Početak godine obilježile su dvije dramatične vijesti, koje naizgled dolaze iz potpuno različitih oblasti, ali se u ravni presjeka umjetnosti i finansija spajaju.

Jedna je kineska devalvacija juana, koja je učinilla da prvu sedmicu na globalnom planu okarakterišu čak i neki istorijski najlošiji pokazatelji i nikada veći pesimizam po pitanju oporavka svjetske ekonomije u ovoj deceniji.

Druga je odlazak velikog umjetnika Dejvida Bouvija, koji je angažman u muzici, slikarstvu i modi upotpunio onim što je u finansijskom svijetu preteča elektronskih bankarskih usluga.

U Bouvijevom opusu ostala je i čuvena numera “China Girl”, u kojoj pjeva da će kineskoj djevojci dati televizor i čovjeka koji vlada svijetom. Pjesma je, zapravo, metafora na infiltriranje zapadnjačkog načina života u Kinu i ekspanzije tehnološke ideologije.

Kreatori kineske politike još jednom su ukazali na uticaj koji kretanja u toj zemlji imaju na ostatak svijeta, te da im je tehnologija koju su preuzeli iz zapadnog svijeta samo pomogla da svoj uticaj prošire.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s