Kako prilagoditi Android uređaj navikama i potrebama

Šifrovanje sadržaja smartfona, sigurnost ličnih podataka i uklanjanje sumnjivih aplikacija dodatni su korak ka bezbjednosti. Iako su obogaćeni brojnim aplikacijama, primarna svrha svih mobilnih telefona su razgovori i razmjena SMS-ova. 

android it bizTelefoniranje na Android uređajima uz nekoliko podešavanja može biti neuporedivo efikasnije i jednostavnije. Iako veliki broj Android aplikacija služi za zabavu, u mnogim situacijama upotreba smarfona treba da bude optimalnija. Smarfoni takođe zauzimaju veliki broj konfiguracionih funkcija PC računara, naročito kada je riječ o sinhronizaciji kontakata i razmjeni elektronske pošte. Android uređaje možete personalizovati do mjere postizanja unikatnog radnog okruženja.

Zaključavanje

Ukoliko se uređaj koji posjedujete ipak nađe u tuđim rukama, moguće im je jednostavno otežati pristup podacima. Ovo ćete jednostavno učiniti zaključavanjem ekrana tako što ćete odabrati opciju Settings – Security – Screen lock. Potrebno je samo da odlučite želite li da otključavate ekran unosom PIN koda, ili, kod novijih uređaja određenim pokretom ili čak prepoznavanjem lica.

Lociranje telefona

Samsung je uveo mogućnost lociramnja smartfona i daljinskim upravljam opcijama. Da biste to uradili, potrebno je otvoriti Settings – More Permission – Security – Find My Mobile – Remote.

Potpuno brisanje

Ukoliko želite da se odreknete svog smartfona, poželjno je da na njemu ne ostanu nikakvi lični podaci. Sav sadržaj obrisaćete ulaskom u Settings  Backup and Reset – Reset Phone, a zatim kliknuti na OK. Poslije toga, svi podaci i podešavanja biće izbrisani.

Konferencije

Android smartfoni omogućavaju razgovor sa više učesnika istovremeno. Potrebno je, nakon što pozovete prvog učesnika i ostvarite vezu otvorite kontekstni meni i odaberete opciju Add Call. Trećeg učesnika možete pozvati kucanjem broja ili odabirom iz imenika, a zatim odabirom opcije Conference Call.

Prekidanje veze

Kako biste brže prekinuli razgovore moguće je pritisnuti taster za uključivanje i isključivanje smartfona, a za to je potrebno da ovu opciju podesite na uređaju. To ćete učiniti uslaskom u Settings – Accessibility, a zatim čekiranjem opcije Power Button Ends Call. Na nekim uređajima ova fukcija nalazi se u meniju Calls.

Diktiranje poruka

Ukoliko ne želite da kucate poruke na tastaturi postoji opcija da ih diktirate. Potrebno je otvoriti SMS aplikaciju i u gornjem desnom pritisnuti taster označen plusom. Ovdje se osim QWERTY tastature na eranu nalazi i simbol mikrofona, dok se na modelu HTC Sense iznad tastature pojavljuje posebni prozorčić. Ipak, jedna od prepreka može biti to što ova opcija odlično funkcioniše kada je u pitanju engleski jezik, dok bi kod drugih moglo doći do grešaka u spelovanju, koje je ipak moguće ispraviti doradom teksta putem tastature. Diktiranje teksta moguće je ne samo kod SMS-ova, već i kod e-mail poruka.

Statusni ekran

Traka na vrhu ekrana predstavlja ključ za najvažnije opcije. Jednim potezom statusni ekran se spušta čime se omogućava pregled novosti. Osim propuštenih poziva, neotvorenih poruka ili e-mailova, tu se nalaze i obavještenja o novim verzijama aplikacija ili operativnog sistema.

Za otvaranje određene stavke dovoljno je samo dodirnuti oznaku, a ako želite da to obavještenje uklonite, povucite ga prstom ka desnoj ivici ekrana. Na mnogim smartfonima nalazi se i opcija Clear koja omogućava brisanje svih obavještenja sa statusnog ekrana.

Ograničenja

Ukoliko mobilnom operateru plaćate količinu prenijetih podataka tokom mjeseca ne želite da tu količinu premašite, jer će, u zavisnosti od paketa ili biti dodatno tarifirana ili će dalji prenos podataka biti znatno sporiji. Da biste ovo spriječili potrebo je odabrati opciju Settings – Data Usage i provjeriti. Android prikazuje koliko je podataka koja aplikacija u datom periodu prenijela preko 3G mreže. Ovdje je moguće podesiti kada obračunski period počinje, na primjer 1. u mjesecu i ograničiti količinu prenijetih podataka u toku obračunskog perioda. Računica telefona se može neznatno razlikovati od računice operatora, a posebno je potrebno obratiti pažnju kada se nalazite u romingu.

Trošenje baterije

Kako biste efikasnije koristili bateriju potrebno je znati ko su najveći potrošači energije. Ulaskom u Settings – Power – Usage ili, na nekim uređajima, Settings – Battery vidjećete koliko struje troše MP3 plejer, WLAN i ostale opcije koje po potrebi možete isključiti. Zatim možete odabrati opciju Power Saver i konfigurisati pojedinačne elemente.

E-mail nalozi

Ono što vam je potrebno za pristup elektronskoj pošti su korisnički podaci – korisničko ime, lozinka i adresa servera. Ovdje je potrebno da odaberete Settings – Accounts&Sync, a zatim kliknute na oznaku plus ili Add, zavisno od uređaja. Potom treba unijeti e-mail adresu i lozinku u odgovarajuća polja i pritisnuti Next. Zatim je moguće podesiti dodatne parametre u skladu sa zahtjevima provajdera.

Važno je da odlučite i koliko će često pošta biti skupljana – prevelika frekvencija može uticati na prežnjenje baterije i povećati prenos podaraka. Za jednostavniju razmjenu svakako postoje Gmail i Yahoo Mail aplikacije. Ukoliko na radnom mjestu koristite Microsoft Exchange kao centralizovano rješenje za e-mail poruke, moguće je da u taj svijet uključite i Android smartfon. U nekim slučajevima potrebno je u IT službi kompanije zatražiti serverska podešavanja, a zatim ponoviti postupak kao i za privatni e-mail nalog, ali umjesto e-mail prilikom popunjavanja maske treba odabrati Microsoft Exchange. Na taj način moguće je primati i poslovnu poštu na smartfonu i u svakom trenutku imati uvid u poslovnu komunikaciju.

Imenik

Servisi Gmail, GMX i Exchange imaju zasebne kalendare i imenike. Ukoliko svoom poslovnom kalendaru ne želite da pristupate van radnog vremena, moguće ga je deaktivirati odabirom opcije Settings – Apps and Sync i otvoriti nalog za mail. Kada deaktivirate kalendar, dobijaćete obavještenja samo o privatnim terminima.

Umrežavanje kontakata

Kada aktivirate e-mail, Facebook i Xing naloge, vaši unosi u imeniku se multipliciraju. Da biste se riješili ponavljanja potrebno je otvoriti imenik i držite pritisnut kontakt sve dok se ne otvori novi prozorčić, a zatim odabrati Link Contact, dok će se ostalo odvijati automatski.

Ekran sa aplikacijama

Da biste početni ekran popunili aplikacijama i widgetima potrebno je pritisnuti prazno mjesto sve dok se ne otvori novi prozorčić. Kod interfejsa Samsung uređaja odaberite opciju Apps and Widgets i postavite element tako što ćete ga prstom prevući na željeno mjesto. Kod Sony Xperia smartfona u desnom gornjem uglu ekrana pojaviće se znak sa oznakom plus, dok HTC Sense i LG otvaraju zaseban prozor. Sve što je potrebno je dodirnuti željeni elemenat i postaviti ga na ekran.

Glavni meni

Da biste promijenili raspored aplikacija u glavnom meniju ili uredili novi folder potrebno je pritisnuti kontekstni taster s menijem – u zavisnosti od modela koristi se senzorski taster ispod ekrana ili softkey u desnom gornjem uglu glavnog menija. Rasporedite ikonice ili ih položite jednu preko druge kako biste napravili folder u glavnom meniju. Na Samsung uređajima se za pravljenje foldera koristi zasebna stavka u meniju. Kod izvorne verzije Android-a nije moguće podešavati glavni meni, jer su sve instalirane aplikacije poređane abecednim redosljedom.

Folderi na ekranu

Da biste aplikacije rasporedili u foldere potrebno je prevući simbol jedne aplikacije preko druge. Android automatski otvara folder kojem možete dati ime. Kod Touchwiz interfejsa nakon dužeg pritiska na početni ekran izaberite opciju Folder i prevucite aplikaciju.

Widgeti

HTC i LG nude specijalan prikaz widgeta koji pojednostavljuju prilagođavanja. Pritisnite slobodno mjesto na početnom ekranu sve dok se ne otvori prozorčić, a zatim će se u gornjem dijelu ekrana prikazati početni ekrani, u sredini raspoložive aplikacije, a u donjem dijelu je traka s opcijama. Odaberite da li želite da postavite aplikaciju ili widget, skrolujte do određenog ekrana i odaberite element koji želite da postavite.

Advertisements

Kako ubrzati Taskbar Thumbnail za Windows 7

Windows 7 donio je izuzetno važnu funkcionalnost nazvanu Taskbar Thumbnail Preview. Korisnicima računara sa ovom verzijom operativnog sistena omogućen je umanjeni prikaz ekrana koji je vidljiv prilikom pozicioniranja iznad jednog ili više „taskova“ na Windows Taskbaru.

windows 7 it bizKada je riječ o grupi taskova prikazuje se niz ekrana svih pokrenutih instanci aplikacija ili internih programa koje pokreće Windows. Iako u početku usporena animacija koja se u ovom procesu pojavljuje može izgledati simpatično, prije ili kasnije ćete nesumnjivo poželjeti da je uklonite ili ubrzate, posebno ukoliko često koristite veliki broj otvorenih dokumenata iz Office paketa.

Da biste ovo uradili potrebno je da pokrenete Registry Editor i potražite opcije prema sljedećim koracima: HCU – Software – Microsoft – Windows – CurrentVersion – Explorer –Advanced. Kada ovo pronađete kliknite desnim tasterom na Advanced kako biste dobili mogućnost da u opciji New zadate DWORD (32‑bit) value.

Zatim je potrebno da definišete novu vrednosti to Thumbnail Live Preview Hover Time, a potom desnim klikom na unijeto odaberete Modify, odaberete Decimal Base i zadate novu vrijednost u milisekundama.

U ovom slučaju moguće je unijeti vrijednost od, na primjer 200, a kako bi ona postala važeća, nakon što kliknete na OK iako vas program sam neće obavijestiti potrebno je da restartujete računar.

Kako preuzeti video zapis sa YouTube servisa

Video servis YouTube nudi mogućnost gledanja video zapisa, ali ne i mogućnost njihovog čuvanja, međutim, i to je izvodljivo uz pomoć posebne aplikacije ili sajta koji omogućava da sačuvate bilo koji snimak.

orbit downloader it bizJedan od najjednostavnijih programa za prenos podataka sa interneta je Orbit Downloader. Ovaj program ne karakterišu neke naprednije opcije, ali za preuzimanje video fajlova sa interneta ima sve što je dovoljno, jer je specijalizovan za rad sa sajtovima novije generacije. Orbit Downloader ima podršku za protokole http, ftp, rtsp, mms i rtmp, a distribuira se kao freeware program, zbog čega ne postoje ograničenja u njegovom korišćenju.

Jedino na šta je potrebno obratiti pažnju je da prilikom instaliranja pogledate automatski čekirane opcije i isključite mogućnost izmjene početne stranice, kao i promjene podrazumijevanog brauzera u Internet Explorer koji, najvjerovatnije, ne koristite. Program je moguće preuzeti na stranici http://www.orbitdownloader.com, a aktuelna je verzija 4.1.1.18.

Ukoliko ne želite preuzimanje YouTube videa na ovaj način, postoji i mogućnost da to uradite putem web sajta keepvid.com koji zahtijeva da na računaru imate instaliranu Javu. Ukoliko je nemate na svom računaru, čim unesete link videa na sredini stranice će vam se prikazati Get Java link za preuzimanje ove aplikacije.

U zavisnosti od sigurnosnih postavki, računar vas, kada unesete link može upozoriti na sigurnosni rizik zbog neprepoznavanja izvora, međutim kada ovo prihvatite kliknite na Run i odaberite neki od ponuđenih formata – 3gp, flv, mp4 ili webm. Sajt keepvid.com nudi mogućnost i da YouTube video preuzmete kao mp3 fajl.

Kako pristupiti poslovnim podacima sa kućnog računara – TeamViewer

Internet konekcija velikog protoka omogućava ne samo brže surfovanje online sadržajima i lakšu razmjenu fajlova, već i kompleksnije zadatke, kakvo je pristupanje poslovnoj mreži sa kućnog računara.

team viewer - it bizKompanija Microsoft je prvu mogućnost pristupa poslovnoj mreži sa udaljenog računara omogućila na verziji operativnog sistema Windows XP Pro uz pomoć Remote Desktop Connection opcije, što je kasnije prenešeno i na Windows 7.

