Dešavanja u Ukrajini tokom proteklih neliko mjeseci jedan su u nizu dokaza da su pritisci na finansijska tržišta vidljiviji u odnosu na one koji se dešavaju u diplomatskim odnosima zemalja. Novoimenovana privremena ukrajinska vlada primarni fokus stavlja na spoljnopolitička i bezbjednosna pitanja, dok na ekonomskom planu ne preduzima krupnije korake, a finansijske vlasti poručuju da nema većih razloga za paniku.

grivnaMeđutim, jedan od pokazatelja nadolazećih problema u ukrajinskoj ekonomiji jeste nagla promjena kursa domaće valute – grivne, budući da se krajem decembra, kada se situacija na Euromajdanu smirivala, jedan euro mijenjao za 8,2 grivne, a danas za 13,5 grivne. Devizne rezerve Ukrajine smanjene su sa 17,8 na 15,4 milijardi američkih dolara. Ipak, nije samo Ukrajina ta čija ekonomija je pogođena diplomatskim sukobom sa Rusijom.

Već prvog dana trgovine u martu indeks moskovske berze MICEX umanjen je skoro 11, a akcije vodećih kompanija i do 20 odsto, dok se ruska rublja našla na najnižem nvou u odnosu na euro i dolar još od 2009. godine. Ruska centralna banka potrošila je najmanje deset milijardi dolara kako bi privremeno regulisala destabilizovanu monetarnu situaciju, što je uslovilo i rast kamatne stope sa 5,5 na sedam odsto.

Kriza na Krimu do sada je koštala Rusiju 58 milijardi dolara, čak za sedam više od organizacije Olimpijskih igara u Sočiju, najskupljih svih vremena. Monetarni suverenitet Rusije, međutim, nije u stanju da omogući značajniji tržišni balans i dodatno podstakne izvoz, zbog brojnih ekonomskih problema koji su se nagomilali tokom protekle godine. Stopa rasta je u odnosu na godinu ranije gotovo trostruko niža, spustivši se sa 3,4 odsto koliko je iznosila u 2012. na 1,3 odsto u 2013. godini.

Rast bruto domaćeg proizvoda u ovoj godini prema sadašnjim pokazateljima ne bi mogao biti veći od dva odsto, višestruko manje u odnosu na zlatne godine jačanja ruske ekonomije u protekloj deceniji kada je ova stopa, 2006. i 2007. godine iznosila i više od osam procenata na godišnjem nivou. Ipak, prednost Rusije je malo učešće duga u BDP-u, niže od deset odsto, čime prednjači nad zapadnim zemljama.

Ruska aktiva je investitorima danas pristupačnija nego ikada otkako je ta zemlja počela da bilježi intenzivan rast i izgleda prilično primamljivo, s obzirom da gotovo niko ne vjeruje da je ekonomski krah te ogromne zemlje uopšte moguć. No, pitanje je koliko će postojeće stanje potrajati i nakon koliko vremena bi se to tržište moglo istinski oporaviti do mjere koja bi ulagačima donijela dobitak.

Rusija, čija se privreda bazira na izvozu energenata – nafte i prirodnog gasa, te čelika, u ogromnoj mjeri je skoncentrisana na uvoz svega onoga što građani te zemlje kupuju, a među ključnim trgovinskim partnerima su Holandija, Njemačka, Sjedinjene Američke Države i Kina. Stoga je i pitanje uvođenja sankcija Rusiji u većoj mjeri svedeno na razmatranje ekonomskih posljedica po tržišta SAD i EU, nego po samu Rusiju, jer bi tim činom one sebe uskratile za tržište koje broji 145 miliona stanovnika.

Ovo je i ključni razlog zbog kojeg, uprkos, sa aspekta zapadnih zemalja, lošeg plasmana Ruske Federacije na rang-listama vezanim za pitanje korupcije, pranja novca i oganizovanog kriminala, SAD i EU ne reaguju uvijek u onoj mjeri u kojoj se u toj zemlji uviđaju takve pojave. Stoga je i kontekst najavljenih sankcija relativno blaži od onoga što je Zapad zaista u stanju da izrekne zemljama sa čijom spoljnom politikom nije saglasan u mjeri u kojoj to danas nije sa Rusijom.

Kriza u Ukrajini uticala je na nagli rast cijene bušela pšenice i kukuruza za oko 20 odsto, dok situacija u Rusiji snažno podupire cijenu nafte, držeći je na više od 108 dolara za barel. Međunarodna agencija za energetiku krajem prošle godine prognozirala je da je stabilizacija svjetskog tržišta energenata, koja je preduslov za globalni ekonomski oporavak, moguća tek kada se cijena barela na najmanje šest mjeseci zaustavi na nivou od oko 100 dolara. U sadašnjim okolnostima za to, makar u 2014. godini ne postoje realne šanse, što umanjuje izglede za ekonomski oporavak.

Ukoliko se zbog nezavisnosti Krima dodatno pooštre odnosi sa Zapadom, a Rusija dominantno napusti dolar kao valutu čuvanja svojih devznih rezervi, kao i vlasništvo nad američkim državnim obveznicama, svijet bi se ubrzo mogao naći na novom kriznom udaru, mnogo većem od onoga izazvanog 2008. godine i mnogo realnijim, budući da je prošli nastao kao prirodna posljedica vještačkog rasta, a ovaj bi bio tek moguć slijed događaja ukoliko se EU i SAD odluče za embargo.

Uzevši sve ovo u obzir, svjesni cijene svakog oblika zatvaranja bilo kojeg, a pogotovo jednog ogromnog tržišta, odluka Zapada o sankcijama Rusiji biće istovremeno i odluka za ulazak u novu svjetsku, prvo krizu likvidnosti, a zatim finansijsku i ekonomsku krizu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s