Neposredno pred zaključivanje ovog izdanja “Novca” među kolegama u redakciji započela je rasprava o tome koliko su strogi profesori i mentori dobri, koliko je sistem kazni i nagrada poželjan i koliko je popustljivost suvišna.

Stav dominantne većine bio je da strogoća i kritike “ubijaju u pojam” pojedinca i tjeraju ga da odustane, u manjini smo bile tek koleginica i ja koje smo ocijenile da ništa ne pomaže pojedincu da ojača i ispolji stvarno interesovanje za neku oblast ako sam sebe ne natjera da pređe preko poraza.

Svijet biznisa, prepun barijera i regulatora je, kada je u pitanju racio kazni i nagrada, jednak je akademskoj katedri sa koje sujetni profesori indirektno daju do znanja da su svjesni da ćete im, prije ili kasnije, postati konkurencija.

To nam već iz godine u godinu potvrđuje i Free Market Road Show kojem je i Podgorica prošle sedmice bila domaćin, a koji je obilježila misao da se svaki čovjek rađa slobodan, ali je oporezovan do smrti.

U takvom ambijentu milioni ideja pretaču se u startapove, ali najtežih prvih nekoliko godina usopijevaju da prežive tek rijetki, oni koje konstantni padovi nijesu odvratili od početne namjere.

Na drugoj srani evropske ekonomije danas se bore s posljedicom onoga što je uslovilo preveliko odustajanje. Popustljivost evropskih monetarnih vlasti danas od ekonomija eurozone pravi ono što popustljivi profesor pravi od studenta kojem oprašta neznanje, a taj proces tek počinje.