Narodna banka Kine omogućila je prošle sedmice da kurs juana u odnosu na dolar dostigne najniži nivo od marta 2011. godine, prouzrokujući sumnje ulagača da je situacija u kineskoj ekonomiji zapravo lošija u odnosu na ono što se sada prikazuje

Napori Kine da prema finansijskim parametrima što brže sustignu Sjedinjene Američke Države sve češće rezultiraju tržišnim turbulencijama u kojima potezi u Šangaju imaju višestruko snažniji globalni uticaj u odnosu na dešavanja na Wall Streetu. Drugim riječima, sve one oblasti u kojima američki parametri još djeluju suviše daleko od kineskih za sada su u drugom planu dok kretanje juana zabrinjava ulagače širom svijeta.
Nakon kraha kineskih berzi u ponedjeljak, a zatim i zatvaranja Šangajske berze, što se kasnije prelilo i na evropsko i američko tržište kapitala, Narodna banka Kine odlučila je da kroz repo aukcije u finansijski sistem ubrizga oko 20 milijardi dolara kako bi stabilizovala tržište akcija. U pitanju je najveća finansijska injekcija od septembra, no umjesto da djeluju stimulativno, efekti ove mjere izuzetno su obeshrabrujući, naročito među zapadnim ulagačima.
Berzansko trgovanje u Šangaju i Šenženu ponovo je obustavljeno u četvrtak, nešto manje od pola sata nakon otvranja tržišta, nakon što su akcije nastavile da gube vrijednost, potonuvši čak i više od sedam odsto, što je uslovilo najveće dnevne gubitke kineskih berzanskih indeksa još od sredine 2007. godine. Za manje od 15 minuta cijene akcija potonule su čak pet odsto, dok je vrijednost od ukupno sedam odsto izgubljena odmah nakon nastavka trgovanja, kojem je prethodio 15-minutni prekid. Ono što je najviše iznenadilo ulagače bilo je zvanično fiksiranje kursa kineske valute u odnosu na američki dolar na 6,5646, nešto više od očekivanih 6,5568.
Turbulencijama na kineskom tržištu prethodilo je uvođenje novog pravila za ograničavanje promjene cijena akcija sa A liste, na osnovu kojeg se trgovina obustavlja nakon što se uoči da se dnevna promjena vrijednosti naviše ili naniže promijeni pet odsto, a ukoliko se, nakon ponovnog uspostavljanja prometa, cijena akcije nastavi pomijerati do promjene vrijednosti od sedam odsto, prekida se trgovanje u tom danu.
Ulagači na svjetskim deviznim tržištima sa sjedištima u Njujorku i Londonu posljednjih godina navikli su da do tančina filtriraju svaku izreku zapadnih donosilaca odluka, uključujući pored sadržaja ton i prilike u kojima se saopštavaju.
Usmjerenost na ovakve izvore informacija o daljim kretanjima uslovljena je dominantnošću zapadnih valuta u ukupnoj valutnoj razmjeni gdje od svih transakcija 90 odsto obuhvata dolar. Razmjena eura za neku drugu valutu obuhvata oko 40 odsto ukupnih valutnih parova, dok juan, koji je upravo bio ključni uzrok tržišnog haosa, zauzima svega dva odsto.
Kurs kineske valute u 2015. godini smanjen je 4,7 odsto, što predstavlja rekordan godišnji pad vrijednosti, otvorivši time put daljem obaranju vrijednosti juana, u cilju stimulisanja izvoza. Upravo ovakve okolnosti i želja kineskih monetarnih vlasti da ovakvim mjerama stimulišu izvoz razlog su povećane zabrinutosti vlada svih drugih zemalja kojima je Kina na listi vodećih spoljnotrgovinskih partnera.
U ovoj paradoksalnoj situaciji uočljivo je da nešto što načelno ne dominira trgovanjem zapravo ima suštinski uticaj na tržišne procese. Riječ je o jednom od mehanizama kroz koji se ispoljavaju strahovi ulagača da bi slabljenje kineske ekonomije moglo snažno narušiti globalne finansijske tokove.
Kada je riječ o zemljama u razvoju, njihov uticaj na valutna tržišta uočljiv je uglavnom u ekstremnim situacijama u kojima bi se neka od tih zemlja suočila sa dešavanjima koja bi imala znatno širi uticaj. Ipak, iako to u tehničkom smislu jeste, Kinu nije moguće posmatrati kao zemlju u razvoju, prije svega zbog veličine tržišta, ali i zbog često nepreciznih ili prikrivenih, veoma nepouzdanih podataka.
Ovakva dešavanja stvaraju ambijent u kojem bi makroekonomski trendovi, kao i parametri koji bi bili uzimani za kreiranje monetarne i fiskalne politike mogli sve više da utiču na proces donošenja odluka ulagača koji bi bili na dodatnom oprezu, manje spremni da rizikuju. Smanjen obim trgovine, kao posljedica nespremnosti na tržišne izazove prouzrokovao bi poteškoće zbog nelikvidnosti ukoliko dođe do bilo kakvog narednog iznenađujućeg poteza u kineskoj monetarnoj ili ekonomskoj politici.
Cijela 2016, ali i godine nakon nje, biće u znaku prilagođavanja kompleksnim potezima kineskih monetarnih vlasti, a sve u sijenci zabrinutosti zbog nedovoljnog rasta donedavno jedne od najbrže rastućih svjetskih ekonomija. U cijeloj priči ne treba zaboraviti da Kinu tek čeka kompleksan proces strukturnih reformi koji će, što se više bude odgađao, samo nastaviti da prolongira neizvjesnost, a čije sprovođenje bi, naročito u početku, moglo umanjiti nivo ekonomske aktivnosti.