula kamere, kao i dodavanja novih boja kućišta. Dimenzije kućišta, kao i ekrana ostale su iste, ali je zato mnogo urađeno na pobolj- šanju onoga što se nalazi ispod poklopca.

Kamera… tj. dvije kamere

Još jedna fantastična novina, naročito izražena na iPhone 7 Plus modelu je kamera. Tačnije – dvije kamere, jer je vrhunskom modelu trebalo omogućiti i da pruža vrhunsko iskustvo u kreiranju izuzetno kvalitetnih fotografija. Manji model, iPhone 7, na poleđini i dalje ima jedan objektiv, ali i rezoluciju 12 megapiksela, optičku stabilizaciju slike, sočivo od šest dijelova, safirnu zaštitu sočiva, LED svijetlo sa infracrvenim senzo rom, mogućnost detektovanja lica i tijela i HDR podršku.

Dok je manji model dobio optičku stabilizaciju slike, tu je i f/1.8 otvor blende, koji će sada omogu- ćiti kvalitetnije fotografije u uslovima slabog osvjetljenja, čime će iPhone dostići, pa čak i nadma- šiti standard koji se trenutno na tržištu viđa na premium modelima drugih proizvođača. iPhone 7 Plus opremljen je dvostrukom zadnjom kamerom, što je takođe svojevrsno praćenje tržišnih trendova, naročito kada je riječ o dostizanju Bokeh efekta, tj. mutnog prikaza pozadine.

Tokom konferencije prikazano je kako je Nokia obmanula javnost objavljivanjem fotografije koja bila snimljena sasvim drugim uređajem, a Huawei je nedavno otkriven kako je za prezentacijsku sliku, umjesto sopstvenog P9 modela, kojeg je promovisao, koristio profesionalni Canon 5D fotoaparat. Apple nije žurio da bude prvi koji će omogućiti ovu funkciju, ali joj je nesumnjivo prvi ozbiljno pristupio, jer je prikazao originalne fotografije, a ne one snimljene pomoću profesionalnih uređaja.

Osim toga, na Plusu modelu postoji mogućnost 2x optič- kog zuma, što je izuzetno rijetko i za veoma kvalitetne kamere na smartfonima. Omogućeno je snimanje videa u 4K rezoluciji pri 30 snimka u sekundi, 1080p pri 30 i 60 fps, dodata je optička stabilizacija videa, slow-motion video je podržan za 1080p pri 120 fps, odnosno 240 fps za 720p, a tokom snimanja videa moguće je i praviti fotografije i to rezolucije osam megapiksela. Prednja, odnosno FaceTime kamera je rezolucije sedam megapiksela kod oba modela, snima full HD 1080p video, otvor blende je f/2.2, uz auto HDR i automatsku stabilizaciju slike.

Home Taster

Novi home taster takođe se pominjao u glasinama koje su se na kraju pokazale kao tačne. taster više nije fizički, u smislu da, kada se pritisnete, pravi klik, već je kapacitivan, što znači da ga je dovoljno samo dotaći, čime će znatno biti ubrzano otključavanje ekrana otiskom prsta, dok će se za pokrivanje cijelog spektra njenih funkcija pobrinuti 3D touch tehnologija, premijerno prikazana i na MacBook računarima koji su je dobili ove godine.

Nove slušalice

Predstavljanjem modela iPhone 7 i 7 Plus 3,5-milimetarski priključak za slušalice poslat je u prošlost. Iako Apple nije prvi koji ga je na svom smartfonu ukinuo, učinio je to veoma sofisticirano, uz jasne pokazatelje da ideja o eliminisanju kablova slušalica upravo i pripada kompaniji sa logom jabnuke, ali su je drugi kopirali. Slušalice će sada koristiti postojeći Lightning port, a stare će biti moguće koristiti s posebnim adapterom koji će doći u pakovanju.

Ekran 25% sjajniji

IPS tehnologija pomoću koje se kreira ekran ostala je ista, uz veći sjaj ekrana za 25 odsto, koliko mu je jače pozadinsko osvjetljenje. Dimenzije su ostale iste kod oba modela, odnosno 4,7 inča kod iPhonea 7 i 5,5 inča kod modela iPhone 7 Plus. Tehnologija kojom su izrađeni uređaji u ovoj generaciji čini ih potpuno otpornim na vodu i prašinu, što je kod prethodnih modela bio samo djelimično slučaj, a sada na dubini od jednog metra oba modela mogu da stoje čak i po pola sata.

Trajanje baterije

Jedna od stavki koja je najproblematičnija na svakom smartfonu je trajanje baterije. Ni Apple nije uspio da napravi potpunu revoluciju u ovoj oblasti, ali je omogućio da model iPhone 7 ima dva sata veću autonomiju nego iPhone 6s, dok će litijum-ionska baterija u većem iPhone 7 Plus omogućiti jedan sat više trajanja u odnosu na model 6s Plus između dvaju punjenja.

Operativni sistem

Novi modeli doći će uz novi operativni sistem koji upravo stiže i na starije modele, a riječ je o verziji iOS 10, koja koji ima novi dizajn i nove mogućnosti, više personalizovanja, redizajnirane mape s mogućnošću rezervacija, korišćenje Siri u više aplikacija nego što je do sada bio slučaj, dok će poruke biti moguće slati i koristeći rukopis na ekranu, uz mogućnost “nevidljivog mastila”.

Memorijski prostor

Stavka o kojoj se kod Appleovih uređaja često raspravljalo bila je memorija od jednog gigabajta RAM-a, no kompanija je ovoga puta bila popustljivija, pa sada iPhone 7 ima 2GB, a iPhone 7 Plus 3GB RAM-a. Kada je riječ o prostoru za skladištenje, Apple je poslao u istoriju modele sa 16GB, tako da osnovna “sedmica” dolazi sa 32GB slobodnog prostora, nakon čega se odmah povećava na 128GB, a u ponudi će biti i 256GB verzija.

Novac br. 38: Demistifikovanje

Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju, za razliku od često politički obojenog priznanja za mir i onog za mnoge najneposrednijeg, za književnost, vrlo često prođu nezapaženo, bez detaljnog predstavljanja dostignuća i pojašnjenja široj javnosti, već se ona sa njima upoznaje tek kad se traže odgovori na pitanja o uzrocima i posljedicama krize.

novac-38Kada je 2013. podijelio ovo priznanje sa Larsom Peterom Hanseom i Robertom Šilerom, profesor sa Univerziteta u Čikagu Judžin Fama bio je poznat samo u stručnim krugovima, najviše zahvaljujući odličnom udžbeniku o osnovama finansija, koji je već četiri decenije neizostavna literatura brojnih akademskih radova fokusiranih na tržište kapitala.

Fami i njegovim saradnicima pošlo je za rukom da utvrde zakonitosti u kretanju cijena aktive, konstatujući da cijene akcija fluktuiraju znatno više nego dividende korporacija, kao i da odnos cijena u odnosu na dividende pada kada je visok, odnosno raste kada je nizak.

Riječ je o zakonitosti koja u finansijskom svijetu ne predstavlja nikakav novitet, ali je način na koji je objašnjena inovativan. Famino nedavno sučeljavanje sa kolegom Ričardom Talerom o efikasnosti tržišta još jedan je pokazatelj da nijedna tržišna situacija nije neobjašnjiva ukoliko se takvom ne želi predstaviti.

Demistifikovanjem načina na koji je berzanski mag Voren Bafet zaradio novac Fama je, pojasnivši vezu između svega onoga što se već znalo, ali je bilo rasuto u različitim teorijama, još jednom indirektno upozorio na štetnost poteza koji donose kratkoročnu korist. Suština njegove poruke je jasna – zarada na tržištu kapitala nije uslovljena besprekornim pozavanjem ove oblasti, već posjedovanjem prave informacije u pravo vrijeme.

Novac br. 37: Gejming

Događaji poput prošlosedmičnog Gamescom sajma u Kelnu pokazuju moć jedne industrije koju u razmatranju prilika na tržištu oni koji se fokusiraju na “ozbiljno” i “životno” često zaobilaze, no kada se obrati pažnja na brojke, one su impresivne i “ozbiljnije” nego što se ranije ikada moglo pretpostaviti da će biti.

novac-37Sve veći broj naučnih studija ukazalo je na neraskidive veze između igranja igara i produktivnosti u učenju i poslovanju, a naročito ostvarivanju boljih rezultata tamo gdje je potreban takmičarski duh.

Među laicima, međutim, ne samo igre, već i upotreba tehnologije ima reputaciju nečega što negativno utiče na zdravlje, no nauka uporno pokazuje suprotno, što je nesumnjivo jasan signal da laičkim procjenama da su računari, smartfoni ili gejming štetni nije mjesto u XXI vijeku i da ono što može doprinijeti ličnom, profesionalnom napretku treba prestati demonizovati.

Igranje igara može u velikoj mjeri pomoći u učenju i radu ukoliko se vodi računa odabiru igre prema načinu na koji je osmišljena i razvijena. Na ovaj način je i developerima u gejming industriji skrenuta pažnja na ogromne potencijale u sferi kreiranja igara kod kojih je prepoznato da pozitivno utiču na kognitivne procese, budući da sve prilike na tržištu ukazuju da će tražnja za njima rasti.

Otpor u ovoj oblasti je suvišan, jednako koliko i onaj koji bi postojao u nekoj drugoj industriji čije vrijeme tek dolazi, a još besmislenije je vjerovanje da je ostvarenja velikih gejmerskih studija ikada iko mogao prevazići, bez obzira na životnu dob. Ako je nekada važilo da je čovjek star onda kada prestane da se igra, u vremenu gejminga i jutrave za novim nivoima i boljim rezultatima taj trenutak označava onaj u kojem postaje gubitnik.

Novac br. 36: Brazil

“A sada, dragi slušaoci, nešto što će vas razveseliti”, rekao je nedavno voditelj programa na lokalnoj radio-stanici, pripremajući se da pusti stari brazilski hit “Chorando Se Foi”, poznatiji kao “Lambada”.

novac-36I zaista, ritam ove numere one koji ne razumiju riječi odaljava od pomisli da je u pitanju pjesma sa jednim od najtužnijih i najdepresivnijih tekstova, na isti način na koji nepoznavanje specifičnosti neke pojave odvraća neupućene od suštine problema, poput onog koji danas postoji u brazilskoj ekonomij.

Još od Mundijala pretprošle godine vjerovalo se da će skoro četiri miliona posjetilaca doprinijeti rastu potrošnje koja je zamišljena kao dovoljno stabilna da se popune praznine u brazilskom budžetu, no to se nije dogodilo.

Slična očekivanja postojala su prije otvaranja Olimpijskih igara u Riju, kada se vjerovalo da bi veliki sportski događaj mogao pomoći privlačenju kapitala, ali i ovoga puta optimizam je bio neutemeljen.

