Financial Times: 2016. je bila u znaku ovih pojmova

U godini koja je ukazala na rascjepe u društvu i okrenula građane protiv građana, generaciju protiv generacije, ideologiju protiv ideologije, riječi su igrale ulogu u preoblikovanju svijeta u kojem živimo. Uticaj koji su riječi imale na birače u 2016. preokrenule su na određen način svjetski poredak koji je važio 70 godina.

ft-pojmovi-2016Neke riječi iz 2015. gotovo da su se ustalile, pa je „ohi“, grčko „ne“ ustupilo prostor britanskom kriku u junu za „brexit“, a u novembru „brexit plus plus plus“ uz još glasniju grmljavinu Trampove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD. „Unicorns“ (jednorozi) krahirali su u „unicorpses“ (corpse – leš).

U svijetu post-istine 2016. godine emocije su bile jači adut od činjenica. Razaranje koje je uslijedilo tokom rata u Siriji postalo je sinonim za masovna iseljavanja izbjeglica ka Evropi, a ove godine tome je dodato i uništavanje Alepa. Prošlogodišnji ghosting izvio se u korist snowflake milenijalaca, dok je, da ne zaboravimo, 2015. bila godina koju su obilježili “Edstone”, “trans” i “gig ekonomija”.

Ove godine su čitaoci, dopisnici i urednici dali stotine sugestija koje smo sveli na 12 od kojih smo sastavili ovu listu:

1. Unicorpse (imenica) – tehnološka kompanija koja je nekada vrijedila milijardu dolara ili više (sleng, vulgarizam).

2. ETF (akronim/imenica) – skraćenica za razmjenu u trgovanju, oblik niskobudžetnog fonda koji je izlistan na tržištu kapitala. ETF obično ulaže u akcije, obveznice ili druge hartije od vrijednosti koje spadaju u sastav indeksa kakvi su FTSE 100 ili S&P 500.

3. Brexit (imenica) – kovanica koja označava britanski izlas (British exit) iz EU. Upotrebljava se u različitim verzijama, kao što su meki, tvrdi, crveni, bijeli i plavi.

4. Snowflake (imenica) – pežorativni izraz za nekoga ko se smatra suviše ranjivim da se nosi sa stavovima onih koji njihove dovode u pitanje, posebno na univerzitetima i drugim forumima, nekada poznatim po velikim raspravama.

5. Post-istinski (pridjev) odnosi se na ili označava okolnosti u kojima su objektivne činjenice manje uticale na oblikovanje javnog mnjenja u odnosu na emocije i lična uvjerenja.

6. Burkini (imenica) kovanica koja je spojila burku i bikini. Ženska odjeća za plažu, koju je dizajnirala australijanska dizajnerka Aheda Zaneti. Burkini prekriva cijelo tijelo osim lica, šaka i stopala.

7. Protekcionizam (imenica) – zaštita domaće industrije od stranih konkurenata uvođenjem carinskih tarifa i/ili podizanjem drugih barijera slobodnoj trgovini.

8. Alt-right (imenica, skraćeni oblik) skraćeno od „alternativna desnica“, izraz koji opisuje labave krugove američkih nacionalističkih grupa koje odbacuju mainstream konzervativiyam.

9. Deplorables (imenica) – ljudi koje karakteriše napadno i podozrivo ponašanje, konkretno, pristalice Donalda Trampa. Može imati negativne i pozitivne konotacije.

10. MbS (skraćenica od ličnog imena) – Muhamed bin Salman, zamjenik prestolonasljednika Saudijske Arabije, ministar odbrane, predsjednik Savjeta za ekonomske i razvojne poslove i šef kraljevskog dvora. Ovaj 31-godišnjak omiljeni je sin kralja Salmana, koji je došao na prijesto u januaru 2015. godine.

11. Bundespräsidentenstichwahlwiederholungsverschiebung (imenica, njem.) – odlaganje ponavljanja drugog kruga izbora saveznog predsjednika.

12. Alep.

Advertisements

Washington Post: Online kupovina u posljednjem trenutku je veliki test za trgovce

Piše: Sara Halzek (Washington Post), prevod A.N.R.

Ako još punite kolica u digitalnoj kupovini tokom posljednjih sati uoči Božića, svakako u tome nijeste sami – a takođe ste i učesnik velikog testa namijenjenog prodavcima i prevoznicima o tome da li su njihovi lanci snabdijevanja opremljeni tako da bi mogli izaći u susret nama kojima se navike kupovine rapidno mijenjaju.

Prema podacima kompanije Adobe, čiji softver radi na mnogim maloprodajnim sajtovima, rast online kupovine nakon 15. decembra bio je veći od očekivanog, što ukazuje na to da potrošači odlažu značajan dio kupovine za posljednji trenutak. Zapravo, prodaja je intenzivirana tokom posljednjih dana toliko da su u Adobeu ocijenili da bi na kraju ovogodišnje praznične sezone online kupovina mogla premašiti ranije projektovani iznos od 91,6 milijardi dolara.

