Decembar je mjesec koji uvijek obilježe rasprave o budžetu za narednu godinu, a promjene u kadrovskoj strukturi Vlade i odluke o rezovima u oblasti javne potrošnje čine ovu temu posebno interesantnom javnosti. Štednja, ideja koja se najviše zagovara i izraz koji se najčešće izgovara u Evropskoj uniji, naročito u njenom mediteranskom dijelu ovoga puta ne dolazi kao imperativ i kao jednan od sugerisanih koraka u integracionom procesu, već kao rezultat suočavanja sa sopstvenom realnošću. 

1127150-Clipart-Of-A-3d-Gold-Man-And-A-Pile-Of-Books-Royalty-Free-CGI-Illustration

Realnost je i da je ovakav korak trebalo preduzeti još u jesen 2008. godine kada su nas domaći zvaničnici, suprotno svakoj logici, uvjeravali da velike krize zaobilaze male sisteme. No, specifičnost crnogorske logike je da u svakoj sferi bude isprobano nekoliko pogrešnih modela i da se tek na kraju odluči za onaj koji najmanje šteti, a sve pod sloganom „nikad nije kasno“. Svaki loš trend može se ispraviti reformom, svaka greška rebalansom, jer vrijeme ionako ne postoji – postoje samo satovi da posluže kao statusni simboli, ali ne i da upozore da u nečemu zaostajemo.

Jedna od specifičnosti budžeta za 2013. godinu je da se za Ministarstvo turizma i održivog razvoja planira milion eura manji iznos raspoloživih sredstava u odnosu na prethodni. Ovakva odluka naišla je na kritike i zabrinutost, jer, navodno, prema ocjenama mnogih, država ne bi smjela tako da se odnosi prema strateški najvažnijoj privrednoj grani. Ipak, ako se u nekoj sferi i počeo koristiti termin „brend“ to je, svakako, turizam – autentičnost crnogorske ponude južnih i sjevernih krajeva u mnogim djelovima svijeta prepoznatljivija je od bilo čega drugog što je ova zemlja ikada pokazala svijetu. Uprkos najavljenom većem državnom intervencionizmu u narednoj godini prepoznato je da bi on samo odmogao inventivnosti turističkih djelatnika. Pored nebrojenih prirodnih ljepota i svega što je ljudska ruka sagradila, turistički potencijal naše zemlje čine i neke, naizgled, zaboravljene priče.

Autor čuvenog romana „Drakula“, irski književnik Brem Stoker u djelu „Gospa od pokrova“ (Lady of the Shroud) opisuje misterioznu zemlju na Balkanu – The Balka, navodeći brojne toponime Crne Gore poput Virpazara i Boke Kotorske, u čijoj engleskoj verziji stoje autentični termini „vladika“ i „gospodar“. U ovoj knjizi Stoker pominje imena brojnih istorijskih ličnosti po kojima su nazvani likovi – od Teute do vladike Plamenca. U romanu napisanom u prvoj deceniji prošlog vijeka glavna luka Zemlje Plavih Planina (Land of theBlue Mountains) je Ilsin – današnji Ulcinj. Ovaj grad je poštovaocima svjetske literature poznat i kao boravište Miguela Servantesa po kojem je i dao ime legendarnom karakteru Dulsineja iz djela „Don Kihot“.

Iako su i Stoker i Servantes pisci u samom književnom vrhu evropske literature, motivi iz njihovih djela ne pominju se ni u jednom vidu crnogorske turističke ponude, kao da ne bi bilo vrijedno organizovati Servantesove dane u Ulcinju ili podsjećanje na junaštvo o kojem govori Stoker negdje u srcu Stare Crne Gore. Činjenica je da, osim u pričama, nijesmo u stanju da budemo ponosni na svoje istorijsko nasljeđe i da svemu onome što je dio naše stvarnosti dozvoljavamo da postane mit, dok narodi oko nas svoje mitove pretvaraju u stvarnost – nepresušni izvor prihoda u budućem vremenu.

Svega par stotina kilometara odatle milioni vjernika dolaze na hodočašće na mjesto na kojem se, prema tvrdnjama mještana, u vrelini jednog ljetnjeg dana ukazala Blažena Djevica Marija. Međugorje već više od tri decenije živi od svoje Gospe, a na lokalne prihode nijesu uticale ni brojne tvrdnje koje su dolazile čak i iz Vatikana da se radi samo o fikciji. U zemljama Mediterana postoji nebrojeno mnogo priča za turiste, čiju vjerodostojnost niko ne preispituje, a zahvaljujući kojima jedino i uspijevaju da prežive doba restriktivnih budžeta.

Odnos države prema njenim građanima nije i ne može uvijek biti zaštitnički, niti bilo koju administraciju mogu odlikovati ideje koje iz temelja mijenjaju stvarnost. Stoga i u najavljenoj štednji ima nečeg ohrabrujućeg – mogla bi, bez sumnje, podstaći kreativnost, kako kod ugostitelja, tako i kod svih onih kojima je prepušteno da uz smanjene raspoložive resurse postižu željene rezultate. Ni do jednog revolucionarnog otkrića u čovječanstvu nije došla birokratija, niti se ono dogodilo usred blagostanja. Ljudski um domišljatiji je kada funkcioniše pod pritiskom i kada mu se pažnja države ne poklanja unaprijed. U nedostatku drugih vidova zabave možda će se više čitati knjige, a za Servantesa i Stokera – nikad nije kasno.

Pobjeda 17. XII 2012.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s