Član nadzornog odbora Erste banke Sava Dalbokov jedan je od panelista Alpbach grupe na godišnjoj konferenciji za Jugoistočnu Evropu, koji je govorio o mogućnostima izlaska iz dužničke krize.

dalbokov - intervjuNakon sticanja MBA diplome u Sjedinjenim Američkim Državama, značajan korak u karijeri predstavljao je angažman analitičara u poznatoj finansijskoj kompaniji Moellendorf&Company u Budimpešti, dok je u Erste banci u Gracu u Austriji kao projekt menadžer prisutan od 1997. godine. Dalbokov otkriva prednosti naplate poreza kao ključnog faktora ekonomskog rasta

ANR: Subjekti koji paralelno posluju na više tržišta, a prisutni su i u Crnoj Gori, nerijetko ukazuju da je korišćenje eura prednost jer smanjuje transakcione troškove. Budući da je Erste banka prisutna u regionu, kako iz pozicije bankara gledate na monetarnu politiku zemalja Zapadnog Balkana?

Dalbokov: Tematika vezana za euro u Crnoj Gori, ali i monetarna politika na Balkanu vezana za kurs je prilično široka. Uvođenje eura u Crnu Goru ima brojnih prednosti i mana. Prije svega, velika prednost ogleda se u tome što je riječ o veoma stabilnoj valuti, pa je njegovim uvođenjem dat doprinos psihološkoj stabilnosti kod građana. Za nisku inflaciju potrebno je očekivanje da je valuta stabilna, što je na ovaj način i postignuto. Kada su u pitanju mane, jedna od najvećih je to što Crna Gora ne kontroliše kurs eura, čime je ograničena konkurentnost ekonomiji. Uz korišćenje vlastite valute, država raspolaže mogućnošću devalvacije, uz čiju pomoć izvoz čine jeftinijim, a uvoz skupljim, što omogućava veću konkurentnost u okruženju. Međutim, ovu mogućnost nemaju ni mnoge zemlje u regionu jer su kurseve fiksirale za svjetske valute ili imaju paritet kao u Bosni i Hercegovini, tako da ni sama mogućnost vođenja sopstvene monetarne politike nije garant potpune slobode u određivanju okvira spoljnotrgovinske razmjene. Monetarna stabilnost je više pravilo nego izuzetak na Balkanu, a euro je doprinio većoj stabilizaciji ekonomije, pa je glavni izazov, ipak, ostati konkurentniji i u ovakvim uslovima. To znači da se u ovakvoj situaciji mora biti mnogo efikasniji i racionalniji.

ANR: U kojoj mjeri ovo olakšava ili otežava spoljnotrgovinsku razmjeru Crne Gore sa zemljama u okruženju?

Dalbokov: U regionu jedino Srbija ima varijabilan kurs, pa može usloviti, kao što je slučaj u posljednje vrijeme da dinar gubi na vrijednosti. Ovo uslovljava određene trendove kada su u pitanju potrošačke cijene, pa su crnogorski proizvodi u Srbiji skuplji, a srpski proizvodi u Crnoj Gori jeftiniji. Druge zemlje regiona ne koriste tu mogućnost jer imaju stabilnije valute, pa ne dolazi ni do tolikog priliva proizvoda sa niskim cijenama na crnogorsko tržište. Zbog toga na tržištima zemalja regiona poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije crnogorski proizvodi imaju veću šansu da budu konkurentniji, ali računajući i na sve transakcione troškove ključna karakteristika na osnovu koje bi se regionalni uvoznici odlučili za nabavku proizvoda iz jedne zemlje je svakako kvalitet zbog kojeg i raste tražnja. Mislim da se na primjer vino ,,vranac“ troši nezavisno od eura zato što je već prepoznat kao brend izuzetno visokog kvaliteta, dok kod onih potrošačkih proizvoda gdje je cijena presudna u tom kontekstu valutne oscilacije i transakcioni troškovi mogu ostaviti negativne posljedice.

ANR: Za dužničku krizu se najčešće ističe da su je prouzrokovale banke. Da li banke mogu i da je spriječe?

Dalbokov: Uloga banaka u krizi bila je uglavnom da su one prenosile novac i proaktivno usmjeravale tok investicija. U tom kontekstu dobar dio potrošnje i investicija u nekretnine u Crnoj Gori je omogućen zahvaljujući podršci stranih banaka. Činjenica je da su potrošnja i nekretnine stvorili ekonomski rast i doprinijeli standardu u državi, ali je došlo do takozvanog zagrijavanja ekonomija koje se sada moraju malo „ohladiti“ posebno u ova dva segmenta. Kada je riječ o bankama u Crnoj Gori one su, kao i svuda jedan od faktora koji utiče na stabilnost banaka. Bankarski sektor je za sada prilično stabilan, banke nijesu povukle novac iz države, što je doprinijelo održavanju određenog kontinuiteta. Takođe, činjenica je i da banke, a govorim poznajući prilike Erste grupe aktivno podržavaju Vladu Crne Gore u razvojnim projektima, kako bi se tok investicija i ekonomskih aktivnosti nastavio. U ovoj situaciji, međutim i Vlada mora igrati mnogo aktivniju ulogu jer je dotok stranih direktnih investicija smanjen, zbog čega je ključni zadatak pronalaženje novih, naročito u oblasti energetike i poljoprivrede.

