Kraj godine uvijek je povod za podsjećanje na sva važnija dešavanja iz proteklih 12 mjeseci. U retrospektivama se pominju najvažniji politički i ekonomski događaji – izborne pobjede novih ili starih lidera, revolucije i državni udari, zatim vojni obračuni, agresije i stradanja, kao i krize, bankroti i kolapsi velikih korporacija. Izuzetno malo prostora ostaje za priču o klimatskim promjenama i životima koje su one odnijele, a koje su sve učestalije i u sve većem broju.

Uragani, cunamiji, poplave, ledene oluje, vulkanske erupcije i zemljotresi godišnje odnesu na desetine hiljada života, ali u pregledu globalnih dešavanja uglavnom budu samo pomenuti – najviše zato što se ovakva stradanja dogode „sama od sebe“ i što, za razliku od ratova, terorističkih napada i situacija u kojima je, poput padova aviona ili željezničkih nesreća, moguće utvrditi da je riječ o „ljudskom faktoru“ ne slijedi direktna potraga za krivcem i preuzimanjem odgovornosti. Na vlastima i državnim službama je samo djelimična odgovornost koja se tiče preventivnih mjera i izdavanja upozorenja i zabrana, dok ukupna krivica pripada cijelom čovječanstvu u više od pola vijeka dugoj zloupotrebi prirodnih resursa nad kojom je prekasno uspostaviti kontrolu.

Tajfun Haijan koji je početkom novembra zahvatio Filipine odnio je blizu 6.000 života, dok je bez krova nad glavom ostalo oko 3,6 miliona stanovnika te zemlje. Vjetar brzine 235 milja na sat bio je jedan u nizu meteoroloških podataka koji je saopšten u ovoj godini uz napomenu da je riječ o „najvećem iznosu otkako se vrši mjerenje“. Samo tri nedjelje ranije Filipine je potresao i razorni zemljotres jačine 7,2 stepena Rihterove skale u kojem je poginulo 222, a raseljeno više od 350.000 ljudi. Gotovo istovremeno, sredinom oktobra, u naletu ciklona Fejlin koji je pogodio obale Indije stradalo je oko 50 ljudi, a čak 13 miliona ljudi na sjeveroistoku zemlje i dalje je iseljeno u privremena skloništa.

Uragani Manuel i Ingrid, jedan za drugim u septembru su raselili više od 200.000 stanovnika ove oblasti čija naselja su stradala u odronima zemlje nakon nezapamćenih kiša na tom području koje su prouzrokovale odrone i klizišta. U naletu tornada u američkoj državi Oklahomi sredinom maja, pod naletima vjetra brzine i do 200 milja na sat i „pijavica“ stradalo je 24 ljudi. Zemljotres i cunami na Solomonskim Ostrvima početkom februara, razorni zemljotres u kineskoj pokrajini Sečuan sredinom aprila, poplave duž većeg dijela azijskog i američkog priobalja i nesvakidašnje suše na jugu Afrike samo su neki od signala da bi u veoma bliskoj budućnosti klimatske promjene mogle postati ključno i političko i ekonomsko pitanje.

Ujedinjene nacije već više od dvadeset godina pokušavaju da kanališu zajedničke napore da se ublaže posljedice klimatskih promjena, pri čemu je oblast izrazito kompleksna, prostora i vremena ima tek da obuhvati neke segmente. Činjenice su, međutim, da se, otkako je uočeno da dolazi do nekontrolisane eksploatacije resursa do danas, ljudska populacija udvostručila, da su se potrebe čovječanstva za energentima, hranom i pijaćom vodom uvišestručile u par decenija, a njihova cijena udvostručila u samo nekoliko posljednjih godina.

U ovakvim uslovima, gdje je u društvima ključni problem smanjenje nezaposlenosti, briga o životnoj sredini samo je za neke nametnuta obaveza, dok su brojni propusti i zloupotrebe resursa dominantni. Na desetine miliona barela dnevno izvađene nafte za obezbjeđivanje energetskih potreba i na milione hektara posječenih šuma godišnje za pretvaranje u građevinsko zemljište ne samo da ostavljaju planetu bez nadoknadivih resursa, već i ruše balans prirodnih ciklusa – od zagrijavanja i zadržavanja vode, do isparavanja i uticaja na promjenu temperature.

Ekonomija i ekologija tijesno su povezane ne samo po korijenu – oikos (gr. kuća), već i po odnosu ljudi prema resursima – štednji i racionalnom ponašanju tek onda kada prestane da ih bude u izobilju. Iako je na pragu 2014. godine poželjno dati optimistične prognoze, ukoliko se uzmu u obzir svi faktori koji utiču na klimatske promjene, situacija je više nego zabrinjavajuća. Sa sve manjom neizvijesnošću moglo bi se tvrditi da bi naredna godina mogla biti rekordna po temperaturnim skokovima i padovima, neravnomjernim sezonski raspoređenim padavinama, ali i broju potresa, vulkanskih erupcija i cunamija.

Zemlja nas, sve češće i sve konkretnije podsjeća da sa njenim novim krugom oko Sunca mijenjamo samo list na kalendaru, najvjerovatnije onaj proizveden od nerecikliranog papira, koji takođe, kada otkinemo, nećemo vratiti u preradu. Sav haos i uništavanje neće biti ni drugačiji, ni manje vidljivi u prvim minutima nove godine i, pošto racionalnog ni u trošenju, ni u stvaranju odavno nema, samo pukom srećom možemo izbjeći novu štetu.

Srećna nam stara planeta!