Piše: Endrju Liliko (Guardian), prevod A.N.R.

Glavni argumenti kampanja o napuštanju ili ostajanju Velike Britanije u Evropskoj uniji su geopolitički i ustavni radije nego ekonomski. Ipak, ekonomija je važna.

I samo razumijevanjem određenih ključnih ekonomskih činjenica možemo razumjeti zašto je velika vjerovatnoća da će UK na kraju biti van EU u narednih deset godina, bez obzira na to kako budemo glasali na referendumu u junu.

Kao članica EU dio smo 500 miliona brojne populacije Evropske ekonomske zajednice (EEA), u kojem ne postoje carinske tarife u okviru trgovine bez carinskih barijera, tokova kapitala i migracija. Takođe smo pod uticajem pravila jedinstvenog tržišta.

Britanija je decenijama koristila taj uticaj za kreiranje novih ekonomskih pravila u Evropi, baziranih na slobodnoj trgovini, deregulaciji, privatizacijama, liberalizaciji tržišta i uklanjanju državne pomoći iz propadajućih preduzeća (i, bez sumnje, UK je bilo izuzetno uticajno u tome).

Ovaj novi ekonomski model kreirao je ogromne mogućnosti za britanska preduzeća koja izvoze na tržište EU – kupce nešto manje od polovine ukupnog UK izvoza. Takođe je rađeno na ostvarivanju koristi britanskih potrošača, koji imaju pristup širokom spektru uvoza iz EU i jeftinijim, kvalitetnijim UK proizvodima upravo jer su se ti proizvodi suočavali sa oštrom konkurencijom na drugim mjestima u EU.

Neki tvrde da je EU izvor ogromnih regulatornih tereta. Ja ne. Suština evropskih pravila je ukidanje regulacije štirom EU. Dok pravila UK imaju veliki uticaj na pravila EU, nova evropska pravila izgledaju sve sličnije starim britanskim pravilima – to je razlog zbog kojeg se preduzeća žale da je riječ o besmislenoj “birokratiji”.

Osim toga, naivno je zamišljati da će, ako napustimo EU, britanski regulatori odjednom sve deregulisati u velikoj mjeri. Vlade govore o “vatri regulacije”, ali je skoro nikada ne zapale. Još jedna crvena haringa je britanski doprinos budžetu EU. Van EU bismo potrošili skori isti iznos nivoa na slične stvari.

Međutim, postoje tri glavna ekonomska nedostatka članstva Britanije u EU. Prvo, nijesmo u stanju da sklapamo sopstvene nove trgovinske dogovore i ekonomska partnerstva sa zemljama koje nijesu EU članice. EU je u potrazi za tržišnim dogovorima, ali ne onakvim kakve bi UK željelo.

Osim toga, iako EU ima značajan pregovarački uticaj, ima poteškoća sa postizanjem dogovora, jer mora obezbijediti da to bude interes i mnogih drugih zemalja. Ovo znači da ponekad dogovori mogu biti prekinuti ili odloženi zbog protivljenja Francuske, Poljske ili drugih zemalja s kojima Velika Britanija ne mora biti saglasna. Van EU, Britanija bi mogla brže da sklapa nove trgovinske sporazume i uspostavlja ekonomsku saradnju.

Ovo je bilo manje važno u prošlosti, kada je EU bila sastavljena najvećim dijelom od bogatih tržišta. No, potencijalno je skupo propustiti dogovore u svijetu u kojem mnoge ne-EU zemlje imaju velike i brzo rastuće ekonomije.

Drugi veliki ekonomski trošak članstva u EU je da nijesmo u mogućnosti da koristimo trgovinske veze kako bismo uticali na ostale zemlje da usvoje našu ekonomsku i kulturnu filozofiju.

EU je u značajnoj mjeri donijela Britaniji ekonomske ideale. Ali mnogim drugim zemljama nije. Udruživanjem s njima mogli bismo potencijalno da imamo sličan uticaj na, na primjer, Kinu, Indiju i Brazil. Za to je svakako potrebno vrijeme, kao što su i dvije decenije bile potrebne da se UK pridruži EEZ i da dospije do jedinstvenog tržišta.

Treći najveći trošak je što nijesmo u stanju da dublje pristupimo vezama u EU stilu s drugim partnerima koji bi nam sjutra mogli biti značajni. Na primjer, možda želimo novu bescarisnku trgovinu sa Kanadom ili Australijom. To ne možemo uspostaviti kao EU članica.

Mnogo smo toga ostvarili unutar EU, u ekonomskom, ali i geopolitičkom smislu. No, ekonomska logika eurozone zahtijeva, da bi funkcionisala, neophodnu političku uniju među članicama. To bi UK dovelo do manjeg uticaja nad budućim pravilima. Kada se Britanija pridružila EU, to je bilo partnerstvo približno jednakih ekonomija.

U roku od deset godina mnogo toga se pretvorilo u gigantsku političku zajednicu sačinjenu od nekih 25 članica i četiri manje ne-euro članice. Politička unija eurozone će postavljati pravila, a ostale treba da se dogovore.

To znači da je kraj prilika da Britanija oblikuje evropsku ekonomsku politiku. Dobra vijest je što su ekonomske šanse, bilo da je riječ o trgovanju ili uticaju, obilnije izvan nje.

Napuštanje neće biti ekonomski bezbolno. Investirano je u biznis UK na osnovu toga što je član EU. Trebalo bi, stoga, da očekujemo da se vodeće kompanije suprotstave izlasku. Gubitnici će vjerovatno gubiti prije nego što dobitnici počnu da ostvaruju dobitak, pa rast BDP treba očekivati za dvije do tri godine, a značajniji do 2030. godine.

Stoga pravi ekonomski argument za napuštanje nije to da bi bilo velikog rasta BDP. Umjesto toga treba reći da bi se ostankom u EU Britanija suočila sa ekonomskom dominacijom za 10 do 15 godina, dok bi napuštanjem dobila mnogo više prilika. Znam šta od ovoga preferiram.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s