Može se uspjeti sada i ovdje, uprkos svemu i svima

Business Café je, nakon više od pet godina od osnivanja, prerastao u mjesto gdje slušanjem pozitivnih, uspješnih preduzetničkih priča učesnici dobijaju inspiraciju i ohrabrenje za pokretanje i uspjeh u vlastitom poslu.

Koncept Business Caféa osmislila je preduzetnica i mentorka u razvoju startup projekata Kristina Ercegović, a do sada je održano više od 80 događaja u osam gradova, pet zemalja, predstavljeno je oko 300 preduzetničkih priča, a više od 10.000 posjetilaca sklopilo je međusobne poslove vrijedne 10 miliona eura.

Kako je nastala ideja o osnivanju Business Caféa, kao posebnog segmenta vašeg preduzeća Zaokret?
Ercegović: Već petnaestak godina sam preduzetnica, “Zaokret” je moja treća firma, prethodne dvije sam izgradila iz nule i prodala. U Zaokretu se bavim edukacijom i umrežavanjem malih preduzetnika i onih koji to žele da postanu. Sve je krenulo spontano, prije nešto više od pet godina u Zagrebu. Ljudi su mi govorili da ih inspirišem, odnosno da, kad me slušaju, pokrenuti posao izgleda veoma jednostavno, predlažući mi da se bavim edukacijom. Tada sam još vodila svoj prvi biznis i sva svoja znanja strukturirala sam u “Sam svoj gazda” radionice, odnosno kako od same ideje to pretvoriti u posao i, eventualno, kasnije prodati, ukoliko je to cilj. Onda je oko 300 ljudi prošlo kroz tu edukaciju i počeli su stalno da me zovu na kafu i tad sam shvatila da postoji potreba za druženjem, kao i za dodatnom razmjenom informacija. Budući da nemam toliko vremena, jer dan traje 24 sata, slučajno sam, sjedeći u jednom kafiću naletila na podatak da se 57 odsto poslova na našim prostorima sklapa u kafu. Tako je sva ideja spontano nastala, a ime Business Café sasvim jasno oslikava ono što je suština. Nakon dvije godine održavanja u Hrvatskoj u potpunosti se izgradio brend, veliki broj ljudi je počeo da dolazi i to je postao sinonim za preduzetništvo, odnosno, ako nijeste na Business Caféu – nijeste u biznisu. Karte se već rasprodaju unaprijed, imamo ovoga puta i godišnje karte koje su rasprodane za sedam dana. Zatim su se kolege iz Makedonije javile da bi uzeli licencu, zatim su pozivi stigli i iz Bosne, Srbije i, od nedavno, iz Crne Gore, a sada planiramo Sloveniju, kao i da se dalje širimo.

Šta je danas osnovna poruka Business Caféa?
Ercegović: Business Café ima dvije osnovne poruke za koje smatram da su razlog dobre atmosfere o kojoj svi pričaju. Jedna je da kad pokrećemo i vodimo svoj biznis nijesmo sami, odnosno da svi prolazimo kroz iste strahove, sumnje, probleme, razmišljanje kako ćemo obezbijediti novac za plaćanje poreza, isplatu plata i slično. Druga poruka je da se može uspjeti sada i ovdje uprkos svemu i svima, što pokazuju i naše priče, odnosno priče preduzetnika iz cijelog regiona, bez obzira na godine i pol. Svi su pokazali da mogu uspjeti, a mi smo za ovih pet i po godina u osam gradova i pet zemalja održali više od 80 događaja, predstavili više od 240 uspješnih preduzetničkih priča. Na tim događajima bilo je više od 10.000 gostiju, a sklopljeni su međusobni poslovi vrijedni 10 miliona eura, tako da je riječ o jednoj prilici gdje se uz zabavu i motivaciju dolazi do konkretnih reziltata, a Business Café zadovoljava potrebu za okupljanjem istomišljenika i njihovom razmjenom ideja.

Kakva je, nakon petogodišnje prakse, Vaša uloga u projektu?
Ercegović: Business Café je projekat umrežavanja malih preduzetnika, a ja se lično bavim edukacijom onih koji žele da pokrenu biznis i tu mi je fokus na tome kako savladati strahove i postaviti poslovni model, kako se umrežiti, kako dostići kvalitet usluge i sve ono što je potrebno da se posao postavi. Takođe radim i sa postojećim preduzetnicima koji su nekoliko godina u poslu i mnogo toga su postigli, ali su pred sagorijevanjem ili su čak i “izgorjeli”. Pošto sam i sama to doživjela, onda znam kako je to moguće spriječiti i izaći iz toga, tako da s njima mnogo radim na preduzetničkoj psihologiji, kako postaviti standarde, delegirati poslove, istupiti i raditi više na biznisu nego operativno u biznisu i osloboditi se, jer je to bio i razlog zašto smo krenuli u neki posao – željeli smo da budemo srećni i slobodni, a onda smo vremenom postali rob tog posla. To su problemi koji se pojave, ali za koje svakako postoji rješenje.

