Na osnovu odluka u monetarnoj politici Sjedinjenih Američkih Država nikada nije bilo jasnije da, za razliku od velikog broja zemalja, vodeća svjetska privreda ima dvostruku mogućnost usmjeravanja tržišnih kretanja, pomjerajući kurs dolara onako kako joj u trenutku najviše odgovara. To, međutim, izuzetno šteti zemljama u razvoju, koje su iscrpile sve mehanizme zaštite, štiteći se upravo od američkog uticaja na povjerenje u njihove nacionalne valute.

U ekonomsku i finansijsku 2016. godinu ušlo se bez velike doze optimizma, naročito nakon što je skoro cijela 2015. protekla u znaku nepovoljnih dešavanja, uz veliko ulaganje napora da se vrati na put oporavka.
Ono što bi se sa ove distance i pred postojećim izazovima moglo reći je da bi, sudeći po brojnim parametrima, bilo prilično dobro kada bi se ponovila većina pojedinosti koje su obilježile prethodnu godinu. Drugim riječima, negativnih pojava uvijek može biti još više, njihove specifičnosti mogu biti još teže, a posljedice dublje, dok s obzirom na okolnosti, ekonomijama, naročito evropskim, prijete brojni rizici, a jedan od njih već se nazire kroz zabrinjavajući povratak deflacije.
Tokom protekle godine sve oči bile su uprte u podatke o kretanju kineske ekonomije, a čim je stopa rasta bruto domaćeg proizvoda kliznula ispod psihološke granice od sedam odsto, zavladao je pesimizam koji je najuočljiviji bio na tržištima.
Pored Kine, iz koje dolaze ključni signali za buduća kretanja nivoa potrošnje, cijene zaliha spoljnotrgovinske razmjene, zemlje u razvoju obuhvataju više od polovine svjerske ekonomske scene, uz konstantan rast tog udjela.
Prema paritetu kupovne moći zemlje u razvoju činile su u 2015. čak 58 odsto globalnog tržišta, a finansijske poteškoće najvećih od njih ujedno su i najveći razlozi za zabrinutost u globalnoj ekonomiji. Prošlogodišnje promjene u kamatnoj politici Sjedinjenih Američkih Država odlagane su iz mjeseca u mjesec upravo zbog upozorenja Međunarodnog monetarnog fonda da bi kraj ere jeftinog novca najviše naštetio upravo zemljama okupljenim pod BRICS akronimom – Brazilu, Ruskoj Federaciji, Indiji, Kini i Južnoafričkoj Republici. U 2016. očekuje se nastavak bitke sa starim problemima i to takav da im se ne samo u ovoj, već ni u narednoj godini ne nazire kraj.
Činjenica da udio zemalja u razvoju u globalnoj razmjeni rastao na račun američkog, odsustvo labave monetarne politike u najvećoj svjetskoj ekonomiji sugeriše da će u 2016. borba biti izuzetno teška i nepovoljna po zemlje BRICS bloka, u kojima i pored ovoga postoji niz destabilizujućih faktora. U ovakvim okolnostima najviše zabrinjavaju dešavanja u Kini, čiji bi se udio u globalnom rastu sa 35 odsto već do 2020. godine, prema prognozama Međunarodnog monetarnog fonda, mogao smanjiti na 30 odsto.
Metodologija koju je, da bi došao do ovih podataka, koristio MMF ne omogućava jasniji uvid u konkretne uzroke ovakvog trenda, zbog čega nije najjasnije ni koliko su zastupljeni politički rizici, no zemljama u razvoju nesumnjivo slijedi najteža godina u ovom vijeku.
U većini zemalja u razvoju postoje nedoumice o tome dokle vrijednost američkog dolara može da jača nakon povećanja kamatnih stopa. Slabljenje njihovih nacionalnih valuta u ovakvim okolnosti može voditi ka većem inflatornom rastu, kao i odlivu kapitala iz zemlje. Da bi spriječile ovakve pojave BRICS zemljama preostao je samo jedan konkretni mehanizam i to upravo po američkom receptu, a to je manje popustljiva kamatna politika. Problem ovih zemalja je što bi se u takvim okolnostima spriječio inflatorni šok i u jednoj mjeri ne samo zadržao kapital, već i privukle investicije, ali bi sa druge strane najveća šteta bila pričinjena izvozu, čime bi se samo produbile poteškoće u povratku na put rasta.

Mogući novi tržišni potresi

Kada je riječ o situaciji na tržištu kapitala, ulaganje u 2016. odvijaće se s mnogo više oklijevanja, zbog brojnih rizika koji su nastali u prethodnoj godini i koji će se ponavljati u sve kraćim vremenskim intervalima. U takvim okolnostima prinosi na akcije i obveznice biće znatno niži, a uzevši u obzir krah kineskog tržišta koji se dogodio u avgustu, nije izostavljena ni mogućnost da se slična situacija, u možda manjem, ali nikako neznatnom obimu, dogodi do kraja godine.
Postoji velika vjerovatnoća da bi indeks S&P 500 u 2016. mogao izgubiti čak četvrtinu vrijednosti, kako se situacija od sredine godine bude pogoršavala. Situacija na tržištima, odnos cijena akcija, berzanske robe, kurseva valuta i brojni pokazatelji ukazuju na situaciju veoma sličnu onoj koja prethodi krizama.

Nove odluke Feda

Svaka naredna odluka Federalnih rezervi da dodatno povise kamatne stope, koje su u decembru sa 0,25 odsto, nakon devet godina, povećane na 0,5 odsto, učiniće da dolar dodatno poraste u odnosu na sve druge svjetske valute. Sa druge strane, svaki naredni potez drugih centralnih banaka, poput onih kojima se u eurozoni i Japanu omogućavaju monetarni stimulansi, usloviće slabljenje tih i sa njima povezanih valuta prema dolaru. Ovo je izuzetno nezahvalna situacija, jer će, osim SAD, svi drugi subjekti već iskoristiti sve raspoložive mehanizme da intervenišu dok, sa druge strane, Fed kao džokera uvijek ima mogućnost da ponovo uvede ne tako davno ukinute stimulanse. Ukoliko se u prvoj polovini godine utvrdi da su već stvoreni uslovi da američke pozajmice dodatno poskupe, već na kraju godine američka privreda mogla bi se, zbog otežanog izvoza, suočiti sa usporavanjem. S obzirom da je od donošenja finansijski veoma kontroverzne odluke o američkim kamatnim stopama prošlo tek manje od mjesec dana, još nema jasnijih pokazatelja o tome kako će tržišta zaista reagovati u narednim kvartalima, ali ukoliko se uoče neželjeni efekti po američku privredu, njihovo eliminisanje dodatno će destabilizovati ekonomije u razvoju kojima je kraj politike jeftinog novca već naštetio.