Always Get Back to Lessons Learned a Long Time Ago

While preparing some data I have realized that I was dealing with extremes after 12 years.
Simply, there’s nothing in life where, after all this time, you won’t say how good it would be if you would have known everything you’ve learned by now. You will probably say the same thing about these days by 2028, when you might question your today’s choices and paths.
Extremes
I knew everything about extremes as a freshman, while now I only see how faster the solution could be achieved. However, when there’s no one who asks you to hand out your paper, you simply don’t think of how great it is.
The curse of the human being obviously is that its productivity is on top when working under constant pressure, while things lose their meaning when there’s nothing left to push you.
Advertisements

Book Is No Longer a Good Idea

Navršiće se sjutra tačno 15 godina otkako je Crna Gora počela da koristi njemačku marku kao zvanično sredstvo plaćanja, nakon ukidanja dvovalutnog sistema a.k.a. trial perioda tokom kojeg su građani imali priliku da se naviknu na Gausa, Klaru Šuman ili, oni malo bliže bajci, na braću Grim. 

IMG_7332S tih finih novčanica koje su simbolizovale nešto prešli smo kasnije na neke koje ne predstavljaju ništa. Da, zaista, ove euro novčanice prikazuju imaginarne objekte, pored toliko evropskih znamenitosti, tek da se neko u EU ne bi isticao, jer su tu sve zemlje jednake, a neke jednakije od drugih. Kako se feomenologijom eura bavim više od deceniju, shvatih da je došlo vrijeme da mu se malo temeljnije posvetim, pa kao nastavak više od 300 publikacija na tu temu odlučih da uskoro objavim jednu malo dužu, s tim da ona ima širu primjenu i da koristi što većem broju ljudi koje bilo šta u toj sferi zanima.

Jučerašnji dan je obilježilo komentarisanje naziva i tema deset doktorskih radova koje je valjda jedino ta komisija koja ih je odobrila čitala, usamljena u tom činu, jer su pisani za jednokratnu upotrebu. Kako ja već imam predugačko ime, pa bi bilo mučenje da gravera pločica za ulazna vrata smaram da dodaje dr ispred imena, kao što to moje komšije rade, odlučila sam da izbjegnem takvo potonuće u akademsku zajednicu i umjesto nekakvog doktorata pišem korisna štiva.

Dakle, radim na jednom udžbeniku nekoliko mjeseci unazad. Pregovori sa drugim ljudima uključenim u taj proces su se, sad već na moju sreću, odužili dovoljno da ne zažalim zbog odluke da iza mene ostane nešto što na prvi pogled ima oblik knjige, iako više insistiram na nekoj interaktivnoj radnoj svesci.

Upravo sam pogledala video sa ovogodišnjeg sajma kjiga na kojem izvjesna fešn blogerka prodaje zbirku – ne savjeta, ne priča, nego svojih selfija i ponekih rečenica propratnog teksta. Ljudi oko mene me uglavnom znaju kao velikog protivnika skrnavljenja knjige, u smislu da prezirem da se po njoj piše ili da se zavrću listovi. Ovo je ipak mnogo gore, najgore što je papiru među koricama moglo da se desi.

Kako smo prolazni i smrtni, pa se trudimo da iza sebe ostavimo dokaz postojanja, već sam na predlog jednog izdavača razmatrala mogućnost da neke davne kolumne pretvorim u knjigu. Nije da ću na onom svijetu jednog dana mnogo razmišljati o svom doprinosu, ali baš ne bih voljela da bilo šta moje ikad završi među koricama knjige.

Ima valjda nekih drugih načina da se objavljuju naučni radovi. Evo, može, na primjer, grafit. Ili goblen-vez, ili tetovaža… U obzir dolazi bilo kakva varijanta, makar štampali moje riječi na deklaraciji tegle ajvara, samo da izbjegnem i teoretsku mogućnost da će se jednom, nekad, kada se nakon semi-smaka svijeta budu skupljali tragovi ovog vremena nešto moje i teoretski naći na istoj polici s “knjigom selfija” ili naklapanja o Marksovom projektu u savremenom društvu.

A kad smo kod novca i krize o kojoj najčešće pričam – za nju nije kriv ni euro, ni dolar, ni ECB, ni MMF, već opšte rasipanje na nepotrebno i neupotrebljivo. Siromaštvo je posljedica neznanja, neporomšljenosti, pogrešnih vrijednosti i insistiranja na pukoj formi. Ne podstičite ga.

