Očekivano snižavanje rublje i nedovoljna dinamika rasta cijene nafte stvaraju pritisak na rusku ekonomiju, no mnogo više iznutra nagriza je opsjednutost Kremlja za vojnom dominacijom.

Prošlogodišnje naglo snižavanje kursa ruske rublje u kombinaciji sa drastičnim padom cijene nafte uslovilo je da najveća zemlja na svijetu bude prisiljena da vodi tešku ekonomsku bitku ne samo 2014. i tokom 2015. godine.

Svrstavana cijelu deceniju u grupu zemalja sa rastućim ekonomijama, uz Kinu, Brazil, Indiju i Južnoafričku Republiku, Rusija se, poput ostalih zemalja okupljenih u akoronimu BRICS bez većih problema oduprla udaru i posljedicama globalne ekonomske krize 2008., i 2009. godine, no problemi su uslijedili kasnije, kada se većina zapadnih ekonomija već oporavila zahvaljujući mjerama koje nijesu odgovarale vodećim spoljnotrgovinskim partnerima.

Stanje su dodatno pogoršale sankcije zapadnih zemalja nakon kojih je Rusija izgubila brojna značajna tržišta na koja je plasirala dio izvoznih proizvoda, a veliki broj investitora počeo je da napušta zemlju, što je uslovilo i ogroman odliv kapitala.
Rusija se okrenula traganju za mogućnostima da je ovakve okolnosti podstaknu na unutrašnju konsolidaciju i u tome je u značajnoj mjeri uspjela, nastojeći da se što više fokusira na unutrašnje resurse, naročito kada je riječ o svemu onome što joj je jedno vrijeme bilo isplativije da uvozi. Jedan od važnih poteza bilo je i ograničavanje deviznih transakcija, onemogućavanje kreditiranja u stranim valutama i oslobađanje stranih državnih zapisa.

Godišnje obraćanje naciji ruskog predsjednika Vladimira Putina prošle sedmice, čak i pored aktuelnih dešavanja vezanih za vijnu intervenciju u Siriji nije u potpunosti moglo da bude skoncentrisano samo na hvalospjeve o Rusiji kao vojnoj sili, globalnom igraču neizostavnom u bilo kojoj geopolitičkoj igri, onoj koja će mijenjati sudbinu svijeta.

Ekonomske teme učinile su da Putinovim govorom ne preovladava samo ponos, budući da se ipak morao dotaći ekonomskih poteškoća. No ovaj prelomni trenutak do kojeg se moglo raditi na oporavku posrnule privrede prijeti da odvede zemlju još težim putem i udalji je od rasta.

Nekoliko je faktora koji će u narednom periodu dodatno negativno uticati na rusku privredu, a dvije ključne vođene su tržišnim zakonitostima. Prva je očekivano dalje slabljenje kursa ruske rublje koje će uslijediti čim američki dolar, nakon promjene kamatne politike u toj zemlji, dodatno ojača prema svim drugim valutama. Ruska kupovna moć će dodatno opasti, mogućnost uvoza sa tržišta sa kojima još ostvaruje nesmetanu razmjenu će se smanjiti, a mogućnost izvoza na ključna tržišta od ranije je ograničena uvedenim sancijama.

Jak dolar biće uzrok još jednog, po Rusiju negativnog trenda i to nemogućnosti oporavka cijene nafte, budući da se vrijednost crnog zlata i zelene valute kreću suprotnim smjerovima. Naftna industrija, kao strateška grana ruske privrede suočiće se sa dodatnim gubicima, a mjere za djelovanjem već su prilično iscrpljene krajem 2013. i početkom 2014. godine.

No ono što najviše nagriza rusku privredu iznutra je opsjednutost Kremlja da utiče na globalne procese. U ovakvim okolnostima otvara se prostor povećanju deficita i povećanju stope inflacije koje će biti sve teže kontrolisati.

Svako protivljenje Zapadu u jedinstvenom djelovanju u borbi protiv terorizma dodatno će zatvarati vrata. Ruske korporacije i banke u državnom vlasništvu već su prezadužene kod evropskih institucija, zbog čega saradnju neće biti moguće naprasno obustaviti, no od toga koliko se planovi budu poklapali na jednoj, toliko će rezultati biti vidljivi na drugoj strani.

Pred Rusijom je nesumnjivo izuzetno teška godina prepuna odluka, pri čemu su mnoge šanse da balansira između sopstvenih resursa i novih mjera već potrošene.