Evropska komisija pokrenula je prošle sedmice detaljnu istragu tokom koje će nastojati da utvrdi da li su Irska, Luksemburg i Holandija omogućile posebne poreske olakšice međunarodnim korporacijama.

Tehnološka kompanija Apple, američki lanac kafića Starbucks i finansijski ogranak italijanskog automobilskog proizvođača Fiat terete se da su sa vlastima ovih zemalja sklapale protivzakonite ugovore u cilju dobijanja državne pomoći, a ukoliko se navodi pokažu tačnima, kompanije će biti primorane na ogromne izdatke kako bi nadoknadile zaostala plaćanja.

U fokusu su posebno dva sporazuma kompanije Apple i poreskih vlasti Irske, sklopljeni 1991. i 2007. godine. U slučaju Applea ispituje se i način na koji poreska uprava neke zemlje može uticati na praksu kompanije i kakva su poreska prava koja neke multinacionalne kompanije koriste za potrebe finansijskog planiranja.

Evropska komisija navodi da je u primjeni poreske politike Irska napravila ustupak Appleu u odnosu na druge kompanije koje posluju u toj zemlji. Komisija je uočila da je poreska osnovica na kojoj se temelji sporazum Applea i irskih vlasti iz 1991. godine određena na osnovu dogovora i bez konkretnih razloga koji bi opravdali podršku odluci o njegovom sklapanju.

Ovaj sporazum primjenjivan je 15 godina, tokom kojih se smatra da je prekršena zabrana popuštanja kompanijama kako bi se tržište jedne zemlje učinilo konkurentnijim u odnosu na druge članice Evropske unije.

Među razvijenim zemljama Irska ima najnižu stopu korporativne takse od svega 12,5 odsto, što je oko trostruko niža stopa u odnosu na većinu država članica, a posebno primamljiva za kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država gdje iznosi 35 odsto.

Dok jedan dio javnosti to posmatra kao nedostatak, a drugi ipak kao prednost što države mogu samostalno odlučivati o jednom od najvažnijih pitanja u oblasti finansija, EU nema zajedničku poresku politiku i u nadležnosti njenih institucija nije određivanje visine bilo koje vrste poreskih stopa, niti zabrana njihovog snižavanja na bilo koji nivo.

Jedino što EU zabranjuje jeste nuđenje posebnih olakšica u cilju povećanja konkurentnosti i privlačenja svjetskih kompanija da posluju upravo na njihovoj teritoriji. U slučaju Irske i Applea predmet spora su i nedosljednosti prilikom određivanja transfernih cijena, odnosno komercijalnih transakcija između različitih kompanija u okviru iste grupe.

Evropska komisija je procijenila da primjena poreske politike u Irskoj na kompaniju Apple uključuje i omogućavanje državne pomoći, sumnjajući u njenu usklađenost sa unutrašnjim tržištem, što je i dovelo do pokretanja istrage.

Irskoj je dat rok od mjesec dana da Komisiji dostavi informacije neophodne za procjenu ukupnog iznosa olakšica datih Appleu, a pretpostavlja se da bi, u slučaju da se dokaže krivica, ovaj tehnološki gigant mogao platiti kaznu veću od milijardu dolara.

Istraga po ovom osnovu otvorena je i u slučaju poslovanja Starbucksa u Holandiji i Fiata u Luksemburgu, no slučaj Applea i Irske imao je najveći odjek u javnosti, kako zbog vremena odvijanja ovih aktivnosti, tako i zbog iznosa koji se navodno duguje po osnovu poreza.

Značaj koji kompanija sa logom jabuke ima za Irsku, posebno za grad Kork čijih se 4.000 stanovnika tu zaposlilo, a djelovima grada podarena infrastruktura budućnosti gotovo da je nemjerljiv.

Kork je primjer onoga zbog čega se male zemlje odlučuju da budu poreski raj za multinacionalne korporacije kojima mogu biti zanimljive sve dok samostalno odlučuju o prednostima koje će isticati kako bi se one odlučile za poslovanje upravo unutar njihovih granica.

Bez obzira na rasplet situacije između EK sa jedne i Applea i Irske sa druge strane, ova, ali i druge tehnološke kompanije će se, zbog specifičnosti poslovanja i potrebe da im na raspolaganju za istraživanje i razvoj ostaje što više novca uvijek odlučivati za one zemlje u kojima je poreska stopa višestruko niža od američke.

Nedavno su se i neke od balkanskih zemalja počele pominjati u ovoj ulozi, a s obzirom na vrlo kratko vrijeme u kojem bi se neka od IT kompanija mogla predomisliti na vladama zemalja regiona je da im ponude one uslove koje im se ne bi isplatilo odbiti.