Nivo potrošnje jeste zadovoljavajući, ali je nedovoljan da doprinese rastu, no mnoge međunarodne finansijske instititucije nije odvratio od namjere da objave prognoze koje najavljuju skoriji rast posrnule brazilske ekonomije.

Poigravanje prognozama već je viđeno na tržištima onih zemalja kod kojih su neutemeljene najave uticale na drastične promjene u odnosu ponude i tražnje državnih obveznica.

Sportsku scenu već godinama potresaju skandali o namještenim rezultatima za potrebe klađenja, no kada to finansijski igrači čine kako bi manipulisali cijenom hartija od vrijednosti šteti koja nastaje javnost se čudi poput promjene rezultata u posljednjoj sekundi.

Novac br. 35:

Priča o ženskom preduzetništvu ni u najrazvijenijim zemljama svijeta ne otvara se, a da se ne propusti naglasak na postojeće barijere ili makar nedovoljno iskorišćene potencijale, kao da je riječ o oblasti u kojoj važe specifična pravila i zakonitosti koje su suprotne principima funkcionisanja tržišta, sve u nadi da će se žene ohrabriti da kreativnost koju imaju i znanja i ideje koje su razvile pretoče u biznis.

novac-35Žensko preduzetništvo u Crnoj Gori staro je koliko i čitavo društvo, jer su, naročito u vremenima davnih bitaka i ratova mnoga poljoprivredna gazdinstva preuzimale žene, čineći to u ime porodice kojoj pripadaju.

Ni vjekovi koji su protekli nijesu previše unaprijedili položaj žene na domaćoj privrednoj sceni, jer je za dobijanje sredstava od kredita potrebno garantovati imovinom koja je, iako porodična, najčešće uknjižena na ime supruga.

Nemogućnost da budu samostalne u kombinaciji sa odsustvom beneficija za ženski biznis preduzetnicama dodatno komplikuje put do uspjeha, pa mnoge dobre ideje ostaju samo zamisao. Ipak, iako već do osnivačkog kapitala ili dodatnih sredstava nije jednostavno doći, postoje načini da država reguliše ovu oblast smanjenjem poreske stope za ženski biznis.

Nesumnjivo je da bi, ukoliko bi stopa PDV-a za ženski biznis bila snižena, došlo do porasta broja preduzeća čiji su osnivači žene, no ne zato što bi one time bile ohrabrene, već zato što bi njihovi muževi, braća i sinovi registrovali porodični biznis na ženskog člana porodice i tako koristili povlastice izdate sa drugim ciljem. Zbog činjenice da smo društvo u kojem se sve uspijeva zloupotrijebiti ni oni kojima su povlastice zaista potrebne na njih, nažalost, ne mogu da računaju.

Svako naglo jačanje eura neutrališe podršku rastu

Ekonomija na nivou eurozone pokazala je tek blagi oporavak kojim je zaustavljeno dalje potonuće njenih članica, no mehanizmi kojima je on uspostavljen nedovoljni su da obezbijede održiv rast. Evropskim javnim finansijama neophodan je katalizator, ali i slabiji kurs eura, uz stroge i djelotvorne mjere u oblasti javnih nabavki i umjeren rast zarada izvan minimalne.

Vrijednost jedinstvene evropske valute tokom protekle decenije najčešće je iznosila tek nešto niže od 1,4 američka dolara, što je znatno velika razlika u odnosu na sadašnjih oko 1,12 dolara za euro. Ovo svakako djeluje kao ohrabrujuća promjena, no treba uzeti u obzir da je paritet kupovne moći u vremenu jakog eura iznosio 1,18 dolara. Iako je za većinu evropskih lidera jačanje eura djelovalo kao pozitivan signal, u ekonomskom smislu efekti toga trasta proizvodili su posljedice koje su tek kasnije postajale vidljive.

Euro currency symbol assembled with coins. Isolated on whiteDa bi se u zemljama eurozone podstakao rast bile su neophodne mjere Evropske centralne banke koje bi odražavale aktivniji pristup monetarnoj politici. U nedostatku takvih konkretnih akcija, prije pokretanja programa kvantitativnog popuštanja, ali i nakon njega reakcije širom Evrope odražavale su osudu takozvanog ekonomizma, a bile su praćene predlozima o napuštanju eura, odbijajući pritom da se prikriju posljedice koje bi bile prilično teške, veoma rizične i same sebi nedovoljne.

Lociranje problema u evropskim finansijama, nezavisno od konkretne politike ECB, gotovo je nezamislivo bez razmatranja političkih, nacionalističkih, pa čak i ksenofobnih elemenata koji karakterišu dešavanja na Starom kontinentu posljednjih godina, zbog čega se upravo euro, kao simbol očuvanja evropskog jedinstva, zadržava, izvan sve priče o troškovima koji bi nastali njegovim povlačenjem iz dijela ili cijele eurozone. Sa druge strane, jedinstvu valute nedostaje jedinstvo na fiskalnom planu, kao i zajednički evropski trezor sa isključivom namjenom za otplatu zajedničkog duga, a ključno je odsustvo stvarnog evropskog budžeta i finansijskih transfera koji bi bili nezamjenjiv dio takvog sistema.

Evropsku ekonomiju dugo je karakterisao vidljiv pad potrošnje, dok je rast iznosio tek između nule i jedan odsto. U međuvremenu uslijedio je pomak po pitanju priliva investicija, no iz negativne ka nultoj vrijednosti, odnosno od minus pet odsto do nule. Za to vrijeme stagnirao je i izvoz, a iz predostrožnosti rasla je štednja. Na ukupnom planu, i pored problematične situacije u jednom broju perifernih zemalja, uslijedio je relativno miran period, no upravo ono što zabrinjava je što bi njegovo duže trajanje moglo umrtviti privredu i onih zemalja koje su na granici stabilnosti.

Sa druge strane, britanska funta, čija je precijenjenost prema ocjeni lokalnih zvaničnika i biznismena otežavala dalji razvoj, uoči krize iznosila je više od 1,5 eura prije krize, dok su britanski troškovi proizvodnje bili na paritetu od 1,25 eura. Sa druge strane, primjer zemlje koja je ulagala sve napore da obori vrijednost sopstvene valute je Japan, gdje je, međutim, sistem trajno naviknut na niz zabrinjavajuće niskih vrijednosti pokazatelja, no koji ipak obezbjeđuju balans u uslovima rastuće zaduženosti. ECB jedina je koja nema takvu monetarnu politiku, iako u sada za njom postoji najveća potreba.

Paralelno sa ovim dolazi do promjene trendova na globalnom nivou, znatno različitih u odnosu na ono što se moglo vidjeti prije deceniju i po. Posljednju deceniju prošlog vijeka i početak novog pratio je pad cijena, ali ne i zarada, koje su u najjačim ekonomijama ili zadržane na realnim iznosima, što je bio slučaj zapadnoevropskih privreda ili blago rasle, kao u SAD. U južnim evropskim zemljama postojao je trend rasta zarada od nekoliko procenata na godišnjem nivou.

Povećana konkurentnost

U postojećim uslovima povećane konkurentnosti smanjenje zarada širom Evrope ili njihova stagnacija trend su koji je prisutan već neko vrijeme i koji bi se, prema svim pokazateljima, mogao zadržati još nekoliko godina.

Za vidljive pomake bilo je neophodno da kurs eura klizne između 1,05 i 1,1 dolar, zahvaljujući čemu bi se zemljama na jugu Evrope vratila konkurentnost i potreban je kao podsticaj uvozne inflacije. Ovakvo dobijanje međunarodne konkurentnosti bi takođe doprinijelo povećanju niskih plata, što bi dodatno ojačalo slabiji euro i povećalo tražnju.
Troškovi ovog povećanja umjerenih zarada ne bi stvorili negativan uticaj na konkurentnost zemalja eurozone, već je situacija obrnuta, uz uočljiv rizik tamo gdje situacija nije pažljivo planirana i realizovana pod potpunom kontrolom.

Očekivana povećanja kamatnih stopa u SAD takođe predstavljaju jedinstvenu šansu za nove preokrete, iako sa druge strane prijeti rizik koji bi, u okolnostima slabljenja dolara, jačanje eura veće od razlike od 0,15 eura na jednom dolaru moglo donijeti.

Suočavanje sa problemom deflacije bilo je prilično sporo i otežano, što je bilo i očekivano u okolnostima u kojima je rastuća inflacija godinama prije toga nagrizala potrošnju. Ipak, u uslovima obrnutog trenda došlo je do stagnacije zarada, rast tražnje se našao skoro na nuli, dok investicije imaju tendenciju pada.

Na listi prioriteta našlo se oživljavanje izvoza iz južnih evropskih zemalja, dok bi istovremeno trebalo podržati domaću tražnju kroz povećanje minimalne zarade od 1,5 odsto do 2,5 odsto, u zavisnosti od zemlje, odnosno njihove pojedinačne konkurentnosti.

Ovakve ciljeve u okolnostima stagnacije gotovo je nemoguće postići, pa se značajan broj zemalja opredijelio za povećavanje minimalne zarade. Upravo takva politika, kakva se u nekim evropskim zemaljama sprovodi od kraja 1980-ih pokazala se kao ona koja prolongira oporavak, već samo održava sistem u životu proporcionalno resursima za koje je najmanje neizvjesno da bi mogli biti dostupni.

Javne nabavke i zapošljavanje

U mnogim zemljama eurozone, naročito njenim južnim članicama, prednost bi se mogla dati nastavku širenja aktivnosti u oblasti javnih nabavki, ali i zakonskoj regulaciji pravo na radnu sedmicu u trajanju od 35 do 39 sati, definisanu granskim ugovorima.

Ključne promjene, međutim, ne mogu uslijediti iz ovako malih, već ipak radikalnih pomaka, uz istovremeno sprečavanje da euro naglo jača u uslovima pokazivanja oporavka ili suprotno planiranih programa ekonomija korisnica drugih vodećih valuta. Ipak, postojeći pristup valutnoj politici između njenih zagovornika i kritičara otvara sukob koji produbljuje krizu, a rješenja traži u privremenim prelivanjima sredstava i pružanju sve većih iznosa pomoći koja, budući da su namijenjena finansiranju tekuće potrošnje, ne nude trajna rješenja.

Izglasavanje britanskog napuštanja Evropske unije na referendumu potvrdilo je odlučnost zvaničnog Londona da mehanizme za ostvarivanje rasta pronalazi izvan okvira koje nameće Njemačka, čija je centralna finansijska institucija Bundesbanka definisala principe, ukombinovane s nespremnošću te zemlje da uvaži drugačiji pristup.