Trgovci su ove godine napravili strateške investicije samo kako bi se bolje opripremili za ovakve situacije. Cilj je, na primjer, ove godine bio povećanje kadra sezonskih radnika u sprovođenju online narudžbi iz magacina. Khol’s je pojačao sopstveni program na principu “isporuči iz prodavnice”, čiji cilj je da vrijeme od digitalnog zahtjeva kupaca do isporuke pred kućnim pragom bude što kraće.

J.C. Penney udružio se sa maloprodajnim partnerima dodajući “kupi online, preuzmi u prodavnici” usluge na svim svojim prodajnim mjestima. Sada će presjek ovakve praznične sezonske kupovine pokazati da li su ovakvi potezi isplativi ili ne.

Maloprodajna djelatnost, teoretski, ne bi u potpunost trebalo da bude zapljusnuta talasom kasne kupovine. Za godinu u kojoj su održani predsjednički izbori stručnjaci kažu da su kupci u prvom dijelu pretpraznične sezone bili rastrojeni: bili su prilijepljeni za vijesti, pa čak i kada bi se odvojili od njih ne bi izbjegli reklamni talas u kampanji. Za tako nešto namjeravali su da se iskupe kasnije u decembru.

Pojedini trgovci djelovali su kao da su uložili poseban napor kako bi se dodvorili onima koji odlažu ovu aktivnost. Walmart se, na primjer, opredijelio za to da kupci koji proruče robu do 23. decembra u 18h dobiju isporuku do 24. decembra u 18h.

U međuvremenu je Amazon agresivno promovisao uslugu Prime Now, koja je dostupna u manjem broju gradova, a omogućava isporuku poklona do 23:59h uoči Božića.

I širom čitavog univerzuma online kupovine Adobe je ustanovio da su cijene transporta između 16. i 19. decembra bile 10 odsto niže u poređenju sa istim prošlogodišnjim periodom. To ukazuje na podatak da su mnogi prodavci ponudili besplatnu isporuku kako bi namamili kupce koji u toj aktivnosti kasne.

Ukoliko trgovci budu uspjeli da upravljaju poplavom kupovine u posljednjem trenutku, to bi moglo poslužiti kao podloga za povlačenje ukupne prodaje ka lojalnim kupcima. No, nije potrebno gledati suviše daleko u prošlost kako bi se vidjelo kako se u javnosti prepoznaje ostvarenje noćne more kada kupcima ne budu na vrijeme isporučeni pokloni koje su poručili.

U 2013. svuda je bilo frustriranih kupaca kada UPS i FedEx nijesu uspjeli da na vrijeme isporuče milione paketa za Božić. Trgovci očigledno nijesu dobro procijenili koliko će pošiljki biti isporučivano prevoznicima u kratkom vremenskom razmaku, a zimska oluja svemu je dodala još poteškoća.

Prodavci su se nadali da će im okretniji lanci snabdijevanja, koji nude dostavu poručene robe pomoći da ovoga puta izbjegnu takav debakl. I prevoznici, takođe, rade na tome kako bi povećali kapacitete i omogućili da prime više paketa.

U Adobeu ističu da su tokom praznične sezone do sada prodavci zaradili oko 79,2 milijarde dolara od online kupovine, što je porast od više od 11 odsto u poređenju s prošlom godinom. To je značajno više u poređenju sa očekivanim rastom od 3,6 odsto za ukupnu ovu oblast u novembru i decembru.

Bloomberg: Rad je povezan s dostojanstvom

Piše: Noa Smit (Bloomberg), prevod A.N.R.

Ekonomisti vole da pričaju ne tako istinitu priču o Miltonu Fridmanu. Zagovornik slobodnog tržišta, boraveći u Aziji 1960-ih godina, bio je svjedok izvođenja javnih radova tokom kojih su ljudi pravili put motikama i lopatama. Kada ih je pitao zašto umjesto toga nijesu upotrijebili mašine za zemljane radove, lokalni zvaničnik rekao je da je cilj bio da se ljudima obezbijede poslovi. Ovaj ekonomista tada ih je pitao zašto se onda u ovom slučaju njihova vlada nije odlučila da radnicima omogući da to rade kašikama.

BloombergOvo poređenje mnogim ekonomistima izaziva osmijeh, a koriste ga kako bi suprotstavili beskompromisno razmišljanje usmjereno na efikasnost u svojoj disciplini naspram neefikasnih poslova birokrata sklonih pravljenju grubih grešaka. No za mnoge izvan ove profesije priča ukazuje na namjerno nepoznavanje važnosti koju imaju posao i ljudsko dostojanstvo. Nedavno sam napisao da bi vlade trebalo da se fokusiraju na to da ljudi dobijaju poslove, a ne da im samo obezbijede novac. Ideje za sprovođenje tako nečega variraju od državnih garancija za zapošljavanje u obavljanju javnih radova do poreskih olakšica za kompanije koje zaposle više radnika.

