Piše: Išan Tarur

Evropa danas obilježava 200 godina od bitke kod Vaterloa kada je poražen Napoleon Bonaparta, a kojom je označen početak britanske globalne dominacije, kasnije ispoljen kroz politiku SAD, koje su poraženom francuskom lideru još tada djelovale kao utočište.

washington post“Napoleon je dosadio Bogu”, razmišljao je francuski pisac Viktor Igo dok je nesavladivi francuski komandandt, strateg i vladar gubio bitku kod Vaterloa 18. juna 1815. godine.

Obilježavanje dvjestote godišnjice od odlučujućeg sukoba između Napoleonovih snaga i sjedinjene britanske i pruske vojske održaće se ove sedmice, a već je predmet brojnih skupova i komemoracija, uključujući vraćanje istorije i kontroverzni novčić.

Poraz Napoleona na polju koje sada pripada Belgiji označio je kraj njegovih imperatorskih ambicija u Evropi i otvorio put skoro čitavom vijeku britanske dominacije u globalnoj politici.

Ali, u vremenu nakon Vaterloa koalicionione snage koje su se udružile protiv njega uhvatile su se u koštac s jednim mnogo neposrednijim pitanjem: šta raditi sa sićušnim Korzikancem?

Ranije iste godine Napoleon je pobjegao iz zatvora na mediteranskom ostrvu Elba i trijumfalno se vratio u Pariz. Njegovi neprijatelji – od pobjedničkih Britanaca do oponenata u Francuskoj – bili su odlučni u namjeri da spriječe bilo kakvu šansu da ponovo bude uvučen u isti špil.

Činilo se i da je pobijeđeni general takođe želio da da ostavku na sopstvenu sudbinu, ali je gledajući zapadno uočio novu zemlju kao utočište. Napoleonova želja da izbjegne život u britanskom zatočeništvu emigrirajući u Sjedinjene Američke Države predmet je jedne izložbe u blizini Pariza koja se, kako navodi AFP, održava u dvorcu koji mu je pripadao.

“Gdje da idem? U Englesku? Moje prebivalište bi bilo smiješno ili uznemirujuće”, rekao je Napoleon povjereniku nekoliko dana nakon bitke kod Vaterloa i njegovog abdiciranja sa trona francuskog cara.

“Amerika bi bila pogodnija, tamo bih mogao živjeti dostojanstveno”.

Čekao je na brodu u blizini zapadne luke Rokfor, nadajući se da će od Britanije dobiti dozvolu za dostojanstven život u egzilu sa druge strane Atlantika. Njegov prtljag uključivao je dovoljno namještaja i posuđa za zamišljene rezidencije i u gradu i na selu, kao i knjige i mape o detaljima SAD.

Ipak, odobrenje nikada nije stiglo. Napoleon se, dobro znajući da politički vjetrovi duvaju u Francuskoj protiv njega, predao Britaniji 15. jula 1818. godine. Potom je poslat na ostrvo Sveta Helena koje je britanska prekomorska teritorija u Atlantiku, gdje je umro šest godina kasnije od onoga što se sumnja da je bio rak želuca. Njegov brat Žozef uspio je da pobjegne 10 dana kasnije u SAD koristeći lažni pasoš.

Draž Amerike bila je previše jaka za Napoleona i mnoge njegove pristalice. Prije nego što je Luizijana prodata Americi 1803. godine, Napoleon je nekada gajio snove o stvaranju grandiozne kontinentalne imperije u njenoj metropoli Nju Orleansu.

Do 1815. godine želja za osvajanjem je po svemu sudeći bila ugašena, a činilo se da namjerava da napusti politiku zbog novih poduhvata.

“Ono što je Napoleon zamišljao o svom životu u SAD bilo je da bude privatno lice i poklonik nauke”, napisala je Ines Mura, autor knjige “Napoleon i američki san”.

Prema jednoj priči koju je objavio NPR Napoleon je već čitao knjigu o botanici i geografiji Amerike kada su se pruske trupe približile njegovoj rezidenciji u blizini Pariza.

Među onima za koje je bilo određeno da se na putu pridruže poraženom caru bio je francuski astronom i fizičar.

S obzirom na njegovu prošlost teško je vjerovati da bi Napoleon, nasljednik Francuske revolucije, bio tako tih. Ostali navodi ukazuju ba njegove moguće nade da će pomoći dizanju ustanaka u španskim kolonijama u Južnoj Americi, poput Venecuele i Meksika. Napoleonova Francuska bila je jedan od rijetkih evropskih prijatelja latinoameričkim revolucionarima, a njen odvažni komandant bio je jedno vrijeme inspirisan protivnicima starih monarhija u Evropi na objema stranama Atlantika.

Iako Napoleon nikada nije stigao do Amerike, stotine bonapartista su to učinile, mnogi od njih prijavljujući se da se bore u krvavi ratovima za nezavisnost južnoameričkih zemalja. Drugi su putovali u Nju Orleans i, među ostalim aktivnostima, planirajući da spasu svoje zarobljene vođe, okrenuli su se gusarskom životu i krijumčarenju, pokušavajući da uspostave svoje kolonije na jugu SAD. Ovo uključuje i dvije propale ispostave bonapartista u Alabami i Teksasu.

“Postao sam čovjek među drvećem, lutajući šumama Džordžije”, napisao je u pismu 1830. godine Luj Lore, bivši kapetan Napoleonove Garde časti, nakon što su se ugasile njegove iluzije o američkoj budućnosti.

“Izbjegavam viđenje svijeta koje me ispunjava strahom”, napisao je on.

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s