Odsustvo rješenja koje ovaj model nudi, ali i koje se takođe nazire i iz predloga njegovih kritičara pokazuje da prostor za modulaciju postoji, samo što ga obje strane zaobilaze. Dosadašnja iskustva u svjetskoj finansijskoj istoriji sugerišu da je moguće ponuditi funkcionalno rješenje ukoliko bi bilo praćeno istinskom evropskom saradnjom u kreiranju takve valutne politike koja bi bila namijena za korišćenje u međunarodnim transakcijama, a za koju bi kursevi nacionalnih valuta članica bili fiksirane. Drugim riječima, Evropskoj uniji trenutno je potrebno rješenje poput onoga koje je globalnom monetarnom sistemu 1944. omogućio Sporazum iz Breton Vudsa, samo na nivou ove zajednice.

Ovdje je važno uzeti u obzir činjenicu da jačanje eura podstiču oni subjekti kojima je jaka valuta garant ekonomske stabilnosti, a u eurozoni to su isključivo Njemačka i Francuska. U pretkriznom vremenu ove dvije zemlje imale su relativno nizak rast, pri čemu je njemački u prosjeku iznosio 1,4 odsto, a francuski oko dva odsto, u oba slučaja praćene relativno niskom inflacijom. Sa druge strane, u pretkriznim godinama rast u Španiji iznosio je 3,4 odsto, a inflacija u prosjeku 3,2 odsto. Različite okolnosti uslovile su da je među snažnijim ekonomijama sa nižom stopom rasta politika ECB dominantno uslovila da ne dođe do krahova, dok prema onima koje je kriza najviše pogodila u vremenu prije nje, kada je postojao prostor za regulaciju jednostavno nije reagovala.

Francuski i njemački interesi

Iako bi povratak na nacionalne valute danas bio veoma teško neizvodljiv, prije svega jer ključni donosioci odluka nikada ne razmišljaju u pravcu suprotnom od njemačkih i francuskih interesa, Njemačka i Francuska kamufliraju ovaj problem nesuglasicama oko zaduživanja i programa otkupa obveznica. Veću korist od kompromisa navodnih neistomišljenika sada bi ipak donijela konkurentska devalvacija kojom bi se povećala eksterna tražnja, a sa njom i priliv novca u države članice, no ove dvije zemlje protive se onim mjerama koje bi izazvale nove tenzije.

Ekonomska strategija prema ciljevima ECB postoji i načelno makar pokušavaju da je se pridržavaju sve članice eurozone, no krajnji ishod takvih aktivnosti su potezi Španije koji kontriraju svakoj inicijativi koja potekne iz Francuske, dok istovremeno djeluje da ideje koje dolaze iz Njemačke onemogućavaju bilo kakav oporavak svih drugih zemalja. Stoga se i jačanje jedinstvene evropske valute čini kao prepreka najvećem dijelu zemalja, jer ne proizilazi iz ekonomskog rasta, niti povlačenja kapitala iz trećih zemalja, već ih onemogućava.

U tehničkom smislu, bez obzira na heterogenost ekonomskih prilika u pojedinačnim članicama i njihove nacionalne ili ukupne zaduženosti, sama eurozona uopšte nema dug, međutim, ona kao poseban pravni subjekt ima mogućnost da se zaduži ili da prikuplja sredstva kroz euroobveznice.

Novac br. 34: Odgovornost

Reakcije crnogorske javnosti na odsustvo podrške u Skupštini Predlogu izmjena i dopuna Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure, koji zbog jednog glasa u petak nije dobio potrebnu većinu odražavale su bijes zbog prekršenih obećanja onih koji su najavili da će pomoći građana čija egzistencija je ugrožena u namjeri HAAB da ostvari ekstraprofit na konverziji franaka u eure, pri čemu je švajcarska valuta korišćena samo za obračun, ali u njoj nijesu plasirana sredstva, niti su takva uopšte ušla u crnogorski finansijski sistem.

novac-34Promjena vrijednosti Libora, koji predstavlja referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj pozajmljuju sredstva još u vrijeme promovisanja ove kreditne linije najavljivala je rast švajcarskog franka, na osnovu čega je banka znala koliko riozičan kreditni proizvod nudi.

Od izbijanja krize do danas svjetska javnost suočila se sa mnoštvom primjera u kojima su institucije brojnih zemalja, koristeći pravne praznine ili nedostatak dokaza na različite načine štitile banke, čak i kada su bile direktno odgovorne za izazivanje finansijske nestabilnosti, uništavanje privrede ili plasiranje rizičnih proizvoda, a i iznosi, čak i veliki, kojima bi eventualno bile kažnjene nijesu bili ni dio onoga što bi značilo pravdu.

Međutim, upravo ovih dana iz Irske je poslata drugačija poruka – izrečene su zatvorske kazne trojici direktora banaka zbog uloge u kolapsu finansijskog sistema tokom krize 2008. godine. Visokopozicionirani bankari osuđeni su zbog zavjere u kojoj su pokrenuli transakciju od 7,2 milijarde eura kojom je trebalo osnažiti bilans Anglo Irish Bank, što je sudija nazvao “veoma ozbiljnim zločinom”, budući da su sanaciju irskih banaka sa 64 milijarde eura platili su poreski obveznici.

I irska javnost bila je bijesna jer punih osam godina zbog ovoga niko nije odgovarao. Irske institucije postupile su odgovorno prema svojim građanima u teškom obračinavanju sa bankarskim moćnicima, utvrdivši individualnu krivicu. Prvi put.

Kad se logika suprotstavi evropskoj matematici

Kada bi vlasnik luksuzne vile objavio da je izdaje, a umjesto da za to uzima novac daje euro dnevno onome ko bude živio u njoj, oglas bi nam najvjerovatnije djelovao neuvjerljivo i sumnjali bismo da je riječ ili o nekom eksperimentu ili da sa nekretninom nešto nije u redu. Kada komercijalne banke to rade u Evropi onda se to naziva paketom novih mjera i prihvata se s oduševljenjem.

euroOdluka Evropske centralne banke da ovog mjeseca omogući novi paket mjera prouzrokovana je potrebom za povećanjem monetarne ekspanzije u cilju stimulisanja rasta stope inflacije do željena dva odsto, koju već godinama ne uspijeva da dostigne, već se, naprotiv, iz kvartala u kvartal bori da spriječi deflaciju.

Evropske banke nijesu izbalansirale velike količine prethodno akumuliranih nekvalitetnih kredita i sada nijesu u poziciji da kreditiraju privredu i stanovništvo na kvalitetan način. Njihova zarobljenost između onoga što su negativne kamatne stope s jedne strane i slaba privredna aktivnost s druge strane dovode do kreditne politike koja postaje veoma teška za njihove klijente.

ECB se sada opredijelila za praksu koja u Švajcarskoj i Japanu postoji već godinama, otkako su njihove banke krenule u borbu za podsticanje rasta i povećanje stope inflacije, koja je krajnji pokazatelj uspješnosti preduzetih mjera. Ipak, u ovom trenutku dolazi do svojevrsne zasićenosti monetarnom politikom koja samo povećava nivo duga i potrebu države za uključivanjem, dok željene rezultate prikazuje sa znatno većim kašnjenjem.

Rokovi za postizanje ciljeva se odlažu, trajanje programa se produžava, pa i ključni sastojak novog plana ekspanzija TLTRO programa, odnosno onoga što je označeno kao Targeted Long-Term Refinancing Operations obuhvata ciljane dugoročne aktivnosti refinansiranja. Sada kada je program kvantitativnog popuštanja povećan sa 60 na 80 milijardi eura mjesečno, iniciran je TLTRO2 sa ciljem da ECB inicira četiri kvartalne aukcije, koje će početi u junu 2016. godine.

Tokom trajanja prvog TLTRO programa bilo je predviđeno da banke povuku nazad sredstva već nakon dvije godine ukoliko ne bi uspjele da uvećaju nivo kreditne aktivnosti iznad zacrtanog referntnog nivoa. Uz TLTRO2 stižu popustljiviji uslovi kreditiranja u cilju stimulisanja banaka da učestvuju u aukcijama. Takođe, umjesto dvije godine, vrijeme dospijeća sada je produženo na četiri i to nezavisno od toga da li su zadovoljeni kriterijumi za povećanja nivoa kreditiranja, a postoji i mogućnost otplate već nakon što proteknu dvije godine.

Pored ovoga što rade centralne banke, na vladama zemalja eurozone je preuzimanje dodatnog zadatka koji se ne može svoditi samo na oslanjanje na ove mjere, već i na preduzimanje strukturnih reformi u cilju ubrizgavanja finansijskog stimulansa, a to je moguće ostvariti isključivo promjenama pojedinih propisa na osnovu kojih bi se podstakla preduzeća i oslobodilo tržište rada.

Četiri nova TLTRO2 usmjerena su na dugoročno finansiranje kojim se pojačava popustljivost monetarne politike ECB, kao i podsticanje na nove, povoljnije kreditne linije. Ovaj plan sprovodiće se do marta 2017. na kvartalnom nivou, a od juna do tada banke će imati mogućnost da pozajmljuju sredstva do visine 30 odsto ukupnog nivoa kredita izvan stambenih, pri čemu je raspoloživo oko 1,7 biliona eura. Iznos je znatno veći od onog obuhvaćenim prvobitnim TLTRO mjerama ECB, kada je na raspolaganju bilo svega sedam odsto kredita, odnosno oko 400 milijardi eura.

U potrazi za katalizatorima ekspanzije kao jedna od mjera odabrane su i negativne depozitne stope. Sam pojam negativnih depozitnih stopa na tlu većine zemalja eurozone stvara prilično veliku konfuziju među klijentima banke, a moguće ih je objasniti matematikom koja podjeća na slučaj iz oglasa o izdavanju vile. Uzmimo na primjer da korisnik na računu ima depozit od 1.000 eura, a da je bančin depozit prema ECB 10 eura. Riječ je o principu koji je uređen na način na koji se to čini s obaveznim rezervama.

Na banci ostaje mogućnost odabira da li da plati i preostalih 990 eura, a ukoliko ne pozajmljuje novac drugoj banci ili nekom svom velikom klijentu, ona se odlučuje za takozvane overnight depozite. U pitanju je način prekonoćnog deponovanja novca koje omogućava dodatnu zaradu, ali bez ograničenja vlasnika sredstava u njihovom raspolaganju. Sredstva se na ovaj način oročavaju od završetka radnog vremena jednog do početka radnog vremena narednog dana, uz mogućnost da se uvećaju prihodi po osnovu ostvarene kamate.