Kada je riječ o kompleksnijim poslovnim mrežama, podešavanja su centralizovana u okviru Remote Desktop Protocol (RDP) sistema, a za njegovo pokretanje potrebno je kliknuti na polje start i u odjeljku Accessories odabrati opciju Remote Desktop Connection. Na ekranu će se pojaviti prozor u koji je potrebno unijeti IP adresu računara kojem želite pristupiti i njegovo ime, nakon čega unosite svoje podatke –dodijeljeno korisničko ime i lozinku.

Program TeamViewer

Ovdje se prilikom pristupanja drugom uređaju može dogoditi da, ukoliko postoje razlike, na primjer u grafici koju koriste vaš i drugi računar određene aplikacije ne funkcionišu na isti način, ali baze podataka ostaju jednako dostupne. Međutim, za pristupanje ovim bazama sa računara koji nije umrežen najpogodnija opcija je program TeamViewer. Ovaj program mora biti pokrenut na oba računara koja se povezuju, kako bi se konekcija ostvarila posredstvom TeamViewer servera. Ekipa stručnjaka PC Pressa posebno ukazuje na prednost koja isključuje podešavanja rutera i firewall postavki.

Program TeamViewer

Ovaj program je inače besplatan za nekomercijalnu upotrebu,međutim, neke od postavki dostupne su tek uz licencu čija cijena i nije niska, budući da iznosi oko 1000 eura, ali je poželjno, a za potrebe poslovanja većine sistema i sasvim dovoljno iskoristiti samo ono što se nudi u besplatnoj verziji, kao što je otvaranje kanala za pristup i izvan lokalne poslovne mreže.

Pripreme za RDP konekciju

Posebna prednost RDP upotrebe je što ne zahtijeva instaliranje dodatnih programa, kao ni podešavanje servera i klijenata. Kako bi ovaj sistem funkcionisao potrebno je podesiti lozinku ili putem polisa omogućiti pristup korisničkim nalozima bez lozinke. Savjet je, svakako, da se ovo ipak izvede uz korišćenje lozinke koja je kombinacija velikih i malih slova, brojeva i znakova.

Pristup sa Android uređaja

Kako biste omogućili pristup radnoj površini, potrebno je desnim tasterom miša kliknuti na Computer, odabrati opciju Properties, a zatim Advanced system settings. Korisnici kojima se omogućava pristup dodaju se opcijom Select Users.

Jedna od mogućnosti je i odabir opcije Network Level Authentication uz pomoć koje se povećava bezbjednost veze, ali istovremeno i smanjuje kompatibilnost s drugim klijentima, ukoliko kod njih nije podržana. Kada se podese sve opcije, otrebno je testirati pristup povezanom uređaju. Ovo možete uraditi i sa mobilnog uređaja, nezavisno od toga da li koriste Android ili iOS.

Sistemski firewall je unaprijed pripremljen za RDP, pa je sve što je potrebno odobriti ovu postavku otvaranjem prozora Windows Firewall iz Control Panela i odabirom opcije Advanced settings, gdje je na lijevoj strani potrebno označiti Inbound Rules. Sa liste opcija potrebno je odabrati Remote Desktop (TCP‑In,selektovati gam a zatim u panelu Actions kliknuti na opciju Enable.

Opcije za firewall

Postoji i jednostavniji način za direktan pristup i to bez uspostavljanja virtualne privane mreže. Stručnjaci ipak ističu da je  jednostavnost rješenja u direktnoj vezi sa poznavanjem podešavanja rutera, pa i vrste rutera koji koristite, odnosno da je potrebno proslijediti TCP port 3389 na željeni računar na kojem se želi uspostaviti daljinska kontrola.

Podešavanje firewalla

Većina novijih rutera prilagođena je početničkom znanju, ali su na uređajima različitih proizvođača postvke različito raspoređene. U ovom slučaju je ostvarivanje daljinske kontrole omogućeno uz pomoć TP‑Link WR941ND bežičnog rutera, ali je uz manje izmjene, prilagođene modelu slično uputstvo moguće primijeniti i na druge.

IP adrese

Za uspostavljanje internet mreže neophodno je imati stalnu IP adresu koju dijele svi uređaji povezani na istu mrežu, koji imaju i svoje lokalne adrese, a koje najčešće počinju sa 192.168 ili sa 10.0, pri čemu se preusmjeravanje spoljnog saobraćaja na lokalne uređaje vrši uz pomoć rutera.

Kod većine rutera kontrola ove funkcije ostvaruje se opcijom Forwarding, NAT ili Firewall koje se nalaze u sekciji Port. Stoga je potrebno da se iz lokalne mreže otvorit konzola za podešavanje rutera. Postoji mogućnost da nije uvijek dovoljeno automatsko otvaranje konzole uz pomoć bežične konekcije, pa je u tom slučaju poželjno isprobati ovu opciju na računaru koji se na internet povezuje kablom.

Forvardovanje

Na stranici Virtual Servers za naTP‑Link WR941ND vidljiva su tri definisana pravila pravila. Prvo služi za preusmjeravanje standardnog zahtjeva za RDP vezu sa javne na lokalnu 192.168.60.1 adresu. Kako biste pristupili svom računaru unutar lokalne mreže, potrebno je da znate javnu adresu koja je dodijeljena ruteru, koja se već nalazi na njemu u odjeljku Status i sekciji WAN, a uvijek je moguće pronaći i putem stranice whatismyipaddress.com.

Dolazeće konekcije

Ovo je, inače, omogućeno samo na uređajima koji imaju fiksnu javnu IP adresu, a ukoliko ovo izvodite bez nje od pomoći vam mogu biti rješenja ponuđena na stranici www.dyndns.org. Drugo pravilo odnosi se na aktiviiranje RDP klijenta, unošenjem javne IP adresu kućnog ili poslovnog računara.

Treće se odnosi na zaštitu od potencijalnih skenova javnih IP adresa kada putem kojih treća lica pokušavaju da se prijave na njih putem standardnih portova.

Ovdje je definisan ulazni port 51111, koji ruter dalje usmjerava na standardni RDP 3389,odnosno na drugi računar, tako da adresa rečunara iza IP brojki treba da sadrži nastavak :51111.

Jedna od dodatnih prednosti kod upotrebe nestandardnog dolaznog porta je mogućnost sakrivanja javnih IP adresa višeračunara. Na prikazanomprimjerukoje se odnosi na tri pravila prvo usmjerava RDP na prvi računar, dok treće pravilo umjerava na drugi, bez ograničenja o njihovom broju.

Pristup lokalnom disku

Ukoliko nemate mnogo povjerenja u bezbjednost Interneta, postoji dodatna mogućnost kreiranja virtuelnih privatnih mreža – VPN, gdje će, kada se uspostavi konekcija, računaru biti dodijeljena IP adresa iz opsega privatne mreže, čime se omogućava dostupnost svih resursa sa privatne mreže, uključujući i svu povezanu opremu poput skenera i štampača.

Kako biste na Windows 7 računaru napravili server koji prihvata dolazne VPN veze potrebno je da kliknete na polje Start i u otvorenom prozoru ukucate Network Connections. Kada otvorite ovu sekciju pritisnite taster F10 ili kombinaciju tastera Alt+F kako bi se otkrio meni. U File meniju nalazi se opcija New Incoming Connection, gdje se sa samo par jednostavnih klikova računar povezuje na VPN.

Povezivanje lokalnog diska

Ono što je nakon ovog procesa preostalo jeste usmjeravanje PPTP saobraćaja na adresu računara na kojem želite da omoguđite prihvatanje Incoming VPN konekcije. Ovdje je riječo drugom od tri pravila, a kao primjer je odabran lokalni računar sa IP adresom 192.168.60.2. Ukoliko ste uspostavili VPN, definisanje pravila za RDP je nepotrebno, budući da je računar ponaša jednako kao da je povezan istim kablom.

Ulazne i izlazne komande

Osnovne prednosti udaljene veze odnose se na jednostavno korišćenje aplikacija i podataka instaliranih na umreženomračunaru,kao i dostupnost elektronske pošte. Umreženost računara oslobađa vas brige o tome gdje ste sačuvali određeni radni fajl ili preuzeli attachment prilikom otvaranja pošte. Takođe, brzina pokretanja aplikacija i zadataka ostaje jednaka kao na umreženom računaru, tako što se u jednom smjeru prenose ulazne komande – pokreti miša i tastature, a u drugom izlazne – ono što se prikazuje na ekranu.

Ovi podaci ne bi trebalo da budu veliki, budući da se po ovom protokolu prenose samo izmjene, koje ne predstavljaju opterećenje za konekciju, dok bi se usporavanje moglo dogoditi kada je riječ o fajlovima velikog formata.

Oni se, međutim mogu prenositi i uz Remote Desktop Connection. Ovdje je potrebno da u meniju na kartici Local Resources odaberete opciju Mdore i označite kojem lokalnom disku želite da pristupite sa udaljenog računara.

Lokalni disk na udaljenom računaru

Radna površina ovog uređaja prikazaće se nakon klika na polje Connect. Ukoliko na udaljenom računaru odaberete C: disk,on će biti prikazan među lokalnim diskovima na računaru sa kojeg pristupate, tako da folderima na njemu pristupate prečicom \\tsclient\C\Users\user\Documents. Direktna razmjena foldera ostvaruje se prečicom koja iza dvije lijeve kose crte \\ sadrži IP adresu, a nakon još jedne oznaku \diskC.

Brzina prenosa fajlova ipak je najmanje uslovljena brzinom standardnog protoka, naročito kada je odlazni saobraćaj sporiji od 1 megabit u sekundi, što otežava razmjenu fajlova veličine od 10 megabajta ili više. Za ove situacije ipak je preporučljivije korištenje aplikacija poput Box ili Dropbox.

Povezivanje na Wi-Fi uz Windows 7

Otkako su mobilni uređaji postali sve zastupljeniji u svakodnevnoj upotrebi, funkcionisanje bez interneta djeluje nezamislivo. Ranije smo na desktop i laptop računarima i uspijevali da odradimo ponešto u offline varijanti, no sada su se navike promijenile. 

windows 7 it bizDa bi se ovi uređaji povezali na internet potrebna je ili bežična WiFi tehnologija ili 3G onekcija. Budući da 3G mreža podrazumijeva posjedovanje mobilne SIM kartice, čije korišćenje prate troškovi pretplate ili  dopuna, korisnici, prirodno, preferiraju WiFi konekciju.

Ukoliko kućni računar povezujete na internet bežičnim ruterom , ovo nije problem, ali postoji mogućnost da svoj pametni uređaj povežete na WiFi i na drugi način. Ako imate notebook računar sa pristupom Internetu koji istovremeno posjeduje WiFi, ovaj adapter možete podijeliti na virtuelne uređaje, u broju koji vam je potreban.

Jedan od njih može da bude zaštićeni hotspot za kućne uređaje, drugi hotspot pružate na primjer okruženju, dok se, na primjer, treći može povezati sa drugim računarom u blizini za potrebe igrica ili šerovanja fajlova.

Ono što je u ovom slučaju potrebno je da se njegova osnovna funkcija i parametri promijene u nekoliko jednostavnih koraka.

Ovo je veoma jednostavno uradti ukoliko koristite Windows 7 koji podržava ovu mogućnost putem Virtual Wi‑Fi opcije, pri čemu je jedini problem koji vam može smetati to što vaš WiFi driver nije kompatibilan sa ovim aktivnostima, međutim, ukoliko koristite neke od uređaja kakvi su Atheros, Broadcom i Realtek onda je omogućena podrška i u verzijama drajvera sa 32 ili 64 bita. Sve što je potrebno je pokrenuti komandni prozor klikom na taster Windows, a zatim ukucati cmd, nakon čega će se na ekranu pojaviti prečica za cmd.exe.

Desnim klikom na prečicu odaberite Run as Administrator kako bi se pojavilo kontrolno pitanje da li želite da dozvolite promjene koje izazivaju pokretanja sa administratorskim pravima, što je treba potvrditi. Na ekranu pojaviće se komandni prozor u koji unosite komandu:

netsh wlan set hostednetwork mode=allow ssid=MyNet key=MyPassword 

koju potom potvrdite tasterom Enter. Naravno, ovdje je moguće odabrati i drugačije ime, kao i lozinku, MyNet i MyPassword su samo primjeri kako da ovo postignete. Sljedeća komanda koju unosite je: netsh wlan start hostednetwork i na ovaj način biće startovana mreža koja koristi virtuelni WiFi adapter.

Nakon toga se vaš WiFi adapter može paralelno koristiti za povezivanje na druge mreže ili za pružanje nove konekcije drugim korsinicima. Ovdje je potrebno omogućiti dijeljenje internet konekcije sa korisnicima mreže ovdje nazvane MyNet. Ovo se postiže klikom na sljedeći redosljed komandi:

Control Panel – Network and Internet – Network and Sharing Centre – Change Adapter Settings 

nakon čega je potrebno pronaći internet konekciju, odabrati je i desnim klikom ući u Properties. Nakon toga kliknite na tabulator Sharing, a zatim na Allow other network users to connect… i odaberite vaš kreirani virtuelni Wi‑Fi adapter nakon čega ćete imati novu mrežu koju vaš uređaj treba da prepozna.

