U vremenu krize, povećanja nezaposlenosti i pada standarda veliki broj građana nastoji da dodatnu zaradu ostvari na tržištu valutama. Iako popularno i u regionu, Forex tržište aktuelno je u Crnoj Gori zbog same činjenice da učesnici već posjeduju jednu od valuta kojom se najviše trguje i nijesu opterećeni početničkom kursnom razlikom da b napravili prvi korak. Politička i ekonomska kretanja u svijetu, društveni nemiri i prirodne katastrofe jasan su signal da će doći do prelivanja snaga na određenu stranu, no u posljednje vrijeme sve češće se govorilo o valutnom ratu, te kako su zemlje koje koriste euro pogođene ovakvom odlukom centralne banke.

Sastanci međunarodnih zvaničnika na visokom nivou donose sve manje rješenja za veliki broj gorućih problema kada je monetarna politika u pitanju, ali i sve više povoda da se brojna od njih ponovo prošire na ostatak, za debatu uvijek raspoložene javnosti. Prilikom razmatranja pitanja valutnog rata u primarnom fokusu uvijek je euro, zajednička valuta koja je za kratko vrijeme postala sve prisutniji denominator u svjetskoj trgovini, ali i uslovila da međusobni odnos drugih valuta ne zavisi isključivo od političko-ekonomskih faktora i odnosa zemalja koje ih koriste.

Međutim, iako značajan na globalnom planu, euro karakterišu brojni nedostaci unutar sistema nadzora i kontrole. Sa svakim novim isplivavanjem posljedica krize pokrenu se i rasprave o kreiranju mehanizma za superviziju bankarskog sektora. Uvođenje eura opredijelila su dva ključna razloga – namjera da se krene u rješavanje problema međunarodnog monetarnog poretka i potreba da se odgovori na tenzije koje su se stvorile kada se u Njemačkoj pojavio suficit u trgovinskom bilansu. Prva namjera sprovođena je razbijanjem zlatno-dolarskog standarda koji je ustanovljen Bretonvudskim sporazumom. Evropske monetarne integracije započete su krajem šezdesetih godina prošlog vijeka kao odgovor na rastući dolar, koji je potom, kasnih sedamdesetih godina, kada je američka monetarna politika bila izložena velikim političkim pritiscima počeo naglo da slabi.

Pritisak za evropsko rješenje globalnog problema vršio se u različitim okolnostima. Kada je dolar ponovo jačao sredinom osamdesetih godina dok je američka prerađivačka industrija bila ugrožena i kada se ukazala prilika za protekcionistički odnos prema valuti, ministri finansija vodećih industrijskih zemalja postigli su sporazum o ograničavanju kursnih previranja i zadržavanju valutnih kretanja u predviđenim zonama. U praksi, međutim, ovi planovi nijesu mogli biti jednostavno realizovani. U periodu važenja fiksiranih kurseva i u kontrolisanim tržištima kapitala čak i relativnomalideficiti nijesu mogli biti finansirani, jer bi odmah proizvodili pritiske na tržište valutama.

Splet okolnosti u Evropi je sada sasvim drugačiji, jer su nekadašnji disbalansi koji su se javali prilikom francusko-njemačke trgovine sada poništeni zbog nepostojanja valutne razlike. Istovremeno, nastojanje ECB da samo zato što ne želi da doštampava novac vještački drži visoku vrijednost eura šteti izvozu proizvoda iz svih zemalja koje koriste euro, te posebno pogađa korisnike kredita i štediše kojima su u ugovorima sa bankama naznačeni dolari ili švajcarski franci. Crna Gora je sa prihvatanjem eura preuzela i sve prednosti, ali i sva ograničenja jednog složenog sistema, prvenstveno uz nedostatak mogućeg podsticanja izvoza na druga tržišta, naročito ona koja imaju sopstvenu valutu.

Bez obzira na nivo uloženih napora za očuvanje stabilne ekonomske politike, bez značajnog povećanja izvoza stanje unutar sistema se ne mijenja. Izvoznici, ionako opterećeni visokim cijenama proizvodnje, primorani su da snize cijenu proizvoda kako bi na drugim tržištima bili konkurentni. Ovaj mehanizam jeste jednostavniji, ali i štetniji po domaću privredu, a koja se u sadašnjim uslovima nameće kao jedino moguće rješenje. Napuštanje eura u ovoj fazi bilo bi i kasno i bez efekta, međutim kao dodatni zahtjev za očuvanje ekonomije nameće se prilagođavanje brojnim spoljnim političko-ekonomskim trendovima koji u stvari definišu sudbinu svih zemalja korisnica eura.

U skorijoj budućnosti svakako je moguće očekivati dalji rast eura u odnosu na američki dolar i švajcarski franak, što našu zemlju za tržišta izvan eurozone čini još skupljom i manje primamljivom destinacijom za investiranje. Ovakva kretanja, zvala se valutnim ratovima ili pariranju rastućim tržištima ipak su, međutim, ono što će, bez obzira na sve unutrašnje napore najviše uticati na stanje u domaćoj ekonomiji.