Kraj godine uvijek je vrijeme za sumiranje najvažnijih događaja i trendova koji su je obilježili, kao i za najave, očekivanja i planove vezane za sve što slijedi u narednoj. Odluke i želje tih dana uvijek bi imale svečani, obećavajući ton, no ovog decembra pretpraznični optimizam se ni ne nazire. Poučeni loše projektovanim prošlogodišnjim budžetima, vlade evropskih zemalja, ali i Crne Gore koja sa njima dijeli problem dužničke krize odlučile su se za promjenu pristupa. Atipično za političare, u novogodišnjim čestitkama izostao je prekomjeran broj obećanja, zbog čega se stiče utisak da bi se sa riječi moglo preći na djela. Međutim, činjenica je da izuzetno restriktivni budžeti i najavljene nove mjere štednje nijesu najbolji povod za držanje govora, jer na vdjelo izlazi strah od suočavanja sa najavljenim finansijskim poteškoćama.

Razloga za optimizam prilikom planiranja budžeta za 2013. godinu nije bilo ni kod jedne članice Evropske unije, zbog čega je u najavama ekonomskih aktivnosti najuočljivija neizvjesnost po pitanju rezultata brojnih prilagođavanja koja očekuju svaki pojedinačni sektor. Evropski zvaničnici su zbog navedenog odlučni da se izbore sa rastućim problemom prezaduženosti koji se proširuje na sve veći broj zemalja. Zbog ovoga se u 2013. i očekuje nastavak i intenziviranje širokog spektra aktivnosti usmjerenih na suzbijanje dužničke krize, kako bi se omogućio projektovani ekonomski rast, smanjenje deficita i držanje inflacije pod kontrolom.

Jedina oblast u kojoj je moguće očekivati ekspanziju tokom naredne godine jesu i informacione tehnologije i proizvodnja elektronskih uređaja. Ovo potvrđuje i činjenica da su vodeće kompanije iz ove industrije bile jedine na čije prihode se posljedice ekonomske krize nijesu odrazile u punoj mjeri. Pri tome, sve izraženija rivalstva između tehnoloških giganata dodatno podstiču cjenovnu konkurentnost, od koje najviše profitiraju korisnici. No i njihove aktivnosti na tlu Starog kontinenta zavisiće upravo od signala koji im budu slale vlade članica EU, budući da već sada vodeći američki i azijski proizvođači računaju na mogućnost da, prema izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda ukupan nivo ekonomskih aktivnosti bude umanjen za 0,4 odsto u odnosu na 2011. godinu kada je zabilježen rast od 1,4 odsto. Ovo znači i da bi javnost, prateći redosljed plasiranja određenih proizvoda na svjetsko tržište mogla, prije saopštavanja zvaničnih rezultata evropskih finansijskih institucija imati uvid u ekonomsku situaciju na širem planu.

Dešavanja u eurozoni imaju nesumnjivo velikog uticaja na crnogorsku ekonomiju, ali je činjenica da su loši trendovi u našoj zemlji bili prisutni i prije pojave dužničke krize, te da ih ona nije izazvala, već samo produbila. Zbog toga se i samo rješenje domaćih problema ne može tražiti u politikama koje sprovode članice EU, jer, za razliku od njih gdje kriza traje četiri godine, u Crnoj Gori problem nestabilnih javnih finansija traje već više od dvije decenije. Zbog toga i štednja, kao ključni imperativ, te fiskalna prilagođavanja, naročito u oblasti uvođenja novih poreskih oblika nijesu adekvatna mjera – kriza u EU je posljedica načina potrošnje i upravljanja novčanim tokovima koji se karakteriše kao rasipnički, dok u Crnoj Gori takvog trenda nije bilo ili ga je bilo u mjeri izvan legalnih okvira. Bilo da se odvija prilikom ekonomskog buma ili u vrijeme krize, poslovanje u sivoj zoni najveća je prepreka ekonomskom rastu. Problem u crnogorskoj ekonomiji je što se on Vladinim mjerama umjesto sprječavanja samo produbljuje, budući da svaka odluka o pooštrenom stepenu regulacije najavljuje mogućnost prenošenja aktivnosti u sivu zonu.

Gubici koje Crna Gora ima od nenaplaćenog poreza gotovo dvostruko su veći od prihoda koje može ostvariti dodatnim oporezivanjem svega onoga što je već postojeći predmet oporezivanja. Zanemariti ovu činjenicu pri sastavljanju budžeta znači ne najaviti nikakav pomak u narednoj godini i prepustiti javne finansije uticaju dešavanja u EU od kojeg azijske i američke privatne kompanije pokušavaju da naprave otklon. Kriza i razlozi za nametnutu štednju postojaće sve dok nove godine budu donosile samo nove stranice kalendara, ali ne i drugi način sagledavanja problema. No kako je u ljudskoj svijesti da većinu planiranog ostavlja za neku datumsku prekretnicu, možemo se jedino nadati da će ova psihološka komponenta biti presudna. U suprotnom, srećan nam novi rebalans!