Dostupnost na daljinu uslovljena je snagom WiFi uređaja, ali i konfiguracijom prostora. Nakon ovoga svi uređaji u blizini mogu se konektovati unošenjem zadate lozinke.

Sačuvajte konekcju i za naredni put

Kako bi mreža i nakon gašenja i ponovnog aktiviranja uređaja mogla da funkcioniše, komandni prozor na notebook računaru mora da, pored startovanja glavne Internet konekcije aktivira virtuelnu bežičnu mrežu. Kako ne biste svakog puta morali da unosite sve tražene komande, uključujući i lozinku, moguće ih je sačuvati u batch fajlu, koji u stvari predstavlja običan tekst, na primjer pod imenom MyNet.bat. Ovim omogućavate da se ovaj batch skript startuje svaki put sa administratorskim privilegijama.

Kako ukloniti animacije koje koče Windows

Korisnici računara koji funkcionišu uz pomoć operativnog sistema Windows nerijetko se suočavaju sa usporavanjem i kratkim, ali učestalim bagovima koji, naročito kada se neki zadatak završava u žurbi proces čine otežanim.

Screen Shot 2014-11-20 at 01.20.55Jedan od vodećih razloga je i to što se prilikom kreiranja interfejsa vodilo računa da ukupan Windows doživljaj bude prijatan za oko, pa su u Microsoftu poseban trud uložili u animacije kojima se podiže vizuelni kvalitet, međutim, iako su estetski kvalitetno rješenje, tranzicione animacije koče rad sistema i prolongiraju vrijeme do reakcije računara na zadatu komandu.

Efekti

Većina korisnika, naročito oni koji su manje strpljivi i od Windowsa očekuju da im pojednostavi, a ne zakomplikuje svakodnevne zadatke bi se ipak radije odrekla vizuelnog unaprijeđenja kako bi sistem brže funkcionisao, međutim i to se može sprovesti kroz postojeće komande u meniju.

Sve što je potrebno je da nakon klika na Start u polje za pretragu ukucate spojeno riječi SystemPropertiesPerformance, a rezultat će vas dovesti do prečice odgovarajućeg programa za konfiguraciju.

system1406 Uklonite animacije koje koče Windows

Ukoliko ste pravilno ukucali svako slovo ove fraze Windows će izbaciti jedan rezultat u vrhu prozora, a klikom na njega pojaviće se prozor Visual Effects kao na slici. Sve što je potrebno jeste da klikom u označeni kvadratić odštrikirate drugu opciju naslovljenu sa „Animate windows when minimizing and maximising“, što će postavke automatski promijeniti u Custom.

animate1406 Uklonite animacije koje koče Windows

Ostale opcije sa liste takođe mogu doprinijeti bržem radu računara, sa čim je moguće dodatno eksperimentisati, međutim, ukoliko isključite preveliki broj vizuelnih efekata, korišćenje Windowsa može značajno izgubiti na vizuelnom kvalitetu.

Lični meni

Jedna interesantna vizuelna, ali i praktična opcija u Windowsu jeste kreiranje posebnog pop-up menija na kojem će se nalaziti najvažnije komande koje često koristite, a koji će se nalaziti na taskbaru. Da biste ovo izveli sve što treba je da, na primjer na desktopu kreirate novi folder i u njega mišem prevućite prečice ka aplikacijama koje želite da se pojavljuju u novom meniju.

Naredni korak je desni klik na taskbar, nakon čega je iz menija potrebno odabrati Toolbars, a zatim opciju New Toolbar i odabrati folder u kojem su sačuvane odabrane programske prečice.

Dijeljenje i zamrzavanje polja na Excel tabelama

Rad u Excelu sa velikim tabelama može biti komplikovan ukoliko nije moguće vidjeti sve važne podatke na ekranu istovremeno, zbog čega je potrebno skrolovati sa vrha ka dnu ili lijevo‑desno. Kako biste ovo prevazišli Excel nudi dvije mogućnosti, a to su Split i Freeze Panes.

excel perperzona it bizOpcija Split dijeli radni list horizontalno ili vertikalno tako da je u svakom dijelu moguće potpuno nezavisno skrolovati i na vidljivu površinu dovesti upravo one dijelove tabela koje je potrebno istovremeno prikazati i uporediti. Druga mogućnost, Freeze Panes zamrzava gornji ili lijevi dio tabele u kojem nije omogućeno skrolovanje, dok drugi dio ostaje slobodan za pomijeranja.

Upravo zbog ove razlike, Split je pogodniji za pronalaženje dijelova tabela koje treba uporediti, dok je Freeze Panes pije svega namijenjen za zamrzavanje gornjeg ili lijevog zaglavlja, kako bi jedan ili nekoliko redova ili kolona uvijek prikazivali opise podataka koji se nalaze u tabeli, pri čemu oni nestaju sa vidljive površine sa malo većim skrolovanjem. Ove dvije komande isključuju jedna drugu, pa ukoliko imate definisan Split i pokrenete opciju Freeze Panes, Split će biti isključen, ali će njegovo podešavanje automatski da se prihvati kao postavka za nove izmjene.

Komanda Split se aktivira u View sekciji u glavnom meniju. Ukoliko ekran dijelite po visini, potrebno je da se pozicionirate na neko polje prve kolone i kliknete na Split, a i iznad tog polja će se pojaviti granična linija. Ukoliko želite podjelu tabele po širini ekrana, pozicionirajte se desno od linije koja bi trebalo da se pretvori u graničnu, a ako dijelite radnu površinu na četiri dijela, potrebno je da prije klika odaberite polje desno, kao i ispod ukrštanja graničnih linija. Sličan postupak se izvodi i kod komande Freeze Panes. Sve što treba je da pronađete polje iznad i lijevo od kojeg će se zamrznuti redovi i kolone, a zatim u Windows sekciji kliknite na Freeze Panes i sa liste opcija odaberite ponovo Freeze Panes.

Osim ovih postoje još dvije opcije koje se često koriste, a to su Freeze Top Row i Freeze First Column. One zamrzavaju samo po jedan red, odnosno kolonu u kojoj su navedene vrijednosti u tabeli. Isto tako Split može i da se aktivira i kada duplo kliknete na crtice iznad vertikalne scroll trake, ili desno od horizontalne scroll trake, dok za Freeze Panes ne postoji odgovarajuća prečica na ekranu.

Kako formatirati i popuniti prazna polja u Excelu

Prilikom unošenja podatka u tabelu dešavaju se situacije da neka od polja preskočimo prilikom popunjavanja. Takođe i kada se vrijednosti polja izračunavaju putem formula postoji mogućnost da neka od njih ostanu prazna. 

excel perperzona it bizU nekim situacijama nemamo informacije za određena polja, pa ih unosimo naknadno. Kako se ovakve naknadne radnje ne bi izostavljale, postoji mogućnost da nepopunjeni prostor u Excel tabeli označimo i pripremimo za unošenje kada dobijemo nove informacije.

Nepopunjena polja uglavnom se nalaze na različitim dijelovima tabele, zbog čega nije jednostavno obratiti pažnju na sva istovremeno ukoliko se radi o većj tabeli.

Kako bi se označila sva nepopunjena polja u različitim redovima i kolonama, a potom centralizovano promijenla, to je moguće uraditi klikom na pojedinačna polja, jedno za drugim držeći pritisnut taster Ctrl. Međutim, ovo je pogodno samo onda kada se ne radi o velikom broju polja i ukoliko su sva uočljiva bez dugog skrolovanja po dugačkoj ili širokoj tabeli. Kada je situacija takva da je broj polja znatno veći, najbolje rješenje je pretraga kojom se označava veći broj polja.

Za ovo je neophodno da se na Home Ribbonu u selekciji Editing odabere opcija „Find and Select“, a zatim „Go to Special“. Nakon toga je u narednom dijalogu potrebno pronaći polja koja su u meniju nazvana Blanks i potvrditi njihov odabir. Nakon ovoga će sva prazna polja u radnom listu će biti označena. U ovom slučaju savjetujemo da promijenite boju pozadine svih polja izborom Highlight Color u Font sekciji.

Nakon što obojite polja unesite tekst za za popunjavanje svih polja, na primjer „Prazno“ i potvrdite istovremenim klikom na tastere Ctrl i Enter, poslije čega će sva polja biti obojena i popunjena ovom riječju.

Selekcija ostaje i dalje aktivna, pa je moguće nastaviti sa obradom tabele, a sličan postupak se pokreće i tasterskom prečicom F5, a zatim klikom na Special. U slučaju da želite naknadno željeli da centralizovano pretražujete ili promijenite oznaku „Prazno“, za to postoji komanda Find ili istovremeni pritisak tastera Ctrl+F, a u „Find what“ polje je potrebno unijeti zadatu riječ i odabrati opciju Find All.

Izdvajanje naslova u tabelu sadržaja u Wordu

Dolazi vrijeme pisanja diplomskih, magistarskih i doktorskih radova i sve je manje vremena za istraživanje opcija za obradu dokumenta, pa se većina autora odlučuje da ručno podešava naslove, numeraciju i sadržaj.

word perperzona it bizMeđutim, aplikacija Word u meniju nudi opcije za sve vrste oblikovanja teksta, a među njima je i mogućnost automatskog generisanja tabele sadržaja. Word je prilagođen korisniku tako da omogućava izvođenje određene pretpostavke na osnovu organizacione strukture dokumenta.

Ukoliko prilikom izrade dokumenata upotrebljavate naslove koji treba da se nađu u izdvojenom sadržaju (Table of Content), kao i druge stilove, Word ima mogućnost da ih generiše shodno strukturi dokumenta.

Da biste napravili dinamičnu tabelu sadržaja potrebno je da koristite predviđene stilove (Styles), odnosno da kod svakog od naslova koristite isti stil kako bi se ocrtala jasna struktura dokumenta.

Aplikacija Word koristi naslove za prepoznavanje organizacije dokumenta. Na lijevoj strani radne površine u Wordu, pri odabiru kategorije za formatiranje (Formatting) otvara se padajuća lista stilova sa opcijama označenim Heading 1, Heading 2, Heading 3, Normal i Hyperlink, a kao podrazumijevani je najčešće podešen stil Normal koji predviđa font Tmes New Roman regularna slova veličine 12.

Na isti način na koji se birat i podešava font za određenu rečenicu ili paragraf moguće je podesiti i stil čitave oblasti u kojoj se u trenutku formatiranja  nalazi kursor.

Naslovi u Wordu se klasifikuju hijerarhijski, a aplikacija podrazumijeva da je naslov drugog hijerarhijskog nivoa, označen kao Heading 2 podnaslov prethodnog naslova – Heading 1 koji označava prvi nivo, dok je Heading 3 podnaslov drugog nivoa.

Kako do preglednih naslova u Wordu

Rad u Wordu nesumnjivo je najjednostavniji od svih Microsoft Office aplikacija, ali budući da je njegova primjena najčešća kada radite nešto važno, nemate previše vremena za eksperimentisanje otvarajući opcije iz glavnog menija.

word perperzona it bizNaslovi

Na primjer, kada kreirate neki kompleksniji dokument kao što su priručnici, analize, seminarski ili diplomski rad ili bilo šta što obuhvata veći broj strana, a zahtijeva preglednost i profesionalan izgled, naslove koje dajete u određenim djelovima ili poglavljima potrebno je sjediniti i na osnovu njih omogućiti pretragu sadržaja. Zbog toga je potrebno da prije nego što započnete pisanje prvo osmislite raspored poglavlja, kao i njihovu hijerarhijsku strukturu.

Ovo onima koji budu čitali dokument omogućava da nizovi zaokruženih tema koji obrađuju manje kompleksna pitanja budu jednostavniji za praćenje, kao i da se na brži način sagledaju složeniji problemi i tok njihovog objašnjavanja. Stoga je savjet da, umesto da započnete sa ubacivanjem teksta onako kako vam budu tekle misli ili pristizale potrebne informacije prvo da napravite neku vrstu koncepta strukture dokumenta  koji će pomoći razlaganju vizije problema i omogućiti da se njegovo rješenje jednostavnije razloži na manje cjeline o kojima je i lakše pisati, a koje će biti i pogodnije za čitanje.

Outline

Ono što je potrebno je da na samom početku ulaskom u Home u meniju daberete opciju Styles, a onda napišete naslove uz pomoć Heading ikona sa odgovarajućim rangom počevši od 1. pa dalje. Na ovaj način smisleno i praktično organizovani naslovi je kasnije moguće lakše reorganizovati, a uz pomoć njih se i prati evolucija sadržaja, koji ipak može da krene i drugim pravcem.

