Piše: Leonid Beršidski (Bloomberg), prevod A.N.R.

Da bismo razumjeli zašto Hilari Klinton i dalje može zakačiti nominaciju demokratske partije, kako u Ajovi, tako i nacionalnu, vrijedno je porazgovarati s Liz Garst, 64-godišnom poslovnom menadžerkom porodičnog farmerskog biznisa i poslovne zajednice u Kun Rapidsu.

Garst - AjovaOna je unuka Rozvela Garsta, farmera koji je, prije šest decenija, primio sovjetskog lidera Nikitu Hruščova na svojoj farmi, u jednom od najčudnijih trenutaka u istoriji Ajove. Liz Garst u to vrijeme imala je osam godina tada i bila je nestašna. Nevoljno je za ovu priliku obukla svoju svečanu bijelu haljinu i predala se u zagrljaj Hruščovu i njegovoj ženi Nini. “Sviđala mi se. Mirisala je lijepo i nije me previše čvrsto grlila”, kaže sada Garst.

Garst se takođe sjetila kako je njen djed počeo da baca kukuruzne klipove na gomilu novinara koja je stigla sa sovjetskim liderom tog septembarskog dana 1959. godine. Mislio je da ga novinari sprečavaju u pokazivanju farme Hruščovu. Vratili su se, a sovjetski prvi sekretar pridružio se zabavi.

“Moja baka je bila veoma bijesna”, prisjeća se Garst dok sipa kafu u svojoj kuhinji u Kun Rapidsu. “Da više nikada nijesi bacao klipove kukuruza na izvještače! Ne bacaj ništa ni na koga! Nije pristojno”, sjeća se Garst vikanja njene bake.

Posjeta Hruščova Ajovi je ruska legenda. On je ubijedio jednog živahnog lidera da zasadi kukuruz širom čitave njegove ogromne zemlje, čak i uz klimu u kojoj nije mogao da sazrijeva. Čak i u mom životu, dugo nakon što je Hruščov smijenjen, sjećam se ogromnih polja zelenih kukuruza, koji su bili dobri samo za prehranu stoke u mojoj rodnoj okolini Moskve. Morao sam da pronađem potomke Rozvel Garst u Ajovi da vidim kako su i pritam kako će glasati na stranačkim izborima 1. februara.

hruscov ajova bacanje kukuruza

Foto: Association for Diplomat Studies and Training

Rozvel Garst je franšizer onoga što je bila “Hi-Bred Corn” kompanija, koju je 1926. osnovao Henri Valas, koji je bio potpredsjednik za vrijeme predsjedavanja Frenklina Ruzvelta. Kompanija uzgaja hibridni kukuruz, koji može mašinski da se bere i bude ga više. Garst je bio začetnik najmodernije tehnologije tog vremena: hibridizacije i korišćenja savremenih đubriva, kao i mašine za žetvu.

 

Dok je sovjetska poljoprivredna delegacija boravila u Ajovi 1955. godine, Garst je ubijedio njihovog lidera da obiđu njegovu veliku farmu. Ubrzo je dobio poziv lično od Hruščova da posjeti Sovjetski Savez. Njih dvojica, obojica tipovi bliski selu, s velikim osmjesima i strašću za raspravom samo iz zabave, spojili su se.

Tokom naredne posjete, Rozvel Garst je došao sa porodicom i vidjeli su se sa Hruščovima. To je bilo tada kada je žena farmera iz Ajove ljubazno pozvala sovjetskog lidera da dođe u Kun Rapids. Nije joj se činilo da će doći, no on se pojavio s ogromnom pratnjom. Ajova, sa svojom reputacijom dobrote, pružila je komunističkom lideru topliju dobrodošlicu nego Kalifornija, koju je posjetio na istom putovanju.

Garstu nije bilo lako da objasni svoju bliskost sa Hruščovom svojim zemljacima Amerikancima. Neki farmeri odbijali su da kupuju sjeme kukuruza od njega, jer su ga smatrali komunističkim simpatizerom, vlada u SAD nije bila voljna da mu odobri izvozne dozvole, kako tehnologija SAD ne bi završila u neprijateljskim rukama. Liz Garst kaže da iako njen djed nije zarađivao mnogo novca prodajući Sovjetima, povezivanje s Hruščovom je to nadoknadilo: porodični biznis postao je poznat širom SAD.

