Početak 2017. mnogo razloga za sreću donio je najpopularnijem fudbalskom klubu na planeti Manchester Unitedu, njegovim navijačima, ali i vlasnicima njihovih akcija. Iako ne u vrhu tabele, najprimamljiviji sportski klub za berzansko ulaganje indirektno je najavio vlasnicima akcija i onima koji zarađuju na promjeni njihove cijene da bi do kraja sezone vrijednost njihovih uloga mogla biti uvećana i više nego za petinu.

Rast cijene akcija kluba koji se na Njujorškoj berzi kotira pod oznakom MANU očekuje se do kraja sezone, do kada bi se mogle nadmašiti prošlogodišnji maksimum od skoro 18 dolara sa 14,25 dolara, sa koliko je zaključeno prošlogodišnje i početo ovogodišnje trgovanje. Iako su tržišta na vijest o dolasku Žozea Murinja nakratko odreagovala pozitivno, optimizam da bi do isteka njegovog ugovora, koji je potpisan do 2020. moglo doći do udvostručavanja vrijednosti ubrzo je splasnuo, budući da je klub već maksimizirao vrijednost, no i dalje predstavlja najbolju priliku za ulaganje u ovom segmentu.

Kartkoročna i dugoročna perspektiva

Ugovor sa televizijskim emiterima o prenosima i marketinški prihodi po tom osnovu već su uračunati u cijenu akcija. Takođe, klub je već drugu godinu zaredom vezan ugovorom vrijednim 600 miliona dolara za Chevrolet, dok je saradnja sa Adidasom dogovorena na 10 godina, tako da na dugoročnom planu neće biti drastičnih razlika na prihodnoj strani, osim ukoliko cijena ulaznica ne bude povećana u narednoj sezoni.

Ovaj klub je se prvo našao na Londonskoj berzi 1991. godine, ali je tada prodata tek polovina od predviđenih akcija. Manchester United izbrisan je sa Londonske berze 2004. godine kada je počelo preuzimanje vlasništva koje je okončano u maju 2005. godine kada je 98 odsto udjela pripalo porodici Glejzer, nakon čega je 2012. deset odsto akcijskog kapitala ponuđeno javnosti. Fiskalna godina MANU traje od 1. jula do 30. juna, a ulagačima do sada nije isplaćivana dividenda.

Za razliku od najvećeg broja kompanija koje se kotiraju na berzi, gdje najave novog proizvoda u koji se polažu velike nade nedvosmisleno ukazuju da će uslijediti rast prihoda, rezultat u igri i poslovni rezultat fudbalskog kluba nekada ne moraju ići u istom smjeru, zbog čega ulagači mogu biti obmanuti.

Prije svega, iako se čini da se već neko vrijeme u fudbalu baš sve vrti oko novca, iako ulaznice za utakmice Lige šampiona iz sezone u sezonu dostižu rekordno visoke iznose, kao i zarada od prodaje sve skupljih dresova i zastava, najveći broj klubova ima ogromne neto gubitke i njihova sudbina je dalje uslovljena spremnošću njihovih bogatih vlasnika na darežljivost kojom će finansirati potrošnju.

Istorijski pregled cijena 

Većina fudbalskih klubova je u potpunom privatnom vlasništvu, zbog čega do njihovih akcija nije moguće doći, međutim, neki su dostupni svima, a među njima su Manchester United, Arsenal, Celtic, Birmingham City, Galatasaray, Fenerbahce, Besiktas, AS Roma, Lazio, Juventus, Borussia Dortmund, Ajax, Sporting…

Bez obzira da li je trenutna cijena akcija nekog fudbalskog kluba niska ili visoka, neophodan je uvid u njeno istorijsko kretanje, odnosno načine na koje je i u kojoj mjeri dolazilo do oscilacija u trenucima kada su objavljivane vijesti o dolasku novog trenera ili potvrđene glasine o transferima igrača, poslije kojih na berzama dolazi do promjena.

Primjera radi, ako se akcije nekog kluba, koje koštaju između 10 i 20 dolara, od početka do kraja prethodne sezone nisu promijenile više od jedan odsto, odnosno ukoliko razlika između dviju sezona nije veća od tri odsto, ulazak u takvu tržišnu igru se ne isplati ukoliko nije riječ o kupovini velikog broja akcija, jer se, u suprotnom, pokrivaju tek transakcioni troškovi, a ulagač ostaje na nuli.

Ostvareni rezultat nije uvijek dovoljan signal. Akcije MANU najveću cijenu i to od 19,62 dolara dostigle su dok je klub vodio Luis van Gal nakon pobjede nad LA Galaksijem rezultatom 7:0, no dok se kasnije na tstadionima stvarao niz od pet uzastopnih pobjeda vlasnici akcija bili su u panici zbog približavanja minimumu koju je tržišna vrijednost dostigla u finansijski najmračnijim danima pod Dejvidom Mojesom. Uprkos dobrim rezultatima i pobjedama tada popularno zvanog “Vanchestera” nad Crystal Palaceom, Arsenalom, Hullom, Stokeom and Southamptonom izgubile su za nekoliko mjeseci skoro četvrtinu vrijednosti.