Ukoliko ispisujete dokument na uređaju koji ima dovoljno veliki ekran, odkoristi može biti Navigation panel, naročito pri brzom kretanju kroz tekst. Ako je Navigation panel isključen ili je ekran računara na kojem radite nedovoljno velik da bi on stalno oduzimao deficitarnu površinu, moguće je i jednostavno ga po potrebi uključivati i isključivati preko sekcije Show u View ribbonu.

Rad u Outline režimu je pogodan je jer naglašava upravo ovaj strukturni pristup tekstu koji se obrađuje. Na ovaj način rada moguće je preći klikom na ikonicu Outline u dnu ekrana ili na odgovarajući taster Documents Views sekcije u View ribbonua. Nakon što pređete na Outline varijatu, pojaviće se novi Outline ribbon, koji će olakšati uređivanje naslova i njihovog redosljeda, pri čemu lijevi dio Outline Tools sekcije ispisuje sa kojim nivoom radite.

Takođe, strelice sa lijeve i desne strane opisa nivoa povećavaju ili smanjuju naslov, njegovo unaprijeđenje u glavni naslov dokumenta ili smanjenje na običan tekst, dok se ispod ove navigacije nalaze strelice nagore i nadole uz pomoć kojih se mijenja redosljed naslova, a desno od njih su plus i minus uz pomoć kojih se određuje hijerarhija pod određenim naslovom.

Rad u Outline varijanti omogućava i pregled, kao i izmjenu ne samo naslova, već i pratećih tekstova koji im pripadaju, iako je konačne rezultate obrađivanja moguće vidjeti samo kada pokrenete Print Layout pregled. Tasterske prečice uz pomoć kojih se mijenja struktura ispod određenog naslova sa željenim nivoom detalja su Alt + Shift + broj, pri čemu se broj nalazi u rasponu od jedan (i taj se odnosi na naslov dokumenta) do devet ili manje, i zavisnosti od broja nivoa u strukturi. Jdan još praktičniji način je i dodavanje i oduzimanje po jednog nivoa detalja uz pomoć prečica Alt + Shift +Num+ ili Alt + Shift + Num‑ na tastaturi.

Brisanje formata

Nerijetko se dešava da u Word dokument kopirate tekst iz drugih dokumenata ili sa internet stranica, pri čemu se zadržava prethodni format. Ukoliko želite da uklonite postojeće formatiranje teksta, potrebno je da označite tekst i na tastaturi istovremeno pritisnete tastere Ctrl + Space. Na sličan način moguće je i poništiti primjene nekog od stilova, što se postiže kombinacijom tastera Ctrl + Shift + N.

Kada koristite opcije Copy i Paste u tekstu u kojem biste željeli da uklonite formatiranje ili stil, to je moguće uraditi uz klikom na Paste Options koji se dobija klikom na strelicu ispod Paste opcije u Home, pa u Clipboard Ribbonu. Ovdje postoji mogućnost da kliknete na kombinaciju tastera Ctrl + Space. Poništavanje primjene nekog od stilova postiže se klikom na opciju „Keep text only“ ili uz pomoć ocije Paste Special i odabirom između „Unformated Text“ ili „Unformated Unicode text“ stavki.

MATLAB: Operacije sa m-fajlovima i matematičkim izrazima

Računarska aplikacija MATLAB rješava zadati problem onim redosljedom kojim se od njega to i zatraži. Tako na neke od jednostavnih matematičkih problema dobijamo odgovore nakon što ukucamo određenu sekvencu komandi. Kada je broj tih komandi veći, posebno u slučajevima kada je neku računsku radnju potrebno vršiti nekoliko puta za različite vrijednosti parametara programa, tada posao postaje nešto komplikovaniji.

matlab perperzona it bizDa bi se ove komplikacije uklonile, u MATLAB-u se koriste takozvani m-fajlovi. Postupak je sa m-fajlovima je veoma jednostavan. Programska sekvenca koja bi se inače unijela nakon MATLAB-ovog prompta u ovom slučaju se unosi i čuva kao m-fajl.

Kako kreirati m-fajl?

Ukoliko koristite MATLAB na PC ili Mac računaru, da biste kreirali fajl sa .m ekstenzijom u File meniju odaberite New, a zatim kliknite na Script. Ovim postupkom otvorićete prozor za unos teksta u koji možete unijeti MATLAB računarske komande.

Da biste ovaj fajl sačuvali kao m-fajl, u File meniju odaberite komandu Save, a prilikom davanja naziva obavezno promijenite ekstenziju u .m i sliknite na Save. Isto tako, da biste otvorili m-fajl, kao i u drugim programima koristite komandu Open iz glavnog menija.

Ako koristite Linux m-fajlove možete kreirati putem nekog od programa za obradu teksta, kao što su Pico, Emacs ili Nedit i sačuvati fajl kao ime.m, odnosno sami staviti .m ekstenziju u nazivu dokumenta. Kada je sačuvan, m-fajl se jednostavno izvršava unošenjem datog imena iza prompta: >>ime.m nakon čega prateći linije programa, u zavisnosti od unešenih parametara, vrši računske radnje.

Kada dajete ime m-fajlu, bitno je da vodite računa da se ono ne poklapa sa nekom od postojećih naredbi u MATLAB-u. Ukoliko vam je potreban pregled izvršavanja toka, to je moguće ostvariti komandom Echo On.

M-fajlovi su takođe pogodni i za unošenje polja većih dimenzija ili kada je potrebno sačuvati veću količinu podataka, ali i omogućiti naknadne promjene.

Matematički izrazi

Jednostavani matematički izraz u MATLAB-u izračunavaju se definisanjem izraza u određenoj komandnoj liniji i izvršavanjem komande pritiskom na Enter. Najvažniji aritmetički, logički i relacioni operatori dati su u tabeli na slici.

Pri rešavanju logičkih i relacionih operacija za istinit izraz Matlab dodeljuje vrednost 1, a za netačan 0.

Promjenljive

U MATLAB-u je moguće definisati promjenljive kojima se može mijenjati numerička vrijednost tokom rada. Promjenljiva ima ime i vrijednost, a dodjeljivanje se vrši znakom =. Ime promjenjive je niz znakova koji obavezno počinje slovom, a iza kojeg slijedi niz znakova sastavljen od slova, cifara ili znaka _. Primjeri regularnih imena su x, xy1, naziv_promjenljive, dok su 10x, _x, x# primjeri nedozvoljenih imena. Takođe, MATLAB razlikuje velika i mala slova, pa su tako promjenjive x i X različite. Vrijednost promenljive se definiše konkretnom vrijednošću, matematičkim izrazom ili pomoću već definisane promjenjive.

Kako nacrtati grafik funkcije u MATLAB-u

Osnovna prednost MATLAB-a u odnosu na druge aplikacije koje se koriste za računanje je što na veoma jednostavan način omogućava crtanje grafika izračunatih funkcija, koje je pri tom moguće i sjediniti

matlab perperzona it bizJedna od možda najboljih osobina MATLAB-a je ta što ima veoma velike graficke mogucnosti. U MATLAB-u postoji velik broj naredbi pomocu kojih se graficko prikazivanje podataka može prikazati u dve ili tri dimenzije.

Posebno korisna osobina MATLAB-a je što omogućava rad sa graficima, pružajući veliki broj komandi uz pomoć kojih se mogu kreirati dvodimenzionalni i trodimenzionalni prikazi grafika funkcija. Ovi grafici se otvaraju u posebnim prozorima koje MATLAB prikazuje kada korisnik programa unosi naredbu za kreiranje.

Funkcije

Za kreiranje grafika potrebno je poznavanje funkcija koje su nabrojane u tabeli na slici.

abs(x) – apsolutna vrijednost ili amplituda

sqrt(x) – kvadratni korijen od x

round(x) – zaokruživanje na najbliži cio broj

angle(x) – ugao kompleksnog broja x

sin(x) – sinus od x, gdje je x u radijanima

cos(x) – kosinus od x, gdje je x u radijanima

tan(x) – tangens od x, gdje je x u radijanima

atan(x) – arkustangens od x

exp(x) – e na x

log10(x) – log10 od x

mod(x,y) – modul pri dijeljenju

Grafici se mogu sačuvati u nekom od standardnih formata, čime se mogu koristiti i u drugim programskim paketima.

Komanda „plot“

Najjednostavnija naredba za prikazivanje podataka je komanda plot.

Sintaksa ove funkcije je plot (x,y,’dodatne opcije’), pri čemu su opcije uvijek navedene sa apostrofima. Ovaj dvodimenzionalni grafik daje zavisnost promjenjive y od promjenjive x.

Na primjer, za prikazivanje funkcije y=sin(x) za x vrijednosti od 0 do 2 pi potrebno je prije svega da definišete interval sa konačnim brojem tačaka između 0 i 2 pi, što je prikazano na prvom grafiku. Drugi grafik je prikaz funkcije y=x^2 i to u intervalu od -2 do 2.

Uz pomoć naredbe plot u MATLAB-u je takođe moguće prikazati i više grafika odjednom, dok je označavanje grafika i osa ostvaruje komandama title, xlabel i ylabel.

Interval u kojem se funkcija nalazi na graficima je podijeljen na tačke, tako da je njih moguće posebno označiti. U prikazanom grafiku funkcija sinus funkcija od x data je dva puta i to, prvo standardnim prikazom, a zatim sa vrijednostima, a zatim su vrijednosti funkcije prikazane u intervalu posebno označene.

Kada bi se u komandi funkcije plot nalazio samo jedan argument, ovo bi znacilo da ce se vrijednosti prikazivati samo na ordinati, dok bi se na apcisu dodavali indeksi elemenata na koje je izdijeljen interval u kojem se posmatra određena funkcija. Crtanje grafika u MATLAB-u vrši se dodavanjem argumenta označenog kao +.

Ukoliko se, međutim, nakon zadatih komandi grafik ne pojavi na ekranu, potrebno je u dnu prozora pronaći i kliknuti na ikonicu označenu kao „Figure No.1“, kako bi grafik postao vidljiv.

Dodatne opcije

Kao što je zadato navedenom sintaksom plot(x,y,’dodatne opcije’), pod apostrofima mogu naći dodatne opcije za prikazivanje grafika kojima se definišu boja linije i tip linije na grafiku. U tabeli na slici prikazan je spisak dodatnih opcija, pa se tako, na primjer, grafik mogao crtati sa tačkastom linijom plave boje uz korišćenje funkcije plot(x,y,’b:’).

r – crvena: . (tačkasta)

y – žuta: x (iksevi)

g – zelena: o (krugovi)

c – cijan: + (plusevi)

b – plava: * (zvjezdasta)

m – magenta: – (puna)

k – crna: : (dupla tačkasta)

w – bijela: – – (isprekidana)

Takođe, komanda plot može biti korišćena i za prikaz većeg broja grafika u jednom grafičkom prozoru, tako da, na primjer, plot(x1,y1,’mo’,x2,y2,’g*’) će na istom grafiku prikazivati funkciju definisanu vektorima x1 i y2 sa ljubičastim kružićima i funkciju definisanu vektorima x2 i y2 sa zelenim zvjezdicama, što im omogućava razlikovanje.

Ugrađene i korisničke funkcije

Aplikacija MATLAB sadrži veliki broj ugrađenih matematičkih funkcija, a prilikom njihovog korišćenja dovoljno je samo unijeti argumente funkcije, tako da program sam obavlja računanje. Takođe, pored ugrađenih funkcija, u MATLAB-u je omogućeno i programiranje korisničkih funkcija, tako što, kada se jednom kreira algoritam određene funkcije, svakim narednim pozivanjem funkcija se izvršava onoliko puta koliko se zatraži. Za određivanje koda funkcije potrebno je pridržavati se sljedećeg formata:

function [lista izlaznih promjenjivih] = ime_funkcije (lista ulaznih promjenjivih)

Pojednostavite rad sa poljima u MATLAB-u

Polja u MATLAB-u se jednostavno definišu, a ova aplikacija sve funkcije posmatra kao matrice, a sve operacije izvršava kao operacije matrica. U ovom slučaju riječ je o osnovnim matematičkim operacijama

matlab perperzona it bizAplikacija Matlab omogućava rad sa matricama. Matrica predstavlja složeni niz brojeva svrstanih u redove i kolone. Ukoliko matrica ima samo jednu kolonu ili samo jedan red ona se naziva vektor, dok se skalari posmatraju kao matrice čije su dimenzije 1×1. 

Sva dosadašnja razmatranja ukljucivala su rad sa brojevima, odnosno skalarima i operacije nad njima. U ovom slučaju riječ je o osnovnim matematičkim operacijama. Međutim, ukoliko je potrebno jednu istu operaciju izvršiti nad više od jednog skalara ponovljene operacije bile bi povezane sa izvjesnim teškocama. Ovo je i razlog zbog kojeg nastaje pojam polja, odnosno matrice. MATLAB sve funkcije posmatra kao matrice, a sve operacije izvršava kao operacije matrica, dok skalari predstavljaju samo specijalan slučaj matrica čije dimenzije su 1×1.

