Potpisivanje klimatskog sporazuma u Parizu predstavlja veliku prekretnicu kako kada je riječ o daljim tokovima u globalnoj ekonomiji, tako i kada je u pitanju podrška političkim pokretima i partijama koji različito gledaju na ovo pitanje.

Sporazum o smanjenju emisije štetnih gasova i međusobnom pomaganju među državama potpisnicama je postignut i ta vijest odjeknula je u brojnim medijima širom planete.

Iako se decenija u kojoj smo tek približava sredini, upravo bi ovaj događaj mogao biti ono što ju je označilo, kada je riječ o dometima čovječanstva i spremnosti globalnih lidera suprotstavljenih stavova da se ujedine u nekom pitanju. Jedinstveni dogovor lidera 195 zemalja po snazi koju ima na čovječanstvo mnogi porede s nečim što je na korak miru u svijetu i što će planetu konačno uvesti u zlatno doba.

Bez obzira na to što je ovaj dogovor u sjenci aktuelnih političkih i geostrateških događaja usljed povećanog strahovanja od terorizma, poslata je jasna poruka da ni zbog onoga što se trenutno smatra najvećom prijetnjom čovječanstvu, javnost ne zanemaruje potrebu da se što prije riješe problemi zbog učestalih suša, poplava i sve prisutnijih vremenskih nepogoda u većini zemalja.

Dogovorom koji je potpisan u Parizu najavljeno je da će planeta ostati čistija i zdravija za generacije koje dolaze. Potpisima svjetskih lidera stvoreni su ključni preduslovi da se izbjegnu katastrofalni efekti klimatskog haosa, počevši od glečera koji se otapaju i poplavljuju obale, te uzrokuju porast nivoa mora, kao i svega što za rezultat ima drastične promjene vremenskih uslova.

Najveći svjetski proizvođači nafte, poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rusije i Kanade već su teško pogođeni drastično sniženom cijenom nafte, zbog čega bi njihov uticaj u globalnom političkom životu mogao biti sve slabiji, kako se njihova finansijska snaga bude smanjivala.

Sporazum će imati pozitivne efekte na globalnu ekonomiju, kako kada je riječ o povećanju društvene odgovornosti kada je riječ o kompanijama koje su do sada bile smatrane zagađivačima, tako i kada je riječ o smanjenju nezaposlenosti, budući da se otvaraju brojne šanse.

Ambiciozni društveni ciljevi kojima se ograničava porast globalne temperature mogu biti od koristi za kompanije koje su uključene u procese dobijanja energije iz obnovljivih izvora i povećanje energetske efikasnosti na tržištima.

Izgradnja nove energetske infrastrukture generisaće veliki broj novih radnih mjesta, a veliki broj zaposlenih biće potreban i za održavanje lokacija sa solarnim panelima i razvoj novih transportnih sistema koji će obuhvatati vozila koja će sve manje koristiti gorivo.

Osim ekonomskih, pariški sporazum podstaći će i brojne promjene u političkom razmišljanju velikog dijela javnosti koja razumije prioritete i koja će na osnovu njih formirati političku sliku u pojedinačnim zemljama.

Jačanje političkih pokreta koji se intenzivnije zalažu za očuvanje životne sredine, poput Demokratske stranke u Sjedinjenim Američkim Državama, uz poseban doprinos u lobiranju za ovaj dogovor koji je dao aktuelni predsjednik Barak Obama, zadalo je udarac partijama kojima ova pitanja nijesu važna, poput Republikanske stranke i njihovih sestrinskih partija i pokreta širom svijeta koji su skeptični po pitanju ljudskog faktora, kao ključnog uzroka klimatskog haosa.

Politike koje su vjerovale da favorizovanje očuvanja životne sredine čak i po cijenu kada ono nije trenutno ekonomski isplativo sada nailaze na manje odobravanje javnosti, jer je su sve zemlje potpisnice, bez izuzetka, stavile u prvi plan ono što garantuje dugoročnu korist.