Ono što je važno znati je da je odluka većine fudbalskih klubova da akcionarima ne isplaćuju dividendu čak i kada ostvare veliku zaradu, jer se najveći dio dodatnih sredstava reinvestira u dalji razvoj. Ukoliko očekujete redovni povrat uloženih sredstava, bolje je na vrijeme odustati od kupovine akcija kluba i potražiti kompanije koje imaju drugačiju poslovnu politiku.

Najveći broj izlazaka na berzu bio neuspješan

Prvi fudbalski klub koji je izašao na berzu bio je Tottenham Hotspur i to 1983. godine, a zatim je to učinilo još nekoliko desetina vodećih, prvo engleskih, a zatim i ostalih evropskih klubova. Inicijalne javne ponude čak i najuglednijih i najuspješnijih klubova u početku bi pratio neuspjeh, zbog specifičnosti ciljeva ovih tržišnih subjekata – za razliku od kompanija, kod kojih su nastojanje za maksimizaciju zarade i minimizaciju gubitaka međusobno u skladu, ciljevi klubova da ostvare što bolji mogući rezultat, a da to ne podrazumijeva i ogromne izdatke najčešće su u suprotnosti. Takođe, za razliku od kompanija za koje IPO često znači i preporod, kod klubova se on odražava isključivo na izmjene u bilansu, ali ni u najmanjoj mjeri na rezultat koji klub postigne.

Fanshare – posebne povoljnosti za navijače

Kao što i se kod kompanija čija cijena akcije iznosi nekoliko stotina ili hiljada dolara većina ulagača odlučuje za kupovinu frakcija koje se odnose na onaj dio akcije koliko je njene novčane protuvrijednosti izdvojeno, tako i znatan broj evropskih klubova koji se kotiraju na berzi omogućava opciju „Fanshare“, doslovno – akcije fanova. Riječ je o šemama koje omogućavaju pristupačniju kupovinu vlasničkog udjela namijenjenu upravo navijačima koji žele da sa svojim klubom budu povezani i na ovaj način.

Budući da klubovi ne isplaćuju dividende, jedina šansa za zaradu novca ostaje kroz mogućnost da se akcije prodaju po većoj cijeni od one po kojoj su kupljene. Najveći uticaj na cijenu akcija uglavnom imaju glasine o preuzimanju, a najunosnije vrijeme za zaradu je između njihovog pojavljivanja u javnosti i zvaničnog potvrđivanja, odnosno demantovanja. Zato, od kupovine akcija klubova mnogo veću korist imaju kratkoročni špekulanti nego dugoročni investitori, ukoliko nije riječ o većinskim vlasnicima kluba.

Potpuno suprotno on MANU pozicioniran je Arsenal, za čije akcije je potreban veliki kapital, a ulazak u tržišnu igru praktično nemoguć bez 15.000 funti. Arsenal, međutim, nudi mnogo povoljniju Fanshare šemu, koja svakog mjeseca donosi određeni procenat zarade, što ovu mogućnost čini znatno unosnijom od kupovine akcija klubova poput MANU. Nakon što ulagač neprestanim reinvestiranjem dostigne vlasnički udio od jedne cijele akcije, on stiče pravo da bude pozvan na godišnju skupštinu akcionara, međutim, njegova mogućnost da pojedinačno utiče na donošenje odluka je zanemarljiva. Arsenal akcionarima nije isplaćivao dividendu više od 30 godina.

Paradoksi 

Uticaj vlasničke strukture na finansijski rezultat koji ostvaruju fudbalski klubovi se u potpunosti razlikuje od onog kojeg trgovanje akcijama ima kod kompanija na berzi. Da bi se ovo razumjelo neophodno je znati da jednako treba uzeti u obzir i sve ono što znate o fudbalskim šansama, ali i berzanskim prilikama i isto toliko, ma koliko paradoksalno zvučalo – zanemariti. Iako je oblast specifična, i ovdje važi da, kada se akcije jednom izdaju, one se mogu kupovati i prodavati na sekundarnom tržištu, pojedincima ili kompanijama koje žele da ih posjeduju. Ipak, ishod meča u kojem učestvuje klub na berzi ne mora da utiče da promjenu njihove vrijednosti, odnosno ona može biti neznatna, čak i kada su u pitanju situacije koje je predstavljaju velika pozitivna ili negativna iznenađenja na terenu. U mnogo većoj mjeri utiču informacije o kaznama, transferima i drugim stavkama koja direktno uslovljavaju izmjene bilansa.