Ukoliko, na primjer, želimo da izračunamo vrijednost funkcije sinusa na polovini perioda, uočićemo da to nije moguće u svim tačkama datog intervala kojih je beskonačno mnogo, zbog čega je potrebno ograničiti se na konacan broj tačaka iz datog intervala. Uzmimo na primjer da je korak diskretizacije 0.1 pi. Diskretizacija predstavlja matematičku radnju pridruživanja neprebrojivog skupa prebrojivom. Stoga bi se u ovom slučaju do rezultata moglo doći posebnim unošenjem svake vrijednosti argumenta i traženjem rezultata. Ipak, mnogo brži korak ka rješavanju u ovom slučaju je korišćenje polja.

Polja se jednostavno definišu i za to je dovoljno otvoriti srednju zagradu, unijeti vrijednosti željenih tačaka koje se međusobno odvajaju zarezima ili razmacima i na kraju zatvoriti srednju zagradu. Ovo je način da se MATLAB-u zada dokanda za računanje sinusa svakog elementa iz X, pri čemu se rezultat smiješta u polje Y.

U ovome se i ogleda ključna razlika između MATLAB-a i drugih aplikacija. U slučajevima kada se kao element polja unosi kompleksan broj, on mora biti unijet kao jedinstven – bez razmaka ili stavlje u maloj zagradi. Zbog toga polje [1 -2i 3 4 5+6i ] broji pet elemenata, a polja [ ( 1 -2i ) 3 4 5+6i ] ili [ 1-2i 3 4 5+6i ] sadrže četiri elementa.

Kako definisati polja sa većim brojem elemenata

Definisanje polja jednostavno je ukoliko je potrebno unijeti nekoliko elemenata, ali se ovdje otvara pitanje kako postupiti onda kada treba unijeti neki veći broj vrijednosti. MATLAB ima posebnu opciju i za slučajeve kada je, na primjer, broj zadanih vrijednosti veći od stotinu.

Definisano polje koje počinje od nule uvećava se se za 0.1 i zaustavlja se kada dostigne vrijednost jedinice. Svaki element polja je pomnožen sa brojem pi, kako bi se dobila očekivaa vrijednost argumenta. Za ovo je moguće koristiti i MATLAB-ovu naredbu LINSPACE. U oba slučaja definišu se polja tako da se elementi linearno uvećavaju za iznos pi. U situacijama kada je potrebno da skala elemenata bude logaritamska, postoji komanda LOGSPACE.

MATLAB – od noćne more do ličnog asistenta

Aplikacija MATLAB jedna je od onih koja korisnike, koji se nijesu detaljnije upoznali sa brojnim prednostima koje omogućava, asocira na komplikovanu alatku koja više otežava računske operacije nego što ih čini jednostavnijim.

matlab perperzona it bizOvo je zbog toga što se MATLAB najčešće koristi kao pomoćno sredstvo pri izradi matematičkih i statističkih zadataka, a učenici i studenti mu pristupaju bez prethodnog upoznavanja sa opcijama koje nudi.

Skraćeno od MATrix LABoratory ovo okruženje za numeričko računanje i programski jezik pojednostavljuje rad sa matricama, crtanje funkcija i primjenu algoritama, kao i kreiranje korisničkog interfejsa. Osim razvojnih mogućnosti MATLAB ima opciju kreiranja sopstvenih funkcija, poznatih još i kao m-fajlovi, koje daju rješenja na postavljene zahtjeve. Više na ovaj način kreiranih funkcija predstavlja cjelinu koja je osnovna struktura toolboxa, koji je mnogo više od skupine upotrebljivih fajlova.

sabiranje: +

oduzimanje: –

množenje: *

dijeljenje: / ili \

stepenovanje: ^

MATLAB omogućava vrlo jednostavnu upotrebu matematičkih funkcija čiji se rezultat dobija pritiskom na taster Enter. Prilikom rada sa numeričkim podacima u aplikaciji MATLAB često se nailazi na razlomke i cijele brojeve, a za njihovo prikazivanje postoji više mogućnosti. Ukoliko je rezultat cijeli broj, koji se ovdje naziva integer MATLAB ga tako i prikazuje, a ukoliko je u pitanju relan broj, automatski će biti prikazan sa četiri decimalna mjesta.

long – 16 cifara

short e – 5 cifara i eksponent

long e – 16 cifara i eksponent

hex – heksadekadni broj

bank – dvije decimale

+ – pozitivan/negativan/nula

rat – racionalna aproksimacija

short – standardni format

U ovom slučaju MATLAB ne mjenja unutrašnju konvenciju o zapisu broja prilikom korišćenja različitih formata, nego prikazuje broj u odabranom formatu. Ovdje kao i u drugim programskim jezicima postoje pravila kad su u pitanju nazivi varijabli. Neophodno je da naziv varijable bude jedinstvena riječ koja ne sadrži prazna mijesta, a postoji razlika u slučajevima da li se u njima koriste mala ili velika slova. Stoga su, na primjer, broj, Broj, BROJ i BrOj različite varijable.

Osim ovoga, maksimalna dužina varijabli je 19 karaktera, dok se svi znakovi koji prekoračuju ovu granicu ignorišu. Prvi karakter u varijabli mora da bude slovo iza kojeg dalje mogu da slijede slova, brojevi i donja crta _. U MATLAB-u postoje i specijalne varijable koje već postoje u programu, poput specijalnih brojeva i slično, a prikazane su u tabeli.

ans – varijabla koja sadrži rezultat nakon završene operacije

pi – broj pi

i – imaginarna jedinica

eps – najmanji broj koji, kada se doda broju 1, daje broj u pokretnom zarezu koji je veći od jedan

inf – beskonačna vrijednost (1 0)

NaN – 0/0 nedefinisana vrijednost (not a number)

realmax – najveći pozitivni realni broj

realmin – najmanji pozitivni realni broj

Prilikom definisanja varijable može se ukazati potreba za redefinisanjem vrijednosti. Međutim, prilikom dodjele nove vrijednosti varijabli, rezultat se ne mijenja. Kako bi MATLAB prihvatio ovu promjenu, potrebno je koristiti odgovarajuće naredbe i tražiti ponovo izračunavanje zadatog algoritma. Ukoliko želite da trajno obrišete određenu varijablu, koristite opciju „clear“. Na primjer, komanda clear X briše varijablu X, dok komanda clear X Y briše ove dvije varijable istovremeno.

Korišćenje komande HELP za pomoć

Moguće je da, naročito u početku rada u MATLAB-u nećete odmah zapamtiti nazive komandi koje su neophodne za rad. Kako biste aktivirali određenu komandu, postoje tri mogućnosti za aktiviranje, a to su opcije „help“, „lookfor“ i korišćenje komande help interaktivno, iz bar menija.

Najjednostavniji način za dobijanje informacije o komandi koja vam je potrebna je korišcenje komande „help“. Ova opcija najbolje funkcioniše ukoliko ste eksplicitno zadali naziv komande koja vam je potrebna, a u rezultatima će se naći i dodatne smjernice koje dalje mogu poslužiti u pretraživanju korisnih opcija.

Office prečice i na tastaturi

Odabir komandi u Microsoft Office aplikacijama moguć je na dva načina – klikom miša u meni i pretragom opcija sortiranih po srodnim funkcijama, ali i uz pomoć tastature.

Aktiviranjem jednog ili kombinacije dva, rjeđe tri tastera direktno pokrećete funkciju za koju je inače potrbno nekoliko klikova na polja u meniju. Pri činjenici da je prelaskom na nove verzije Office paketa došlo i do novog rsporeda komandi, te da u aplikacijama kakve su Word, Excel, Access i PowerPoint najčešće dolazi do potrebe za traženjem određene opcije za koju ne postoji prečica, poput one za promjenu fonta ili centriranja teksta, mnoge poteze je mnogo jednostavnije uraditi tastaturaom.

precice it biz 1

Na primjer, dok unosite određeni tekst na radnu površinu da biste riječ napisali velikim početim slovom, to slovo kucate sa tasterom Shift, dok, da biste odabrali znak koji je sekundaran na tasteru koristite Alt. Ove dvije komande toliko su poznate i česte u korištenju bilo koje aplikacije, da čak nije neophodno ni pominjati ih u bilo kakvom davanju instrukcija za Office. Međutim, ostale, jednako pamtljive prečice nijestu u toj mjeri česte u svakodnevnoj upotrebi. Takođe, kao jedan od jednostavnih primjera može poslužiti i opcija kopiranja teksta.

precice it biz 2

Kada koristite miš tekst je prije svega neophodno označiti, zatim, pritiskom na desni taster otvoriti kontekstualni meni u kojem treba odabrati traženu opciju, koja je u ovom slučaju Copy, a zatim lokaciju na koju žečite da prenesete kopirani sadržaj, koja se aktivira odabirom komande Paste. Pri korišćenju prečica proces bi izgledao mnogo jednostavnije: nakon što označite tekst na tastaturi pritisnete u isto vrijeme Taster Ctrl i C, koji je skraćenica za Copy, odabete mjesto na koji želite da ga „nalijepite“ i na tastaturi istovremeno pritisnite taster Ctrl i V, što zamjenjuje Paste opciju.

precice it biz 3

Ovakve prečice postoje za gotovo sve komande koje se nalaze u meniju, a njihovo usvajanje je, iako na prvi pogled djeluje kao opterećenje za memoriju, u stvari mnogo jednostavnije od pamćenja lokacija na kojim se lokacijama u padajućim menijima ove komande nalaze.

U priloženim tabelama predstavljamo najčešće korišćene prečice za komande neophodne prilikom rada sa Office aplikacijama.

Kako brzo sačuvati dokument kada se računar gasi

Ukoliko radite na dokumentu, a dobijate infomaciju o padu napona koja ili pražnjenju baterije koja bi izazvala gašenje računara, neophodna je brza reakcija za čuvanje teksta.

Za čuvanje izmjena na već memorisanom dokumentu funkciju Save aktivirajte istovremenim pritiskom na tastere Ctrl i S. Da biste sačuvali dokument pod proizvoljnim imenom i na lokaciji koju sami birate koristite taster F12.

Kako koristiti prečice za Access

Baze podataka kreirane uz pomoć Microsoft Access aplikacije mogu se veoma jednostavno pretraživati i bez korištenja miša. Prečice se, osim standardnih za svaki Windows program u Accessu mogu koristiti za mnogo veći broj komandi tako što se za svaku opciju na interfejsu predvidi logična kombinacija komandi koja inicira događaj OnClick, kakav se pokreće i klikom miša.

access perperzona it bizKomandama u Accessu moguće je zadavati posebna imena nakon kojih se prečice kreiraju ubacivanjem ampersend znaka & ispred naziva, dok je prečica Alt + početno slovo naziva komande. Na primjer komanda &Zatvori pokazuje da je prečica na tastaturi Alt+Z.

Osim i u drugim programima često korištenih prečica Ctrl+C, Ctrl+V, Alt+F4, i drugih u Accessu postoje i one manje poznate koje se mogu razvrstati u prečice za automatsko unošenje vrijednosti i one koje zamjenjuju različite funkcije miša. Međutim, jedan broj prečica može se koristiti samo za sistemske, na engleskom jeziku memorisane komande, na

Jedna takođe važna karakteristika jeste da se komande na tastaturi zaduju isključivo na osnovu engleske QWERTY tastature, dakle sa slovom Z u gornjem i slovom Y u donjem redu slova. Ovo je važno znati zbog komandi koje se označavaju sa „:“ i „;“, a na nekim tastaturama nalaze se na mjestu slova Č.

Kombinacije tastera

Na primjer, komanda Ctrl+; ubacuje tekući datum u naznačeno polje, što je naročito korisno da bi se spriječile greške pogrešnog unosa i pogrešnog oblika datuma. Poput prethodne prečice, Ctrl+: umeće tekuće, sistemsko vrijeme u polje. Kod ubacivanja istih vrijednosti koje već postoje u prethodnom zapisu moguće je kopirati polje po polje ili čitav zapis, pa nakon toga izmijeniti samo potrebna polja. Prečica sa apostrofom kojom se izbjegava produženi postupak je Ctrl+’ koja kopira vrijednost polja prethodnog sloga u isto polje aktivnog sloga.

Za umetanje novog zapisa koristite prečicu Ctrl++, a za brisanje tekućeg zapisa koristite Ctrl+-. Access automatski snima svaki unos podataka, ali samo onda kada se fokus premjesti sa tekućeg na neki drugi zapis. Da biste sačuvali promjene ostavljajući fokus na tekućem zapisu, pritisnite kombinaciju tipki Shift+Enter. Nakon ovoga vam može izgledati da i Ctrl+Enter ima određenu funkciju – ova kombinacija tipki ubacuje znak za novi red pri unosu tekstualnih podataka, što je naročito korisno kod popunjavanja Memo polja.

Unos podataka

Tokom unosa podataka u normalizovanu bazu vjerovatno ćete se sresti sa problemom osvježavanja padajućih lista. U ovom slučaju korisnik može unijeti novi podatak u tabelu koja je izvor podataka padajuće liste, ali se ovo polje neće automatski osvježiti. Najjednostavnije rješenje u ovom slučaju je da pritisnete taster F9.