ANR: Iako je Crna Gora malo tržište, na njemu je prisutno čak jedanaest banaka. Koliko ova činjenica utiče na konurentnost, a koliko na cijene bankarskih usluga?

Dalbokov: Prema iskustvu Erste grupe konkurencija u bankarskom sektoru u Crnoj Gori je prilično aktivna, a cijene bankarskih usluga su posljedica premija rizika, odnosno pod kojim uslovima jedna banka može posuditi novac na međunarodnim tržištima. Te cijene su u posljednje vrijeme povećane. Faktor koji uslovljava cijene bankarskih usluga je i kolilo kapitala banka treba da izdvoji iz zamrznutih sredstava po novim regulativama, što su na određeni način regulatorni troškovi koje banke moraju imati, a oni su takođe povećani. Sa druge strane to je uslovljeno i smanjenje euribora, odnosno referentne kamatne stope koja je znatno opala, tako da u narednom periodu ne bi trebalo očekivati povećanje cijena bankarskih usluga. To svakako ne znači da ne postoje određeni sektori sa visokim rizikom, pa su za neke mikro kredite kamate visoke, ali konkurentnijoj cjenovnoj politici znatno su doprinijele vladine regulative, pa se cijene usluga povećavaju u nekim drugim oblastima kako bi se zadržala ekonomska isplativost poslovanja.

ANR: U Crnoj Gori su česti slučajevi da, iako su izvještaji o poslovanju banaka transparentni, odnos sa korisnicima najčešće nije u potpunosti, pa se nerijetko obračunavaju troškovi koji im se prethodno ne predoče. U kojoj mjeri su ovakve radnje rizik za banke?

Dalbokov: U našem je interesu da sektor posluje transparentno i otvoreno sa klijentima zato što bi suprotno štetilo reputaciji banke. Ovo je dio problema koji banke sada imaju, a to je da generalno imidž banaka nije dobar ili da nema toliko diferencijacija. Kada je riječ o regulativi neophodno je da u državi udruženje banaka propagira otvoreno poslovanje iako takve institucije više imaju moralnu, a ne zakonodavnu ulogu i nažalost nema mogućnost da primora neku banku da promijeni određene porocese poslovanja. Riječ je o instituciji koja štiti interes potrošača, zbog čega je jasno da je neophodan strožiji nadzor nad bankama kako bi se loše prakse stopirale. U zemljama EU je, međutim, trend da se mnogo toga više uradilo zahvaljujući ovakvim civilnim udruženjima, nego samom zvaničnom regulativom, a razlog je povećanje svijesti bankarskih korisnika. Prije pojave krize korisnici su imali mnogo opušteniji odnos, jer je priliv novca bio veći, ali sada kada se situacija promijenila mnogo više se obraća pažnja i aktivnije razmatraju određena pitanja. Ovdje se prvenstveno misli na odgovornost banaka, da jasno predoči sve uslove korišćenja određene usluge i da klijent na kraju razumije koji posao obavlja sa bankom. Ovo je, naročito, u posljednje vrijeme znatno postroženo u EU i banke zbog toga snose mnogo veću odgovornost, a uloga supervizora je mnogo ativnija.

ANR: Situacija na Kipru izazvala je zabrinutost širom Evrope zbog posljedica mogućeg lošeg razvoja događaja. Šta zemlje koje se pripremaju za članstvo u EU mogu naučiti iz nje?

Dalbokov: Kipar je imao status poreske oaze, čega je Evropska unija nesumnjivo bila svjesna. Oko ovog pitanja je postojala makar presudna saglasnost, što potvrđuje činjenica da je za ekonomski razvoj Kipra ovaj model bio prilično bitan. Ovo što danas vidimo jasno ukazuje na to da takav model danas više nema održivost i da se izgubila politička spremnost da se toleriše postojanje ovakvih poreskih oaza. Time je poslat i signal drugim, naročito manjim tržištima u razvoju da ovo nije opcija i nije model uz pomoć kojeg mogu razvijati temelje ekonomskog rasta. Popustljivost i nedostatak efikasne poreske politike ima kratkoročne efekte jer stvara prividni rast, no koliko dugo to može trajati upravo govore aktuelna dešavanja u Kipru kada raste pritisak države da se oporezuju sve aktivnosti i da bude što manje skrivenog novca. Ovo je i poruka, naročito budućim članicama EU da proces ostvarivanja ekonomskog rasta temelje na konkurentnosti u onim oblastima u kojima postoji potencijal i čijim bi se strukturnim podržavanjem mogli ostvariti značajni poreski prihodi, te da se na kraju, ipak, dokaže da za potrebe razvoja nije pametno koristiti rupe u sistemu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s