U vremenu kada je novac dematerijalizovan, ovo se odvija neuporedivo jednostavnije nego što se sada čini, prije svega jer se ne barata fizičkim novcem, već računarski sistem čini svoje. Ovi depoziti trenutno su predmet aktuelnih mjera vezanih za negativne kamatne stope koja je sada smanjena s -0,3 na -0,4 odsto. Ova kamatna stopa bi se na neki način mogla nazvati kaznom za neinvestiranje novca negdje drugo, no kako već nakon početka radnog vremena narednog dana sredstva ponovo “pripadnu” vlasniku, ono mnoge, još uvijek, ni ne zabrinjava. Dakle, ono što komercijalne banke duguju ECB po ovoj računicii na svakih 1.000 eura izgleda ovako: kada se oduzme 10 odstaje 990, a uz stopu od 0,4 odsto, dug banke prema ECB je 3,96 eura. Ova naizgled sitna brojka obračunava se na svakih 1.000 eura depozita u bankama 19 članica eurozone i riječ je o ogromnim iznosima na godišnjem nivou odakle ECB crpi sredstva za davanje stimulansa, no efekte ovih mjera još uvijek niko ne može da predvidi.

Unutar programa povećavanja nivoa kreditiranja troškovi sredstava TLTRO2 će određivati granice, pa će se kamatna stopa plaćati u rasponu od sada zacrtanih minus 0,4 odsto do nule, a u situacijama u kojim ne bude previše prostora za manipulisanje bankama ostaje obaveza plaćanja stope na glavne operacije refinansiranja koja je bliža nuli. Program je osmišljen kako bi se nivo kreditiranja povećao iznad dosadašnjih okvira i samo u tom slučaju banke će moći da računaju na minus 0,4 odsto.

Koliko će efikasne sve ove mjere biti pokazaće podaci o kretanju stope inflacije u narednoj godini, a određeni pomak je moguć ukoliko se ne ispostavi da ispod luksuzne vile s početka priče ne teku podzemne vode koje boravak u njoj i za mnogo više novca od eura na dan čine nepodnošljivim.

Novac br. 14: Oprezniji popušta

Da je jedinstvenom finansijskom sistemu EU prijeko potrebna reforma vidjelo se čak i mnogo prije krize, a možda je jedan od najboljih pokazatelja već na samom procesu uspostavljanja Evropske monetarne unije bilo odbijanje Danske da krunu zamijeni eurom.

novac 14Ipak, heterogenost ekonomskih politika nije jedino što u ovom procesu stvara prepreku, budući da, kada se poseže za nekom mjerom, uvijek postoje opravdanja da je podrže i zemlje kojima nesumnjivo nanosi štetu, a prošlosedmični potez prvi put pokazao je da postoji kakav-takav kapacitet evropskih institucija i to upravo ECB, od koje se to, ma koliko ironično zvučalo, najmanje očekivala spremnost da ode korak dalje od onoga čemu se bilo ko nadao.

Snižavanje depozitne kamatne stope sa -0,3 na -0,4 odsto ulagači na tržištima ipak doživljavaju kao kraj jedne faze u kojoj sve ide naniže, odnosno trenutak nakon kojeg će sve, pa time i vrijednost eura samo rasti, iako se još ni ne nazire vrijeme kada će taj rast početi.

Važo je znati da ovaj potez samo ohrabruje Banku Japana (BoJ), Banku Engleske (BoE) i Švajcarsku narodnu banku (SNB) na nastavak vođenja labave monetarne politike, zbog čega je vjerovatnoća da bi uskoro mogle odabrati povećanje kamatnih stopa sada izuzetno mala i shodno njima treba planirati ulaganja na valutnim tržištima.

Maglovita u ovim okolnostima ostaje samo politika Federalnih rezervi, budući da u izbornoj godini ima osnova za jačanje dolara, ali i želje da se ne našteti izvozu. Ipak, važno je računati na mogućnost jačanja svih valuta koje trenutno vode popustljivu monetarnu politiku, ali i uzeti u obzir da jedino dolar ima mogućnost da zadrži rast duže vrijeme.

Bloomberg: Sastanku G-20 nedostajao je “Sputnik momenat”

Piše: Mohamed A. El-Erian (Bloomberg), prevod A.N.R.

Globalnoj ekonomiji bio je potreban ovaj vikend da bi se na sastanku Grupe 20 u Kini proizveo “Sputnik momenat”. Umjesto toga, uprkos porastu svijesti o rizicima koji prijete, rastu i finansijskoj stabilnosti, okupljanje je, u suštini, zaključeno podgrijanom verzijom izjava iz ranije najavljene politike.

Sve što se događalo na sastanku daleko je od individualnih i kolektivnih aktivnosti koje članovi G-20 moraju preuzeti kako bi izbjegli razočaravajuću stopu rasta i veću finansijsku nestabilnost.

Na sastanku u Šangaju ministri finansija i guverneri centralnih banaka najvećih ekonomija bili su mnogo više zabrinuti za izglede globalnog ekonomskog rasta, što je i razumljivo. Oni su takođe prepoznali da je skup politika koji se sprovodi u mnogim od njihovih zemalja i dalje veoma neuravnotežen, zbog čega se nastavlja pretjerano oslanjanje na eksperimentisanje centralnih banaka.

Postojala je nada, iako nije bilo očekivano, da bi se povećanjem svijesti od opasnosti uzdrmali kreatori politike, kao što je to bio slučaj 1957. godine, kada je Sovjetski Savez uspješno lansirao satelit Sputnik, ostavljajući Sjedinjene Američke Države u šoku i ujedinjujući se u cilju okrepljenja pristupa svemirskoj trci.

Rastuća zabrinutost zbog globalne ekonomije i tržišta, međutim, nije rezultirala nečim značajnijim od isticanja ranijih političkih obaveza koje su se borile da budu istaknute.
Sudeći po javno dostupnim informacijama, postoji nešto što izlazi iz G-20, što ukazuje na značajno poboljšanje političkog miksa mnogih sistemski važnih zemalja. Umjesto toga, radije od korišćenja “svih raspoloživih alatki – monetarne, fiskalne i strukturalne”, kao što je i istaknuto u saopštenju G-20, ove zemlje će nastaviti da se okružuju političkom realnošću, a i dalje će se previše oslanjati na iscrpljujuće politike centralnih banaka, čiju efikasnost podrivaju prijetnje od kolateralne štete i nenamjernih posljedica.

Poziv G-20 na kolektivnu odgovornost i akciju potisnut je, s obzirom na rizike sa kojima se suočava globalna ekonomija. U nedostatku hitnosti da se trenutno djeluje u krizi, zvaničnici se nijesu približili onome što su u aprilu 2009. postigli u Londonu, kada je zadivljujuće usaglašeni pristup pomogao da se izbjegne višegodišnja globalna depresija.

Uz malo nade u velike promjene, globalni rast nastaviće da se suočava s poteškoćama, trojstvo nacionalnih nejednakosti (prihoda, bogatstva i mogućnosti) će se pogoršati, a finansijska nestabilnost će se povećati. Ovi uslovi stvoriće još više zabrinjavajući kontekst za zvaničnike zemalja kada sljedećeg puta u aprilu dođu zajedno u Vašington na proljećni sastanak Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

Ako finansijski lideri propuste da iskoriste priliku za “Sputnik momenat”, svijet će još dublje zakoračiti prema tački od koje slab rast vodi ka recesiji, napadi finansijske nepostojanosti mogu evoluirati u više štetnih finansijskih nestabilnosti, a pogoršanje nejednakosti može podstaći veliku političku disfunkciju koja će, uz našu, podrivati i buduće generacije.

Blockchain: Od slabo prihvaćene alternative do finansijske revolucije

Ako se sjećate vremena kada se šira javnost tek upoznavala s konceptom digitalnih valuta, sjećate se i otpora koji su banke imale i načina na koji se ono što je tek bilo u nastanku osporavalo. Danas, međutim, stvari drugačije funkcionišu.

Blockchain tehnologija u početku je mnogima djelovala kao oblast koja, poput svih onih dovoljno naprednih, a suviše komplikovanih stvari, predstavlja zabavu za entuzijaste koji u njenom razvoju nalaze više emotivne satisfakcije, nego materijalne koristi. Rješenja koja su iz nje proizilazila djelovala su jednima vanvremenski, drugima ishitreno, a način na koji je personifikovana obično bi bio vezan za zagovornike oštrih stavova da je postojeći sistem nepravedan i da je velika promjena neophodna.
Kako nije osmišljen da bi samo zastupao revoluciju, već da bi stvarnim, postepenim promjenama otvorio put, koncept digitalnog novca nije bio osporavan na način na koji se odbija apriori neka ideja, već je i svojevrsna borba iz centara finansijske moći protiv pojave koja je pomalo ličila na prijetnju tekao sporo.
Nagla smanjenja vrijednosti digitalne valute bitcoin rezultat su brojnih poteza, od hakovanja platformi, uništavanja sistema za elektronsko rudarenje, do kupovine po tržišnoj i prodaje po skoro nultoj cijeni kada su giganti sa Wall Streeta nastojali da ga iskorijene, no odnos ponude i tražnje činio je svoje.
Fokus je, međutim, dugo bio samo na bitcoinu kao fenomenu, a tek kada se dublje zašlo u ono što uslovljava njegovu neuništivost, uočeno je da je zapravo sistem u kojem funkcioniše taj koji je u stvari revolucionaran.
Danas je, međutim, sve manje oštrih protivnika, a još manje onih koji negiraju uspjeh bitcoina, budući da je uslijedila faza u kojoj su upravo vodeće globalne banke i korporacije pokazale spremnost da infrastrukturu koja je omogućavala promet kriptovaluta koriste u sopstvenom poslovanju. Ovo je velika prekretnica za spoj tehnoloških i finansijskih dostignuća i iz nje bi mogao nastati jedan od najproduktivnijih bankarskih momenata u dosadašnjoj finansijskoj istoriji.
U ovoj fazi već je moguće vidjeti naznake onoga što će blockchain preduzeća biti u bliskoj budućnosti. Riječ je o modelu zasnovanom na zajedničkoj bazi podataka, koja može donijeti mnoštvo poželjih funkcija, a sve to bez ikakve potrebe da se to radi na štetu performansi i skalabilnosti. Ono što je do sada primjenjivano na bitcoin, u transakcijama sa određenim ograničenjima, zapravo bi u bližoj budućnosti moglo da posluži kao osnova za druge transakcije kojima je neophodno omogućiti da posluju u pouzdanijem okruženju. Tačnije, blockchain se sada koristi za skladištenje neprocesuiranih podataka, pretvarajući ih u nepromjenljive fajlove.
Riječ je o modelu koncipiranom na zajednički kreiranoj bazi podataka koja se može prilagođavati na veliki broj načina, zadržavajući istovremeno sve performanse koje ima.
Transakcije ograničenih modela, poput one koje se odvijaju kod bitcoina bazirane su na specifičnom načinu ugovaranja ili prinudnom čuvanju postupka modela, kakav je Ethereum, koji na blockchainu može obavljati poslove od opšte namjene.
Već postoji ogroman broj preduzeća u svijetu koja eksperimentišu s Ethereumom, a uglavnom rade u zatvorenom okruženju, a interesovanje za ulaganje javlja se upravo kod kompanija koje i dalje zadržavaju status tržišnog giganta, ali su svjesne koliko je i strategiju i domen poslovanja neophodno prilagođavati trendovima koji se naziru.
Prva primjena i eksperimentisanje oko blockchaina počinje, prije svega, u sferi prenošenja i razmjene digitalnog sadržaja, dok je dodirnih tačaka sa onim što se odnosi na obračune i finansije uopšte za sada manje zastupljeno.
Iz rezultata nedavno objavljenog istraživanja o digitalnim valutama, u čijoj izradi je učestvovala i njemačka Bundesbanka, moguće je zaključiti da finansijski sektor u narednih nekoliko godina očekuju kompleksnije transformacije nego sve što se dogodilo u posljednjih nekoliko decenija. Pojava digitalnih valuta pokazala je da prostopr za unapređenje elektronskog plaćanja i ostvarivanja zarade od transakcija ne postoji samo u segmentu unapređenja usluge pružene krajnjem korisniku, već i u onome što je podrška tim aktivnostima.
Nastao je kao pokušaj unapređenja bitcoin mreže na kojoj je samo postojala mogućnost obavljanja transakcija, ali nije bila prilagođena drugim aktivnostima koja se, inače, u bankarskom poslovanju praktikuju s novcem, poput štednje i sličnog. Stoga je uloga Ethernuma upravo da pokuša da na osnovama decentralizovane mreže koja postoji kod kriptovaluta kreira opcije koje će omogućiti da se kao pokriće u ugovornim odnosima uzima upravo digitalni novac, bez potrebe da se njegova vrijednost izražava u svjetskim valutama. Prije nekoliko godina ovakva ideja djelovala bi najblaže rečeno kao uzaludna, no već sada nju ne iniciraju samo alternativci, već postoji i ogromno interesovanje subjekata koji su u finansijskom svijetu mainstream. U vremenu proboja bitcoina u globalne finansijske vode očekivanje da će JP Morgan biti zainteresovan da ulaže u ovu tehnologiju bilo bi apsurdno, no do danas ovaj finansijski gigant uložio je milione dolara u finansijski startap Digital Asset Holdings kako bi istraživao potencijale bitcoina.
U privatnim lancima kriptovaluta ne postoji nijedan elemenat kojeg u potpunosti definiše samo ono što su karakteristike lanca, bez mogućnosti da postoji na još negdje. Ovdje, zapravo, leži sav potencijal transakcija u ovakvim mrežama, jer će nakon definisanja vrijednosti biti stvorene mogućnosti za razmjenu, čuvanje, povlačenje i raspoređivanje sredstava bez uključivanja fizičkog novca ili bilo kakvih drugih jedinica mjere u proces.
Prednost je što prilikom prenošenja imovine neće biti neophodna kompleksna računica, jer se sredstva zapravo i ne izmještaju iz lanca, već se samo mijenja zapis koji postoji u bazi.