Neizbježno, ljudi koji se nasmiju tokom priče o “kašikama” skloni su nazivanju ovih programa nečim što stvara prividan posao. Ako tržište nije spremno da ljudima plati da obavljaju poslove, prema njihovim riječima, takvi poslovi nijesu vrijedni obavljanja. I već sam na to dobio nekoliko odgovora. Ljudi koji dobiju ove poslove mogu ih obavljati za novac, kažu oni, ali će znati da ono što rade u suštini nije potrebno i neće izvući dostojanstvo i samopoštovanje iz onoga što rade. Bolje im je samo poslati ček.

Mislim da je ovakav način razmišljanja veoma pogrešan. Da, ako date ljudima kašike da njima naprave put, oni će shvatiti da je to glupo, ali apsurdno je zaključiti da je svaki radnik koji je plaćen više nego što tržište može da podnese samo uživalac blagostanja sa izmišljenim poslom.

Ljudi shvataju da ih slobodno tržište nagrađuje različito, na osnovu onih stvari koje su van njihove kontrole. Domar na Filipinima radi isti posao kao domar u Teksasu, ali ovaj drugi je mnogo bolje plaćen. Recesije, stanje u lokalnoj ekonomiji, razvojna politika, vjetrovi globalnog tržišta i milioni drugih faktora igraju ulogu. To je glavni razlog zbog kojeg rezultati funkcionisanja slobodnog tržišta ne mogu uvijek izgledati fer. Mnogi od nas žele da budu vrednovani ne samo po tome koliko novca ćemo uspjeti da iscijedimo iz sistema, već i po tome koliko ćemo truda uložiti. Ekonomista Bred Delong je prigodno tome rekao:

“Ne volimo da se osjećamo ni kao prevaranti, niti prevareno. Umjesto toga, volimo da se osjećamo ugrađenim u mreže međusobnih recipročnih obaveza.”

Ako vrijedno radimo i proizvodimo nešto što ima opipljivu vrijednost, skloni smo da imamo osjećaj samopoštovanja, kada nas za to društvo nagrađuje pristojnim životom u srednjoj klasi. Ovo je bila suština Novog dogovora Frenklina Ruzvelta – ako radite, imate šta da jedete.

Nastavak snage ove ideje vidljiv je svuda. Svjedoči tome Albukerki u Novom Meksiku, gdje su gradske vlasti beskućnicima otvorile radna mjesta i učinile ih da se “ponovo osjećaju kao ljudi”.

Ili, pogledajte program “Korpusa poslova”, gdje zapošljavanje siromašnih povećava njihove šanse da stupe u brak. Ako date ljudima da rade sa opipljivom, vidljivom vrijednošću, dajete im dostojanstvo. Ovo je, naravno, razlog zbog kojeg je opadajuća stopa učešća radne snage zabrinjavajuća – toliko Amerikanaca je bez posla i nedostaje im dostojanstvo koje je povezano sa zaposlenošću.

Dakle, postoje li otvorena radna mjesta za poslove u SAD koja bi proizvodila opipljivu, vidljivu vrijednost? Naravno da postoje. Da bi se to razumjelo dovoljna je jednosedmična posjeta Japanu. Na mjestima na kojim su američki trotoari napukli i neravni, japanski su uredni i lijepi. U američkim Starbucks restoranima su stolovi puni mrvica i fleka, u japanskim Starbucksima ih prebrišu odmah nakon odlaska svakog gosta. Dok su američki gradovi poput Detroita i Čikaga puni polomljenih prozora i oštećenih fasada, japanski gradovi su čisti i moderni, uz dobro održavan i pouzdan javni prevoz.

Prije nego što počnete da se žalite na tako stvorene poslove, učinite da SAD izgledaju tako. Popravimo trotoare i renovirajmo ili strušimo sve ruinirane zgrade. Obrišimo svaki sto u Starbucksu, stvorimo kvalitetan sistem javnog prevoza i zaposlimo radnike koji će ga činiti tačnim. Pobrinimo se za naše ljude i gradove. Omogućimo brigu o djeci za zaposlene majke, kao i njegu za starija lica. Zaposlimo više nastavnika, kako broj učenika u razredima ne bi bio prevelik.

Sve su ovo poslovi koji stvaraju realne, opipljive rezultate. Kada obnovite zgradu ili sagradite željezničku stanicu vidite plodove rada zaposlenih. Kada se brinete o starijim osobama možete vidjeti stvarnu ljudsku korist. Vrijednost koju stvaraju ovi poslovi je mnogo opipljivija i jasnija nego vrijednost koja se dobija kroz one aktivnosti koje tržište mnogo bolje nagrađuje, kakvo je, na primjer, visokofrekventno trgovanje.

Vrijeme slobodnog tržišta učinilo je privredu efikasnijom, ali je time naglašena i njena dramatična cijena – toliko ljudi koji su izgubili dostojanstvo. SAD se odvajaju od ideje socijalne kompaktnosti koja u osnovi ima rad. Upravo to je omo što bi trebalo da bude obrnuto postavljeno.

Foto: Reuters