Jedna od vijesti koja je obilježila proteklu sedmicu bila je najava čuvenog francuskog glumca Žerara Depardjea da će se odreći državljanstva te zemlje zbog previsoke poreske stope na bogatstvo koja je uvedena nakon dolaska socijaldemokrata na vlast. Poseban razlog da domaća javnost bude zainteresovana za ovaj čin je i to što je kao mogućnost navedeno i da bi Depardje mogao zatražiti crnogorsko državljanstvo, naročito zbog činjenice da je rečeno da u ovoj zemlji ima prijatelje i pokrenut biznis.

atlas-perperzonaDok crnogorskoj radoznalosti o ovom pitanju nije bilo kraja, van naših granica u fokusu su bili drugi detalji iz ove priče. Prema riječima slavnog glumca, država je uvođenjem poreza na bogatstvo odlučila da uspjeh, kreativnost i talenat moraju biti kažnjeni. Komentarišući Depardjeovu odluku brojni novinari i blogeri podsjetili su na fenomen Džona Galta, lika iz čuvenog djela „Atlas Shrugged“ autorke Ejn Rend.

Galt je lik koji je zahvaljujući svojim vještinama i upornošću postao izumitelj i začetnik nove filozofije, a njegov primjer koristi se i u savremenoj psihologiji kada je riječ o produktivnim pojedincima kojima birokratija nameće prepreke. Depardje, jedan od tipičnih simbola tradicionalnog francuskog bon vivant načina življenja, poput Galta je svojim radom doprinio promociji francuske kulture, a glumačkom karijerom filmskoj industriji i državnom budžetu donio ogroman novac.

Francuzima, kod kojih je od evropskih naroda vjerovatno najizraženiji osjećaj za nacionalnu pripadnost, jezik i kulturu se već mnogo puta dogodilo da ih neko na koga bi mogli biti ponosni napušta iz ovog razloga. Jedan od primjera je i glumica Leticia Kasta koja je, iako je 1999. godine proglašena za Marianne, nacionalni simbol Francuske, napustila tu zemlju zbog neprihvatljive poreske politike.

Ovakvi događaji zabrinuli su evropsku javnost i naveli na preispitivanje odnosa koji bi vlade trebalo da imaju prema pojedincima za koje su druge zemlje spremne odmotati crveni tepih i uvrstiti tekovine njihove slave u svoj nacionalni ponos. Ako se, kako kaže Depardje, u ovakvim društvima svako isticanje kažnjava, nesumnjivo je da će odluke poput ove navesti na preispitivanje sistema na način na koji u svom djelu to čini Rend.

Sam naziv djela bi se mogao prevesti kao „Atlas je slegnuo ramenima“ ili „Ravnodušni Atlas“, no uprkos činjenici da populacija od preko 20 miliona stanovnika bivše Jugoslavije razumije neki od četiri srodna jezika, nijedna izdavačka kuća iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine ili Crne Gore nije smatrala vrijednim prevođenje ovog velikog ostvarenja. Rend u svojoj knjizi u prvi plan stavlja pojedinca i njegov odnos prema sistemu i društvu u cjelini, zbog čega bi se „Ravnodušni Atlas“ mogao svrstati u obaveznu lektiru svakog budućeg političara, ekonomiste, pravnika, novinara ili NVO aktiviste. Razlog zbog kojeg to do sada nije urađeno nalazi se upravo u činjenici da je ova čuvena rusko-američka književnica, scenaristkinja i filozof bila veliki protivnik svih kolektivističkih pokreta, od fašizma, preko staljinizma i komunizma do socijalne države, stavljajući naglasak na prava pojedinca, ma kakve posljedice ona imala na društvo u cjelini. Rend je jednostavno bila zagovornica zdravog razuma, zbog čega se vjerovatno nikada nije ni dogodilo da se svim onim silnim reformama uvrsti u nastavne programe.

Osvrt crnogorske javnosti na ovu odluku ne otvara pitanje koliko je uglednih pojedinaca zbog činjenice da država sputava njihov uspjeh napustilo zemlju, jer je u fokusu priče iznos poreza, a ne odnos prema nečijem ugledu, znanju i talentu. Greške velikih demokratija umjesto da su primjer na kojem male treba da uče, u stvari služe kao podsticaj i dokaz da pitanje šta su stvarni ciljevi društva još uvijek ne postavljamo, kada čak jedna Francuska nema konkretan odgovor.

Atlas, titan iz grčke mitologije, zbog neuspjele borbe sa bogovima sa Olimpa osuđen je da cijelog života na svojim ramenima sav teret svijeta drži u ravnoteži. Kod Rend on je simbol odgovornog dijela vlade i administracije kojima je povjereno da drže balans jednog društva i ukoliko nekom pitanju okrenu leđa ili slegnu ramenima, ono biva ozbiljno uzdrmano, a samo vrijeme pokazuje koliko je one koji su mu mnogo doprinijeli pogrešno tek tako pustiti da odu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s