Kineski regulatori preduzeli su oštre mjere kojima se nastoji uspostaviti red na tržištu kapitala, tako što se ograničavaju određeni potezi onih koji bi u ovakvim okolnostima mogli posegnuti za oslobađanjem od dijela ulagačkog portfolija koji u ovom trenutku djeluje rizično.

Ograničene su kratke prodaje, a velikim akcionarima zabranjeno je da se da se oslobađaju udjela, a očekivanja su da se intervencija države na ovome neće zaustaviti, jer su rezultati ovakvih mjera jedva vidljivi.

Ograničavanje špekulacija u Kini počelo je još u aprilu, no prvi rezultati bili su vidljivi tek u junu. Rizik je u tom trenutku bio izrazito velik, a budući da više nije bilo podrške rastu cijenama akcija, tek je pad njihovih cijena mogao da aktivira margin call.

U takvim okolnostima veliki broj kompanija obustavilo je mogućnost trgovanja njihovim akcijama, što je stavilo dodatni pritisak na prodaju. Da je situacija alarmantna postalo je uočljivo tek kada se ovakvo stanje počelo prelivati na berzu u Hong Kongu, te na druga azijska tržišta.

Dnevni pad cijena bio je najniži od pretkrizne 2007. godine, a u samo jednom danu izgubljena je vrijednost četiri biliona dolara. Odnos kompanija čija vrijednost je rasla naspram onih čije akcije su tonule bila je jedna dobitnica naspram čak 75 gubitnica.

Mnogi su ovaj problem uočili tek kada su sa Šangajske berze počele da se šire loše vijesti, no problem ne postoji tek od prošle sedmice već otkako su u martu ove godine ionako visoka špekulativna kretanja počela da se intenziviraju. Za tri mjeseca otvoreno je više od 36 miliona novih individualnih trejderskih naloga, dok je glavni berzanski indeks od marta do juna porastao čak 52 odsto. Cijene akcija na godišnjem nivou su do juna narasle 151 odsto.

Da je riječ o onome što se naziva balonom više niko nije bio u dilemi, pa je i bilo pitanje dana kada će on pući. Ovo nije prvi put da ovakva situacija zadesi tržište zemlje u čiju stopu rasta, ali i druge finansijske podatke su uprte oči cijelog svijeta. Godišnji rast cijena akcija koji je nadmašio stopu od 100 odsto dešava se četvrti put u ovom vijeku.

Inicijalna podrška rastu kineskih akcija pretvorila se, međutim, u nešto što je najviše podsjećalo na podrivanje špekulativnih kretanja. Ono što u ovakvim okolnostima nije nemoguće očekivati jeste da se kineski regulatori i centralna banka te zemlje posvete intervencijama već do kraja ove godine i počnu primjenjivati ono što ključne finansijske institucije vodećih svjetskih ekonomija praktikuju već godinama unazad, doduše ne tako uspješno, iako se često takva poruka želi poslati.

Zbog čega tržišta strahuju

Nakon što je krajem prošle godine prognozirano da stopa rasta kineske ekonomije neće prekoračiti psihološki važnu granicu od sedam odsto panika je zavladala širom svijeta. Kineski rast predstavlja veliki udio u globalnom ekonomskom rastu, a činjenica da je ta zemlja najveći svjetski uvoznik skoro sve robe i usluga zabrinjava zemlje izvoznice i preusmjerava da, usljed pada njene kupovne moći, traži nova tržišta.

Situacija sa zlatom protekle sedmice koje je Kina prestala da kupuje onako kako je to činila godinama unazad pokazala je da ne samo ulagači, već i spoljnotrgovinski partneri ove zemlje i te kako treba da se zabrinu. Ono od čega se, međutim, najviše strijepi je to što postoji sumnja da bi se i ovoga puta mnogi podaci mogli lažirati onako kako je to Kina godinama činila u izvještajima o izvozu.

Izvoz je bio fiktivan, kineski brodovi natovareni robom slali su se i puni su se vraćali ponovo u iste luke, ali su bilježeni podaci iz kojih se moglo vidjeti da eksportne aktivnosti cvjetaju. Za slično djelovanje postoji prostor i u finansijskom sektoru. Kinesko bankarstvo u sjenci u ogromnoj mjeri utiče na finansijsko tržište, zbog čega se vjeruje da, šta god da se objavi vezano za eventualna poboljšanja, treba uzimati s rezervom.