Novac br. 8: Ako ne možeš da ih pobijediš…

Neposredna veza između finansija i informacionih tehnologija stvorila je osnovu za korišćenje svih danas poznatih bankarskih proizvoda i za berzanski promet različitih instrumenata trgovine, zbog čega napredak u jednom segmentu uslovljava drugi.

Štaviše, finansije su jedna od rijetkih oblasti u kojima se progres u neuporedivo manjoj mjeri temelji na sopstvenim istraživačkim aktivnostima i eksperimentisanju u odnosu na spoljne faktore koji ga uslovljavaju, budući da je tehnološki razvoj onaj koji diktira mogućnosti.

Nakon pojave digitalnih valuta finansijski sektor reagovao je prilično burno, a neuspjeh u pokušaju da im se suprotstave natjerao je da se malo zagrebe ispod površine uoče razlozi neuništivosti.

Blockchain tehnologija prepoznata je kao osnova za dalji razvoj finansijskih usluga, finansijske korporacije sada umjesto u njeno suzbijanje ulažu milione dolara u razvoj na njoj baziranih startapova, pa je ono što zapravo najviše ohrabruje promjena paradigme.

Dok raste svijest o prednosti elektronskih plaćanja i raste njihova zastupljenost u ukupnim novčanim transakcijama finansijski subjekti više nijesu samo oni koji nameću trendove, već i koji ih prihvataju.

Ovoga puta lekciju su uzele od nekoga ko je ogroman trud uložio kako bi razvio fer sistem. Borba je bila suvišna, a u nemogućnosti da pobijede infrastrukturu koja je budućnost transakcija, odlučile su da je pridruže sebi. Konačno.

Na pragu ere digitalne ekonomije: Malo vremena za veliko preispitivanje

Pojam digitalne ekonomije spaja ulaganja u tehnološki razvoj s jedne i privrednog rasta s druge strane, no vezu između količine, intenziteta i dinamike u kojoj prvo uslovljava drugo tek treba naći, zbog čega upravo i predstavlja najveći izazov za one koji se danas bave projekcijama ekonomskog razvoja

Dok sve veći broj organizacija koristi prednosti digitalnih tehnologija, mnoge ekonomije smatraju se nedovoljno razvijenim upravo u digitalnom smislu. Procjene su da oblast, označena kao digitalna ekonomija, uključujući i neku vrstu digitalnih vještina i digitalnog kapitala, predstavlja više od 22 odsto globalne ekonomije, pri čemu je sposobnost digitalnog da dopre do te vrijednosti u ogromnoj mjeri neiskorišćena.
Razvoj savremene tehnologije već je na nivou koji omogućava da radna snaga bude spoj ljudskih potencijala, uređaja i pametnog softvera i upravo njeno nastajanje i rast zastupljenosti biće najveći izazov u onome što sada nazivamo digitalnom ekonomijom.
Pitanja vezana za ovakvu vrstu radne snage, koja bi bila spoj ljudske i vještačke inteligencije, kao i njihovih pojedinačnih vještina u ovoj fazi trebalo bi da daju odgovore, između ostalog, i na etičnost ovakvog pristupa, te na prilagođavanje i poslodavaca i zaposlenih u cilju povećanja produktivnosti pri racionalnijem pristupu.
Digitalna revolucija, koja je uslijedila onog trenutka kad su smartfoni našli masovnu primjenu, a prešla na viši nivo onda kada je uslijedilo njihovo povezivanje s drugim gedžetima, promijenila je sve, prije svega situaciju na tržištu, na kojem ne samo da se broj korisnika povećao, nego su brojni uređaji prestali da budu želja i postali potreba. Ogromne promjene koje su nastale poslale su brojne signale tehnološkim kompanijama, a ključni je da u centru njihovog interesovanja treba da bude korisnik i da se prilagođavaju njegovim zahtjevima, podsjećajući na primjere onih koji su se sporo prilagođavali i tako zapadali u gubitke, ali i onih koji su primjenom drugačijeg pristupa i pokazivanjem veće otvorenosti povećali bazu kupaca.
U čitavom nizu procesa koji se odvija u ovoj oblasti neophodno je razumjeti način na koji investiranje u ono što čini digitalnu ekonomiju utiče na rast bruto domaćeg proizvoda i u kojoj mjeri se to događa. Studija koju je ovog mjeseca objavio Oxford Economics predviđa i da bi razvoj digitalne ekonomije do 2020. godine doprinio ekonomskom rastu od 25 odsto, ukoliko se bude adekvatno ulagalo u ovu oblast.
Obim digitalne ekonomije veći je nego što iz današnje perspektive može da izgleda bilo kome ko se detaljno nije posvetio analizi svih njegovih segmenata, no prema onome što se, na primjer, prošle sedmice moglo čuti na Svjetskom ekonomskom formumu u Davosu uočava se ne samo svijest da se već zakoračilo u novu eru, već i izvjesna doza straha da će veliki broj ekonomija relativno nespreman dočekati tehnološki progres, koji će stvarati osnovu za sistem u kojem će jeftina radna snaga biti suvišna, budući da će je zamijeniti mašine.
Prema januarskoj studiji, koju je objavio Accenture Strategy, digitalna ekonomija već sada obuhvata trećinu američke ekonomije, odnosno vrijedna je 5,9 biliona dolara. Ovo je jedan od najkonkretnijih pokazatelja zbog kojeg se više ne smije potcjenjivati njen uticaj, međutim, važno je i pravilno razumjeti kako digitalna ekonomija utiče na BDP i šta njen rast predstavlja za ostatak privrede.
Prije svega, neophodno je naglasiti da što je veća digitalna ekonomija ne znači da će rast biti brži. Na isti način kao što ni veličina proizvodnog sektora neke zemlje ne određuje njegovu stopu rasta, već on zavisi od procesa koji se unutar njega odvijaju, tako je i sa digitalnom ekonomijom. Veći udio digitalne ekonomije u ukupnoj privredi ne znači da će se obim ekonomije povećavati proporcionalno njenom rastu. Riječ je samo o primjeni digitalnih investicija koje će biti od značaja i načina na koje one mogu da generišu produktivnost unutar sektora na koje su primijenjene.
Takođe, investiranje u tehnologiju nije jedini preduslov razvoja digitalne ekonomije. Između ulaganja u digitalni razvoj, kao prvog koraka u ovom procesu, i povećanja stope privrednog rasta, kao rezultata tog procesa postoji veza, no put od jednog do drugog izuzetno je dugačak i kompleksan. Prije svega, neophodno je imati na umu da se organizacije i privrede u jednom trenutku nalaze u različitim fazama i da, na primjer jedan ili tri odsto rasta BDP-a u jednoj ili drugoj državi, bez obzira na njenu veličinu, ne znači da je rezultat većih ili manjih napora, već pravilnog fokusiranja.
Digitalna ekonomija često se percipira kao oblast u kojoj će dominirati sve one pojave koje su sada u ekspanziji, poput društvenih mreža, servisa kakvi su Uber, Airbnb, Aliexpress i slično. Ove kompanije su preoblikovale globalno tržište tako što su kreirale potpuno novu ekonomsku platformu tradicionalnim, analognim kompanijama. Međutim, naročito političari u Evropskoj uniji ne propuštaju da, govoreći o prelasku u novu eru, izraze zabrinutost zbog dominacije ovih kompanija, od kojih 15 vodećih ima tržišnu kapitalizaciju iznad dva i po biliona dolara. Oni, međutim, zanemaruju značaj koji one imaju za klasične biznise i načine na koje je moguće obogatiti ponudu.
Osluškujući ono što se ponekad čuje kao poruka koja se želi poslati sa nekih evropskih adresa, a koja zvuči kao pokušaj da se stvari drže pod kontrolom, zapravo samo može da oteža pravljenje projekcija onome ko odluči da se posveti planiranju naspram onoga što omogućava digitalna ekonomija. Ipak, ne treba zanemariti ni činjenicu da nijedan od tehnoloških giganata koji su nosioci ovog procesa nije sa evropskog tržišta i da se Evropa, koja uvijek iznova traži nove načine da se zatvori, zapravo pribojava gubitka uticaja, dijelom i zbog nemogućnosti da se izbori sa onim što naziva poreskim oazama, a što ovakvi biznisi traže.
Stoga digitalna ekonomija neće predstavljati samo trijumf nauke nad tradicionalnim načinima proizvodnje i primat inovativnosti nad razvijanjem vještina koje umjesto čovjeka mogu da obavljaju uređaji, već i kroz potpuno nov pravni pristup cijelom pitanju, od etike u postupku otpuštanja zaposlenog sa radnog mjesta na koje se bude angažovao robot do oporezivanja multinacionalnih subjekata unutar ili izvan neke teritorije.

