Procesi na globalnom tržištu dostigli su dinamiku do nivoa u kojem više nije moguće nešto nazvati pravilom, jer čim se putanja ekonomskih kretanja prepozna i čim je na osnovu jednog pokazatelja moguće predvidjeti naredni, odnos snaga se vrlo brzo promijeni. Trendovi povećanja ili smanjenja vrijednosti valuta ili berzanske robe toliko su kratkotrajni da o povoljnom trenutku za njihovu razmjenu nerijetko odlučuju sekunde, faze rastova i padova smjenjuju se tom brzinom da vrlo često dolazi i do odstupanja od osnovnih tržišnih načela kakvo je ono da pri jačanju američkog dolara cijena nafte opada i obratno.

Već od početka ove godine više puta je zabilježen paralelan rast, kao i pad vrijednosti zelene valute i „crnog zlata“, iako važi pravilo da kada dolar gubi vrijednost, cijena nafte raste, jer se time povećava kupovna moć vlasnika ostalih valuta, što uslovljava veću tražnju. U fokusu su tokom protekle sedmice bile promjene cijene nafte koje su bile uslovljene pokazateljima sa američkog tržišta, nastavljajući da im i same budu signal, u zatvorenom krugu uzročno-posljedičnih veza.

Cijena nafte u Sjedinjenim Američkim Državama u najvećoj mjeri uslovljena je količinom rezervi, koje se smanjuju u onim periodima godine kada je sezonska eksploatacija goriva povećana, ali i rastu zahvaljujući proizvodnji iz škriljaca koja postaje sve intenzivnija. Koncetrisanjem na ovaj tip proizvodnje zaustavljen je rast cijena i omogućena privremena stabilizacija američke ekonomije upravo zato što su brojne američke kompanije ovdje vidjele prostor za zaradu. One ne samo što su povećale zaposlenost, naročito u ruralnim područjima, već su uticale da se, na principu konkurentnosti gorivo prodaje po sve nižim cijenama. Pad cijena u rivalskoj borbi rastućeg broja učesnika odvijao se sve do granice u kojoj je bavljenje ovom djelatnošću prestalo da bude ekonomski isplativo.

Nuditi bilo koji proizvod po cijeni nižoj od proizvodne direktan je put ka bankrotu, a to je upravo ono što se događa cijelom post-kapitalističkom svijetu koji je igrao po pravilima tržišta, dok bankrotirali nijesu samo oni koji su gubitke izbjegli promjenom odnosa prema korisnicima, što je uradio najveći broj banaka. Međutim, primjer proizvodnje nafte iz škriljaca jedan je od najboljih pokazatelja neodrživosti globalnih trendova koji su preslikani iz američke ekonomije, kao i signal da se jedino u ekonomiji sa primjesama socijalističkog koncepta, ali tek u onoj mjeri u kojem je ekonomija tijesno povezana sa društvenom odgovornošću u stvari i nalazi antikrizno rješenje.

Kao što je cijena nafte sada jedan od najznačajnijih signala daljih dešavanja na ekonomskoj sceni, tako bi buduća dešavanja u naftnoj industriji u dogledno vrijeme mogla uticati na izmjenu globalnog odnosa snaga i prihvatanje novog koncepta koji bi, nesumnjivo, morao umjesto profita i pravila koja se tiču konkurentnosti morao biti društveno odgovoran. Proizvodnja nafte među konkurentima usloviće ili bankrote onih koji svim silama ne budu grabili ka tržišnoj prevlasti ili kreiranje kartela ili povratak na višu tržišnu cijenu koja dalje povećava ostale troškove i šteti industrijskom sektoru.

Sva tri scenarija na poseban način štete društvu i javnim finansijama. Dakle, jedini subjekat kojem ovdje ostaje prostora za reagovanje je država na kojoj je, priznaćemo, i suviše težak zadatak da ispravi greške, ne samo one koje je pravila sadašnja i pretodna vlada, već koje su nastale kada je čovječanstvo još nespremno da napravi prve kapitalističke korake gurnuto u svijet u kojem je novac jedina vrijednost, a za koje je kažnjeno krizom, recesijom, bankrotom. Ako tada nije bilo dovoljno pokazatelja da je koncept koji se naglo uvodi neodrživ, barem danas signali postoje u gotovo svemu čime se bilo koji stanovnik planete bavi.

Preispitivanjem razloga za greške koje su se dogodile prilikom određivanja pravaca američke ekonomije pokazuju da je priroda ljudskog bića uvijek uslovljavala da ono teži ka najboljim mogućim rješenjima u okolnostima i stanju u kojem se nalazi, ali da su greške neizbježne jer se nalaze u svakoj ljudskoj odluci. Otud i zaključak da ekonomija budućnosti u prvi plan mora da stavi čovjeka, jer će bankrotstva, demonstracije i štrajkovi koji se danas, iako rasprostranjeni, nalaze samo u početnoj fazi – njihovo vrijeme će tek nastupiti i biće antiteza teoriji stalnog rasta koju ni monopolistička, ali ni konkurentska tržišta nijesu uspjela da dokažu.