„Statistika naša dika, što poželiš – to naslika“, riječi su Vladimira Bulatovića Viba, zvanično najboljeg jugoslovenskog satiričara svih vremena. Ni najpreciznija naučna, enciklopedijska definicija ne može jasnije od ovog da opiše kako se uporednom analizom brojki beskonačno manipuliše. Vibova personifikacija statistike stavlja ovu disciplinu u rang talentovanog, ali poniznog slikara, spremnog da odgovori na svaki zadatak, ne toliko tehnikom koliko podobnošću.

„Da vidimo šta kaže statistika“ izgovara sportski komentator kada se na ekranu prikaže tabela sa više detalja o utakmici od konkretnog rezultata. Statistika govori, objašnjava gledaocu da iza igre koju prati  postoji i nešto na šta se u navijačkom zanosu nije fokusirao.

Personifikovanje statistike daje ovoj disciplini niz neuobičajenih svojstava – od paralelnog univerzuma u kojem posjed lopte i broj šuteva ne korespondira s brojem golova, preko više sile, čija se završna riječ uzima kao mjerilo svih stvari, do sredstva propagande i manipulacije iz kojih kao finalni proizvod dobijamo fake news.

Statistika u osnovi služi za dobijanje šire slike o nekoj vrijednosti u trenutku ili kroz vrijeme, a namjera onoga ko se njom koristi ne mora uvijek biti manipulatorska. Vijesti koje ovih dana stižu iz Monstata možemo, ako držimo do pristojnosti sopstvenog izraza, nazvati tek interesantnim, jer na nesvakidašnji način pokazuju koliko se statistički podaci koriste kao sredstvo uvjeravanja u nepostojeće pojave.

Prosječna plata u Crnoj Gori prema Monstatu je 510 eura. Pomislili bismo i najzastupljenija, no nju prima svega 129 zaposlenih u državi, dok svaki treći prima 300 eura. U Monstatu se, kao ključnim podatkom, koriste prikazivanjem iznosa prosječne zarade, odnosno aritmetičkom sredinom, koja može biti realan indikator islljučivo u situacijama kada masa ukupno isplaćenih neto zarada ima vrijednosti bliže srednjoj, odnosno kada nema ekstremnih vrijednosti, poput onih da često čujemo da je najveća plata iznosila nekoliko desetina hiljada eura.

Realno stanje jasnije bismo sagledali prikazom medijalne zarade – one koja se nalazi tačno na sredini grupe brojeva poređanih po veličini i razdvaja je na dvije podgrupe – jednu u kojoj se nalazi 50 odsto ispod medijalne vrijednosti i  drugu ukojoj je 50 odsto zarada iznad medijalne vrijednosti. Medijalna plata se, dakle, nalazi tačno na sredini između jednakog broja svih od nje nižih i svih u odnosu na nju viših zarada. Ako čak 42 odsto zaposlenih prima zaradu između minimalne od 193 eura do one koja se predlaže za minimalnu od 250 eura, onda bi medijalna plata, o kojoj Monstat nikada ne objavljuje podatak, morala biti znatno ispod slavodobitno istaknutih 510 eura.

Primjera radi, prosječna neto plata u Hrvatskoj je 6.281 kuna (oko 836 eura), dok je medijalna 5.172 kune (oko 696 eura). Prosječna neto plata u Srbiji iznosi 49.901 dinar (oko 420 eura), a medijalna 39.278 dinara (oko 330 eura).

U jeku negodovanja zbog previsokih januarskih računa za struju, uslovljenih ne samo plaćanjem stimulansa za nečije privatne poslove, već i, suprotno bilo kojem zdravorazumskom principu, plaćanjem PDV-a na gubitke na mreži, naizgled mirno nedjeljno jutro obilježila je rečenica sročena upravo u crnogorskom statističkom birou koji nam ovako kamuflira stvarnost, a glasi: „Privredni rast o kojem govore predstavnici vlasti zaista se osjeća, a u prilog tome svjedoči evropska statistika“. Statistika, i to ne bilo kakva, nego, pazite samo, evropska, ponovo je personifikovana – ona, ništa manje nego svjedoči u prilog izjava predstavnika vlasti. Predstavnici vlasti govore o rastu, a rast se, prema svjedočenju statistike – osjeća.

Osjećate li rast svim čulima? Promjenu životnog standarda u odnosu brojki u kojoj godišnja stopa inflacije višestruko nadmašuje godišnji procenat rasta primanja možete osjetiti na svojoj koži onda kada shvatite da za svoju platu ili penziju odjednom možete platiti manje. Električne energije, na primjer – one na čiji gubitak se obračunava dodatna vrijednost.

Rasta, vidljivog, onog koji mogu osjetiti svi, od velikih kompanija do samostalnih, malih preduzetnika nema dok god nekoliko desetina hiljada zaposlenih prima platu 250 eura ili manje i dok god povećanje zarade sa 300 na 315 bude povod za spinovanje o rastu primanja od pet odsto. No, kako reče jedan od potpisnika Berlinskog sporazuma, tadašnji britanski premijer Bendžamin Dizraeli: „Postoje tri vrste laži: laž, besramna laž i statistika“.