Američke demokrate, njihove pristalice i mediji sve češće predsjedničkog kandidata porede s nacističkim vođom, zanemarujući ne samo činjenicu da je u prethodnim kampanjama bilo ekstremnijih primjera, već i da time pokazuje da je fašizmu postojanje dopušteno.

Predsjednička kampanja u Sjedinjenim Američkim Državama ove godine je posebno teška za demokrate, koje ne samo da se bore s neizvjesnošću podrške kandidatima iz njihovih redova, već veliki pritisak stvara i republikanski predsjednički kandidat, milijarder Donald Tramp i posljedice koje podrška njemu proizvodi. Trampova pobjeda sa skoro 47 odsto podrške na stranačkim izborima u Nevadi pokazala je šta su u ovakvim okolnostima razlozi najvećih strahova demokrata.

sad izbori 2016Situaciju u kojoj se demokrate nalaze danas možda najbolje ilustruje članak Danijela Alena, profesora sa Harvarda, objavljen u Washington Postu u kojem je već u naslovu poručio da je trenutak istine sada takav da “moramo zaustaviti Donalda Trampa”. U nastavku ovaj profesor političke teorije upoređuje Trampa sa Adolfom Hitlerom što je, kako je naveo, razlog da se zaustavi po svaku cijenu.

Autor vjeruje da je unutar stranačkih redova republikanaca već potpuno nemoguće učiniti bilo šta kako bi se spriječilo da Tramp obezbijedi stranačku nominaciju. U redovima demokrata takođe sve je manje neizvjesno da bi stranački kandidat mogla da bude Hilari Klinton, no u tom slučaju nastavak trke za američkog predsjednika bio bi neizvjestan. Najveći problem demokrata u sličaju kandidature Klinton je što ona nije kandidat dovoljno jak da predstavlja stvarnu snagu stranke, naročito pred protivkandidatom koji se ne ustručava nikakvog naglog poteza kojim drugoj strani nastoji da umanji vrijednost.

Činjenica je da će na ove izbore obje velike partije poslati kandidate koji su daleko od onih koji bi predstavljali stvarne vrijednosti stranke i u takvim okolnostima na površinu isplivaju ekstremi, u ovom slučaju Tramp, no poređenja njega sa Hitlerom ne samo da su opasna, nego šalju poruku o beznadežnosti druge strane koja je već nezadovoljna onim što će ubrzo sama izabrati.

Dejvid Alen vjeruje da je dužnost republikanaca da učine sve kako bi spriječili kontroverznog milijardera da se kandiduje, a jedan od predloženih poteza je i povlačenje Džona Kasiča i Bena Karsona, kako bi Marko Rubio dobio veću podršku unutar stranke u kojoj bi glasovi koji nijesu upućeni Trampu prestali da se rasipaju.

Podrška koju dobijaju predsjednički kandidati izaziva razočarenje i na jednoj i na drugoj strani da je još jedina preostala mogućnost da se sačuva dostojanstvo na objema stranama to da se republikanci koje je već ili koje će tek u nastavku pobijediti Tramp organizuju i javno podrže Marka Rubija. Sa druge strane, to je prilika i za demokrate, jer ma koji njihov kandidat u direktnom rivalstvu sa Trampom, ukoliko izgubi, naglasiće sve slabosti sopstvenih stranačkih redova.

Tramp ne samo da nije prvi, nego nije čak ni jedan od rijetkih američkih predsjedničkih kandidata kojeg je dio javnosti koji podržava drugu stranu poredila sa Hitlerom. To se tokom prethodne kampanje dešavalo i Baraku Obami, a pošteđeni nijesu ni brojni drugi kandidati unazad sve do Ronalda Regana, neki zbog retorike, neki zbog konzervativnih stavova, a sam Vudro Vilson zbog ispoljenih simpatija Kju Kluks Klanu.

Razumljivo je da neko Trampove stavove, naročito one o imigrantima i drugim kulturama smatra ekstremnim, neprikladnim, da ih kritikuje i da ih raščinjava, ali poređenje sa Hitlerom samo je dokaz koliko zapravo nedovoljno znamo o fašizmu da bismo ikoga mogli poistovjetiti sa njegovim vođama. Ovo je i veoma opasan teren, jer ako 2016. ističemo da postoji neko ko je poput Hitlera, a dozvoljava mu se javno nastupanje, kandidovanje i pruža podrška, makar i minorna, ohrabruju se oni koji u Hitlerovim stavima pronalaze inspiraciju da se politički udružuju i ističu, jer to, kao što vidimo, nije sankcionisano.

Razočaravajuće je da ovakva komparacija dolazi od jednog profesora sa Harvarda i to u trenutku kada se desnica, pod pritiskom migrantske krize, budi širom svijeta. Tramp već izaziva nepodnošljiv nivo oduševljenja među Evropljanima, naročito Balkancima koji ne razumiju da jedan milijarder od krizom pogođenog, ogorčenog naroda u dužničkom ropstvu može dobiti podršku jedino ako podilazi najprizemnijim stavovima, poput onih na račun izbjeglica iz Sirije.

Ko god je pratio ijednu prethodnu američku predsjedničku kampanju svjestan je da Tramp nije ništa novo i ništa neuobičajeno. Upoznali smo ga kroz rijaliti serijal “Slavni šegrt”, prateći kako postupa prema ljudima koji nijesu uspješni u timu i svjesni svega što je postigao nemamo osnova da ga nazovemo ni glupim ni ludim, već jednostavno nekim ko je pronašao način da cilja na one koji ne zalaze u suštinu političkog izbora i kojem djeluje kao da je u stanju da dovede stvari na svoje mjesto.

Očigledna rasistička demagogija i retorika prepuna nasilnih tonova na površini su onoga čime se samo želi privući podrška republikancima koji je u vremenu klimave ekonomije, nezaposlenosti, preopterećenosti kreditima i opštem beznađu nikada ne bi dobili.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s