Koncept Interneta stvari (Internet of Things) – IoT razvija se godinama unazad, no ključni razlog zbog kojeg još nije našao širu primjenu je, prije svega, u baterijama, koje, uprkos naporima brojnih proizvođača elektronike i dalje nisu toliko malih dimenzija, a istovremeno i dovoljnog kapaciteta da bi omogućile autonomno funkcionisanje svih povezanih uređaja bez potrebe za svakodnevnim punjenjem.

Kompanija Tesla Motors proizvela je pretprošle godine električni automobil Model S, koji može da pređe i do 400 kilometara nakon jednog punjenja, no cilj kompanije je da do 2020. lansira vozilo koje će imati dovoljno akumulirane energije za najmanje 1.600 kilometara vožnje.

Gigafactory

Inicijalni potez bila je investicija u gradnju fabrike Gigafactory u Nevadi, za šta je izdvojeno pet milijardi dolara. U Tesli su procijenili da je investicija opravdana, budući da je tadašnji godišnji nivo proizvodnje iznosio oko 35 gigavata kapaciteta baterija, čime je premašen ukupni kapacitet svih litijum-jonskih baterija proizvedenih za godinu.

Nakon što su prve Gigafactory baterije sišle s proizvodne trake, javile su se i inicijalne procjene o tome koliko će za ove potrebe biti izvodljivo nabaviti dovoljne količine litijuma, koji je njihov ključni sastojak.

Sve učestalije prodaje litijuma prerađivačima ovog metala i proizvođačima IT uređaja pokazuju koliko se kompanije, od kojih je najveći broj kineskih, utrkuju da obezbijede zalihe ovog metala koji je glavni sastojak litijum-jonskih baterija smartfona i, sve više, električnih automobila.

Dok industriju litijum-jonskih baterija za sada karakteriše ogroman neiskorišćeni potencijal, odluka kompanije Tesla Motors da investira u Gigafactory zapravo je preusmjerio fokus ulagača na nedostatak zaliha ovog materijala za novu tehnologiju skladištenja energije.

Električni automobili koje proizvode ne samo Tesla Motors, već i drugi, napajaju se baterijom baziranom na litijumu, pri čemu svako od do sada lansiranih nekoliko stotina hiljada vozila generiše tražnju između 5.000 i 8.000 tona ovog elementa uskladištenog u baterijama.

Alternativa

Litijum je već nekoliko godina unazad investicioni izbor onih koji se opredjeljuju za strogu alternativu. Iako se o promjeni njegove cijene ne izvještava u udarnim vijestima, niti je ona indeksirana na vodećim stranicama za praćenje dešavanja na robnim berzama, rastuće interesovanje uslovljeno je očekivanjem sve veće tražnje za potrebe energetski efikasne tehnologije.

Cijena tone litijuma u prvoj sedmici ove godine iznosila je 7.475 dolara, što je trostruko više nego sredinom 2015. godine. Zalihe litijuma već sada djeluju nedovoljno za ono što se u tehnološkoj industriji očekuje u narednim godinama i decenijama, zbog čega se ovaj element smatra potencijalno veoma isplativom investicijom. Prema podacima koje je objavila kuća Navigant Research koja prati tehnološka kretanja u energetskom sektoru tržište litijum-jonskih baterija bi do 2023. godine moglo da vrijedi 26 milijardi dolara, dok se u najoptimističnijim prognozama navodi da bi vrijednost od čak 33 milijarde dolara mogla biti dostignuta već 2019. godine.

Sada ih koriste neki od vodećih industrijskih giganata, među kojima su General Motors, Navistar, BMW, Daimler, Ford, kao i gotovo svi proizvođači smartfona i laptopova. Električni automobili koriste čak 4.800 puta više litijuma od smartfona, a upravo vozila kao što su Tesla Model 3 i Chevrolet Bolt, odnosno njihova masovna proizvodnja najavljuju interesantnu mogućnost za ulaganja.

Tražnja

Očekivanja analitičke kuće Morningstar su da će tražnja za litijumom godišnje rasti oko 16 odsto, odnosno da će sa 175.000 tona, koliko je iznosila 2015. do 2025. dostići 775.000 tona, što predstavlja brže rastuću tražnju za nekom berzanskom robom u odnosu na bilo koju tokom čitavog jednog vijeka. Morningstar takođe prognozira i da će se nakon 2025. tragati godišnje za još minimum dodatnih 100.000 tona litijuma.

Koliki će nedostatak litijuma na tržištu biti i koliko će se novim rudarenjem moći pokriti narednih godina u najvećoj mjeri zavisiće od odluka vlasti u Čileu koje sistemom kvota određuju koliko je moguće crpiti iz pustinje Atakama.

Kada je riječ o trgovanju, uprkos velikom optimizmu vezanom za njegovu očekivanu cijenu, kupiti litijum kroz hartije od vrijednosti veoma je teško.

Litijumom se ne trguje ni na jednoj velikoj berzi, ne postoje fjučers ugovori, niti swapovi, što od tržišnog učešća sada udaljava sve vodeće ulagače. Ovo, međutim, ne znači da nije moguće zaraditi na promjeni njegove cijene, s obzirom da postoji mogućnost trgovanja akcijama kompanija koje ga prerađuju ili proizvode prijeko potrebni li-ion baterije.