Garst je rekao ljudima da je pomagao Hruščovu, jer je kao trgovac bio u potrazi za novim tržištima. To bi mogla biti istina do određenog nivoa, no bio je još jedan važan razlog Garstove otvorenosti prema “komunjarama”. Kao i Valas, on nije bio samo šampion poljoprivredne revolucije, već i progresivac koji je vjerovao u saradnju sa Sovjetskim Savezom, a ne o ratovanju s njima. Njegova teorija bila je da, ako bi on mogao naučiti Sovjete da se pravilno bave poljoprivredom, oni bi postali manje opasni. “Gladni ljudi su opasni ljudi”, prisjeća se njegova unuka riječi koje je ponavljao.

Kun Rapids je mahom republikansko mjesto sa 1.300 duša, 70 milja zapadno od glavnog grada Ajove De Mojna. Ipak, cijela porodica Garst, kako u Kun Rapidsu, tako i ona širom SAD, glasa za demokrate, kaže Liz Garst.

Iako se bave prodajom originalnog sjemena kukuruza koju je pokrenui Rozvel Garst, porodicu Garst i dalje čine veliki poljoprivrednici koji posjeduju udjele u bankama i proizvodnji etanola. Oni su u procesu predaje 5.500 akri zemljišta rezervatu prirode koji su osnovali, a aktivni su u brojnim liberalnim aktivnostima vezanim za zaštitu životne sredine, jer su očuvanje vode i zemljišta njihovi primarni interesi.

Garst je veoma proimigrantski raspoložena. “Jedva da možemo voditi škole i držati prodavnice otvorene”, kaže ona. “Ruralnoj Ajovi nedostaju ljudi. Željela bih da dođemo do nekih porodica iz Sirije, iako sam po ovom pitanju, s ovim stavom u manjini”.
Tako da ne iznenađuje da Garst voli ono što Berni Sanders ima da kaže – ona je putovala da vidi kampanje svih demokratskih kandidata.

“Ali, on je čovjek sa idejom, a ne administrator, ne menadžer”. Ona neće glasati za njega.
Garst, koja ponosno kaže da nikada nije propustila glasanje za delegate od 1968. godine, prisjeća se kako je bilo 2008. godine, kada je Barak Obama vodio savršeno organizovanu kampanju u Ajovi. Imala je trenera koji joj je davao instrukcije za svaki korak. Trener joj je rekao da ispeče kolačiće za to veče i donese TV u sobu, jer ljudi tu utakmicu ne žele da propuste. Sandersova kampanja, kako kaže Garst, ne čini ništa slično tome.

Sanders je izbezumljeno postavljao oglase u lokalnim novinama širom Ajove, ali njegov rad oslanja se na entuzijazam uglavnom njegovih maldih pristalica. Za demokrate u Kun Rapidsu, čini se kao da je Sandersov uspjeh bio toliko neočekivan njemu samom i njegovom osoblju da nijesu bili u stanju ni da organizuju kampanju na način kako su Obamini ljudi to radili.

Kampanja Hilari Klinton je manje haotična, ali Garst je nerado podržava, zbog njenog glasa 2003. za rat u Iraku, ali i zato što vjeruje da je bivša državna sekretarka bila previše oštra prema Rusiji.

“Putin je nešto poput razbojnika”, kaže Garst za ruskog predsjednika, “i podsjeća me na Hruščova po tome što ne promisli prije nego što djeluje. Ali ja se uvijek vraćam Rozvelu, koji je bio ljut na Hruščova zbog kritikovanja mađarske revolucije 1956. godine, ali je potrebno da shvatimo i kako se toga otarasiti”.

Dakle, za Garst prvi izbor je Martin O’Mali, ali pošto je mala vjerovatnoća da će dobiti pet odsto podrške koja je potrebna da preživi glasanje u Ajovi, ona očekuje da će podržati, pomalo nevoljno, Hilari Klinton.

Malo je demokrata s kojima sam razgovarao u Ajovi koji su uzbuđeni zbog Klinton, iako će se vjerovatno na kraju ujediniti podržavajući je, jednostavno jer izgleda najkvalifikovanije i najorganizovanije od svih partijskih kandidata. Ili ona ili republikanci, a Garst priznaje da s njima ne može ni razgovarati o politici.

“Amerika je u lošem stanju, zaista podijeljena”, kaže ona. “Republikanci su toliko ludi da je neprijatno pitati ih zašto vole Trampa ili Kruza. Jednostavno nije za diskusiju i mislim da se sve pogoršava”.

Status povlačenja Hilari Klinton možda joj neće osigurati prvo mjesto u Ajovi, ali je za nju jak razlog da ne bude obeshrabrena. Čak i snažni progresivci poput Garst priznaju da ona zna šta radi i da je sposobna da drži republikansku noćnu moru na odstojanju. Sve što joj treba je da ostane mirna i da, kako je supruga farmera Rozvela Garsta govorila, ne baca ništa ni na koga.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s