Dolazi li vrijeme samozapošljavanja?

Iako se o ekonomskoj krizi gotovo uvijek govori u negativnom kontekstu, postoje rijetke, ali suštinske promjene koje su sa njom nastupile i koje su nastupile i koje su način razmišljanja i pojedinca u društvu učinile boljim. Nakon kolapsa velikih kompanija, otežanog poslovanja na svim planovima zbog zastoja u novčanim tokovima, kao i sve češćih gubitaka radnih mijesta i sve manje ponude novih, došlo je do rasta broja onih koji se odlučuju na samozapošljavanje. 

samozaposljavanjeO tome kolika je perspektiva za ovakav poduhvat možda najbolje govori podatak da procenat građana koji su sami svoji poslodavci u krizom najugroženijoj Grčkoj premašuje trideset odsto radno sposobnog stanovništva, dok je evropski prosjek oko petnaest odsto. Po svemu sudeći, potreba za radnim angažovanjem pojedinaca postoji bez obzira na stanje u kojem se društvo nalazi, dok razliku predstavlja iznos operativnih troškova, kao i činjenica da samozaposlene osobe radnim zadacima pristupaju sa više odgovornosti.

Trend samozapošljavanja takođe je jedan od faktora koji utiču na pad brojnosti srednje klase. Ovakvi poslovi prije ili kasnije postaju visokoprofitabilni ili se u kratkom roku pokažu kao bezuspješni, čineći pomake na gore ili na dolje bržim nego ikad. Ono što ih karakteriše jeste dinamika sklapanja poslovnih dogovora, kao i neograničenost po pitanju izbora saradnika, što je rijedak slučaj sa kompanijama koje prednost daju jednoj grupi poslovnih partnera. Samozapošljavanje postoji gotovo u svim profesijama, a mnogi poznavaoci prilika na tržištu rada prognoziraju da bi u skorijoj budućnosti ono moglo biti dominantan način stupanja u radni odnos mlađe populacije, koja se već sada suočava sa nedostatkom zvaničnih slobodnih radnih mjesta, kao i trendom da sve veći broj poslodavaca praktikuje isplaćivanje zarada po učinku, a ne po vremenu provedenom na poslu.

Pitanje je, međutim, šta je osim odlučnosti potrebno za ovakav potez i sa kakvim kvalifikacijama je moguće postati konkurentan. U ovom slučaju proces je potpuno obrnut u odnosu na način zapošljavanja koji srijećemo, na primjer, u državnim institucijama gdje poslove koji ne zahtijevaju značajnije vještine i koji, uz minimalan nivo treninga, može obavljati bilo ko drugi ko ispunjava formalne uslove. Kod samozapošljavanja presudni su talenat i znanje, odnosno sve ono što ste tokom svog akademskog ili radnog vijeka uložili da ih unaprijedite. Oni koji su se makar jednom tokom poslovanja našli u tržišnim uslovima priznaće i da je riječ o najpravednijem obliku radnog angažovanja, jer kvalitet proizvoda ili usluge koju nudite, broj saradnika i sklopljenih ugovora, prepoznatljivost ponude i želja za prelaskom na viši nivo zavise isključivo od vas.

Interesantno je i da je po ovom pitanju javnost prilično podijeljena, a poražavajuće što se upravo veliki broj mladih protivi ovakvoj ideji. Po ko zna koji put su razna istraživanja pokazala da većina građana preferira siguran (šta god to značilo) posao u državnoj instituciji za najmanje dvostruko manju zaradu od one koju je moguće obezbijediti u privatnom sektoru. Sasvim sigurno, nedostatak kreativnosti i neprihvatanje odgovornosti će, bez sumnje, manje doći do izražaja kroz osmočasovno vrijeme provedeno u nekoj kancelariji u kojoj samo odugovlačenje izvršenja zadataka, duge kafe-pauze ili slabo snalaženje sa Office paketom stvaraju prekovremene sate i iluziju o pretrpanosti obavezama. Ograničenja ove vrste, međutim, nezamisliva su za bilo koga ko pokuša da napusti ovakav koncept i, bilo da je riječ o programeru, umjetniku, finansijskom konsultantu ili zanatliji, usmjeriće ga ka tržištu, odmjeravanju snaga sa konkurencijom i spoznaji sa koliko tačnosti je procijenio sopstvene mogućnosti i šanse za uspjeh.

Ukoliko uzmemo u obzir prognoze da bi se u skorijoj budućnosti, umjesto traženja, proces radnog angažovanja u sve većoj mjeri svodio na stvaranje posla, neophodno je ustanoviti i potrebu da se što veći broj obrazovnih institucija prilagodi stvaranju ovakvih kadrova. Takođe, potrebno je preispitati i potrebu za masovnim sticanjem akademskih zvanja, kao i koliko procesi studiranja sa druge strane negativno utiču na talente pojedinaca ukoliko usavršavanja nijesu na tom planu. Primjer Finske vjerovatno najbolje govori o tome – nakon završene srednje škole mladi su u potpunosti radno sposobni za veliki broj poslova, što ovu zemlju i čini jednom od najinovativnijih ekonomija u svijetu. Kod nas, međutim, zbog vjerovanja da „bez diplome nema posla“ energija mladih nestaje u spremanju njima posve nezanimljivih ispita, pisanja seminarskih radova, iako bi već nakon mature mogli unovčiti svoje vještine. Sa vremenom sve gubi bitku, pa tako i kreativnost koja potisnuta komplikovanim procedurama ne može unaprijediti društvo.

