Svjetska trgovinska organizacija nalazila se u krizi sve dok ministri trgovine zemalja članica nijesu u decembru prošle godine odobrili trgovinski sporazum.

Konferencija održana na Baliju rezultirala je sporazumom kojim je planirano da bude vraćen prvobitni smisao STO, kao i da se globalna trgovinska razmjena uveća za 1.000 milijardi dolara na godišnjem nivou.

Sve ovo dogodilo se nakon složenih pregovora na 9. ministarskoj konferenciji koji su rezultirali prvim trgovinskim sporazumom STO koja je osnovana 1995. godine.a

Nakon njih je uslijedila nova faza za multilateralni trgovinski sistem zahvaljujući sveobuhvatnom pronađenom rješenju. Sporazum je uslijedio nakon izbora novog generalnog direktora STO Roberta Azaveda i osmišljen je tako da spriječi nova moguća blokiranja u radu ove organizacije.

STO predstavlja sistem koji omogućava uspostavljanje jedinstvenih pravila između država članica koja nameću obavezu pridržavanja dogovora u oblasti spoljne trgovine, kao i mogućnost da pregovaraju o liberalizaciji standarda u svjetskoj trgovini, poput onih koji se odnose na snižavanje carinskih tarifa, necarinskih barijera, usklađivanje tehničkih standarda i slično.

Jedna od ključnih prepreka zbog kojih do sada nije bilo saglasnosti među članicama STO su i same zemlje koje, iako članice STO, imaju političko uređenje koje se ne zalaže za bilo kakav oblik liberalizacije i onemogućavaju kompromis tokom pregovora.

Ipak, ono što karakteriše članstvo u STO jeste reciprocitet, tj. uslovi pod kojima jedna zemlja garantuje otvorenost svog tržišta u onoj mjeri u kojoj se zalaže da i druge to čine.

Izuzetno važnu ulogu igra i takozvana klauzula najpovlašćenije nacije, odnosno sprečavanje diskriminacije na taj način što komercijalne prednosti koje usvoji jedna država članica moraju prihvatiti i druge zemlje.

Ono što je išlo u prilog bržem zaključivanju sporazuma jeste da je lanac globalnog snabdijevanja postao mnogo više fragmentisan nego što je bio kada je STO osnovana, što zahvaljujući ekonomskom jačanju zemalja u razvoju, što zbog različitih principa koji postoje u međudržavnim trgovinskim odnosima.

U međuvremenu došlo je do drastičnih promjena u cjenovnim odnosima različitih roba na svjetskim tržištima i višestrukog rasta obima svjetske trgovine.

U primarnom fokusu na konferenciji na Baliju bile su oblast poljoprivrede, odnosno pronalaženja mehanizama za davanje subvencija, pojednostavljivanje carinskih procedura za jednostavniju trgovinu i mjere koje omogućavaju razvojni put nerazvijenim zemljama.

Od digitalizacije administrativnih procedura do ubrzavanja carinjenja kvarljive robe svaka razmatrana stavka predstavlja korak naprijed. No, pitanje je koliko u današnjim uslovima ovakav sporazum zaista pospješuje svjetsku trgovinsku razmjenu.

Kriza u Ukrajini, u čijem zatišju je i došlo do sporazuma stavila je u drugi plan sve prednosti koje se njime otvaraju.

Ona je zapravo samo otkrila da su ključni igrači – Sjedinjene Američke Države, Evropska unija, Rusija i Kina uvijek spremne da se suprotstave bilo kakvom partnerstvu od kojeg nemaju direktne koristi.

Drugim riječima, sporazumom pojednostavljena svjetska trgovina uvijek se na nekim relacijama može blokirati međunarodnim političkim krizama.

Zvanična Moskva i Peking računaju na moguću izolovanost usljed trgovinskog sporazuma SAD i EU i na različite načine pokušavaju da ostvare isti cilj – Rusija manipulišući cijenama energenata, a Kina igrajući na kartu neutralnosti kojom teži da Evropi postane značajniji partner od njenog zapadnog saveznika.

Potezi koje povlače ova četiri subjekta ukazuju na scenario u kojem svaki od njih želi da iz trgovinske igre izbaci najmanje jednog igrača.

Sve ovo ukazuje i na mogući konačni rezultat ukrajinske krize iz koje bi kao najveći gubitnik mogla izaći upravo EU, koja je najviše insistirala na strogim procedurama, ali i koju bi sporazum STO pomiješan sa političkom krizom mogao najviše koštati.