Nenaplativost

Problem postojanja poreskog duga i sive ekonomije ključne su prepreke razvoju crnogorske ekonomije. Negativan uticaj ovih pojava na privredni rast ne ogleda se samo u činjenici da je riječ o dvjema pojavama koje svako zdravo društvo teži da iskorijeni, već i u njihovoj zastupljenosti i razmjerama u odnosu na državni budžet. Poreski dug Crne Gore iznosi 537 miliona eura, od čega je, prema ocjeni Poreske uprave, čak pola milijarde nenaplativo. 

Dnevne novineZa polemike o tome da li se od naplate odustalo ili se to i dalje pokušava svakako nije trenutak, jer energiju sada treba usmjeriti na pronalaženje načina da se to uradi, ako ne u potpunosti, onda u što većoj mjeri, a ne samo nekoliko desetina miliona. U poređenju sa trocifrenim iznosom, naplativi dio je relativno mali, no značaj nekoliko desetina miliona ogroman je kada se pretoči u težnje zaposlenih u javnom sektoru koji zahtijevaju da im mjesečna primanja u narednoj godini budu uvećana za nekoliko desetina eura.

Izraženo u brojkama, 50.000 zaposlenih koji potražuju povećanje zarada između pet i 15 odsto, uzevši u obzir iznos njihovih zarada, na godišnjem nivou predstavlja iznos manji od onoga koji se od ukupnog duga ipak može naplatiti. Način na koji bude odgovoreno na njihov zahtjev ukazaće na sposobnost Vlade da locira izvore budžetskih prihoda.

Drugim riječima, poreski dug je toliki da samo sa naplativim dijelom može da se izađe u susret onima od čijeg rada zavisi kvalitet, prije svega, zdravstvenog i obrazovnog sistema, koji su ključni stubovi razvoja svakog društva. No, što bi sve moglo biti urađeno s dijelom koji se smatra nenaplativim? Riječ je o četvrtini crnogorskog budžeta, odnosno novcu od kojeg bi se tri mjeseca mogli finansirati svi javni rashodi. Sa pola milijarde eura mogla bi se otplatiti trećina javnog duga ili umanjiti potreba za novim zaduživanjem.

Pola milijarde eura vrijedna ulaganja u infrastrukturne i energetske projekte znatno bi ubrzalo privredni rast. Još toliko je ideja na koje bi se konstruktivno mogao potrošiti novac, ali načina da se dođe do njega u crnogorskom normativnom okviru nema. Ovoliki dug od 2002. godine nagomilavale su kompanije koje su prestale da postoje ili su pod stečajem.

Među njima je znatan broj privatnih kompanija čiji osnivači ili suosnivači su crnogorski državljani, čija imovina bi se, bez obzira na prestanak rada kompanije u nekim drugim državama plijenila. U Crnoj Gori ih zakon štiti i dok se regulisanje ove oblasti ne primijeni, propuste države plaćaće građani.

Posted in MNE

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s