Pišu: Lusi Hombi i Kristijan Šeperd, prevod A.N.R.

Prije šest godina Kina je kritikovana kao ometač klimatskih pregovora u Kopenhagenu, no ovoga puta obećava da će u Parizu sve biti drugačije.

U nizu već viđenih scenarija u najavama konferencije koja počinje u ponedjeljak kineski predsjednik Sji Đinping uskladio je statvove svoje zemlje sa Sjedinjenim Američkim Državama i domaćinom konferencije Francuskom u borbi protiv klimatskih promjena.

ftMeđu glavnim na šta se obavezala bilo je da će emisija gasova u Kini biti ograničena otprilike do 2030. što je ključni element dobrovoljnog sporazuma više od 150 zemalja u svijetu, nadajući se da će to doprinijeti potpisivanju novog globalnog sporazuma u Parizu o smanjenju emisije ugljen-dioksida.

“Kina je naučila lekcije iz Kopenhagena. Ona brine o međunarodnom imidžu. Zna da ne može priuštiti još jedan neuspjeh u Parizu”, rekao je Li Šuo koji vodi kampanju o klimatskim promjenama za Greenpeace.

Odbijanje tadašnjeg premijera Vena Džiabaa da se uključi u dramatične, pregovore u posljednjem trenutku, licem u lice s drugim svjetskim liderima u Kopenhagenu označeno je kao jedan od faktora kolapsa pregovora 2009. godine.

Ono što je postalo jasno nakon neuspjeha u Kopenhagenu, kako kažu posmatrači, bilo je to što Ven nije mogao da to lično poruči u ime kineskog, konsenzusom vođenog rukovodstva i industrijskih lobija. Ovoga puta kineski pregovarači su na čvrstom tlu na zemlji, uz podršku oba državna preduzeća i javnosti kojoj je dosta zagađenja.

“Uprkos čitavoj buci, dvije vlade su ipak prešle dug put”, rekao je Ejmos Hoštajn, koordinator za međunarodnu energiju američkog Stejt departmenta koji je bio uključen u bilateralne razgovore s Kinom.

“Zaista smo prešli na eru bliske saradnje i kooperacije u energetskom prostoru na način koji nije postoja prije samo tri ili četiri godine”.

Baš kao što je i ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju pomogao Kini da restrukturira privredu u izvozničkog giganta, Peking vidi dogovor u Parizu o smanjenju emisije ugljen-dioksida kao priliku da modernizuje svoju neefikasnu zagađivačku industriju.

Kina je 2006. prestigla SAD kao najveći emiter gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Uskoro će preteći sve ostale zemlje i postati najveći emiter u istoriji, u najvećoj mjeri zbog uglja koji je podstakao njenu brzu ekonomsku ekspanziju.

Oko polovine kineskog uglja koristi se za proizvodnju električne energije, u poređenju sa 90 odsto koliko koriste SAD, dok ostalo odlazi u kotlarnice, kućno grijanje i druge svrhe. Zamjena kotlova značila bi povezivanje većeg broja faktora na energetsku mrežu, što je perspektiva hiljada novih kupaca koja je pomogla da se ubijede državne elektroenergetske kompanije da podrže cilj države da se podrži dogovor o smanjenju emisije.

Domaći politički pritisak vezan za opasno visoke nivoe zagađenja u mnogim kineskim velikim gradovima ukazao je na neophodno angažovanje Pekinga u globalnim pregovorima. Zagađenje vazduha jedan je od najvećih razloga javnog nezadovoljstva u građanskoj srednjoj klasi, uključujući i vladine zvaničnike, koji su pažljivo pratili nivo PM2.5 čestica u vazduhu pomoću aplikacije na smartfonima.

Zamjenik direktora kineskog Nacionalnog centra za strategije o klimatskim promjenama Zu Dži ukazao je na potrebu za promjenom industrijske strukture i načina razvoja zemlje, garantujući da će zadržati djelovanju u cilju smanjenja emitovanja ugljen-dioksida, bez obzira na ono što bude dogovoreno u Parizu.

“Želimo da dogovor u Parizu uspije i insistiramo da bude tako, ali bez obzira na to da li do njega dođe, to je jedini potencijal razvojnog puta Kine. Nema drugog. Ne postoji Plan B”.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s