Piše: Boris Džonson, gradonačelnik Londona (prevod A.N.R.)

Mislim da je to vjerovatno počelo s bankarima i finansijskim krahom 2007/08. Gledao sam “The Big Short”, odličan novi film o katastrofi, i podsjetio me na to kako su se neki od njih loše ponašali. Odobravali su kredite ljudima koji nijesu mogli da ih priušte. Čak su te divljačke pozajmice uvaljali u “kolateralizovane dužničke obaveze” CDO i prodavali ih, kao da ljudi namjerno prodaju kontaminirane pite s mesom.

perperzona telegraphJedna banka (da ne navodim imena) zapravo je smislila CDO pun bespovratnih hipoteka, prodavala takav kreditni proizvod lakovjernim klijentima i zatim trajno skratila CDO. Drugim riječima, oni su zaradili novac od prodaje nečega čim bi saznali da će tome propasti vrijednost. A zatim bi zarađivali i kad bi sve doživjelo krah. Milioni ljudi su patili kada je cio balon na kraju pukao. Milioni su izgubili posao.

Čitav biznis je zgrozio javnost, kreirajući osjećaj nepovjerenja, poput vatrenog bijesa ispaljenog iz topa. Još od nastanka krize osvetnički duh je prelazio iz jednog dijela britanskog establišmenta do drugog, poput toksičnog flipera od plutonijuma ili nekog od onih ruskih kamiona na sibirskim auto-putevima okovanim ledom, koji se luđački vrti od jednog kraja do drugog, ubrzavajući svakog puta.

Kako se kriza produbljivala, bilo je sve više poziva na linč bankara, a za većinu njih da idu u zatvor. To je bilo razumljivo. Neki od njih ponašali su se krajnje cinično i uvijek su na kraju znali da su previše veliki da bi propali: da će ih spasiti novac poreskih obveznika.
Strašna istina je što su bili u pravu. Stvarno topljenje banaka stvaralo je nepodnošljive posljedice po ogroman broj radnog svijeta. Političari su počeli da spašavaju banke. Stoga, nije iznenađenje da naredna meta budu političari.

Kada je skandal o troškovima odjeknuo Vestminsterom, to mjesto je praktično zapaljeno vatrenom loptom bijesa. Poznata imena su ponižena, mnogi članovi parlamenta su izgubili funkcije, neki su otišli u zatvor. I to je, barem djelimično, bilo pravedno i razumno. Štale je potrebno čistiti. U nekim slučajevima bilo je ogromnih spekulacija i zloupotreba sistema.

Ali nakon nekog vremena osjećaj nepravde ili nepravičnosti počeo je da gori u grudima nekih poslanika, osjećaj da se cio parlament valja u blatu, dok su mnogi poslanici smatrali da (ispravno ili pogrešno) su samo slijedili pravila onako kako su ih razumjeli.

Oni se sada osjetili prljavo, kao kriminalci, nakon što su proveli godine napornog rada za svoje birače. Osjetili su se oštećenima. I kao u nekoj Eshilovoj tragediji, taj osjećaj nepravde počeo je da gaji želju za osvetom i to ne mnogo prije nego što su političari pronašli cilj.

Veliki britanski nalet bijesa prešao je na same ljude koji su otkrili troškovni skandal. Činilo se da je Fleet Street bio uključen u sopstvene amoralne prakse – hakovanje telefona javnih ličnosti i kraljevske porodice, kao i ljudi koji koji nijesu bili prisutni u javnosti.

Očigledno su nastojali da slušaju govornu poštu ne samo kriminalaca, već i žrtava zločina. Nemilosrdno su kršili privatnost običnih ljudi zarad tiraža i profita. Oni su plaćali zvaničnicima za informacije.

Mnogo prije imali smo Leveson istragu, gdje su se novinari pojavljivali u sudnici, a neki su išli i u zatvor. Opet, u izvjesnoj mjeri to je bilo neophodno i neizbježno. Neki novinari su postali isuviše blazirani kada je riječ o zakonitosti njihovih metoda. U eri elektronskog nadzora i mobilnih telefona treba postaviti nove granice.

Opet, međutim, uočljiva je bila tendencija za ubrzanjem. Neki novinari počeli su da osjećaju da je sve otišlo prilično daleko, da su bili proganjani jer su radili svoj posao, nastojeći da drže kontrolu nad poznatima i moćnima, nastojeći da iznesu činjenice u javnost.

Pošteni novinari bili su šokirani upadima u domove u šest sati ujutru, kada su njihovi računari odnijeti u policiju na ispitivanje, što je bilo sablasno i za njihove komšije. Poput onih bankara koji nikada nijesu imali ništa sa CDO, poput poslanika koji nijesu uradili ništa sem služenja svojim biračima, bilo je mnogo novinara koji nikad nijesu uradili nešto ilegalno ili amoralno.

Ogorčenje se ponovo rasplamsalo i veliki osvetoljubivi udarac bijesa tražio je novu metu. Bila je ta jedna britanska institucija koja je sve vrijeme provela posmatrajući različite nesreće u duhu samozadovoljstva i superiornog odreda.

BBC je bujao zahvaljujući padu bankara, uživao je u poniženju poslanika i za to je imao mnogo razloga (ne samo komercijalni) da osjeća ogromno zadovoljstvo zbog načina na koji se skandal o hakovanju odvijao. Dakle, kada je istina o Džimiju Savilu postala široko poznata, BBC je zahvatio plamen, a bilo je mnogo ljudi koji su grijali ruke na tom plamenu.

Opet, bilo je, makar u nekim slučajevima, zla koje je trebalo da bude izloženo. Sada je jasno da su poznate ličnosti mogle da se izvuku iz zapanjujućeg zlostavljanja mladih ljudi, u najvećoj mjeri toga što je BBC pred tim zatvarao oči. Neki su sada otišli u zatvor. Istrage o istorijskom zlostavljanju su se proširile do te mjere da su neki, ponovo, osjećali da je cijela stvar otišla predaleko.

Poput onih bankara, poslanika ili novinara koji su smatrali da im je učinjena nepravda postojali su oni koji su smatrali da su osumnjičeni na užasno nefer način. Oni duboko osjećaju nepravdu i bijes.

Oni imaju novu metu. Kao kod jednog dijela medija, njihov bijes je usmjeren ka policiji. Topovsko đule bijesa sada skače po Scotland Yardu. Neophodna je ravnoteža. Kao što i policija priznaje, nekim istragama se moglo bolje rukovati, neke kritike su bile duboko nepravedne. Jedna je stvar u ovoj zemlji koja čini sve naše institucije odgovornim – svirepost. Ali budimo svjesni fenomena predupravljanja.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s