Takođe moguće je programirati padajuću listu tako da kad ona dobije fokus uz pomoć visual basic aplikacije kojom se Accessu šalje naredba za simuliranje pritiska tastera F9, odnosno zadavanjem komande SendKeys.

Za zamjenu različitih funkcija miša takođe postoji mnogo prečica koje ubrzavaju rad. Taster Ctrl sa strelicama za navigaciju ima različite funkcije, pa se kada se pritisne sa strelicom na lijevo ili desno dobija isti efekat kao sa Shft+Tab odnosno Tab. Ovim se premješta fokus na prethodno, odnosno naredno polje. Strelice gore ili dole u kombinaciji sa tasterom Ctrl postavljaju fokus na prvi, odnosno posljednji zapis. Na ovo se nadovezuje prečica Ctrl+Shift+Home i Ctrl+Shift+End. Prva, u okviru jednog sloga, postavlja fokus na prvo polje zapisa, dok druga postavlja fokus na posljednje polje zapisa. U kombinaciji sa tasterom Shift moguće je obaviti različite operacije, kao na primjer  Shift + strelica lijevo i Shift + strelica desno obilježavaju jedno slovo, dok dodavanjem tastera Ctrl u kombinaciju, program obilježava riječ ispred ili riječ iza.

Komande Shift + strelica gore i Shift + strelica dole obilježavaju jednu liniju teksta, a dodavanjem tastera Ctrl program obilježava cio prethodni, odnosno sljedeći pasus.

U navigaciji između objekata baze podataka od koristi mogu biti i komande Ctrl+Tab koja nije postojala u Office 2007 paketu, ali i neke druge prečice. Komanda Ctrl+F6 smjenjuje prikaz otvorenih objekata baze podataka, što je korisno kada se želi preći sa prikaza jedne na na prikaz druge forme. Taster F11 prikazuje glavni prozor baza podataka koja, kada je zaštićena onemogućava da se vidi prozor baze podataka. U tom slučaju ovo je moguće postići  uz pomoć tastera F11.

Kombinacija tastera Alt+F4 standardno zatvara cio program, dok samo F4 ima funkciju kod padajućih lista, koje se uz pomoć nje otvaraju. Prečice je moguće kreirati kod komandnih tabli na kojoj se nalaze razna dugmad za učitavanje različitih objekata baze podataka.

Uz dodavanje programskih linija moguće je tasterima izmijeniti ugrađene funkcije. Na slici je prikazano kako se vrši izmjena tastera F1 i F2 i podešava taster F10 kao komandu za napuštanje programa.

Excelove funkcije

Office aplikacije Excel raspolaže brojnim funkcijama za finansijsku i statističku analizu koje ne postoje u Accessu, a kako bi se one koristile obično se prebacuju podaci iz tabela i radnih listova i tamo pišu funkcije za analizu. Ukoliko se ove operacije često ponavljaju, savjet je da se postupak skrati korištenjem funkcije Excela direktno u Accessu.

Postupak kojim se unosi Excel funkcija je aktiviranje metode WorksheetFunction objekta Excel.Application kao na slici.

Na ovaj način moguće je angažovati više od stotinu 100 funkcija metodom WorksheetFunction. Ono na šta je potrebno obratiti pažnju jeste da, iako postoji mogućnost da su različitog imena, neke funkcije u Excelu su ipak nepodudarne sa funkcijama Accessa, kakve su na primjer funkcije IsNumber i IsNumeric u Accessu.

Podesite liste za pretragu u Accessu

Ukoliko koristite Microsoft Access vjerovatno ste uočili mogućnost rada sa višestrukim listama podataka, kod kojih odabirom jednog podatka otvarate popunjenu drugu listu, filtriranu prema traženom sadržaju. Na primjer, ako biste birali državu, potom grad i na kraju ulicu pojednostavljen izbor postoji na GPS uređajima. Na praktičnom primjeru pokazaćemo vam kako se jednostavnije dolazi do ovakve forme.

access perperzona it bizZa početak je potrebno kreirati tri tabele i tri liste podataka i označiti ih kao države, gradove i ulice. Ono što je važno je da svaka grupa podataka na određen način hijerarhijski pripada višoj grupi, kao što grad pripada državi, a ulica gradu. Grupa podataka najvišeg nivoa – u ovom slučaju lista država – nema polje koje beleži pripadnost nekoj od grupa podataka.

Odredite praznu formu i na nju postavite listu podataka, koju možete prilagođavati po izboru. Zatim je kopirajte, a potom dva puta uz komandu Paste ubacite u formu. Nazovite ih redom lstDrzave, lstGradovi, lstUlice, a u kontrolnu opciju za label unesite nazive Države, Gradovi, Ulice. Nakon toga podesite izvore podataka za sve tri kategorije, a zatim krenite unazad sa programiranjem ponašanja lista. Odaberite listu država, otvorite prozor sa karakteristikama i u njemu odaberite opciju Row Source.

Kliknite na taster obilježen sa tri tačke i zadajte u upit tabelu država, a zatim prevucite oba polja u mrežu. U ovom slučaju potrebno je da uključite sortiranje prema imenu gradova. Kada zatvorite upit, primijetićete da osobina Row Source dobija SQL iskaz. U ovom slučaju indeksno polje korisnik ne treba da vidi, zbog čega je programu potrebno zadati opciju da ova lista koristi dvije kolone i da se vidi samo druga. Ovo ćete postići tako što ćete ukucati brojku 2 u osobinu kojom se određuje broj kolona, a označena je sa Column Count, a u izbor širine kolone koji je označen sa Column Width unesite „0cm;1cm“.

Isti postupak ponovite i kada odaberete listu gradova. U upit dodajte tabelu gradova, u njegovu mrežu postavite sva tri polja, a zatim sortirajte podatke po nazivu države. Nakon toga u Column Count unesite brojku 3, a u Column Width „0cm;0cm;1cm“. Nula, odnosno nulta širina ovdje znači da se prethodne kolone ne vide, dok naznačeni 1 centimetar pedstavlja samo okvirnu oznaku, iako je stvarna širina liste mnogo veća. Kada lista prikazuje samo jedan podatak Access automatski koristi cjelokupnu liste.

U ovom slučaju karakteristika Row Source u memoriše SQL iskaz na sljedeći način: SELECT tblDrzave.IDDrzava, tblDrzave.Drzava FROM tblDrzave ORDER BY tblDrzave.Drzava. Na kraju i kod formiranja treće liste ponovite isti postupak, kako bi SQL iskaz za treću listu sadržao: SELECT tblUlice.IDUlica, tblUlice.IDGrad, tblUlice.Ulica FROM tblUlice ORDER BY tblUlice.Ulica.

Kada se završe ovi koraci započinje se programiranje aplikacije. Nakon što se učita forma, liste sa gradovima i ulicama treba da budu prazne. Prilikom unosa naziva gradova obnavlja se i lista ulica, dok, kada mijenjate naziv države u pretrazi, modifikuju se i liste gradova i ulica. Pri učitavanju forme obje liste treba da budu prazne.

Završni korak predstavlja odabir liste koja je naslovljena sa lstDrzave, nakon čega je potrebno preći na karticu sa karakteristikama i dodati Visual Basic aplikaciju 4b u „događajAfterUpdate“. Ovdje je potrebno obratiti pažnju na to da u SQL komandi opcja za pretragu WHERE mora biti napisana ispred komande za tip sortiranja ORDER BY. Bitno je i pratiti da li se između zadatih komandi razmaci nalaze na pravim mjestima.

Iskoristite prednosti koje pruža Access

Microsoft Access, namijenjen za kreiranje elektronskih baza i jednostavnu pretragu sadržaja moguće je prilagoditi mijenjanjem imena komandi i podešavanjem opcija na traci sa alatkama u skladu sa potrebama i tipom arhiviranih podataka kojima se omogućava pristup.

access perperzona it bizAplikacija Access iz Microsoftovog Office paketa jedna je od najkorisnijih, ali i nedovoljno korišćenih alatki u poslovanju. Uz pomoć nje se učitava baza podataka, dok prilagodljivi  korisnički interfejs omogućava pottpunu kontrolu unosa.

Međutim, kako komande nijesu dovoljno pregledne i kako, za razliku od aplikacija Word i Excel ne izgleda jednostavan za eksperimentisanje, jer prilikom podešavanja nema pravog uvida u rezultate unosa, tako i korisnici ne žele da sami da istražuju šta koja opcija omogućava, pa se Access najčešće doživljava kao komplikovan.

Riječ je, ipak, o jednostavnom i veoma korisnom programu, ali prelazak sa Office 2003 na novije verzije često uslovljava da prethodno zapamćene komande na određenim mjestima u meniju više ne pronalazimo i da Access u njima izgleda drugačije i komplikovanije.

Kreiranje interfejsa po želji

Kako biste sami napravili interfejs za Access potrebno je da postavite novi meni, odaberite potrebne komande i odabirom Startup opcije kreirajte novi meni. Potrebno je da na osnovnovnom meniju desnim klikom miša i odaberite opciju Customize, zadate naziv menija, na primjer MojMeni, potom označite MojMeni i kliknete na opciju Properties.

Potom kategoriju Type promijenite u odjeljku Menu Bar, a isti redosljed komandi možete koristiti i za formiranje trake sa alatkama koje se mogu posebno podešavati. Ostale opcije se takođe mogu podešavati uz pomoć menija koji se pojavljuje u određenom dijelu ekrana, a koji je preimenovan u Moj Meni.

Dovoljno je prevući ga ispod osnovnog menija kako bi se dobio prazan meni, koji je moguće popuniti na tri različita načina. Prvi se odnosi na kopiranje postojećih komandi, drugi je kreirajući nove komande, dok je treći postavljanje komande za učitavanje objekta, odnosno forme. Ovdje se najčešće koriste postojeće komande ili Visual Basic for Applications procedure koja je urađena za konkretnu namenu.

Određivanje prečica

Da isprobate ovaj korak za početak je potrebno kreirati meni koji možete nazvati Aplikacija sa komandom Izlaz. Ukoliko je razvojno okruženje sa engleskim interfejsom, onda ćete, osim kopiranja postojeće komande, izmijeniti i naziv, što je moguće uraditi desnim klikom i u novom meniju odabrati komandu Customize, a potom preći na polje sa komandama – Commands.

Potrebno je da u lijevoj listi povučete slajder prema dolje i odaberite New Menu. Među komandama pojaviće se dostupna New Menu, na šta je potrebno kliknuti i prenijeti je u kreirani meni da se prikaže kao nova stavka.

Potom možete promijeniti naziv New Menu u Aplikacija i to desnim klikom na New Menu, a u kontekstnom meniju je potrebno umjesto New Menu ukucati &Aplikacija. Znak ampersend, odnosno & zadaje komandu programu koji znak – slovni ili broj će biti prečica tastature. Kod ove komande prečica je Alt+A jer se & nalazi ispred slova A.

Povratkom u prozor Customize, potrebno je u lijevom dijelu prozora Categories odaberati opciju File, au desnom posljednju komandu u listi – Exit. Prevucite komandu na meni Aplikacija i sačekajte da se meni otvori, a zatim ovu komandu spustite u njegov sadržaj. Nakon toga desnim klikom na Exit promijenite naziv u &Izlaz.

Nakon učitavanja baze Access će uvijek prikazati osnovni, odnosno onaj meni koji je aktivan u prozoru sa podešavanjima. Da biste podesili izgled početnog interfejsa komandni prozor je Tools / Startup. Za podešavanje Startup opcije upišite naziv aplikacije a potom isključite sve opcije.

Odabir menija i definisanje ikonice

Odabir menija vrši se u padajućoj listi komandi Menu Bar. Ukoliko nije definisana korisnička ikonica vidljiv je Accessov znak, pa se na ikonicu aplikacije unosi polje Application Icon, koju je moguće odabrati klikom na taster Browse i traženjem na određenoj lokaciji fajla sa ICO ekstenzijom. U ovom slučaju najbolje je sačuvati ikonicu u folder u kojem se nalazi baza.

U prozoru u polju Application Icon potrebno je da direktno unesete naziv ikone bez putanje, jer se opcija Browse ovdje ne može koristiti. Nakon toga će Access učitavati ikonicu iz foldera baze podataka, bez obzira na putanju.

Meni prilagođene aplikacije se, kada prilagodite komande sam učitava, a Access objekti ostaju skriveni sakrivaju. Takođe je moguće ponovo pokrenuti osnovni meni i interfejs i to ako prilikom učitavanja na tastaturi pritisnete Shift.

Kako povećati preglednost Word dokumenta

Novije verzije aplikacije za obradu teksta Word dostupne su sa novim postavkama i učinile da komande u glavnom meniju više ne stoje na istim mjestima na kojima su korisnici navikli. Neke od najvećih promjena došle su sa Microsoftovim Office paketom Word 2010 koji je najrazličitiji u odnosu na verziju koja mu je prethodila.

word perperzona it bizUkoliko koristite Quick Access Toolbar uočićete da se u aplikaciji Word 2010 nalazi na naslovnoj liniji i to desno od komende Office, u gornjem lijevom uglu. Podešene komande u vrhu prozora su one koje se najčešće koriste, a to su Save, Undo i Redo. Njih je iz glavnog zaglavlja moguće premjestiti tako da se aktiviraju samo jednim klikom, postavljanjem na vidljivo mjesto.

