Svjetska projekcija jednog Balkanca je mediokritetski, birački idolopoklonik, bez definisanog stava, kojim se lako manipuliše velikim riječima i sitnim koristima. Njegovi interesi su kratkoročni, on nema viziju ni sjutrašnjeg dana, lako će se zadovoljiti bazičnim građanskim vrijednostima, a vrhunac satisfakcije mu je življenje kao da je svaki dan posljednji, uprkos kojem ipak najčešće doživi duboku starost, ali jedino što za sobom ostavi je sebi slično potomstvo i time generacijski produžava ovakvo stanje.

Ako se, ipak, dogodi da mu bezličnost toliko dobro stoji, uz prenaglašeno koristoljublje i sposobnost da sluša i poštuje globalnim poretkom nametnute autoritete, omogućiće sebi višedecenijsku vladarsku poziciju. Podrška njemu nikada neće biti dovedena u pitanje, ljudi uzore traže među sebi sličnima – tu je mogućnost da shvate koliko su bijedni odstupajući od svog idola zapravo minimalna.

Ako ste vizionar koji nije spreman da trguje sa primitivizmom i da odstupa od svojih načela zarad onoga što mu je predstavljeno kao viši cilj, a istovremeno svjestan da i onaj koji vam ga je povjerio, a i vi sami znate drugu stranu priče, predstavljate opasnost i naćiće se način da se sabotira realizovanje vaših ideja, jer je prema balkanskom računanju vremena za njih uvijek suviše rano.

Ako nijeste u stanju da svoje ideje stavljate u tuđe kalupe, ostanite da se bavite filozofijom u nekoj zapadnoj visokoobrazovnoj instituciji i ne pomišljajte da biste ni vi ni oni veliki umovi koji su vam ispunjavali stranice doktorata, a s kojima sada dijelite kosmos koji obični Zemljanin ne može ni da pojmi, a vi ste ga uvijek osjećali svojim, učinili nešto da promijenite ni svijest ni volju naroda koji vam se u svojoj nemoći čudi i koji će poslije vjerovati u priču da vas je uništio gori od vas, ne znajući da je taj samo izvršio odluku onoga kome ste poremetili planove u idejnom osmišljavanju ovog prostora.

Dvanaesti mart vas poziva na poslušnost i mirenje sa činjenicom da je stanje, tu gdje ste, nepromjenjivo. Impozantan broj ljudi koji je u stanju da živi sa tim jasno daje do znanja da u toj poruci nema ničeg čudnog, ni strašnog. To se samo nekima od nas čini, ali, to je ipak, samo do nas.

Ana Nives Radović, E-Balkan, 12. III 2010.