Piše: Mohamed A. El-Erian (Bloomberg), prevod A.N.R.

Globalnoj ekonomiji bio je potreban ovaj vikend da bi se na sastanku Grupe 20 u Kini proizveo “Sputnik momenat”. Umjesto toga, uprkos porastu svijesti o rizicima koji prijete, rastu i finansijskoj stabilnosti, okupljanje je, u suštini, zaključeno podgrijanom verzijom izjava iz ranije najavljene politike.

Sve što se događalo na sastanku daleko je od individualnih i kolektivnih aktivnosti koje članovi G-20 moraju preuzeti kako bi izbjegli razočaravajuću stopu rasta i veću finansijsku nestabilnost.

Na sastanku u Šangaju ministri finansija i guverneri centralnih banaka najvećih ekonomija bili su mnogo više zabrinuti za izglede globalnog ekonomskog rasta, što je i razumljivo. Oni su takođe prepoznali da je skup politika koji se sprovodi u mnogim od njihovih zemalja i dalje veoma neuravnotežen, zbog čega se nastavlja pretjerano oslanjanje na eksperimentisanje centralnih banaka.

Postojala je nada, iako nije bilo očekivano, da bi se povećanjem svijesti od opasnosti uzdrmali kreatori politike, kao što je to bio slučaj 1957. godine, kada je Sovjetski Savez uspješno lansirao satelit Sputnik, ostavljajući Sjedinjene Američke Države u šoku i ujedinjujući se u cilju okrepljenja pristupa svemirskoj trci.

Rastuća zabrinutost zbog globalne ekonomije i tržišta, međutim, nije rezultirala nečim značajnijim od isticanja ranijih političkih obaveza koje su se borile da budu istaknute.
Sudeći po javno dostupnim informacijama, postoji nešto što izlazi iz G-20, što ukazuje na značajno poboljšanje političkog miksa mnogih sistemski važnih zemalja. Umjesto toga, radije od korišćenja “svih raspoloživih alatki – monetarne, fiskalne i strukturalne”, kao što je i istaknuto u saopštenju G-20, ove zemlje će nastaviti da se okružuju političkom realnošću, a i dalje će se previše oslanjati na iscrpljujuće politike centralnih banaka, čiju efikasnost podrivaju prijetnje od kolateralne štete i nenamjernih posljedica.

Poziv G-20 na kolektivnu odgovornost i akciju potisnut je, s obzirom na rizike sa kojima se suočava globalna ekonomija. U nedostatku hitnosti da se trenutno djeluje u krizi, zvaničnici se nijesu približili onome što su u aprilu 2009. postigli u Londonu, kada je zadivljujuće usaglašeni pristup pomogao da se izbjegne višegodišnja globalna depresija.

Uz malo nade u velike promjene, globalni rast nastaviće da se suočava s poteškoćama, trojstvo nacionalnih nejednakosti (prihoda, bogatstva i mogućnosti) će se pogoršati, a finansijska nestabilnost će se povećati. Ovi uslovi stvoriće još više zabrinjavajući kontekst za zvaničnike zemalja kada sljedećeg puta u aprilu dođu zajedno u Vašington na proljećni sastanak Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

Ako finansijski lideri propuste da iskoriste priliku za “Sputnik momenat”, svijet će još dublje zakoračiti prema tački od koje slab rast vodi ka recesiji, napadi finansijske nepostojanosti mogu evoluirati u više štetnih finansijskih nestabilnosti, a pogoršanje nejednakosti može podstaći veliku političku disfunkciju koja će, uz našu, podrivati i buduće generacije.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s