Prečice u meniju

Komandne postavke u meniju je moguće modifikovati, pa ukoliko želite opciju za kraći put do štampanja dokumenta koja, poput skraćenice na tastaturi Ctrl+P preskače konfigurisanje šta se sve i na koji način štampa.

Za slanje dokumenta na štampu jednim klikom moguće je koristiti automatski podešene i opšte vrijednosti koje su definisane unaprijed. Opciju Quick Print moguće je dodati klikom na strelicu koja se nalazi u desnom dijelu Quick Access Toolbara, odmah u zaglavlju iznad opcije za povratak na početak Home ili komande za umetanje sadržaja u tekst, Insert. Kada se prikaže meni sa novim opcijama odaberite Quick Print, nakon čega će ikonica za brzu štampu biti uvijek dostupna u automatskim postavkama, bez obzira na to u koji tabulator pređete tokom rada na dokumentu.

Open Type fontovi

Za razliku od prethodnih verzija, Word 2010 omogućava sve prednosti korišćenja OpenType formata fontova. Ove napredne tipografske mogućnosti su već godinama na raspolaganju u brojnim Adobe aplikacijama i u Mac OS softverima, a sa novom verzijom Worda omogućeni su i korisnicima Windowsa.

Kako biste aktivirali OpenType vizuelno  poboljšanje izgleda teksta, sve što treba je da odaberete cio tekst koji uređujete i nakon toga biranjem komande Font sekciji Home kliknete na strelicu okrenutu prema dolje ili na tastaturi pritisnete kombinaciju tastera Ctrl+D. Tada će vam se otvoriti pozor Font sa dodatnim podešavanjima. Klikom na opciju Advanced se, osim razmaka između znakova biraju i podešavanja vezana za OpenType.

Ovdje se takođe nalaze i opcije za ligature, razmake između cifara brojeva, kao i vertikalno centriranje brojeva putem komande Number Forms i stilističkih setova. Prilikom eksperimentisanja prije štampanja ili čuvanja konačne verzije dokumenta savjetuje se da promjene pregledate uz pomoć Preview opcije, a kada sa OK potvrdite izbor, vidjećete konačne efekte promjena na odabranom tekstu.

Kada pronađete dobitnu kombinaciju, možete i da sačuvate automatska podešavanja uz pomoć opcije Set As Default u donjem lijevom uglu prozora Font. Ukoliko vam se ovaj novitet ipak ne dopadne, uvijek ga je moguće u potpunosti eliminisati odlaskom na File meni i odabirom komandi Options – Advanced – Layout Options koje se nalaze na samom dnu prozora. Otvorite detaljan meni i čekirajte kvadratić ispred opcije Disable OpenType Font Formatting Features.

Kreiranje ligatura

Kada pretražujete napredne opcije u prozoru Font u kojem je smještena i komanda za OpenType ponašanje fontova, moguće je da podesite da se određena slova pišu spojeno, odnosno da se naprave takozvane ligature koje se nekad zbog jezičkih zahtjeva, a nekad zbog stilskog efekta koriste. Ligature su štamparskim iskustvom i ispitivanjima odabrani nizovi slova koji su pogodni za kombinovanje simbola koji stoje zgusnuto bez smanjivanja čitljivosti, dok istovremeno izgledaju vizuelno privlačno, a sastoje se od dva, rjeđe od tri znaka.

Ovo je posebno pogodno za korisnike koji se prebacuju na ćiriličnu tastaturu, a zadržavaju navikne za kucanje na latiničnoj, budući da možete odabrati da ćirilična slova Љ i Њ nastanu kao ligature znakova Л odnosno Н i ь koji je moguće preuzeti iz baze postojećih simbola. Najčuvenija latinična ligatura koja je postala poseban znak je & – ampersend, koji je nastao spajanjem slova latinske riječi et, dok u nemačkom pismu postoji znak ß, odnosno oštro S koji je nastao spajanjem dva znaka S.

Nakon što se opcija ligatura aktivira u prozoru Font odabirom Advanced opcije, nizovi pogodni za grafičku doradu se automatski prepoznaju i mijenjaju optimizovanim ligaturama. Ovako obrađeni tekstovi u procesu štampe da štede i po nekoliko procenata prostora, iako u Wordu ovaj efekat neće doći do izražaja, ali će tekst sa ligaturama izgledati prefinjenije stilizovan i pogodniji za čitanje.

Među ponuđenim opcijama različitog obima korišćenja ligatura moguće se opredijeliti za nekoliko varijanti i to od klasične Standard Only, pa preko Standard and Contextual i Historical and Discretional do All. I u ovom slučaju je najbolje eksperimentisati sa opcijama prije nego što odaberete najpogodniju pregledanjem teksta uz komandu Preview.

Kako zaštititi podatke na Android uređajima

Aplikacije koje korisnici mobilnih uređaja koji funkcionišu na Android platformi preuzimaju sadrže veliku količinu privatnih i potencijalno povjerljivih podataka u različitim oblicima, poput lozinki, baza sinhronizovanih kontakata, poslovnih dokumenata, slika, video‑materijala, e-mail poruka, kao i podatke o kreditnim karticama i bankovnim računima koje koriste elektronsko bankarstvo.

android it bizU slučaju gubljenja telefona ovi podaci mogu postati dostupni, čime se korisniku može nanijeti šteta mnogo veća od cijene i najskupljeg smart uređaja. Međutim, fizičko otuđenje je samo jedna od opasnosti budući da Android smartfoni slobodno komuniciraju s drugim uređajima putem bežične veze na različite načine od kojih su najčešći 3G, WiFi ili Bluetooth tehnologije.

Uz neadekvatnu zaštitu, korišćenjem prednosti daljinskog prenosa podataka moguće je pristupiti smartfonu korisnika, na primjer u tržnom centru ili restoranu u kojem se koristi zajednička internet konekcija. Da bi se spriječila šteta, postoje načini da se informacije zaštitite od neovlašćenog uvida i kopiranja.

Sigurne aplikacije

Korisnicima se preporučuje da ne koristite aplikacije koje se slobodno poromovišu po internet sajtovima, već samo one koje su na oficijelnom servisu Google Play, odnosno Android marketu.

Međutim, i sa njima treba biti oprezan iako aplikacije ne bi bile objavljene bez provjere, ali dešava se da ona i nije uvijek potpuna. Koliko Zbog toga je savjet da preuzimajte aplikacije koje su vam zaista potrebne i da, koliko je moguće, izbjegavajte naizgled zabavne, a realno beskorisne softvere.

Najsigurniji put je instalacija aplikacija koje imaju veliki broj preuzimanja, kao i visoke ocjene korisnika i pozitivne komentare. Ukoliko je ipak neophodno da instalirate aplikaciju koju je moguće preuzeti jedino s nekog sajta, savjetuje se da je testirate antivirusnim programom i da napravite rezervne kopije podataka. Informacije korisnika na IT forumima nerijetko mogu biti od velike koristi.

Ažuriranje aplikacija

Servis Google Play zamijenio je Android Market i na njemu je moguće pronaći mnoštvo provjerenih aplikacija, a njegovim korištenjem spriječićete instaliranje većine neprovjerenih sadržaja.

Play upozorava korisnike ukoliko se pojavi nova verzija neke aplikacije, a korisno je da važne aplikacije redovno ažurirate. Automatsko preuzimanje nove verzije moguće je podesiti za svaku od aplikacija pojedinačno, međutim to može povećati troškove mobilnog interneta ukoliko se veći prenos podataka dodatno tarifira.

Smart uređaje je s vremena na vrijeme neophodno servisirati pomoću unaprijeđenja operativnog sistema. Provjera da li ima novih unapređenja vrši se u meniju u odjeljku Settings – About Phone – System updates. Ukoliko postoji neki novitet preporučljivo je da ga instalirate, kao i da povremeno provjerite spisak instaliranih aplikacija odlaskom na Settings – Applications – Manage Applications i uklonite one koje ne koristite.

Antivirusni programi

Većina korisnika nije upoznata da je i Android platforma podložna virusima, trojancima i drugim zloćudnim softverima, koji nijesu mnogo česti, ali ipak postoje kao razlog za instaliranje antivirusnog programa. Antivirusni programi za Android su korisne aplikacije čija ponuda je prilično velika. Stoga je moguće izabrati neko od rješenja koje se plaća, ali i mnoštvo besplatnih programa koji ne zaostaju mnogo kada je kvalitet u pitanju.

Ukoliko imate iskustva sa antivirusnim programima za računare, preporučujemo Kaspersky Mobile Security, ESET Mobile Security ili AVG Mobilation, a sve ih je moguće preuzeti putem Google Play servisa. Ovi antivirusi prilagođeni Android uređajima, osim što nude visok stepen zaštite, donose i nove opcije koje će unapređuju ukupnu bezbjednost uređaja. Među besplatnim rješenjima ponuda je još brojnija, a preporučuju se aplikacije Zoner AntiVirus Free, GuardX Antivirus i Antivirus Free.

Osim moguće krađe uređaja ili podataka, opasnost za smartfone predstavljaju i kvarovi i oštećenja, budući da pri servisiranju podaci ostaju vidljivi licima koja vrše popravke. Stoga je preporuka da se, da bi se spriječilo neovlašteno korišćenje podataka instalira neko od rješenja poput Lookout Mobile Security i BullGuard Mobile Security.

Lookout Mobile Security sadrži niz korisnih opcija za zaštitu podataka od neovlašćenog pristupa, a posjeduje i mogućnosti izrade rezervnih kopija. Ukoliko ste u dilemi oko izbora antivirusnog programa, napredne opcije daljinskog upravljanja i veliki broj zadovoljnih korisnika garantuju da je Lookout Mobile Security pravi izbor. Zatim, aplikacija BullGuard Mobile Security tek treba na novijim modelima da prikaže sve prednosti, poput opcije roditeljske kontrole, potpuno prilagođene korisnicima koji su se do sada bezuspješno borili sa tehnološkim iskorakom mlađih korisnika.

Jednostavniji rad na tabelama u Wordu

Aplikacija za obradu teksta – Word jedan je od najčešće korištenih programa na računaru. Sa nadgradnjom operativnog sistema Windows pojavila se nova verzija čije komande nijesu složenije, ali im je raspored drugačiji.

word perperzona it bizU novijim Office paketima aktiviranje opcija prilikom rada na dokumentu zahtijeva prebacivanje iz glavnih komandnih opcija u zaglavlju, pa je za korisnike koji su navikli na starije verzije nekada nemoguće da brzo reaguju.

Prilikom kreiranja dokumenta nerijetko se koriste podaci prekopirani sa internet stranica ili drugih dokumenata. Kada je riječ o brojčanim podacima, oni su najčešće sortirani u tabelama koje ćete poželjeti da kopirate. Međutim, kada Copy/Paste opcijom prenesete tabele, one najćešće ne zadržavaju isti format kao na lokaciji sa koje su kopirane.

Kopiranje tabela

Ivice tabela mogu biti vidljive,  ali se najćešće ne vide, dok polja ostaju formatirana tako da njihovi sadržaji formiraju simetričan i harmoničan prikaz samo dok su u originalu. Ovakvi sadržaji mogu se prebaciti u Word, ali mu se tada gubi preglednost. Kako biste ovaj korak izveli pravilno, prvo označite cijelu tabelu koju želite da kopirate, uradite to uz opciju Ctrl+C, prenesite u Word i pritisnite Ctrl+V. Kada kliknete na bilo koje mjesto unutar prebačene tabele, pojaviće se i novi par Table tools alatki i to Design i Layout.

Zatim u Layout zaglavlju pronađite u Data sekciji ikonu Convert to text. Kada kliknete na nju prikazaće se dijalog u kojem treba izabrati separator koji će zamijeniti ivice tabele koje razdvajaju redove i kolone. Oznake za novi paragraf će namjestiti da se svako od polja ispiše u novom redu, dok će tabovi u dokumentu prikazivati novi tekst koji vizuelno ostaje razdijeljen po redovima i kolonama i više ne potpada pod klasičnu tabelu.

Opcija Semicolon omogućava razdvajanje tačka-zarezom, čime se redovi tabele transformišu u redove teksta odvojene znacima paragrafa, dok su polja razdvojena tačka‑zarezima. Komanda Other omogućava da se umjesto tačka‑zareza koristi drugi separator za razdvajanje tabela po kolonama, a najčešće je to zarez ili razmak. Kada se izdvoji, slijedi ručno formatiranje koje se može pojednostaviti uz komande Find, odnosno Ctrl + F i Replace, Ctrl + H.

Centriranja tabela

Tabele u Wordu su podešene tako da se ravnaju prema lijevoj ivici dokumenta u odnosu na tekst koji ih okružuje. Kada su tabele široke koliko i ostatak teksta i kada su sve ćelije ravnomjerno popunjene stranica je pregledna, ali ako je riječ o drugačijem formatu tabele, sa neravnomjernim sadržajem ćelija, vizuelno prilagođavane vrši se sužavanjem tabele. Tabela se nakon ovoga može centrirati po širini, a ukoliko je tako preglednije možete centrirati i sadržaj drugih kolona.

