“A sada, dragi slušaoci, nešto što će vas razveseliti”, rekao je nedavno voditelj programa na lokalnoj radio-stanici, pripremajući se da pusti stari brazilski hit “Chorando Se Foi”, poznatiji kao “Lambada”.

I zaista, ritam ove numere one koji ne razumiju riječi odaljava od pomisli da je u pitanju pjesma sa jednim od najtužnijih i najdepresivnijih tekstova, na isti način na koji nepoznavanje specifičnosti neke pojave odvraća neupućene od suštine problema, poput onog koji danas postoji u brazilskoj ekonomij.

Još od Mundijala pretprošle godine vjerovalo se da će skoro četiri miliona posjetilaca doprinijeti rastu potrošnje koja je zamišljena kao dovoljno stabilna da se popune praznine u brazilskom budžetu, no to se nije dogodilo.

Slična očekivanja postojala su prije otvaranja Olimpijskih igara u Riju, kada se vjerovalo da bi veliki sportski događaj mogao pomoći privlačenju kapitala, ali i ovoga puta optimizam je bio neutemeljen.

Nivo potrošnje jeste zadovoljavajući, ali je nedovoljan da doprinese rastu, no mnoge međunarodne finansijske instititucije nije odvratio od namjere da objave prognoze koje najavljuju skoriji rast posrnule brazilske ekonomije.

Poigravanje prognozama već je viđeno na tržištima onih zemalja kod kojih su neutemeljene najave uticale na drastične promjene u odnosu ponude i tražnje državnih obveznica.

Sportsku scenu već godinama potresaju skandali o namještenim rezultatima za potrebe klađenja, no kada to finansijski igrači čine kako bi manipulisali cijenom hartija od vrijednosti šteti koja nastaje javnost se čudi poput promjene rezultata u posljednjoj sekundi.