“Scientific” Moment

jos su pocetkom proslog vijeka naucnici otkrili da su prilikom velikog praska stvorene dvije vrste materija, odnosno materija i antimaterija. materija se sastoji od protona, elektrona i neutrona, dok se antimaterija sastoji od antiprotona, antielektrona i antineutrona. nakon sto sam to rezimirala logicki analizirajuci svoj omiljeni djelic nauke, pocela sam da pronalazim odredjene nejasnoce u njemu samom, ili barem nesto sto se meni cinilo nelogicnim. antielektron nema naelektrisanje. kako mu onda antineutron moze biti suprotan i u cemu?

onda se, sjecajuci se nekih davnih skolskih dana i najdraze mi fizike sjetih da se i te cestice od kojih je sve sastavljeno sastoje od necega jos manjeg – kvarkova, odnosno antikvarkova u ovom slucaju, ciji je zbir naelektrisanja jednak nuli. dakle, svijet antimaterije sastavljen je od anticestica – antiatoma cija su jezgra negativno naelektrisana, a oko kojih kruze pozitivno naelektrisani antielektroni. odnosno, sve izgleda onako kako nama svijet koji vidimo oko sebe izgleda kada ga vidimo u ogledalu – sve identicno, a sve suprotno. ono sto se krece unaprijed se zapravo krece unazad, pod uslovima da vrijeme s obje strane ogledala tece u istom smjeru.

antimaterija je ljudskoj vrsti zanimljiva najvise zbog nemogucnosti da se s njiom susretne. za nju, kao i za materiju vaze isti zakoni fizike. jedino sto ne smije da se dogodi jeste njihov susret, jer u tom slucaju dolazi do oslobadjanja silne energije. naravno, kao neko ko se fizikom zanimao (iako s velikom zainteresovanoscu) posljednji put prije sedam godina u srednjoj skoli, o svemu ovome i razmisljam i govorim na mnogo uprosceniji nacin nego sto je moguce procitati u bilo kakvoj literaturi. ja nekad jednostavno vise volim da pokusam da na neki sebi svojstven nacin ilustrujem odredjenu situaciju prije nego sto provjerim koliko su moje pretpostavke bliske onome sto je naucno dokazano.

fascinantno je kada vas figurativni opis odredjene situacije asocira na neku koja vam se upravo desava. na primjer, zivite, necu reci dvostruki zivot, ali takav da vas dva, po svemu sudeci suprotna cinioca jednako privlace. stavise, ovaj koji vas je od skoro zainteresovao vam je nekako privlacniji u odnosu na onaj koji je odavno dio vase svakodnevice. oni su toliko suprotni jedan drugome, a ono sto vas fascinira je upravo ta suprotnost. vi ste svo vrijeme na odredjeni nacin bili svjesni postojanja i jednog i drugog, ali sa ovim drugim niste imali priliku da se sretnete sve do odredjenog trenutka, cak je bio nejasan do te mjere da vam je na trenutke djelovao i nestvarno. ono od cega strahujete je prasak koji bi nastao usljed susreta vase “materije” i “antimaterije”. vasa sposobnost da drzite situaciju pod kontrolom zna da vas impresionira do te mjere da samog sebe dozivljavate kao osobu koja upravlja citavim kosmickim prostorom i vremenom. i svemu sto paralelno egzistira nasuprot tome. i nekako najpogubnije po vas je sto tu vasu sposobnost niko ne moze da spozna, jer kada bi se to desilo, poremetili biste naelektrisanja kvarkova i antikvarkova, doslo bi do nezeljene kolicine negativnog naelektrisanja cestica materije koje je u datom trenutku jednako pogubno kao i pozitivno naelektrisanje cestica antimaterije.

saznanje do kojeg ne dozvoljavate da bilo ko dodje je to da gospodarite kosmickim silama. to vam u neku ruku objasnjava razloge skromnosti velikih umova i istovremeno navodi na razmisljanje koliko i kakvih tajni krije jedan veliki um. koliko su onda samo mali i sitni oni koji otvoreno govore o velikim stvarima krajnje povrsno, ali dodajuci tome notu senzacije i pripisujuci to svojim istrazivackim sposobnostima, umjesto nesposobnosti da situaciju prije formiranja konacne slike o njoj drze pod kontrolom. a vi je mozete drzati onoliko dugo koliko vas drzi svijest o tome da je sve sto postoji nastalo iz haosa, ali zelja da se sve sto postoji ne pretvori u haos.

uvijek vjerujem da ce ono sto pisem, bez obzira na povezanost teksta u direktnom ili indirektnom smislu sa socijalnom tematikom bolje shvatiti ljudi koji se bave prirodnim naukama. zapravo, mene su matematika i fizika uvijek fascinirale do te mjere da sam jedino u trenucima kada bih, dolazeci do nevjerovatnih saznanja i mogucnosti koje one nude bila srecna sto pripadam ljudskoj vrsti i sto mi se nudi mogucnost da sve to spoznam i shvatim. danas se, medjutim, “inteligentnim” bicima smatraju ona koja su u stanju da memorisu i proprate sto veci broj informacija, a koja, vjerujem, nisu u stanju da rijese jednacinu sa dvije nepoznate. da li se to samo meni cini ili je zaista tako, ali covjecanstvo je uzasno unazadjeno onog trenutka kada je termin science poceo da se upotrebljava iza termina political?