  • Obim digitalne ekonomije veći je nego što iz današnje perspektive izgleda.
  • Što je veća digitalna ekonomija ne znači da će privredni rast biti brži.
    investiranje u tehnologiju nije jedini preduslov razvoja digitalne ekonomije.
  • Digitalna ekonomija nije samo trijumf nauke nad tradicionalnim biznisom.
  • Oblast otvara potrebu za regulisanjem velikog broja složenih pravnih pitanja.

22 odsto globalne ekonomije zauzima oblast označena kao digitalna ekonomija, uključujući i neku vrstu digitalnih vještina i digitalnog kapitala

Novac br. 7: Zatvorenost Evrope

Kriza u eurozoni, neispunjeni ciljevi o stopi inflacije i nakon programa kvantitativnog popuštanja Evropske centralne banke, a potom odsustvo jedinstvenog odgovora na migrantsku krizu, podizanje zidova i uvođenje granične kontrole pokazali su da Evropska unija nema granica samo u jednoj stvari – svojoj zatvorenosti i odaljavanju od izlaza.

Zemlje koje su se decenijama ujedinjavale upravo iz ekonomskih interesa sada ne samo da pokazuju da ne mogu da djeluju u zajedničkom interesu, već i da jednu veliku promjenu dočekuju potpuno nespretne.

Nije riječ o tržišnim previranjima, jer je njihov uticaj neizbježan, ali i prolazan; u pitanju je era digitalne ekonomije u koju EU kao da je gurnuta mimo svoje volje i odupire da joj se prilagodi.

O kompleksnosti evropske administracije najbolje znaju njeni građani, no taman kad su se svi navikli na ove procese, pojavljuje se novi izazov: regulisanje tržišnih procesa u eri digitalne ekonomije i radnih prava u vremenu – robotike.

Zabrinutost, koja se nazire u izjavama evropskih političara, samo je ogolila manjkavosti sistema, a problemi bi mogli kulminirati kada tehnološka revolucija, osmišljena da pojednostavi, zapravo zakomplikuje sve.

Always Get Back to Lessons Learned a Long Time Ago

While preparing some data I have realized that I was dealing with extremes after 12 years.
Simply, there’s nothing in life where, after all this time, you won’t say how good it would be if you would have known everything you’ve learned by now. You will probably say the same thing about these days by 2028, when you might question your today’s choices and paths.
Extremes
I knew everything about extremes as a freshman, while now I only see how faster the solution could be achieved. However, when there’s no one who asks you to hand out your paper, you simply don’t think of how great it is.
The curse of the human being obviously is that its productivity is on top when working under constant pressure, while things lose their meaning when there’s nothing left to push you.

Nije kraj podizanju kamatnih stopa

Vrijeme iščekivanja okončano je odlukom da se kamatna stopa sa 0,25 odsto nakon skoro deceniju poveća na 0,5 odsto, što je uslovilo rast povjerenja u američke hartije od vrijednosti i dolar, ali ne i u naftu.

Potez koji je svjetska javnost očekivala na svakoj ovogodišnjoj sjednici Federalnih rezervi konačno je uslijedio ove srijede, skoro godinu nakon što je najavljen, a pratilo ga je obećanje da će centralna američka finansijska institucija nastaviti da prati kretanje inflacije, kao i stanje u oblasti zapošljavanja, u cilju što bolje procjene da li postoji potreba za daljim povećanjem kamatnih stopa.

fed perperzonaOvo znači da se promjene u kamatnoj politici u kratkoročnom periodu ovim nijesu završene i da, u slučaju da se uoči da je američka poslovna klima pružila oslonac, može uslijediti povećanje referentne kamatne stope sa sadašnjih 0,5 odsto, na koliko je povećana sa 0,25 odsto, koliko je iznosila čitavih devet godina.

Ovim je završeno vrijeme rekordno niskih kamatnih stopa koje od 2006. godine omogućavale upliv jeftinog novca u privatni sektor, kako bi se stimulisao rast, što je bilo prijeko potrebno omogućavati naročito nakon izbijanja krize 2008. godine.

Na sjednici Federalnog komiteta za otvoreno tržište revidirana je i projekcija rasta najmoćnije svjetske ekonomije s prethodno naglašenih 2,3 odsto na 2,4 odsto, budući da se očekuje znatno poboljšanje na američkom tržištu rada, kao i bolja situacija u oblasti potrošnje.

Odluka o porastu kamatnih stopa donesena je jednoglasno. Iz ovoga proističe Fedova procjena da povećanje kamatne stope po kojoj se odvijaju međubankarske pozajmice neće imati negativan uticaj na američku privredu. Na odluku o povećanju kamatnih stopa tržište je odreagovalo povećanjem berzanskog indeksa Dow Jones, koji je svega osam minuta nakon saopštavanja ove informacije porastao više od 130 poena, da bi se kasnije rast stabilizovao iznad osamdeset poena više u odnosu na zatvaranje tržišta prethodnog dana.

Odluka je obrazložena povećanom potrošnjom domaćinstava i poslovnih investicija, kao i dalje niskom stopom inflacije. Predsjednica Federalnih rezervi Dženet Jelen naglasila je da je odbor uvjeren da će ekonomija nastaviti da raste, ali da ima još prostora za poboljšanje. Kako će izgledati naredni potezi i kojom dinamikom bi se kamatna politika mogla dalje mijenjati zavisiće od privrednih kretanja, a Jelen je priznala da na tržištu rada još ima nedostataka, prije svega kada je riječ o zaradama.

Ona je upozorila je da bi dodatno odlaganje povećanja kamatne stope moglo dovesti Fed u situaciju da na brzinu stavi pritisak na monetarnu politiku, što bi ekonomiju moglo da gurne u novu recesiju.

Prema srednjoročnim prognozama Feda, kamatna stopa za savezna sredstva u 2016. mogla bi da iznosi 1,5 odsto, dok bi ta stopa trebalo da dostigne 2,5 odsto već u 2017. godini. Približavanje normalnom nivou kamatnih stopa od oko 3,5 posto neće uslijediti do 2018. godine, pa bi se stabilniji rast mogao očekivati tek u toj godini. Jelen je upozorila da će, u slučaju da situacija ne bude ohrabrujuća kako se sada očekuje, kamatne stope rasti sporije.

Za ishod sjednice Feda najviše interesovanja pokazali su ulagači na tržištu kapitala, naročito oni u čijim portfolijima se nalaze akcije kompanija koje se kotiraju na Wall Streetu, ali i oni koji trguju valutama.

Osim indeksa Dow Jones, neposredno nakon saopštavanja ishoda sjednice porastao je i S&P 500, a na vrijednosti su dobile akcije u devet od 10 sektora tog indeksa. Na gubitku bio je jedino energetski sektor i to 0,5 odsto, budući da se očekuje da cijena nafte dodatno oslabi, nakon što nastavak jačanja dolara bude diktirao takav trend.

Dogovor koji mijenja perspektivu društva

Potpisivanje klimatskog sporazuma u Parizu predstavlja veliku prekretnicu kako kada je riječ o daljim tokovima u globalnoj ekonomiji, tako i kada je u pitanju podrška političkim pokretima i partijama koji različito gledaju na ovo pitanje.

Sporazum o smanjenju emisije štetnih gasova i međusobnom pomaganju među državama potpisnicama je postignut i ta vijest odjeknula je u brojnim medijima širom planete.

pariz klima perperzonaIako se decenija u kojoj smo tek približava sredini, upravo bi ovaj događaj mogao biti ono što ju je označilo, kada je riječ o dometima čovječanstva i spremnosti globalnih lidera suprotstavljenih stavova da se ujedine u nekom pitanju. Jedinstveni dogovor lidera 195 zemalja po snazi koju ima na čovječanstvo mnogi porede s nečim što je na korak miru u svijetu i što će planetu konačno uvesti u zlatno doba.

Bez obzira na to što je ovaj dogovor u sjenci aktuelnih političkih i geostrateških događaja usljed povećanog strahovanja od terorizma, poslata je jasna poruka da ni zbog onoga što se trenutno smatra najvećom prijetnjom čovječanstvu, javnost ne zanemaruje potrebu da se što prije riješe problemi zbog učestalih suša, poplava i sve prisutnijih vremenskih nepogoda u većini zemalja.

Dogovorom koji je potpisan u Parizu najavljeno je da će planeta ostati čistija i zdravija za generacije koje dolaze. Potpisima svjetskih lidera stvoreni su ključni preduslovi da se izbjegnu katastrofalni efekti klimatskog haosa, počevši od glečera koji se otapaju i poplavljuju obale, te uzrokuju porast nivoa mora, kao i svega što za rezultat ima drastične promjene vremenskih uslova.

Najveći svjetski proizvođači nafte, poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rusije i Kanade već su teško pogođeni drastično sniženom cijenom nafte, zbog čega bi njihov uticaj u globalnom političkom životu mogao biti sve slabiji, kako se njihova finansijska snaga bude smanjivala.

Sporazum će imati pozitivne efekte na globalnu ekonomiju, kako kada je riječ o povećanju društvene odgovornosti kada je riječ o kompanijama koje su do sada bile smatrane zagađivačima, tako i kada je riječ o smanjenju nezaposlenosti, budući da se otvaraju brojne šanse.

Ambiciozni društveni ciljevi kojima se ograničava porast globalne temperature mogu biti od koristi za kompanije koje su uključene u procese dobijanja energije iz obnovljivih izvora i povećanje energetske efikasnosti na tržištima.

Izgradnja nove energetske infrastrukture generisaće veliki broj novih radnih mjesta, a veliki broj zaposlenih biće potreban i za održavanje lokacija sa solarnim panelima i razvoj novih transportnih sistema koji će obuhvatati vozila koja će sve manje koristiti gorivo.

Osim ekonomskih, pariški sporazum podstaći će i brojne promjene u političkom razmišljanju velikog dijela javnosti koja razumije prioritete i koja će na osnovu njih formirati političku sliku u pojedinačnim zemljama.

Jačanje političkih pokreta koji se intenzivnije zalažu za očuvanje životne sredine, poput Demokratske stranke u Sjedinjenim Američkim Državama, uz poseban doprinos u lobiranju za ovaj dogovor koji je dao aktuelni predsjednik Barak Obama, zadalo je udarac partijama kojima ova pitanja nijesu važna, poput Republikanske stranke i njihovih sestrinskih partija i pokreta širom svijeta koji su skeptični po pitanju ljudskog faktora, kao ključnog uzroka klimatskog haosa.