Poslovni izazovi interneta

Od prvobitnog povezivanja malog broja računara putem telefonskih linija, objavljivanje sadržaja na internetu čini ga danas dostupnim milijardama umreženih korisnika širom svijeta. Internet predstavlja ne samo neizmjerno vrijednu industriju, već je i ključni dio infrastrukture ukupne svjetske ekonomije. Nakon nekadašnje uloge komunikacione platforme danas je neodvojiv od cjelokupnog poslovanja, a vrijeme provedeno na internetu jednako je trajanju radnog dana miliona ljudi.

perperzona internetInternet je u velikoj mjeri uticao i na transformaciju privrede i biznisa. Kancelarije sa velikim radnim stolovima, registre prepune dokumentacije i rad „od 9 do 5“ sve više zamjenjuje online poslovanje – transakcije s bilo kojeg mjesta na kojem je dostupna konekcija, noseći sa sobom samo laptop i kreditnu karticu. Jedna od osnovnih prednosti je što sklapanje veb poslova ne zahtijeva fizički susret ugovornih strana, a istovremeno štedi vrijeme i smanjuje administrativne troškove.

Internet kompanije podstiču ukupan ekonomski rast i doprinose kreiranju novih radnih mijesta, dok rastuća potražnja za ovakvim servisima utiče na povećanje prihoda i uslovljava dalja ulaganja u istraživanje i razvoj. Ovakvi trendovi uslovljeni su transformacijom samog zapošljavanja, koja se javlja kao posljedica brojnih dešavanja u svijetu biznisa. Uočeno je da se tokom posljednje decenije broj stanovnika u sredinama koje predstavljaju privredne centre, kako prirodno, tako i doseljavanjem, povećava progresivno, dok je rast broja radnih mjesta i dalje ostao linearan, što je dodatno otežalo situaciju na tržištu rada na globalnom nivou, ali i motivisalo mnoge da uz pomoć savremenih tehnologija prihvate izazov samozapošljavanja.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj – OECD objavila je prošle sedmice studiju o perspektivama internet ekonomije. Rangiranje svjetskih internet kompanija izvršeno je u skladu sa godišnje ostvarenim prihodima, a studija je pokazala da se u 250 vodećih firmi broj zaposlenih tokom 2010. godine povećao 4 odsto, tokom 2011. godine 6 odsto, dok preliminarni podaci za tekuću godinu pokazuju da je tokom prvih devet mjeseci ove godine zabilježen dodatni rast. Najnovija OECD studija ukazuje i da je, za razliku od ostalih, oblast informaciono-komunikacionih tehnologija ostvarila rast čak i u vremenu krize. On je tokom prethodne decenije na godišnjem nivou iznosio 6 odsto, dok kod mnogih proizvođača ICT opreme u 2012. godini već iznosi i 10 odsto. Ovim se jasno ukazuje na rastući potencijal za ostvarivanje profita u navedenom sektoru i povećanje svijesti korisnika da ulaganja u sredstva za poslovnu komunikaciju u stvari predstavljaju najvažniju biznis investiciju.

U svijesti stanovnika Crne Gore već samo poimanje činjenice da se na vrhu liste 250 internet kompanija obuhvaćenih ovom studijom nalaze Amazon i Google stvara otpor i sumnjičavost u moguće uspješno bavljenje u industriji za koju, u stvari, ne postoje ograničenja i u kojoj sve zavisi od kvaliteta ideja i kreativnosti načina njihovog plasiranja. Kritike na račun stanja u zemlji i navika da se ide linijom manjeg otpora od velikog broja mladih stvaraju uspavanu masu koja „čeka“ i „traži“ posao, u čemu nestaje sva energija za prihvatanje izazova pomoću koje se posao, zapravo, stvara. Internet, a posebno društvene mreže, idealan su način da se, ono što se nudi tržištu, bez obzira na oblast bavljenja, plasira ogromnom broju potencijalnih kupaca.

Tržišna i marketinška praksa neprestano pokazuje da čak i najkvalitetniji proizvod, najbolja usluga, kao i ma kakva nadarenost i znanje pojedinca ostaju neprimijećeni ako informacija o njima ne stigne do ciljne grupe. Napraviti i ažurirati sopstvenu internet prezentaciju neuporedivo je manje skupo i manje stresno od očekivanja transformacije društva u kojem će država promovisati nečije znanje i talenat bez njegovog sopstvenog zalaganja.

Globalni trendovi pokazuju da su ciklična kretanja ekonomije posljednjih godina skratila svoje trajanje, zbog čega će se talasi krize i blagostanja u budućnosti smjenjivati većom dinamikom, što će uticati na povećanu potrebu za konkurentnošću, kao i traženje načina da sami upravljamo sopstvenim radom kada statistike pokažu upozoravajuće signale o rastu nezaposlenosti. Izazov savremenog svijeta je u praćenju dinamike interneta čiju ekspanziju ne zaustavlja ni najveća kriza, jer je vrijeme u kojem se on prilagođavao potrebama preduzeća i vlada daleko iza nas.