Saudijska strategija sačuvala udio OPEC-a u globalnoj proizvodnji nafte. Može li cijena barela nafte do kraja godine dostići 100 dolara?

Odluka Saudijske Arabije da zadrži postojeći tržišni udio ključna je protivteža uticaju podataka o smanjenju američke proizvodnje gasa iz škriljaca i zatvaranju bušotina na formiranje cijene energenata.

Početak godine obilježile su procjene da je kraj značajnijim usponima na naftnom tržištu i da vrijednost barela više nikada neće dostići 100 dolara, međutim, u aprilu je zabilježen najveći mjesečni rast cijene u posljednjih šest godina, pa ovogodišnja kretanja najviše podsjećaju na ona iz 2009. Iako trenutni pokazatelji nikada nijesu jedino na osnovu čega bi bilo racionalno predviđati dalje kretanje cijena, naftno tržište i dalje ostaje između nestabilnog i umjereno održivog. Ono što je na osnovu kretanja prošlog mjeseca ustanovljeno je da saudijska strategija funkcioniše. Cijena barela nafte je od početka godine porasla 20 odsto, dok je rast na nivou prošlog mjeseca iznosio 19,3 odsto, što otežava buduća predviđanja kretanja cijene.

Ako bismo ovo uporedili s vremenom od prije godinu dana, odnosno majem 2014. godine, prisjetili bismo se tadašnjih ocjena da je tržište nafte tri godine zaredom bilo stabilno, dok se cijena kretala oko 100 dolara za barel, sa manjim ili većim oscilacijama koje su uslovljavala dešavanja na Bliskom istoku. Nakon odluke Saudijske Arabije da se proizvodnja Organizacije zemalja izvoznica nafte ne smanjuje i cjenovne bitke koja je nastala kao rezultat ove odluke, vrijednost barela na svjetskom tržištu bila je za 45 dolara niža već u januaru.

Međutim, zaključak da je riječ o “kraju jedne ere” ili, čak, “krahu OPEC-a” donosio je ipak samo manje ozbiljan dio javnosti, spreman da tvrdi da se cijene energenata više neće oporaviti i najavljujući već sada početak novog doba u kojem će njihova uloga postepeno postajati zanemarljiva. Da bi se ključne privredne grane prilagodile ovakvim tržišnim kretanjima početkom godine Goldman Sachs je revidirao tromjesečne, polugodišnje i godišnje prognoze cijena brenta sa 80, 85 i 90 dolara na 42, 43 i 70, respektivno.

Sadašnji izgledi su da bi nova zona privremene cjenovne ravnoteže mogla biti između 50 i 70 dolara, naspram 100 do 120, gdje se nalazila prije godinu dana i to nakon oštrijeg rasta cijena u drugom kvartalu. Podatak koji bi, međutim, mogao biti veoma značajan za dalja cjenovna predviđanja je konstantno smanjenje broja naftnih bušotina u Sjedinjenim Američkim Državama, primjetan u izvještajima koje kompanija Baker Hughes objavljuje svake sedmice. No, nakon što je cijena enegrenata oštro kliznula, prateći rast proizvodnje gasa iz škriljaca, broj bušotina je počeo da se smanjuje.

Budući da ovaj trend nije obrnut, novi pad cijena šalje alarmantan signal sa ove tačke. Do sredine oktobra prošle godine kretanje cijena nafte bilo je potpuno neusklađeno s ogromnim porastom proizvodnje, upotpunjenim naglim rastom proizvodnje gasa iz škriljaca. Nakon cjenovnog kraha drastično je počeo da se smanjuje i broj bušotina, sa više od 1600 na 825 za samo pet mjeseci, da bi ih početkom ovog mjeseca bilo svega 679. Međunarodna agencija za energetiku – IEA je početkom ovog mjeseca procijenila da će proizvodnja gasa iz škriljaca početi da opada, što će se najviše odraziti na američke zalihe o kojima su podaci imali velikog uticaja na formiranje berzanske cijene.

Utemeljenje procjene IEA je i među podacima o padu prioizvodnje već ovog mjeseca u svim basenima osim u Permianu. Mnogi faktori koji su doveli do pada cijene nafte su i dalje tu, uključujući i velike zalihe, kao i činjenicu da Saudijska Arabija nikada nije tokom aprila proizvela količine kao ove godine. Situacija je slična onoj iz 2009. godine kada je od januara do juna cijena barela uvećana sa 40 na 70 dolara, da bi već 2010. godinu otvorila sa 100 dolara.

Iako se, zbog povećane američkog učešća situacija sada razlikuje, odluka Saudijske Arabije da prošlog mjeseca intenzivira proizvodnju ključna je protivteža američkom uticaju. Da li će cijena brenta do kraja godine dostići iznos od 100 dolara biće jasnije već na početku trećeg kvartala, no za sada je jasno da će usljed stagnacije na američkom tržištu OPEC-ov nivo proizvodnje i dalje biti ključni u definisanju cijene.