Politike koje su vjerovale da favorizovanje očuvanja životne sredine čak i po cijenu kada ono nije trenutno ekonomski isplativo sada nailaze na manje odobravanje javnosti, jer je su sve zemlje potpisnice, bez izuzetka, stavile u prvi plan ono što garantuje dugoročnu korist.

Bloomberg: Papa je u stvari mudar političar

Piše: Klajv Kruk, prevod A.N.R.

Posjeta pape Franja Sjedinjenim Američkim Državama izazvala je jednake reakcije oduševljenja i među republikancima i među demokratama u Kongresu jer je izbjegao da govori o pitanjima oko kojih postoje njihove nesuglasice.

Slušajući papino obraćanje u Kongresu, u početku sam najviše bio zainteresovan da čujem šta će reći o kapitalizmu. Da li će podsjetiti američki Kongres na nekontrolisanu trku za profitom? Ili će se oglušiti na to?
BloombergDok se njegov primamljivi i pažljivo kalibrisani govor nastavljao, postalo je jasno da nije želio nikoga da napadne. Za potrebe ovog događaja, biznis nije bio đavolje đubre. Naprotiv, on može da bude “plemenita profesija”. Dobro je što je to razjašnjeno.
Lukava papska triangulacija skrenula je pažnju na više teatralnih aspekata događaja. Kako bi Sveti otac čitao svoju publiku i kako bi njegova publika reagovala? Da li bi tu bilo naizmjeničnih navijačkih ovacija u poznatom stilu pantomime, uz trenutke oklijevanja, kao što lideri nacija rade gledajući svoje susjede? To bi bilo nepristojno, ali prekinuti ove navike moglo bi biti teško.
Papa je bilo kakvu uzdržanost mogao učiniti nemogućom da je pogrešno pricijenio prilike. Ljevica je prihvatila papu Franja jer je bio neuobičajeno otvoren kada je bilo riječi o ekonomskom pitanju. Činjenica je da je u političkom životu on ujedno i ekstremni socijalni konzervativac i ekstremni ekonomski progresivac. Ovo i demokratama i republikancima omogućava skoro jednako mnogo podrške, ali ih i podjednako drži dalje od toga. Bilo bi jednostavno za obje strane da ga preziru isto tako kao i da ga obožavaju.
Da je papa u civilnom smislu opisao svoj stav o, na primjer, abortusu i raspodjeli bogatstva, ili homoseksualnim brakovima i klimatskim promjenama, ozbiljno bi testirao pristojnost kongresmena. On je odlučio da lagano korača. Zvučeći više kao nadbiskup Kanterberija nego kao episkop Rima, pozvao je na manje polarizacije i više pragmatizma. Dakle, većina aplauza bila je obopartijska, čak i ako su njegove riječi o svetosti života privukle zahvalnost sa svih strana, budući da je pažljivo propustio da pomene kada on vjeruje da život počinje.
Na ovaj način on je svima učinio čast da ovom prilikom budu ne samo zadovoljni, već presrećni zbog onoga što je rekao. Demokratski predstavnik Patrik Marfi objavio je na Twitteru: “Nadam se da je Kongres primio k srcu papinu poruku o siromaštvu i da će djelovati u pravcu nejednakih prihoda“.
Republikanski senator Ted Kruz napisao je na Twitteru: “Svetionik pravednosti i dostojanstva @Pontifex bio je najnepokolebljiviji glas o životu, braku i vjerskoj slobodi”.
Raskošne pohvale na račun pape zbog pitanja oko kojih su saglasni i pretvaranje da se ne primjećuju stavovi koji bi vas razbjesnili da ih bilo ko drugi saopštava. Kad bi samo predsjednici mogli podstaći ovakvu velikodušnost.

Piše: Erik Kišbaum, prevod A.N.R.

Koja je najveća nacionalna etnička grupa u Americi? Ako kažete engleska, italijanska ili meksička, nijeste u pravu. Danas oko 46 miliona Amerikanaca može da se osloni na njemačko porijeklo. Razlika je, međutim, šte veoma malo njih to radi.

Zaista, izuzev Oktoberfesta, njemačka kultura je uglavnom nestala iz američkog pejzaža. Šta se dogodilo? Na ulasku u prošli vijek, Njemci su bili dominantna etnička grupa u Sjedinjenim Američkim Državama – oko osam miliona ljudi, od 76 miliona stanovnika.

nyt perperzonaNjujork je imao jednu od najbrojnijih svjetskih populacija koja govori njemačkim jezikom, zaostajući samo za Berlinom i Bečom, sa skoro četvrtinom od 3,4 miliona ljudi koja je govorila njemačkim jezikom. Čitave zajednice rasprostranjene od sjevera Viskonsina do ruralnog Teksasa sastojale su se isključivo od njemačkih imigranata i njihove djece.

Dok su se širili zemljom, osnivali su crkvene denominacije, pjevačka društva, pa čak i cijele industrije, prije Prohibicije Njemci su imali apsolutnu dominaciju u pivarama, čija imena žive u brendovima kao što su Pabst, Busch i Miller. Brojnost Njemaca oblikovala je i medije – oko 1900. godine bilo je 488 njemačkih dnevnih i nedjeljnih listova koji su održavali živom njemački jezik i kulturu, te politiku – njemački Amerikanci na Srednjem zapadu bili su kičma osnivanja rane Republikanske partije.

Ogroman broj njemačkih Amerikanaca bili su takođe faktor u čuvanja SAD izvan Prvog svjetskog rata duže vrijeme – aktivisti su lobirali protiv intervencije na strani Saveznika, dok su političari bili zabrinuti zbog gubitka prilično velikog glasačkog bloka.

Uglavnom iz tog razloga, kada su SAD ušle u rat njemački Amerikanci dospjeli su pod intenzivni i često nasilni nadžor, naročito nakon otkrivanja jednog loše zamišljenog njemačkog plana da Meksiko napadne SAD.

Dugo je bilo sumnji u lojalnost njemačkih Amerikanaca, naročito u bezbrojnim džepovima na srednjem zapadu gdje su bili posebno dominantni. Mnogi su se nadali da će spriječiti asimilaciju držeći se svog jezika i dvostruke lojalnosti, ali je to opredjeljenje za njihovu kulturu iznenada postalo ranjivost.

U onome što predstavlja veliko zaboravljeno poglavlje američke istorije tokom približno 18 mjeseci američkog učešća u ratu ljudi s njemačkim korijenima lažno su optuživani da su špijuni i diverzanti, stotine njih bili su pritvarani ili osuđivani za pobunu po izmišljenoj optužbi ili za krivična djela poput trivijalnih kritičkih komentara o ratu. Više od 30 ubili su osvetnici i antinjemačke bandem stotine njih su prebijali ili uvaljali u katran i perje.
Čak se i njemačka muzika Betovena i Bramsa, za koju se smatralo da je imuna na histeriju, našla pod napadom. “To je muzika osvajanja, muzika oluje, poremećaja i razaranja”, pisao je The Los Angeles Times u junu 1918. godine. “To je kombinacija zavijanja pećinskog čovjeka i buke sjevernih vjetrova”. Partiture su sa knjigama njemačkih autora spaljivane u javnosti.

Nije iznenađujuće, oni koji su mogli krili su germanske korijene, neki su mijenjali imena, neki su otkazivali pretplatu na njemačke listove, koji su praktično nestajali. Kakv god njemački trag da je i ostao u Americi 1910-ih godina obrisan je pod sličnim pritiskom za vrijeme Drugog svjetskog rata, ni ne pominjući sramotu koju je nakon toga nosio njemački identitet.

Moj djed Džozef Kiršbaum proživio je ovaj prekid. Rođen je u Njujorku u porodici njemačkih imigranata 1891. godine, nije počeo da uči engleski sve dok nije pošao u školu i pričao je njemački kod kuće, sa prijateljima, u prodavnicama i restoranima onako kao i sa roditeljima.

Pa ipak, kasnije tokom života tvrdio je da se ničega od toga ne sjeća. U nekim djelovima SAD možda je i bilo poziva političara kako bi pridobili hispano-američke glasove, italo-američke, jevrejsko-američke, afro-američke ili irsko-američke glasove.

Ali stvara veliki prirtisak to kada to čujete, pa čak i za predsjedavajućeg Predstavničkog doma američkog Kongresa Džona A. Bejnera, koji nikad nije pokušavao da čak i da bilo kakav nagovještaj svojih njemačkih korijena kojim bi zatražio njemačko-američke glasove.

Ipak, dok njemačko-američka kultura možda odumire, njemački Amerikanci nastavljaju da ostavljaju trag za zemlju, od astronauta Nila Armstronga do bivšeg predsjednika Svjetske banke Roberta Zelika. Steinway klavire prvo je pravio njemački imigrant Hajnrih Stajnveg koji je kasnije promijenio ime u Henri Stajnvej.

Chrysler je pokrenuo Valter P. Krajzler, čija porodica su bili njemački disidenti, a Boeing je osnovao Vilijam E. Boing, sin njemačkog imigranta.
Ipak, kako je prošlo obilježavanje stogodišnjice Prvog svjetskog rata i kako se bliži 25 godina od ujedinjenja Njemačke, postoje neki blagi izdanci preporoda njemačko-američkog identiteta. Njemačko-američki kongresni poslanički klub osnovan je 2010. godine i danas ima 93 člana.

Popularnost pivarskog zanata dovela je do oživljavanja pivskih bašti u njemačkom stilu, dok sportske ličnosti kao što su fudbalski trener Jirgen Klinsman i NBA All-Star Dirk Novicki slave njemački identitet.

Možda je tačno i to da jednom izgubljeni identitet nikada ne može biti ponovo vraćen. Ali zašto ne pokušati? Bilo bi dobro za sve da se milioni Amerikanaca podsjete da su dio imigrantske kulture, koja nije tako davno bila primorana na ćutanje zbog straha i netolerancije.

Bloomberg: Grčka nakon izbora šansa je za Sirizu

Piše: Mohamed A. El-Eiran, prevod A.N.R.

Nakon ponovnog zabušavanja, Evropa iznenada ima priliku da učini pravu stvar po pitanju neodrživog grčkog duga. Bila bi tragedija, i za Grčku i za Evropu ako bi se ova otvorena mogućnost upropastila.

