Prošle sedmice navršilo se 29 godina od otvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara održanih u Sarajevu u zimu 1984. godine. Najvažniji događaj vezan za zimske sportove, koji je brojao oko dvije hiljade učesnika iz 49 zemalja svijeta, 15 hiljada članova pratećeg osoblja, četiri i po hiljade novinara i ogroman broj navijača koji su boravili u ovom gradu tokom jednog ili više takmičarskih dana. U izgradnju sportske infrastrukture uloženo je oko 65 miliona američkih dolara, a u to vrijeme najsavremeniji olimpijski objekti ostali su i za kasnije korištenje.

perperzona-sportZa potrebe Olimpijade izgrađeno je više od 2800 komfornih stanova, brojni hoteli i skijaški centri, a otvoreno je oko 9500 radnih mijesta. Novi sadržaji ostali su gradu za dalje korišćenje, a budžetu Jugoslavije tokom samog održavanja manifestacije donijeli prihod od 12 miliona dolara. Pretvoreno u današnju vrijednost američke valute, zaključak da je jedan događaj tokom kriznih osamdesetih godina prošlog vijeka donio zemlji 25 miliona navodi na razmišljanje zašto danas zemlje bivše Jugoslavije ne koriste sportske manifestacije kao jedan od mogućih načina smanjenja budžetskog deficita i potreba za novim zaduživanjem.

Ključni razlog je nedostatak sportske, ali i drugih oblika infrastrukture. Konkretno, jedan od malobrojnih objekata koji se u Crnoj Gori može nazvati sportskim, Stadion pod Goricom koji je više od dvije decenije čekao na rekonstrukciju koja je do sada obuhvatila svega tri tribine. Brojni uspjesi vaterpolo reprezentacije bili su samo povod za najavu, ali ne i izgradnju niti jednog od pet najavljenih bazena. Manje sportske terene, daleko od profesionalnih standarda izgradili su većinom privatni subjekti. No, kada bi se i našao način da se sva sportska zdanja sagrade ili renoviraju u veoma kratkom roku, i dalje bi postojao problem loše povezanosti crnogorskih gradova kao lokacija održavanja sportskih događaja. Uprkos maloj međugradskoj razdaljini, crnogorske gradove i planinske centre dijele uglavnom loši putevi, a izgradnja auto-puta odlaže se do mjere u kojoj već podsjeća na mitsku priču. Sve ovo vodi ka nemogućnosti da se Crna Gora uvrsti na mapu sportskih destinacija, iako je klimatski uslovi u svim regijama čine idealnom za veliki broj sportova.

Iako na prvi pogled za poređenje nema osnova, primjer britanskog grada Mančestera vjerovatno je jedan od najboljih na Starom kontinentu koji potvrđuje da ulaganje u sportsku infrastrukturu donosi ogromne prihode gradskom budžetu. Izgradnja objekata u ovom gradu omogućila je održavanje sportskih događaja koji tokom cijele godine privlače ogroman broj domaćih i stranih posjetilaca. Jedan primjer nedaleko od ovog grada je i velški Kardif. Prije nešto više od dvije decenije za ovaj grad sa tada zapuštenim stadionom sagrađenim 1962. i bazenom iz 1958. godine nije se ni slutilo da bi mogao biti centar sportskih manifestacija. Plan transformacije starih i izgradnje novih sportskih objekata u moderna sportska dešavanja uključivao je kapitalne projekte na izgradnji saobraćajnica, nove hotelske kapacitete i unapređenje gradskih sadržaja.

Uzmemo li u obzir rangiranje velških sportista u bilo kojoj disciplini, razlozi za ovu vrstu investiranja isključivo su ekonomske prirode. Sa druge strane, crnogorski sportisti po svemu sudeći zaslužuju mnogo više od njihovih velških rivala. Međutim, o uslovima za treniranje na domaćem terenu suvišno je govoriti. Sa druge strane, projekti oko kojih se na državnom nivou pregovara sa međunarodnim investitorima daleko su od ove sfere.

Ako se izuzme nekoliko kapitalnih projekata iz oblasti saobraćaja i energetike, strana ulaganja na crnogorskom tržištu tiču se dominantno oblasti trgovine i nekretnina. Osim pokušaja oživljavanja nautičkog turizma u pojedinim primorskim gradovima za sada postoje još samo najave o izgradnji golf terena i, navodno, staze za formulu 1, odnosno discipline koje su daleko od onih u kojima crnogorski sportisti trijumfuju. Ukoliko ne želimo svu odgovornost dodijeliti domaćim resorima vezanim za ovu oblast, jedino ostaje da zaključimo da su bogate zemlje u strahu da ulože novac u nešto što bi Crnoj Gori donijelo još trofeja. Šalu na stranu, ali ukoliko uspjesi sportista nijesu mamac za investitore, kako vjerovati da će ih biti u onim sferama u kojima ne pokazujemo da ulaganja donose rezultate?

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s