Drastične promjene, od dvocifrene stope ekonomskog rasta do negativnog trenda za samo dvije godine, a zatim nestabilni izgledi i konstantna izloženost recesiji stvorile su klimu u kojoj je sve teže predviđati buduća kretanja. Jedini zaključak koji je nakon višegodišnjeg presjeka pozitivnih i negativnih uticaja moguće izvesti je da se crnogorska privreda i sistem javnih finansija lakše prilagođavaju pogoršanim uslovima, nego što ih se oslobađaju. Sama prilagodljivost je često smatrana poželjnom osobinom, međutim, u ekonomiji, njeno prisustvo nepovoljno utiče na inovativnost od koje zavisi rast.

Drugim riječima, kao i svako biće koje se miri sa činjenicama i energiju usmjerava na prilagođavanje lošim uslovima umjesto na njihovo eliminisanje, tako i države postaju pasivni borci za puko preživljavanje. Cilj dominantnog broja crnogorskih kompanija je da ne posluju sa gubitkom, makar to značilo da čak i duže vrijeme budu “na nuli”, korisnici budžetskih sredstava prije svega priželjkuju da im u narednoj godini primanja ne budu dodatno smanjena, banke reprogramiraju kredite, samo da dinamika otplate ne bi predstavljala prijetnju po njihovo poslovanje, a država se miri sa nenaplativošću poreskog duga, najavljujući intenzivniju borbu protiv te pojave u narednom periodu.

Kraj godine i vrijeme za davanje prognoza otvaraju pitanje u kom smjeru će se kretati crnogorska ekonomija. Subjektu koji daje prognoze ide u prilog veliki broj informacija, međutim, kada je riječ o crnogorskoj privredi, količina podataka kojom se raspolaže nije presudna, jer se većina svodi na djelovanje sa istim ciljem – samo da ne bude gore.

Nacrt trećeg zaredom izuzetno restriktivnog budžeta doprinosi ovakvom stanju, a prognoze rasta od dva do tri odsto nikoga ne ohrabruju. Iako realnih izgleda za neke konkretnije pomake ima vrlo malo, pesimizam je uočljiv i tamo gdje ne bi imalo razloga da ga bude. Ma koliko paradoksalno zvučalo i ma kakve negativne posljedice moglo izazvati, povećanje javnog duga jedino je što je uticalo da se zbog povećanih rashoda za autop-put povećaju planirani prihodi na drugoj strani i da se, umjesto daljeg zaduživanja više razmišlja o drugim načinima finansiranja. Sve to sa jednim ciljem – da se bude “na nuli”.