Vještina upravljanja finansijama, bilo da je riječ o javnim ili privatnim ogleda se u sposobnosti pravljenja balansa, odnosno da na jednoj strani ne bude nepotrebnih viškova, a na drugoj nedostataka.

Kada se i ovakva ravnoteža između raspoređenosti kapitala izgubi javljaju se krize, kao posljedice loših odluka i pogrešnih poteza, nakon kojih je u redovnim tokovima novca sve manje.

Pri činjenici da je, iako je vrijednost novca promjenjiva, njegova količina uglavnom stalna, pitanje je kako se odjednom u određenim oblastima stvore ogromni minusi. Otkako državama širom svijeta prijeti bankrot zbog prevelike zaduženosti, rade se brojne zvanične i nezvanične kalkulacije o tome koliki su raskorak između mogućnosti i potreba pravili i građani i vlade. Nakon što se sagledaju brojke najčešće se utvrdi da je samo nekoliko nepotrebnih izdataka godišnje predstavljalo onaj iznos za koji su se javni i privatni subjekti u sljedećem obračunskom periodu zadužili, a obavezom vraćanja duga opteretili i buduće generacije. Potreba da se situacija iznova sagleda nastaje onda kada se vrši finansijsko planiranje za naredni period, odnosno u ovom slučaju sastavlja budžet za iduću godinu.

U Crnoj Gori se vrijeme nastanka svjetske ekonomske krize poklopilo sa periodom smanjenja investicionih aktivnosti koje su tokom nekoliko godina koje su joj prethodile u našu zemlju privukle značajne iznose kapitala koji je, nakon nepovoljnog perioda tranzicije, dao impuls domaćoj privredi. Novac se u državnu kasu slivao brže nego što se i očekivalo, čemu svjedoče i podaci o budžetskom suficitu koji je u to vrijeme registrovan. Ono što je ključna zamjerka ukupnoj ekonomskoj politici toga vremena je što povoljan trenutak nije iskorišten za rješavanje krupnih problema koji su postojali kao zaostavština prošlosti, već su, zanemarani, dočekali krizu i u još gorem stanju period u kojem bi iz nje trebalo izaći. Da se iracionalno postupa sa državnim sredstvima pokazuje još jedan primjer koji ovih dana izlazi na vidjelo.

Tek nakon što je, poslije brojnih sugestija stručne javnosti odlučeno da novim budžetom bude obuhvaćen određeni iznos koji bi služio za saniranje eventualnih posljedica vremenskih nepogoda i prirodnih katastrofa, projektovan na osnovu višegodišnjeg iskustva sa poplavama i sniježnim blokadama, Služba zaštite i spašavanja iz Nikšića protestuje ispred opštinske zgrade zbog neisplaćenih zarada. Ono što problem svakako čini kompleksnijim je postojanje opštinskog i državnog budžeta koji se i planiraju i realizuju na različite načine, međutim, o poštovanju strogih pravila i strogih procedura može biti riječi samo kada, kako se u narodu kaže „ne gori niđe“. Da gori i da je gorjelo tokom cijele prošle godine širom Crne Gore pokazuju učinci nikšićkih vatrogasaca – za samo dva ljetnja mjeseca ugašeno je 538 požara od kojih su brojni bili na nepristupačnim i udaljenim lokacijama, što je samo dio aktivnosti koje tokom cijele godine obavljaju.

Vatrogasci su, međutim, protestima započetim u februaru iznudili zarađene zarade za oktobar i novembar, a najavljenim okupljanjem ispred zgrade Vlade pokušaće da se izbore za decembarska i januarska primanja. Prostora za reagovanje je naizgled premalo, jer su već učinjeni brojni rezovi kojima bi se spriječio dalji odliv sredstava, ali da se na mnoge probleme nije mislilo dok su bili samo u naznakama, ali ne i gorući pokazuje sadašnja situacija. U međuvremenu, uprkos svim pokušajima racionalizacije državna službena vozila se i dalje viđaju na nevjerovatnim lokacijama i vremenu, a čine samo jednu u nizu navika suprotnih štednji i, za građane, rijetko konkretan dokaz kako se sa njihovim novcem postupa.

Svi pokušaji da se ovakvi i slični trendovi prekinu ne daju rezultate, pa loše navike obično prevagnu i ne ostave prostor za razumijevanje prema onima koji bez sredstava za sada samo po navici doprinose očuvanju sigurnosti. Stoga će prirodni i društveni resursi ove zemlje zavisiti od toga da li će službe zaštite usljed bilo kakvih vremenskih ili vještački izazvanih prijetnji imati kapaciteta i motiva da se angažuju oko rješavanja problema.

U uslovima u kojima plate kasne, a obim posla sa prvim toplijim danima nailazi na povećanje od vatrogasaca bi pomoć sve manje mogla biti očekivana. Premalo sredstava na jednoj i previše trošenja na drugoj strani po koji put zahtijeva što hitnije razmatranje problema neuravnoteženosti finansija, a na pitanje „đe gori“ odgovor je – u budžetu.