Ukoliko želite da centrirate tabelu ili da je podesite uz desnu ivicu, označite sve redove povlačenjem kursora miša između lijeve margine i lijeve ivice tabele držeći pritisnut lijevi taster. Potom u Home zaglavlju pronađite odgovarajuću ikonu u odjeljku Paragraph. Ako želite da podesite sadržaj samih ćelija u odnosu na tabelu i ostatak dokumenta, potrebno je označiti sadržaj tabele mišem i odaberite istu ikonu podešavanja u Home zaglavlju. U zavisnosti od onoga što je selektovano – tabela ili samo sadržaj, ista opcija daje drugačiju vrstu centriranja.

Širina tabele

Prilikom koriščenja tabela koje nemaju punu širinu strane, ostatak stranice će ostati prazan. Ako želite da napravite izmjene, pronađite u Layout zaglavlju sekciju Table i kliknite na opciju Properties. Kada se prikaže podopcija Table Properties, omogućava se i opcija Text wrapping uz pomoć koje je moguće definisati da li se ostatak teksta ubacuje u slobodan prostor pored tabele ili ne. Na prikazanom tabulatoru Table tekst je takođe moguće centrirati i uz pomoć Home / Paragraph opcije.

Kako odrediti broj karaktera

U novijim verzijama Worda brojanje karaktera, slova, riječi i paragrafa se umjesto u Tools odjeljku nalazi pod Review u sekciji Proofing. Statistiku je moguće prikazati za čitav dokument ili samo za proizvoljan označeni dio. Ukoliko u novijoj verziji koristite drugo zaglavlje i ne želite da se stalno prebacujete na opciju Review, predlog je da koristite prečicu Ctrl+Shift+G koja takođe prikazuje Word Count izvještaj.

Korišćenje lenjira za bolju preglednost

Fleksibilno formatiranje u Wordu, fino podešavaje preloma i finalnog izgleda dokumenta koje je veoma važno ukoliko želite kvalitetniji vizuelni efekat štampanog dokumenta omogućavaju lenjiri dati kao komande u zaglavlju.

Ukoliko lenjir slabo koristite, moguće je da niste primijetili da je od verzije 2010 prestao da bude automatski podešen alat koji se sam pojavljuje bez intervencije. Ako želite da ga stalno vidite na ekranu ovo je jednostavno ispraviti prelaskom na zaglavlje View i klikom na opciju Ruler.

Drugi način je da na vrhu Scroll trake sa desne strane ekrana kliknete na taster koji liči na mali lenjir. Ukoliko, sa druge strane, smatrate da je ekran ionako preopterećen suvišnim opcijama koje se non-stop prikazuju, opciju lenjir možete i da isključite radi preglednosti.

Sakrivanje i formatiranje podataka u Excelu

Excel, najpogodniji program za računanje većini korisnika djeluje komplikovano, no to je samo zbog brojnih opcija koje nudi, a gotovo da nema zahtjeva koji kod kreiranja tabela i računanja ne može da ispuni.

excel perperzona it bizPosebna pogodnost je veliki broj opcija za formatiranje tabela i kalkulisanje unutar njih. Prilikom formatiranja tabela često se ne vodi računa o opisivanju kolona i vrsta.

Ovo je prirodno ako se tabela koristi jednokratno ili u kraćem intervalu za bržu analizu. Međutim kada se složenija tabela koristi nakon dužeg perioda, nerijetko se zaborave vrijednosti koje se unose u pojedina polja. Tu od pomoći može da nam bude kontrola unosa podataka po tipovima.

Čak i korisnici koji znaju šta unose, a pred sobom imaju veliki broj podataka mogu imati koristi od kontrole tipa podataka koji se unose, jer se u brzini često prave greške u kucanju, a svaka na vrijeme otkrivena greška može da ih poštedi naknadnih ispravki kada je cio unos gotov, a rezultat se ne poklapa.

Kontrola unosa

Ovdje je važno definisati tipove i opsege podataka koji se unose u vitalne kolone i vrste. Odaberite sva polja koja bi trebalo da zadovoljavaju neki uslov. Na Data Ribbon‑u kliknite na Data Validation i odaberite bilo koju vrijednost – broj, tekst ili prilagođen tip podatka. Nakon toga odaberite relaciju, na primjer da podatak mora biti unutar ili van zadatog opsega. Na kraju zadajte granične veličine sa kojima se unijete vrijednosti porede.

Drugi Ribbon, koji nije neophodno popunjavati prikazuje informaciju kakvi podaci treba da se unose, a treći definiše poruku o grešci koja se prikazuje kada se promaši tip i opseg i koji bi trebalo definisati. Slaba tačka ovog sistema kontrole je ukoliko selektujete neko polje sa neispravnim podatkom koje se nalazi van definisane oblasti kontrole i uradite njegov Copy & Paste u kontrolisanu oblast, ono će biti prihvaćeno i ukinuće naknadno kontrolisanje vrijednosti koje se unose u polje. Iz ovog razloga se kontrola sprovodi samo nad podacima koji se unose sa tastature, zbog čega je poželjno da Paste opciju koristite samo kada ste sigurni da je kopirani unos ispravan.

Skriveni worksheet

Kada želite ukloniti neke manje bitne podatke ili podatke u fajlu pogodni su skriveni redovi i kolone. Moguće je sakriti čak i cio worksheet. Potrebno je kliknuti desnim tasterom miša na dio sa nazivom lista, neposredno ispod tabele i iz pop-up menija odabrati opciju Hide. Ni  worksheet ni ribbon više neće biti vidljivi, sve dok se ponovo ne aktivira ovaj pop-up meni u kom će se pojaviti opcija Unhide koja će vrlo jednostavno vratiti worksheet u dokument.

Postoji i način za potpunije sakrivanje za šta je potrebno otvoriti isti pop-up meni i u njemu izaberite opciju Veiw Code. U Microsoft Visual Basic dialogu pronađite Project – VBA Project prozor i odaberite worksheet koji treba prikriti. Ispod Project – VBA Project prozora se nalazi Properties prozor u kome treba promijeniti najnižu stavku, Visible option. Potrebno je odabrati 2 – xlSheetVeryHidden, nakon čega se odabrani worksheet više neće pojavljivati u meniju Unhide.

Za povratak radnog lista potrebno je ponoviti postupak i u Properties prozoru vratiti opciju Visible na ‑1 xlSheetVisible. Ovo ne predstavlja način za čuvanje tajnih podataka, već mogućnost da se oni sklone iz vidljivog dijela ono što je u trenutku nepotrebno.

Formati brojeva

Brojeve je u tabelama moguće prikazati u obliku decimala, procenata, valuta ili datuma. Ako radite finansijski dokument, možete koristiti format valute za prikaz novčane vrijednosti.

U start-up meniju, u grupi Numbers kliknite Format Cell ili pritisnite kombinaciju tastera CTRL+1. Na listi Categories izaberite format koji želite da koristite i prilagodite željene postavke. Ukoliko koristite format valute, možete izabrati i drugi simbol, prikazati više ili manje decimalnih mijesta ili promijeniti način prikazivanja negativnih brojeva, npr. označavanjem crvenom bojom, bez predznaka. Ukoliko postojeći format broja nije odgovarajući, možete kreirati posebni, prilagođeni format. Kao početnu tačku najbolje je upotrijebiti neki od ugrađenih formata, a zatim promijeniti bilo koji odjeljak koda.

Grupna polja

Kod popunjavanja polja pritiskom na Enter prelazi se na poslje ispod, a udesno uz Tab. Fleksibilnost pružaju strelice za unos i kretanje u smjeru koji pokazuju. Grupna polja se popunjavaju selektovanjem grupe počevši od prvog označenog polja. U redovima Enter vodi horizontalno, a u kolonama vertikalno. Ako popunjavate pravougaonu tabelu krenite prvo izabrano polje i sa Enter idite po kolonama do granice, a onda uz Tab automatski pređite na početak naredne kolone.

Kako sakrivati i otkrivati podatke u tabeli

Velike tabele mogu sadržati i podatke koji nijesu potrebni u kasnijem korišćenju. Kompleksne tabele su i nepregledne, a neki od zapamćenih podataka mogu ostati prikriveni šumom nepotrebnih redova ili kolona. Na sreću, Excelodavno poseduje jednostavnu mogućnost sakrivanja nepotrebnih redova i kolona – dovoljno je da kliknemo desnim tasterom miša na zaglavlje suvišnog reda ili kolone i odaberemo opciju Hide iz odgovarajućeg kontekstnog menija.

Kada otkrivate sakrivene elemente, potreban je dvostruki klik na procjep u kojem se nalazi red ili kolona kako bi se sklonjeni podaci ponovo prikazali. Moguće je i desnim klikom na procjep startovati kontekstni meni i odabrati opciju Unhide. Ukoliko želite jednim potezom otkriti sve sakrivene redove, potrebno je selektoavti opseg nad kojim se otkrivanje vrši i koristiti prečicu Ctrl + Shift + .

Jednostavniji rad sa Excel tabelama

Sa novim verzijama operativnih sistema dolaze i verzije Office paketa koje zahtijevaju navikavanja na nove prečice u postavkama programa.

excel perperzona it bizExcel, jedan od najzastupljenijih programa u poslovanju i edukaciji nekada zahtijeva pamćenje brojnih skrivenih opcija i to najčešće u nedostatku vremena za eksperimentisanje.

Ukoliko ste sa promjenom verzije operativnog sistema prešli i na novi Office paket, naučene i zapamćene komande najčešće nijesu primjenjive, a jedna od situacija koja najčešće zahtijeva hitnu reakciju je štampanje tabela, gdje se korisnici susreću sa problemom njenog prelamanja na više listova papira.

Pobjeda i magazin PC Press nude nekoliko korisnih savjeta koje mogu sačuvati vrijeme i pomoći u savladavanju koraka do jednostavnih opcija.

Prelamanje okvira

Ključna prednost programa Excel je njegov pametno osmišljeni Preview mod u kojem je moguće ne samo provjeriti kako će nešto zaista izgledati nakon štampanja, već postoji i mogućnost korigovanja manjih nedostataka preloma prije nego što se prenese na papir.

Da bi se pregledale i optimizovale tabele prije štampe, potrebno je izabrati View ribbon i u njemu Workbook Views sekciju. Tamo je postavljena Page Break Preview ikona koja pokreće mod sa iscrtanom šemom listova koji će biti odštampani.

Jedno od najjednostavnijih rješenja problema štampe je promjena orijentacije papira iz „portrait“ u „landscape“ desnim klikom bilo gdje u tabeli, zatim izborom opcije Page setup i promenom Orientation vrijednosti.

Ukoliko koristite štampač koji podržava i listove veće od A4 formata, moći ćete se odlučiti i za A3 listovae koji su omiljeni među računovođama. Takođe postoji i mogućnost da nakon štampe zalijepite dva lista jedan pored drugog, ali najbolje je kada tabelu ipak uspijete da smjestite u zadati okvir.

Opcija Page Break Preview mod omogućava ne samo mijenjanje širine kolona i redova, nego i da prevlačenjem pomijerate predložene ivice listova i obuhvatajući dodatne redove ili kolone, dinamički skalirate tabelu kako bi se uklopila na ograničeni prostor papira.

Zamrzavanje

Kada imate veliku tabelu sa mnogo redova i kolona pa skrolujete na niže, nazivi kolona će ubrzo nestati, zbog čega se može zaboraviti šta koja kolona predstavlja, naročito ako su njihovi sadržaji istih tipova i sličnih vrijednosti.

Ukoliko je dovoljno da fiksirate samo prvi red tabele u kojem se nalaze imena kolona, onda u Windows sekciji View Ribbon‑a pronađite opciju Freeze Panes i odaberite Freeze Top Row. Ukoliko je tabela horizontalno orijentisana, korišćenjem analogne opcije Freeze First Column ćete zamrznuti prvu lijevu kolonu koja sadrži nazive redova.

Međutim, ova opcija nije uvijek jednostavna, naročiti kada tabela sadrži složeno zaglavlje koje se prostire kroz više redova. U ovom slučaju potrebno je selektovati red ispod posljednjeg koji će biti vidljiv i odabrati ikonu Freeze Panes i zatim još jednom Freeze Panes u njenom padajućem meniju.

Ukoliko ste prethodno zamrznuli panele, potrebno je da kliknete na Unfreeze Panes da biste oslobodili tabelu i omogućili popravljanje izbora. U slučaju da želite da uvijek vidite i više kolona uz lijevu ivicu radnog lista potrebno je da odaberete prvu kolonu koja će biti nefiksirana, a zatim da ponovite Freeze Panes komandu.

Ako ipak želite da zamrznete i redove i kolone sa zaglavljima, rješenje je da se pozicionirate na polje koje se istovremeno nalazi ispod uvijek vidljivih redova, kao i desno od uvijek vidljivih kolona.