Dvanaesti mart

Začuđujuće je kako se već u izgovoru jednog datuma sažima sva strahota i užas jednog vremena i društva. Dvanaesti mart ostaće upamćen kao dan kada je balkanskim narodima pokazano da niti jedan njihov pojedinac nema pravo da leti iznad prećutno prihvaćene granice.

Svjetska projekcija jednog Balkanca je mediokritetski, birački idolopoklonik, bez definisanog stava, kojim se lako manipuliše velikim riječima i sitnim koristima. Njegovi interesi su kratkoročni, on nema viziju ni sjutrašnjeg dana, lako će se zadovoljiti bazičnim građanskim vrijednostima, a vrhunac satisfakcije mu je življenje kao da je svaki dan posljednji, uprkos kojem ipak najčešće doživi duboku starost, ali jedino što za sobom ostavi je sebi slično potomstvo i time generacijski produžava ovakvo stanje.

Ako se, ipak, dogodi da mu bezličnost toliko dobro stoji, uz prenaglašeno koristoljublje i sposobnost da sluša i poštuje globalnim poretkom nametnute autoritete, omogućiće sebi višedecenijsku vladarsku poziciju. Podrška njemu nikada neće biti dovedena u pitanje, ljudi uzore traže među sebi sličnima – tu je mogućnost da shvate koliko su bijedni odstupajući od svog idola zapravo minimalna.

Ako ste vizionar koji nije spreman da trguje sa primitivizmom i da odstupa od svojih načela zarad onoga što mu je predstavljeno kao viši cilj, a istovremeno svjestan da i onaj koji vam ga je povjerio, a i vi sami znate drugu stranu priče, predstavljate opasnost i naćiće se način da se sabotira realizovanje vaših ideja, jer je prema balkanskom računanju vremena za njih uvijek suviše rano.

Ako nijeste u stanju da svoje ideje stavljate u tuđe kalupe, ostanite da se bavite filozofijom u nekoj zapadnoj visokoobrazovnoj instituciji i ne pomišljajte da biste ni vi ni oni veliki umovi koji su vam ispunjavali stranice doktorata, a s kojima sada dijelite kosmos koji obični Zemljanin ne može ni da pojmi, a vi ste ga uvijek osjećali svojim, učinili nešto da promijenite ni svijest ni volju naroda koji vam se u svojoj nemoći čudi i koji će poslije vjerovati u priču da vas je uništio gori od vas, ne znajući da je taj samo izvršio odluku onoga kome ste poremetili planove u idejnom osmišljavanju ovog prostora.

Dvanaesti mart vas poziva na poslušnost i mirenje sa činjenicom da je stanje, tu gdje ste, nepromjenjivo. Impozantan broj ljudi koji je u stanju da živi sa tim jasno daje do znanja da u toj poruci nema ničeg čudnog, ni strašnog. To se samo nekima od nas čini, ali, to je ipak, samo do nas.

Ana Nives Radović, E-Balkan, 12. III 2010.

Advertisements
Posted in MNE

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s