Financial Times: Putinov model ekonomske trezvenosti

Piše: Rušir Šarma (FT), prevod A.N.R.

Agresivna spoljna politika predsjednika Vladimira Putina izazvala je globalnu reakciju. Ruska intervencija u Ukrajini dovela je do međunarodnih sankcija, njeni internet hakeri optuženi su za miješanje u izbore u SAD, a njen državni doping program podrazumijeva da će mnogim sportistima vjerovatno biti zabranjeno učešće na Olimpijskim igrama u Riju. Kod kuće, međutim, Putin igra iznenađujuće mirnu odbrambenu ulogu na ekonomskom planu.

ftTokom decenije Moskva je bila prijestonica dekadencije, ulicama su se zaglavljivali “bentliji”, a raspoloženje je karakterisalo triježnjenje nakon naftnog kolapsa 2014. godine. Danas se čak i veliki investitori mogu vidjeti kako se voze “toyotama” srednjeg ranga. Obični Rusi osjetili su da se nalaze u škripcu kada je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika pao sa 14.000 na 8.000 dolara od 2013. godine. Za većinu upečatljivo čak i predsjednik pokazuje uzdržanost.

Tokom 2014. cijene nafte su doživjele kolaps, kapital se odlivao iz zemlje, otvarajući prostor recesiji, a Putin je na to mogao odgovoriti izbjegavanjem ekonomske ortodoksije i teškog trošenja kako bi olakšao bol. Umjesto toga, on je upozorio Ruse da će kriza zahtijevati stezanje kaiša.

Moskva je donijela tešku odluku da prekine pražnjenje svojih deviznih rezervi, kako bi odbranila rublju i omogućila valuti da naglo padne. To je dovelo do povećanja inflacije, koje nikada nije popularno među masama, ali u retrospektivi ovo je bio pametan potez.
Slabija valuta značila je da, uprkos padu cijena nafte, prihodi od nafte obračunavani u rubljama nijesu sniženi, što je ono što je bitno za budžet. Putinova vlada, koja je zasipala novcem penzionere i vojnike tokom naftnog buma, takođe je ponovo otkrila fiskalnu odgovornost.

Budžetska ravnoteža očekuje se kada cijene sirove nafte budu porasle na 50 dolara za barel, otprilike gdje su sada, nakon što su snižene sa 100 dolara za barel, koliko su koštale 2014. godine. U tom smislu, Rusija je u mnogo boljem stanju od vodećih proizvođača nafte, poput Saudijske Arabije.

Putin je došao na vlast nakon ekonomske krize iz 1990-ih, kada se rublja urušila dva puta pod pritiskom rasta spoljnjeg duga. Njegovi najnoviji potezi djeluju kao da su motivisani željom da izbjegne novi pad pod inostrani uticaj. Rusija je otplatila više od 200 milijardi spoljnjeg duga u 2014. i 2015. godine.

Ekonomija je mnogo stabilnija nego što bi bila da Putin nije slušao savjete svojih tehnokrata, koji su pozivali na uzdržanost. Uz pomoć čvršće fiskalne i monetarne politike inflacija je opala na godišnju stopu od šest odsto sa 15 odsto iz 2015. Ruski državni dug je samo 11 odsto BDP-a, a premija da se on održi, koju zahtijevaju investitori, opada.
To ukazuje da stranci sada vide da Rusija ima manje vjerovatnoće da bankrotira. Rusi više ne iznose novac iz zemlje tolikom brzinom, takođe. Neto odliv kapitala u 2014. dostigao je više od 60 milijardi, dok su državni problemi izazvani naftom postajali vidjlivi, ali su prešli na stranu u nekim ranijim kvartalima.

Nažalost, sva Putinova strategija je defanzivna, ne ofanzivna. On je preduzeo korake za unapređenje ekonomske stabilnosti, naročito tamo gdje su ovi koraci podržali njegov stav nacionalističke nezavisnosti, ali ne i rast.

Rusija je snažno ojačala prema posljednjim istraživanjima Svjetske banke, ali zvaničnici u Moskvi pripisuju to kozmetičkim promjenama, napravljenim prema savjetima stranih konsultanata koje je Kremlj angažovao kako bi poboljšao međunarodni imidž. Investicije, koje su žila kucavica rasta zemalja u razvoju, ostaju anemične.

Čak i pravila u oblasti zapošljavanja djeluju kao da odražavaju nacionalističku agendu. Nezaposlenost je jedva malo porasla tokom recesije, dijelom i zbog toga što trećina Rusa radi državne poslove ili u kompanijama čiji je vlasnik država, koje su korišćene kao mašine za očuvanje zaposlenosti. Pojava ukidanja radnih mjesta uglavnom se odnosila na strane radnike.

To je mjera nove trezvenosti Moskve čiji problem izgleda razumiju visoki Putinovi saradnici. Oni ističu da je ruski rast počeo da pada znatno prije nego što se to dogodilo sa cijenama nafte, tako da problem nije samo nafta. Oni ne osporavaju usaglašene prognoze koje pokazuju da privreda neće rasti više od dva odsto u narednim godinama.

Jedina nada je da će Rusija dobiti podsticaj ako sankcije uvedene zbog invazije u Ukrajini budu uklonjene, ali po tom pitanju ima malo napretka. Druga je da će izbori 2018. dovesti reformatora na mjesto premijera, ali takve nade postoje već godinama. Ruski dugoročni izgledi se neće poboljšati bez agresivnih reformi, ali Putin je za sada zaslužio priznanje za dobro igranje odbrane.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s