Signal iz Zemlje izlazećeg sunca putovao je prema zapadu dovoljno brzo da već istog dana destabilizuje tržišta Starog kontinenta, no prelazak Atlantika učinilo je njegovo slijetanje na američko finansijsko tlo blažim.

Prelivanje trendova u globalnim finansijama još jednom je pokazalo kolike su razmjere ranjivosti eurozone, ali i potvrdilo da šansu više da se zaštiti uvijek ima američko tržište kapitala, iako nijednima vještačke mjere na putu do oporavka više nijesu strane.
Najava centralne japanske finansijske institucije da će bankama obračunavati troškove čuvanja njihovih slobodnih rezervi odjeknula je prošle sedmice finansijskim tržištima uslovivši kretanja koja su kao konačan ishod imala negativne prinose na mnoge evropske korporativne obveznice.
Banka Japana potom je juče ovu najavu sprovela u djelo, pa su prinosi na desetogodišnje državne obveznice prvi put u istoriji postali negativni. Drugim riječima, onaj ko kroz ovu vrstu hartija od vrijednosti pozajmljuje novac Japanu će, umjesto mogućnosti da zaradi, zapravo morati da plati razliku koliko iznosi negativna premija.
Ovaj finansijski fenomen javio se kao posljedica očekivanja da će tražnja za korporativnim obveznicama biti smanjena, budući da ulagači uglavnom koriste državne obveznice kao referentnu tačku kada je riječ o korporativnim prinosima. Spredovi, mjereni u baznim poenima, odnose se na premiju koju ulagači traže kako bi zadržali korporativni nad državnim obveznicama, koje se načelno percipiraju kao sigurniji oblik ulaganja.
Stoga bi odsustvo želje ulagača da ulažu u korporativne obveznice s negativnim prinosima moglo označiti još dublje poniranje evropskih državnih obveznica u teritoriju ispod nule.
Sa druge strane, spremnost dijela ulagača uslovljena je očekivanjima da će u dogledno vrijeme doći do preokreta na japanskom tržištu hartija od vrijednosti, zbog čega se, bez obzira na trenutne okolnosti, obveznice i dalje smatraju najsigurnijim oblikom investiranja.
Trenutna dešavanja odvela su tržišna kretanja do tačke otpora, u kojoj obveznice nastaju da se kupuju, ali tako da one više ne donose zaradu.
Na evropskom i japanskom tržištu podijeljeno je oko šest biliona dolara vrijednih obveznica čiji prinosi su sada negativni, što znači da će njihovim vlasnicima na dan dospijeća umjesto premije stići nalog za uplatu.
Sa druge strane Atlantika, prinosi još nijesu negativni, ali su ove sedmice na najnižem nivou u posljednjih devet mjeseci, pa se na američkim obveznicama može zaraditi manje od 1,8 odsto.
Aktuelna dešavanja na evropskom tržištu kapitala ukazuju na sve veće šanse za novu recesiju i sve vjerovatnije produženo vrijeme niskog inflatornog rasta na mogućih čak deset godina.
U ovakvim okolnostima tražnja za državnim obveznicama sa fiksnim prinosima dodatno je povećana, no tražnja za njima i ranije je bila prevelika, a upravo ovaj pokušaj bijega ulagača i seljenja kapitala u ovaj oblik imovine najočigledniji su pokazatelj nestabilnosti na tržištu.
Ulagačima postaje sve teže da procijene da li će se niska stopa inflacije nastaviti zbog cjenovnog kolapsa na robnim berzama. Stoga uplitanje centralnih banaka u već postojeće slabosti finansijskih tržišta čini da buduće kretanje cijena postaje sve teže predvidjeti. Obveznice s negativnim prinosima, pored eurozone i Japana, već postoje u Danskoj, Švedskoj i Švajcarskoj, odnosno upravo tamo gdje su centralne banke najviše spremne da izdvoje dodatna sredstva kako bi se izborile s problemom niske stope inflacije.
Ciljani prag od dva odsto na godišnjem nivou, kojem se Evropska centralna banka nadala početkom 2017. godine u ovakvim okolnostima najvjerovatnije neće biti ostvaren ni u narednih pet godina, pri čemu su izgledi da bilo kakvo naredno nepredviđeno kretanje može imati isključivo negativan uticaj.