Šta su konkretna rješenja za probleme i prepreke s kojima se preduzetnici danas suočavaju?
Ercegović: Rješenje broj jedan svakako je u edukaciji i cjeloživotnom učenju, a veoma važan je i neprestan rad na sebi. Da bi se bilo šta promijenilo u životu mi se moramo promijeniti.
Dvije su ključne stvari za uspjeh u poslu o kojima se premalo priča, a koje dolaze prije ideje. Najvažnije je šta mi mislimo, šta vjerujemo i šta sebi govorimo, ali i to s kim smo okruženi. U načinu razmišljanja i doživljaja biznisa svakako važi ono “s kim si – takav si”, a mnoga istraživanja pokazala su da vremenom postajemo prosjek onih pet ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Stoga je veoma bitno ko je oko nas i ko su ljudi što nas podržavaju, koji, kad mi kažemo da razmišljamo da damo otkaz i pokrenemo svoj biznis kažu da je to odlična ideja i ohrabruju nas. Često se dešava da oko sebe imamo ljude koji, kad im nešto takvo kažemo, odmah reaguju kako bi nas odvratili od naše zamisli, uvjeravajući nas da nećemo uspjeti. Ima mnogo onih koji su mi pričali da im se upravo tako nešto dešavalo i to, na primjer, kod žena koje bi to rekle suprugu, a on to nazvao iracionalnim, a kada se to ponovi nekoliko puta nestane i želja da nešto pokrenu. Zbog toga je okruženje veoma bitno i zato je Business Café tu.

Šta je sve prethodilo “Zaokretu” i Business Caféu?
Ercegović: Prije Zaokreta imala sam agenciju za mistery shopping, odnosno za istraživanje tržišta pomoću tajnih kupaca koju sam vodila deset godina i prodala u trenutku kad je najbolje išlo, jer mi jednostavno to više nije bilo to. Volim da nešto stvorim ni iz čega i da vidim kako se to razvija, a onda, kada ostvarim svoju namjeru, želim da krenem u nešto novo. Drugi biznis je bio spin off od Business Caféa, odnosno privatno umrežavanje i to sam prodala već za osam mjeseci. Treća firma je Zaokret u sklopu kojeg je Business Café, gdje je poslovni model da se živi od ulaznica i prodaje licence, a tu su i programi edukacije. Takođe, napisala sam i tri knjige, od kojih je treća, “Sam svoj gazda” naišla na zaista veliko interesovanje, tako da se, pored Hrvatske, pojavila i u Srbiji i u BiH. Često sam i mentorka na startup takmičenjima u Hrvatskoj gdje se ta scena tokom posljednjih pet godina znatno razvila i zahvaljujući kojoj se razvija preduzetnička kultura, a to sam bila i u televizijskoj emisiji “Snaga volje” prošle godine.

Koliko je vremena bilo potrebno da se promijeni svijest javnosti o značaju preduzetništva i potrebi za takvim djelovanjem?
Ercegović: Otkako sam promovisala samu ideju “Sam svoj gazda” do danas prošlo je nešto više od pet godina. Danas startupovi pršte na sve strane, veoma je razvijena potreba za takvim i edukacijama i povezimavnjem, a poseban doprinos daje Grad Zagreb, odnosno “Plavi ured” koji pruža besplatnu edukaciju onima koji žele da na početku, kad imaju najmanje novca, da saznaju i urade što više i to ne samo kako napisati biznis plan, nego i kako ih ohrabriti i pokazati im da se nešo može, ilustrujući to konkretnim primjerima onih koji su uspjeli. Osim u Hrvatskoj, podršku su nam pružile i institucije van zemlje, a posebno nam je važna podrška koju smo dobili od Privredne komore Srbije.

Kako javnost reaguje na preduzetničke poduhvate?
Ercegović: U Hrvatskoj imamo primjer izrazito uspješne kompanije, najbržeg električnog automobila na svijetu “Rimac”, a reakcije u komentarima na internetu su kao da naša javnost to prezire. Umjesto da budemo ponosni što je neko u našoj zemlji to ostvario, mi se tako odnosimo prema tome. Pretpostavljam da je svuda u regionu slična situacija i zato kod nas važi pravilo da prvo moraš otići vani i uspjeti, a onda će te kod kuće priznati. Mentalitet se mijenja dugo, sporo, polako, doslovno kod jedne po jedne osobe. Ono što je veoma važno je da se o preduzetništvu počne učiti što ranije, u osnovnoj školi, pa čak i u vrtiću, da razumiju šta znati biti nagrađen za sopstveni uspjeh. Vječita dilema je da li smo rođeni kao preduzetnici ili se to može naučiti, a brojni primjeri pokazali su da se rezultati postižu trudom, no najvažnije od svega je da prevaziđemo prepreke, odnosno situacije u kojima nas drugi sputavaju, a to sve zavisi od ljudi kojima smo okruženi i zato su ovakva umrežavanja korisna.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s