Dva nedavna dešavanja kombinovala su otvaranje ovog trenutka: pobjeda Sirize na izborima u nedjelju i preplavljenost izbjeglicama u Grčkoj.
BloombergU skladu sa sposobnostima za vispreno političko manevrisanje koje je demonstrirao prošle godine lider partije Siriza Aleksis Cipras ponovo je prkosio predviđanjima i obezbijedio drugi mandart za vođenje vlade.
On je ostvario pobjedu uprkos nevjerovatnom odstupanju od izbornih obećanja datih tokom svoje prve kampanje, da će staviti tačku na strogost koju je nametnula eurozona, što je dovelo do značajnih napuštanja njegove stranke. I tokom ovog premijerskog mandata otkriće da su se njegovi, nekada neprijateljski evropski partneri sada za njega značajno zagrijali.
Istorija je prepuna primjera naizgled neočekivanih političara koji su bili katalizatori promjena i koji su bili u stanju da ostvare nevjerovatne rezultate. U mnogim slučajevima, njihova kontraintuitivna pozadina im je pružala kredibilitet da ubijede svoje sunarodnike da postoji potreba za radikalnim koracima.
Razmislite o predsjedniku Brazila Luisu Inasiu Luli da Silvi, sindikalacu koji je, nakon što je izabran za predsjednika 2002. godine, impresivno i efikasno sproveo niz konvencionalnih ekonomskih reformi koje su djelovale sasvim suprotno uvjerenjima koja je zagovarao tokom dugogodišnjeg angažmana u opoziciji. Drugi primjer je Menahem Begin, tvrdokorni premijer Izraela iz partije Likud koji je potpisao mirovni sporazum sa Egiptom kojim je predviđeno da se jevrejska naselja na Sinaju u potpunosti razmjeste.
Evropa može da ojača Ciprasovu ruku pružanjem daljeg i posledičnog dužničkog rasterećenja koje je u više navrata obustavljano, za koje mnogi, uključujući i Međunarodni monetarni fond, mogli da vjeruju da je neophodno za održivi grčki oporavak.
Dok izbjeglica sa Bliskog istoka prodiru u Grčku, a dok se tome dodaju nesvakidašnji migracioni pritisci sa kojima se suočavaju mnogi širom Evrope, nevoljni povjerioci, predvođeni Njemačkom, sada imaju izgovor da oproste ranije odobrene spasonosne kredite koje su odobrili Grčkoj.
Zaista, ove zemlje mogu opravdati pomoć Grčkoj ukazujući na to da je ona na prvoj liniji ulaska u Evropu, što čini uticaj izbjegličke krize posebno akutnim.
Ranije ustanovljene aktivnosti Evrope da pojednostave Grčkoj borbu sa prekomjernim teretom prezaduženosti mogu omogućiti podsticaj novoj vlasi Sirize koja će i dalje biti primorana da primjenjuje niz teških ekonomskih i finansijskih reformi. Ovo će, međutim, otvoriti i vrata MMF-u da se ponovo angažuje oko rješavanja situacije u Grčkoj, kako bi obezbijedio bolju osnovu za nastavak angažovanja Evropske centralne banke.
Ono što je najvažnije jeste da bi ovo moglo podići otklanjanju dužničkog oblaka koji obeshrabruje dalje privatne prilive novca u grčku, podriva rast i usljed kojeg nikakvi realni napori vezani za štednju ne daju rezultate.

Idealno vrijeme za kupovinu dolara

Pojam stabilne valute već odavno ne postoji u praksi kada je riječ o parovima kojima se najviše trguje, a ova godina idealna je za zaradu na promjeni kursa, jer su signali centralnih banaka jasniji nego ikad.

Dnevne novineInteresovanje učesnika na tržištu kapitala za zaradu na razmjeni valuta od početka vijeka neprestano raste, a ova godina jedna je od onih gdje se već u prvim mjesecima značajna zarada mogla ostvariti na valutnom paru euro-američki dolar.

Valutno tržište bilježi rekordan nivo aktivnosti, rast dolara zaustavljen je nakon blagog skoka cijene nafte, pa je dolar od sredine protekle sedmice izgubio oko sedam odsto vrijednosti, da bi juče ponovo nastavio da raste. Kurs švajcarskog franka, koji je tokom prve polovine aprila porastao 2,5 odsto, a potom nastavio da klizi do početka maja, ponovo je u porastu, a budući da nagli rast ili pad traju po nekoliko dana, valutni par euro-franak idealan je za kratkoročna ulaganja.

Da pojam stabilne valute više ne postoji najbolje pokazuju grafikoni promjene vrijednosti kursa vodećih svjetskih valuta međusobno, iz kojih se vidi da se za nekoliko mjeseci danas odnosi vrijednosti promijene u većoj mjeri nego što je tokom prošlog vijeka to bio slučaj za nekoliko godina.

Odgovor na pitanje šta je novo u valutnim odnosima u odnosu na, na primjer, posljednju četvrtinu prošlog vijeka je jednostavan – euro.

Zastupljenost jedinstvene evropske valute u monetarnim kretanjima, rast značaja Evropske unije kao privrednog subjekta, kao i heterogenost sastava eurozone koja uslovljava da se neprestano provjerenje u euro mijenja nakon svakog izvještaja o privrednim kretanjima uticali su na značajno povećanje tržišne dinamike.

Dodatne pritiske stvorili su programi vodećih centralnih banaka, ali i sve fleksibilnije vođenje monetarne politike u vodećim ekonomijama.

Američki dolar je tokom posljednjih sedam godina, nekoliko puta rastao i jačao mijenjajući vrijednost za 20 odsto, a u posljednjoj fazi naglog rasta u odnosu na euro rastao je čak 25 odsto.

Kurs švajcarskog franka je od izbijanja globalne krize do danas u odnosu na euro porastao 60 odsto, uz nekoliko faza naglog jačanja preko noći, dok je naglo jačanje u januaru od 20 odsto predstavljalo jednu od najvećih jednodnevnih promjena kursa neke od vodećih svjetskih valuta koja je ikada registroavna.

Valuta koju mnogi koriste za ostvarivanje značajne zarade, budući da su signali sa tog tržišta veoma precizni je japanski jen, koji je četiri godine nakon izbijanja krize koja je dominantno pogodila zapadne ekonomije u odnosu na euro uvećao vrijednost čak 80 odsto, da bi nakon pogoršanja situacije u nacionalnoj ekonomiji počeo naglo da slabi.

Za dvije godine primjene specifičnog programa ekonomskih reformi poznatog kao abenomija jen je izgubio 58 vrijednosti u odnosu na euro.

Posebno interesovanje u ovoj godini javilo se za rusku rublju koja je usljed porasta tenzija između Ruske Federacije i zapadnih zemalja, podstaknute ukrajinskom krizom, sredinom prošle godine u odnosu na euro oslabila čak 70 odsto, da bi nakon intervencije Centralne banke Rusije naglo porasla 50 odsto za nekoliko mjeseci.

Centralne banke vodećih, ali i velikih ekonomija u razvoju su nakon duboke recesije i poremećaja na finansijskim tržištima sprovodile su radikalne poteze kojima su nastojale da pomognu stabilizaciji ekonomske situacije na svojim tržištima, a od početka ove godine pridružila im se i Evropska centralna banka, koja je dugo oklijevala da počne primjenu programa monetarnih stimulansa.

Američke Federalne rezerve prekinule su ovakav program prošle godine, a nakon signala da vodeća svjetska ekonomija pokazuje oporavak pojavile su se naznake ta će njihova centralna finansijska institucija povećati referentnu kamatnu stopu, što ujedno i uslovljava rast zelene valute.

Dolar bi se do početka juna još nekoliko puta mogao suočiti sa višednevnim trendom pada poput prošlosedmičnog, zbog čega je ovaj mjesec idealan za njegovu kupovinu, a zatim prodaju već u završnici ljeta, odnosno neposredno nakon odlučujućeg sastanka Feda.

Nepredvidljivo, kažete?

Posljednja decenija koja je u većini zemalja sadržala različite faze ekonomskih ciklusa, a u Crnoj Gori obuhvatila prvo ekonomski bum, zatim krizu i prilično spor oporavak čija dinamika se mijenjala još jednom je potvrdila pravilo da se samo one privrede koje su pripremljene na više različitih scenarija i koje dobro razmotre spoljne faktore mogu zaštititi od negativnih posljedica.

Dnevne novineGodine sa početka vijeka, od naftne krize do danas, bolje od jedne faze u savremenoj istoriji ukazale su na razlike među zemljama u kojima se rast ostvaruje zahvaljujući proizvodnji i one u kojima je on baziran na zaduživanju, te kako su u drugom slučaju rizici proporcionalni nivou duga.

Rizik je dodatno uvećan ukoliko se zaduživanje odvija u stranoj valuti, a primjer koji to u domaćim javnim finansijama potvrđuje je kredit za auto-put, kod kojeg se iznos koji će crnogorski poreski obveznici vraćati povećava srazmjerno smanjenju vrijednosti eura u odnosu na američki dolar.

Proteklu sedmicu obilježila je izjava ministra finansija koji je, govoreći o ovom problemu, nastojao da uvjeri javnost u nepredvidivost kretanja kursa dviju valuta. Model za minimiziranje kursnih razlika je, kako je naglasio, nastojao da pronađe u konsultacijama sa bankarima, no oni nijesu mogli dati odgovor o mogućim daljim kretanjima.

Budući da je riječ o dvjema valutama na čije promjene kursa utiču faktori koji su u svjetskim medijima najzastupljeniji, od izvještaja, planova i programa stimulansa Evropske centralne banke i Federalnih rezervi, preko podataka o nezaposlenosti i stopi inflacije, odluka o promjeni kamatnih stopa, do indeksa straha ili kretanja cijene nafte manje precizne procjene mogu praviti i oni koji su samo dobro informisani.

Oni koji su pritom poznavaoci ove oblasti, što bi od bankara trebalo da se očekuje, primjenom kvantitativnih metoda mogu da imaju još precizniji uvid u buduće tokove. Ako već samo korišćenje modela linearne regresije omogućava uvid u načine direktne povezanosti američkih i evropskih tržišnih pokazatelja, na osnovu kojih se dalje mogu računati druge vrijednosti dio neophodnih podataka je već obezbijeđen.

Primijene li se rezultati na četiri moguća scenarija uticaj pozitivnih i negativnih faktora u povoljnim i nepovoljnim okolnostima, odnosno kombinacija ovih faktora, stvara se mogućnost da se prepozna sve što bi moglo da uslijedi.

Pitanje koje se nakon ovoga postavlja je da li su, uz ovako demonstrirano nedovoljno poznavanje finansijske materije, banke u Crnoj Gori u stanju da prepoznaju rizike, te da o njima obavijeste klijente ili postoji potreba da se na ovaj način subjekti koji raspolažu mehanizmima da predvide određena kretanja oslobađaju odgovornosti.

Nema sumnje da su obje mogućnosti dio odgovora koji se nameće shodno svemu što se tokom posljednjih godina u bankarskoj praksi moglo uočiti, zbog čega bi u dogledno vrijeme na najvećem gubitku mogli biti ne oni kojima manjka novca, već povjerenja.