Piše: Narajana Kočerlakota (Bloomberg); prevod A.N.R.

U SAD ljudi u velikoj mjeri shvataju konstantan protok električne energije zdravo za gotovo. Neizvjesnost vezana za dostupnost ne utiče na odluke. Preduzeća i domaćinstva ne moraju da razmišljaju ili da prave planove o fluktuacijama električne struje.

Kada sam prije mnogo godina posjetio Indiju, situacija je bila sasvim drugačija. Dostupnost struje varirala je tokom dana, često na naizgled nasumičan način. U fokusu je bilo planiranje, razmišljanje i konverzacija u smislu koji je, iako potpuno prirodan, za mene kao Amerikanca bila potpuno neobična (nažalost, izgleda da se stanje nije mnogo poboljšalo još od moje posjete). Vidim analogiju sa globalnom ekonomijom.
Od sredine 1980-ih do 2008. godine, centralne banke su imale alate, volju i znanje da zaštite ekonomiju od oštrih oscilacija vrijednosti tražnje za robom i uslugama. Podizale su kamatne stope da bi odbile ove udare i snižavale ih da bi spriječile teške krize.
Kao rezultat toga, domaćinstva i preduzeća mogla su da računaju na ekonomiju u kojoj agregatna tražnja relativno stabilno raste. Niko nije morao da razmišlja o tome, niti da planira moguće stalne nestanke prilikom formiranja cijena ili zapošljavanja.
To se promijenilo. Od 2008. godine centralne banke nijesu u stanju ili ne žele da se brane od naglog i veoma učestalog pada agregatne tražnje. One su koristile veliki dio svog alata, a sada žele da angažuju ono što je preostalo. Kao rezultat toga, kretanje tražnje postalo je neizvjesno. Učesnici na tržištu i drugi fokusirani su na ono što bi moglo da krene naopako i kako bi centralne banke mogle ili ne bi mogle da reaguju.
Prije 2008. globalna agregatna tražnja bila je kao struja u SAD – nešto što se odvija u pozadini, na šta svako može da računa. Nakon 2008. postala je kao struja u Indiji – očajnički potrebna, ali i ono što nasumično i često nestaje.
Baš kao što neizvjesnost u snabdijevanju električnom energijom sputava indijsku ekonomiju, neizvjesnost agregatne tražnje ograničava globalnu ekonomiju. Da bi se smanjila neizvjesnost i promovisao veći rast i jednom i drugom sistemu treba potpuni remont.
Kako svijet trebalo da remontuje svoj sistem za pružanje agregatne tražnje? Za mene je to ključno pitanje za makroekonomiste danas. Odgovor na njega zahtijevaće veliku promjenu discipline. Prije 2008. većina makroekonomskih studija u SAD i Evropi u najvećoj mjeri je ignorisala mogućnost dugoročnih nedostataka tražnje.
Ovo je (barem vjerovatno) moglo da bude prikladno za većinu pitanja prije 2008. Sada, međutim, treba imati različite modele i pristupe razumijevanja efekata neizvjesnosti agregatne tražnje i shvatiti kako ih najbolje eliminisati.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s